Po ovome zadatak lijeènika se ne razlikuje od uloge sveæenika Ja mislim da je impotencija psihoterapije koja je trenutno prisutna, rezultat baš te želje za nemješanjem u život oboljelog i puštanje bolesniku da sam pronalazi odgovore
U tome izgleda i jeste trik. Dvije krajnosti koje se iskljuèuju, a obije su po prirodi udaljene od suštine. Dok se vjersko lice pravi da razumije, s druge strane struèno lice koje ima gotova rješenja u rukavu doslovno bjesni što nema uspjeha. Ja govorim o sredini.
Ustvari, mi samo pizdimo kad ono što mi govorimo ne dopire do onoga kojem želimo "pomoæi", zar ne?
A rekao bih da bi se svako trebao pomiriti sa ranjenim djetetom u sebi, prije nego se postavimo iznad neke situacije.
Svidja mi se ovo. Ali bi rekla da se ovakav metod odnosi na kognitivnu terapiju koja se ne primjenjuje npr na psihopate, sizofrenicare itd, pa samim tim radje na ljude koji imaju "laksih" zivotnih problema i treba im pomoc da preko njih predju.
Ustvari, mi samo pizdimo kad ono što mi govorimo ne dopire do onoga kojem želimo "pomoæi", zar ne?
Ja mislim da kad jedan naèin rada ne daje uspjehe treba pokušati drugi naèin. Danas se psihoterapeuti uglavnom specijaliziraju za jedan vid terapije, pa zbog toga i nemaju uspjeha. Nekom bolesniku je potreban neko da ga vodi a drugom neko ko æe da ga sasluša, ali veæini je potrebno i jedno i drugo.
Ja mislim da kad jedan naèin rada ne daje uspjehe treba pokušati drugi naèin. Danas se psihoterapeuti uglavnom specijaliziraju za jedan vid terapije, pa zbog toga i nemaju uspjeha. Nekom bolesniku je potreban neko da ga vodi a drugom neko ko æe da ga sasluša, ali veæini je potrebno i jedno i drugo.
Možda baš zbog toga danas u svijetu postoji preko 150 zvaniènih psihoterapijskih tehnika