ono sto mene interesuje jeste jacina tih osjecaja kad zelis osvetu, kad planiras osvetu i sta se desi kada se osvetis?

Ja nisam osvetoljubiva i onda je to za mene nepoznato podrucje....
Da li osvetnik osjeti zadovoljstvo kada se osveti ili ispuse kao balon?

citat:

---

MelMel wrote:


Fino receno, ali...

Postoji li mogucnost da zrtva ne mora da se odrekne svoje perspektive da bi bila zrtva, niti da se indetificira sa tudjom i da se ne brani ne zato sto nece nego nema cime? PS. Ovdje ne mislim na politiku, ratove, itd.

S druge strane, postoji li mogucnost da "zlostavljac" (u našim nekadašnjim razgovorima poznat i kao homofob) ipak dopusta tudju perspektivu, sve dok se perspektiva moze ozvaniciti kao nesto parafilicno?

---

citat:

---

andjela wrote:


E laly i ja sam upravo na to mislila I pitanje je "zašto" se žrtve tako ponašaju!?
Tad nastupaju na scenu mišljenja stručnjaka , koji izmedju ostalog navode primjer " žene koje godinama trpe zlostavljanja muža , zato što to smatraju normalnim , jer su kao djeca takodje bile fizički zlostavljane od svog oca"
Dalje pitanje po meni je "ima li tu uopšte osvete žrtve , u kojem obliku i ako ima prema kome je usmjerena"?

---

citat:

---

MelMel wrote:


Svi smo mi osvetoljubivi - neko vise neko manje, neko je svjestan svoje osvetoljubivosti, a neko nije svjestan.

A kakav je osjecaj osvete i to zavisi kako sebi definises ili dozivis osvetu.

Evo dacu primjer iz licnog zivota i licni osjecaj slatke osvete, mada zlostavljac u principu i nije osjetio osvetu, osim u moralnom smislu.

Znas kad se zateknes u situaciji da si na dnu dna, pa te neko od koga najmanje ocekujes bez ikakve potrebe popljuje i jos te pogura da jos dublje potones. Vrlo ruzan osjecaj - lako je mrznji roditi krila i misliti o osveti. No medutim kad takvoj osobi ukazes gostoprimstvo i ugodis svakoj maloj i velikoj i mogucoj i nemogucoj zelji, sa ogromnom ljubaznoscu al srcanom distancom, ne mogu ti reci kako je lijep osjecaj kad takav neko ti nema sta reci na to a u dusi osjeca tvoj prezir. Mnogi su vrtili glavom i mislili da sam konj (jer gdje to ima da "dusmana" lijepo tretiras), no medutim divan je osjecaj kad se izdignes iz te situacije i ne spustis na nizi nivo.

---

citat:

---

MelMel wrote:

Znas kad se zateknes u situaciji da si na dnu dna, pa te neko od koga najmanje ocekujes bez ikakve potrebe popljuje i jos te pogura da jos dublje potones. Vrlo ruzan osjecaj - lako je mrznji roditi krila i misliti o osveti. No medutim kad takvoj osobi ukazes gostoprimstvo i ugodis svakoj maloj i velikoj i mogucoj i nemogucoj zelji, sa ogromnom ljubaznoscu al srcanom distancom, ne mogu ti reci kako je lijep osjecaj kad takav neko ti nema sta reci na to a u dusi osjeca tvoj prezir. Mnogi su vrtili glavom i mislili da sam konj (jer gdje to ima da "dusmana" lijepo tretiras), no medutim divan je osjecaj kad se izdignes iz te situacije i ne spustis na nizi nivo.

---

citat:

---

laly wrote:


Ja ne vidim to kao osvetu.... I ja tako reagujem Ja u sustini sredim svoje misli, zbrojim dva i dva, i ili budem ljubazna sa odredjenom distancom, a ponekad i ignorisem.
ono sta je za mene bitno, kad se osjetim povrijedjenom, da prvo razmisim o tome, o svojim postupcima, postupcima te osobe i da vidim koja je njezina potreba bila tada. imas milion situacija, kada pojedinci nisu znali jasno izraziti svoju potrebu i svojim su ponasanjem vrijedjali druge...

---

" Mi ne vjerujemo u sebe sve dok neko ne otkrije da je to duboko u nama nešto vrijedno, vrijedno pažnje, vrijedno slušanja, sveto na dodir. Jednom kad povjerujemo u sebe možemo riskirati znatiželju, čuđenje, spontanost i sve drugo sto jest ljudski duh"... e. e. cummings

Evo ovim bi ja, ustvari, poručio da nema smisla gledati unazad, unutra, u prošlost. Tamo nema ništa osim onih koji nas i dalje ne razumiju, ali oni su i dalje u arhaičnom, neizmjenjenom obliku i ne smijemo im opet pokazati ljutnju, pa kako god.

Ako se već ne možemo povezati "s njima", onda pružimo šansu nekim novim ljudima, ubuduće, povjerujmo nekome, a šta možeš izgubit više? Samo možeš dobiti nekoga ko će te "vidjeti" iznutra.

Ajd, pa do sutra

ma znam i ja ponekad skociti pa reci hop, sve zavisi od mog stanja i date situacije ali uglavnom je, hop pa skoci

citat:

---

MelMel wrote:


Imam osjecaj da ti vise sada govoris o verbalnim uvredama i zahladjenom ljubaznoscu kao rezultat tih uvreda.

Moje se vise odnosilo na mentalno izivljavanje i nasladivanju istom kad ti ekzistencija ovisi od nekog, a taj neko zna da je ta ovisnost vrlo kratkog vijeka, al mu opet cejf uzivati u tudjim patnjama. Dakle pricam o cistom sadizmu tipa pomocicu ti egzisticiono, osjecat ces se duzna cijeli zivot, a cijena te pomoci je mentalno nasladivanje tvojoj patnji i mentalno svakodnevno silovanje. I kad sve bude i prodje i neko takav se pravi da nije nista bilo, najlakse je ignorisati i pokidati svaku vezu. No medutim ostaje gorcina, jer nema tacke na kraju price, ostajes zrtva a ne zelis da se osjecas zrtvom. Zato je moja osveta meni bila slatka, jer me je oslobodila ikakvog osjecaja zrtve - meni je mentalno dala zadovoljstvo da sam se mogla izdici iznad te situacije. Dakle pricam o osveti koja uopste ne dotice zlostavljenika, ali daje slobodu zrtvi da se mentalno ne osjeca ogorcenom.

---

citat:

---

flor wrote:
" Mi ne vjerujemo u sebe sve dok neko ne otkrije da je to duboko u nama nešto vrijedno, vrijedno pažnje, vrijedno slušanja, sveto na dodir. Jednom kad povjerujemo u sebe možemo riskirati znatiželju, čuđenje, spontanost i sve drugo sto jest ljudski duh"... e. e. cummings

Evo ovim bi ja, ustvari, poručio da nema smisla gledati unazad, unutra, u prošlost. Tamo nema ništa osim onih koji nas i dalje ne razumiju, ali oni su i dalje u arhaičnom, neizmjenjenom obliku i ne smijemo im opet pokazati ljutnju, pa kako god.

Ako se već ne možemo povezati "s njima", onda pružimo šansu nekim novim ljudima, ubuduće, povjerujmo nekome, a šta možeš izgubit više? Samo možeš dobiti nekoga ko će te "vidjeti" iznutra.

Ajd, pa do sutra

---

citat:

---

laly wrote:

Ja mislim da je proslost vrlo bitna. Mislim na licnu proslost, bez jasne i zavrsene proslosti tesko je gledati u buducnost. ukoliko u sebi nosimo ne preradjene tragove proslosti, i pokusamo ih zanemariti, svejsno ili nesvjesno, onda i nasa buducnost nece biti dovoljno cista i necemo se moci povezati sa drugima na onaj nacin na koji zelimo.
tesko je ledja okrenuti ne zavrsenim stvarima iz proslosti...

---