Izgradnja druge faze Memorijalnog centra Potočari

Strategija razvoja memorijalnog centra Potočari, odvija se u dvije faze. Prva je vezana za izgradnju sakralnog dijela kompleksa kojije u cijelosti završen i gdje se vrši ukop identifikovanih osoba shodno dinamici Identifikacijskog centra u Tuzli. Drugu fazu predstavlja bivša fabrika akumulatora, koja će u svojoj konačnosti biti memorijalno komercijalna komponenta kompleksa. U tom cilju Memorijalni centra Srebrenica –Potočari, raspisao je konkurs za idejno arhitektonsko rješenje druge faze kompleksa Fabrike akumulatora. Devetočlani žiri sa Ahmetom Kapidžićem na čelu u roku od 30 dana od predaje konkursnih radova odabraće najbolje idejno arhitektonsko rješenje. Izgradnja druge faze ovog kompleksa realizovaće se po prispjelim donatorskim sredstvima, tako da će se graditi samo onaj dio za koji budu obezbijeđena sredstva.

( Oslobođenje )

Tužilaštvo BiH

Svjedoci o traumama srebreničkih žrtava

Dva dodatna svjedoka Tužilaštva BiH na suđenju Miloradu Trbiću, koji je optužen za genocid i učešće u prisilnom preseljenju i pogubljenju Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine, govorila su o traumama koje su prošle žrtve srebreničke tragedije, te o problemima sa kojima se svakodnevno susreću.
Teufika Ibrahimefendić, psihoterapeut iz nevladine organizacije "Vive žene" tvrdi da je radila sa ženama i djecom koji su preživjeli srebreničku tragediju 1995. godine, istaknuvši da je to za njih "bio šok" čije posljedice još uvijek osjećaju.

"Žene iz Srebrenice koje su došle u Tuzlu nakon 11. jula 1995. godine rekle su da su bile u haotičnom stanju, haosu, metežu, bespomoćnosti. To je dovelo do sloma njihove psihološke strukture", kazala je Ibrahimefendić.

Prema optužnici, Trbić je tad bio pomoćnik načelnika za sigurnost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske.

Srebrenička tragedija, prema pojašnjenju svjedokinje, ostavila je traumu i na djecu koja su je preživjela, pa su neki "osjećali strah, prepuštenost samima sebi, bojali su se ići u školu, nisu mogli biti skoncentrirani na učenje i slično".

"Radila sam terapije sa takvom djecom od 1995. godine i zabilježena su poboljšanja. Oni koji nisu prošli terapiju danas se prepuštaju alkoholu, drogi i slično. Takva stanja se obično dešavaju sa djecom koja žive u izbjegličkim centrima", kazala je Ibrahimefendić.

Pojašnjavajući svoje radno iskustvo, istakla je da od 1993. godine radi u nevladinoj organizaciji "Viva žene" koja pruža pomoć traumatiziranim žrtvama, među kojima su i žrtve iz Srebrenice.

"Neke žrtve iz Srebrenice boluju i od kliničke depresivnosti čiji su simptomi emocionalna nestabilnost, gubitak samopoštovanja, česte noćne more", kazala je Ibrahimefendić.

Svjedokinja je istakla da žrtve, čiji se članovi porodice još uvijek vode kao nestali, na različite načine o tome govore, te da neki od njih "negiraju da je ta osoba mrtva" i posmatraju to kao da se "ništa nije desilo".

U drugim slučajevima, pojašnjava svjedokinja, žrtve "pričaju svakodnevno sa tom nestalom osobom ili nose u tajnosti neke predmete, slike sa sobom i tuguju da ih niko ne čuje".

"Neki intenzivno žele da te nestale osobe budu sa njima ali to ne govore nikome. Sve neizrečeno je jako zastrašujuće, boje se priznati", kazala je Ibrahimefendić.

Druga dodatna svjedokinja Tužilaštva BiH bila je pravnica Saliha Đuderija koja radi kao Šef odjela za ljudska prava u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Đuderija je istakla da se svakodnevno u svom radu susreće sa žrtvama, od kojih su neke i iz Srebrenice.

"Žrtve iz Srebrenice nakon što su izgubile muške članove porodice, došle su u rasulo jer su izgubile ´glave´ porodice. Našli su se u vrlo lošoj situaciji jer su izgubili osnovni oslonac", kazala je Đuderija, te pojasnila da su mnoge supruge ostale i bez nepokretne imovine, jer se muževa imovina vodila na svekru.

"U posljednjim godinama roditelji neće sinove da proglase mrtvima dok supruge i djeca žele da to urade kako bi riješili neke egzistencijalne probleme", kazala je Đuderija.

Prema njenom mišljenju, za područje Srebrenice oko 4.000 osoba se vode kao nestale i njihovi najbliži većinom traže da se "pronađu njihove kosti kako bi ih mogli sahraniti", prenosi BIRN - Justice Report.

Prema zvaničnom rasporedu Suda BiH, nastavak suđenja u ovom predmetu zakazan je za 12. januar iduće godine.
(FENA)

Svjedoci govorili o ubistvima Bošnjaka u Kravicama

O ubistvima Bošnjaka u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, te o zakopavanju njihovih tijela u grobnicu u selu Glogova, govorili prvi svjedoci Tužilaštva.
Jovan Nikolić, prvi svjedok Tužilaštva na suđenju za genocid u Srebrenici, prisjetio se kako je 13. jula 1995. godine dobio informaciju da se u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, općina Bratunac, “desio incident”, te da je ubijen veliki broj ljudi.

Za učestvovanje u ovom zločinu, kada je u Kravicu sprovedeno i ubijeno više od 1.000 muškaraca, Državno tužilaštvo tereti Radomira Vukovića i Zorana Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića.

Nikolić je u julu 1995. godine bio direktor Složene zadruge, kojoj je pripadala i Kravica, te je, istog dana kada je čuo za “incident”, otišao u Kravicu da sazna šta se desilo.

“Na ulazu u Kravicu, istrčao je jedan radnik pred moj auto i ispričao mi da je oko 17 ili 18 sati dovedena grupa zatvorenika, koji su smješteni u hangar. Potom je jedan od njih oteo pušku stražaru i ubio ga. Onda je otvorena vatra, i bilo je dosta mrtvih”, ispričao je Nikolić, te dodao da mu je tada prišao čovjek u policijskoj uniformi i tražio od njega da “ide na stražu”.

Sutradan je Nikolić, kako je ispričao, ponovo otišao u Kravicu i tada je pred hangarima vidio još jednu grupu zatvorenika - oko 20 ljudi - kojima je “čovjek sa ‘fantomkom’ na glavi” rekao da legnu, te ih pobio.

“U hangaru se vidjelo da ima mrtvih ljudi. Ispred također. Bili su pokriveni slamom. Bilo je to dosta mučno vidjeti”, prisjetio se Nikolić.

Odgovarajući na pitanja Davida Rea, člana Sudskog vijeća, Nikolić je rekao da su tog dana “opštinske vlasti” odlučile da taj prostor očiste, jer je “postojao strah od infekcije”, budući da su hangari bili blizu kuća u selu.

“Dovezli su utovarivač i dva-tri kamiona. Vidio sam kako utovaraju leševe na kamione. Nije bilo pokušaja da se prikriju ta tijela. Imao sam informaciju da se tijela prebacuju u Glogovu. Bio sam tu i narednog dana, kad je završeno. Tada su došle dvije cisterne da saperu krv”, ispričao je Nikolić.

Ostoja Stanojević, nekadašnji vozač u Inžinjerijskoj četi Zvorničke brigade, koji je bio drugi svjedok na ovom ročištu, u sudnici je rekao kako je u julu 1995. godine dobio zadatak da ide u Srebrenicu da “čisti smeće”, jer je nakon iseljavanja stanovništva bila “prljava”.

“Došao sam u Bratunac i prenoćio tu. Sutra je, negdje poslijepodne, došao nepoznati čovjek i rekao mi da idem s njim da odradim neki posao u Kravici. Kad sam došao tamo, tu je bio utovarivač. Vidio sam četvoricu ljudi sa gas-maskama da iznose leševe i stavljaju ih u kašiku utovarivača. Onda su stavljeni na moj kamion”, kazao je Stanojević.

Prema njegovim riječima, leševe je odvezao u Glogovu, gdje je ispod jedne kuće bila iskopana grobnica, u kojoj je već bilo leševa.

“Dva čovjeka sa gas-maskama su ih istovarili na kamaru i ostali tu da ih zatrpaju lopatama. Ponovo sam se vratio u Kravicu, i ovaj put su mi utovarili manje leševa, jer nije više bilo”, ispričao je svjedok, koji se nakon toga vratio u Bratunac, prenosi BIRN - Justice Report.

Suđenje se nastavlja 18. decembra, kada Tužilaštvo planira saslušati još dva svjedoka.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/081215130
(FENA)

Supporters of Genocide on Face book

PHOTO (click photo for higher resolution): Forensic anthropologists Ewa Klonowski (right) and Piotr Drukier examine the partially preserved hands of a teenage boy, found in a mass grave of victims of the 1995 Srebrenica genocide. Photo by Sara Terry - a former staff correspondent for the Christian Science Monitor. "I hate exhumations. I hate the smell, the muck of the pit, the horror of decomposing bodies, the thoughts that stream through my mind about what it must have been like for these people in the final frightening moments of their life. Most of all, I hate the hatred that put them there," she said.



http://srebrenica-genocide.blogspot.com/

Vlada TK donirala 5.500 sadnica Srebreničanima

Vlada Tuzlanskog kantona danas je donirala povratnicima na području općine Srebrenica 5.500 sadnica šljive, kruške i jabuke. Uvjet za dobijanje sadnica je bio da su korisnici istinski povratnici i da imaju potrebno zemljište na raspolaganju. -Po jednoj porodici dijeljeno je 70 sadnica koje trebaju da budu zasađene na jednom dunumu zemljištva. Iz Vlade TK-a najavili su monitoring ove akcije da bi zaista te površine bile zasađene doniranim sadnim materijalom, kazao je Edin Hasanović stručni saradnik za rekonstrukciju u Općini Srebrenica. Podjela sadnica obavljena je u svim mjesnim zajednicama na području općine Srebrenica.

20.12.2008

Zvornik / Križevići

Mještani pronašli tijela ubijenih Srebreničana

Ekspertni tim Instituta za traženje nestalih BiH, pod vodstvom Tužilaštva Tuzlanskog kantona, naredne sedmice će početi ekshumacije na prostoru Križevačkih njiva u zvorničkoj općini, a zbog sumnje da se tu nalazi nekoliko tijela Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine. Kako se saznaje iz Tužilaštva TK, mještani Križevačkih njiva su prije nekoliko godina upoznali predstavnike ove institucije da se nadomak selu nalazi masovna grobnica, no zbog miniranosti područja, ranije nije bio moguć pristup tijelima. Ostaci ubijenih Srebreničana nalaze se na površini, a predstavnici Instituta će ih pokupiti i predati na analizu u Međunarodni institut za traženje nestalih u Tuzli.

(FENA)

FK "Guber" Srebrenica - Škola međunacionalnog suživota

Tradicaja "Guber" se nastavlja i danas dva aktuelna trenara prvog tima su Srbin, Drago Radović zvani Buco i Bošnjak Nermin Pašalić – Paša. Znamo se oduvijek priča Radović: "Ja i Nermin smo odrasli zajedno. Bili smo komšije, prošli smo zajedno kroz sve fudbalske selekcije i godine sada čine da smo sada došli da vodimo taj klub."



Ni rat ne može ništa pokvariti među pravim prijateljima nastavlja priču Paša, Nermin Pašalić : "Važno je da smo mi ostali drugovi, hvala Bogu da smo obojica ostali živi, da se bogdom ovo nije desilo što se desilo."

Dijaspora pomaže napredak kluba

Ratni vihor Srebrenačane je raselio po cijeloj kugli zemaljskoj. Ipak oni ne zaboravljaju svoj grad i pomažu napredak kluba priča nam Zijo Salimović: "Od ljudi iz dijaspore imamo dosta pomoći i da nije njih teško bi smo mogli jer smo ušli u regionalnu ligu.Bojim se da nekog ne zaboravim ali svakako su tu najvažniji Muradif Pašagić iz Slovačke, Suljo Nalić iz Austrije, Reuf Delić zvani Heki iz Danske, takođe Smajić iz Danske, Zulfo Gušić iz Njemačke i mnogi drugi..."

22.12.2008

Osuđen na devet godina zatvora zbog svoje uloge u srebreničkom genocidu 1995. godine

Dragan Jokić prebačen na izdržavanje kazne u Austriju

Dragan Jokić, bivši oficir vojske bosanskih Srba, u ponedjeljak je iz Haškog suda prebačen u Austriju na izdržavanje kazne od devet godina zatvora na koju je osuđen zbog svoje uloge u srebreničkom genocidu 1995. godine.

Dragan Jokić


Jokića je Pretresno vijeće 17. januara 2005. godine proglasilo krivim za pomaganje i podržavanje istrebljenja, ubistva i progona Bošnjaka počinjeno u toj istočnoj bosanskoj enklavi u julu 1995. godine.

Kaznu - devet godina zatvora 9. maja 2007. godine potvrdilo je Žalbeno vijeće.

Jokić se također tereti za nepoštovanje Međunarodnog suda (ICTY) zbog svog odbijanja da 31. oktobra i 1. novembra 2007. godine svedoči pred Pretresnim vijećem na suđenju u predmetu Popović i drugi.

Jokić se izjasnio da nije kriv po optužbama, a ovaj predmet je još uvek u postupku, saopćeno je iz Haškog suda.

(FENA)

Srebreničani svoju hidžru još nisu završili



Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u BiH, sutra, dolaskom akšama u 16.10 sati, nastupa 1. muharem 1430. hidžretske godine, a prvi dan Nove hidžretske godine je u ponedjeljak. Tim povodom Medžlis Islamske zajednice Srebrenica organizirat će sutra prigodan program. Između ostalog, za srebreničke šehide u svim džamijama na području općine bit će proučen tevhid.

Damir ef. Peštalić, glavni srebrenički imam, u razgovoru za naš list kaže da Hidžra pokazuje koliko imamo dugu tradiciju i koliko smo prisutni na Zemlji.

- Duhovno bogatstvo jednog naroda ogleda se u njegovoj historiji, a naša je zaista
bogata, što dokazuje i sama Hidžra koja se desila prije 1.430 godina seobom
posljednjeg Božijeg poslanika iz Meke u Medinu - kaže Peštalić.

Pojašnjavajući da Hidžra u jezičkom smislu znači ostavljanje, odnosno napuštanje nečega, ističe da Srebreničani progonstvom imaju svoju hidžru.

- Hidžra Srebreničana duža je od Hidžre koju su imali muslimani seleći se iz Meke u Medinu. Njima je trebalo 13 godina da se vrate na svoje, a nama će trebati znatno više, jer se ljudi još nisu počeli masovno vraćati na ovo područje - kaže Peštalić.

Iako je obilježavanje Nove hidžretske godine velika radost za muslimane, u Srebrenici se ono miješa s tugom.

- Žalost je jer znamo da više od 10.000 ljudi neće moći doći u naš grad živjeti, jer ih nema. Njihovo prisustvo na mezarju Memorijalnog kompleksa Potočari jače je nego nas živih koji smo se vratili, jer su oni mnogo više dali za ovu zemlju. Međutim, tuga su njihove majke i njihove porodice koje žive bez njih - kaže Peštalić.