Demokratija- kako to slobodno zvuči! Demokratija - vladavina naroda, kažu, tako je doslovni prevod. Da li je? Narod vlada svojom voljom, usmjerava je i kanališe preko ljudi koje su izabrali. Ako je ovo volja naroda, e onda, narode, ništa bolje i ne zaslužujete.

Revolucija- kako to krvavo zvuči!

Nešto između toga desi se - BEBOLUCIJA!!! Oružje- cucle, igračke, bojice i osmijesi..

Demokrate - opismenite se prvo da biste razlikovali pravo da birate i da budete birani! Po Zakonu!
Revolucionari - ne zaboravite, narod šuti, al' raja trpi dok ne provri..a kad provri, onda BEBOLUCIONARI stradaju, na žalost..

R.I.P. mali anđele

Jao, ljeta i bezvezarije..od temperatura zbog kojih nisam spakovala jorgan do temperatura od kojih mi je koža tijesna i prevrela. Između toga nema. Šunjalice su spremne za šetanje, al' nemaju priliku da pokažu boje. I lahor haljinice koje se tresu skupljene na jutarnjoj svježini, nikako ljetnoj. Šta vrijedi kalendar kad doba računamo od događanja do događanja. Bar ja. Znači li to da sam ga počela dijeliti na vrijeme dobra i vrijeme zla. Izgleda da znači. Međuvrijeme mi upotpuni neki izvankolotečni udar na dušu, srećom. Ponekad mi se učini da se pripremam za njega i spremno dočekujem da bih mogla izdržati ono poslije.

Skoro odgledah predstavu koju su osmislili, uradili, donijeli i iznijeli mladi ljudi. Tema svakidašnja, al' uvijek vrijedna da se o njoj priča, doživljava i razmišlja. Romeo i Julija. Ne treba ništa više reći. Osim..da su ovi mladi ljudi utkali sebe i svoje svakodnevno, naše svakodnevno, stalne aktuelne borbe i previranja..a to vrijedi vidjeti, čuti..i preživjeti s njima.
Suzice i suze su se vješto skrile u tami gledališta. I starih i mladih i onih između tog doba. Jednostavno su rekli svojim činom - RAZMISLITE, VRIJEDI LI SVE OVO ČINITI!!

Vrijedi, dobre i dobri moji, itekako vrijedi! Pepeo pretvorite u uobličeni lik svojom voljom i nadom da može i MORA biti bolje. Za sve!

Za dušebrižnike koji se brinu o mladim naraštajima....

Siti smo svoje, a kamoli vaše lafine kako je nešto moralno, a nešto nije. Ako je moral dernjava Cecinih pjesama u "elitnim" restoranima i organizovano posjećivanje njenih "performansa" po gradovima BiH, ako je moral ne uzimati alkohol željno iščekujući Bajramsko veče, ako je moral post radi drugog, ako je moral pun Mejdan kad nam pEvaljka zaplače pravdajući se da nema veze sa ratom, ako je moral krcata svaka kafančuga i bircuz kad gostuju zvEzde i zvIJEzde, ako je moral da svako svakom jami kad i gdje stigne i svako svakom palamudi kako je to Božije određenje, ako je moral veličanje lopovluka i lopova kao zaslužnih, ako je moral prećutno tjeranje da se misli onako kako mora i kako je neko tam' rek'o, ako je moral znati za jedne a ne primjećivati da postoje i drugi, ako je moral rušiti kućno vaspitanje a veličati krdo, ako je moral plakanje kad ti nije do plača al' je neko rek'o da se mora, ako je moral ne smjeti pokazati prstom i narugati se nemoralnom...onda...
nemojte brinuti, molim vas. Svakako od vašeg poimanja morala postadosmo i postaju ono čemu se vi potajno, poistiha divite, al' ccvvrcc ne smijete da kažete od još većih moralista..mogli bi vas pRokazati kao nepodobne, a to je ipak još gore od nemoralnog, je l' te..hmm..

Malo se pobjeglo od svega što bilježi svakodnevno. Trudilo se, nije da nije. I tamo gdje pobjegoh vidjeh lica, poznata ali u drugom ozračju. Nije da se nije htjelo izbjeći prepoznavanje, al' nešto iznutra nas natjera da upitnim pogledima kažemo - zar i ovdje? Preplavio onaj osjećaj - ahh, neka svoga i u nedođiji! Al' nisu to ista lica..ni nalik na ona koja gledam tu, u svom gradu..ova su opuštenija, vedrija, iskrenija..na kraju krajeva, zrnce bezbrižnija..Sad nije zasmetala uredna neurednost u javnom pojavljivanju, ni neslaganje boja, ni opuštenost koju bi "kod kuće" neko nazvao i neprimjerenom.
-----------------------------------------

p.s. mladice koje sam ukrala su se sve "primile"..znaaaam, znaaam, nije to u redu, al' sam to uradila jer stari kažu- neće se omladit' dok ne ćorneš..et', biće da je istina...Sad opet valja u "primjerenost"..možda će me odmarat' pogled na mirišljave grmove i pomisao kako su dospjeli tu, u bosanski cvijetnjak, mirisav od hadžibega...a i njega sam ćornula..

ccccc......
Hebo te, da izvines ovih par linija, ja tamam mislio sad cu uz kafu otcejfit, a ono prodje, prije nego sto je pocelo
Sad znam kako mi se zena i ljubavnice osjecaju poslije minute ipo

Šta je trač? Samo puko prepričavanje nečega i nekoga sigurno nije, al' dodavanje viška riječi sa ciljem da se diskredituje "otračani", ehh..Nisam baš sigurna da se svi, ama baš svi, ne nalazimo u tračerskim vodama. Često nam izlete riječi kojima sami sebe iznenadimo. U prvi mah nam se i ne učini tako zločesto. Al' kada nam dopre do uha nešto što podsjeća na nas ili čak da smo mi glavni akteri priče..Šta onda? Ljutnja? Da vratimo milo za drago, da ne kažem osvetoljubivost u bilo kojem obliku? Ignorisanje? Želja da se nekom "iščupa grkljan" (opaska jedne otračane osobe!)? I nije to sve tako baš crno-bijelo...

Tračam i ja. Ma, u stvari, ne znam je li to trač...Ne znam jesam li ja toliki baksuz da se nađem u društvu dama koje uuuuviiijeeek na sve stižu, koje su uuuvviiijeeek najbolje kuharice, koje imaju naaaaajjjboooolju djecu, naaaajjjčestitije muževe, kojima je uuuuvvviijeeekk tako čisto u kući(jedna poznanica reče-k'ooo u džamiji!), koje su uuuviijekkk tako uspješne u svemu što rade i tako su uuuumooorne od obaveza ali naglašavaju da su to sllaaaaatke obaveze....eee, vala, nema me tu nigdje. I kako da ne otračam. Ne stižem sve, ne mogu, izgori ručak, ne znam napravit' kolače (džaba recepti!), ne peglam redovno, kuća čista koliko mora biti (ali nije sterilna jer se u njoj ŽIIIIVIII, heeeej- ŽIVI!), nemam najskuplje stvari u kući i nije me stid reći da se kupuje i polovno i kod Kineza i na pijaci, al' ono što imam- imam! Djeca mi nisu anđeli, nego mali-veliki ljudi sa bedastoćama koje prave spram doba, al' ništa nenormalno. Njihova jesu. Druga, muška polovina,..nije idealan, al' je porodičan. Velika razlika, zar ne? Nekad je sva romantika- hodi baa 'vam', nekad je romantika i cvijet, al' je romantika i kad kaže- danas mazalice za ručak! Jah, i ovo da otračam..Pa, hebemu, kad ste tako sretne i uspješne, što ste stalno zajedno i pričate istu priču!!! Imate, valjda, u toj svojoj uspješnosti i šansu za drukčija viđenja, čuvstvo za prepoznavanje neidiličnih, al' možda sretnijih od vas!
I šta, u stvari, vama fali? Fali vam..neko da vam kaže da ste nenormalne u idealizovanju svojih života! Fali vam neko da vam kaže- lažeš, izgorio ti kupus neki dan i zadimio čitav ulaz, čo'jk ti otiš'o po hljeb, a eno ga u konobi p'jan k'ooo metla, djeca ti idealna a meni se jadaju da su se "ubili" od ukradenog jeftinog vina iz tvoje "vinoteke" sinoć na Jali..i tako...Gospođooo(eee), to je sve nooormaaalnooo za ljude koji žive, a ne životinjare!
Kažu, veličina Velikih je da budu Mali, a veličina Malih je da se neuspješno prave da su Veliki.
Jah..i onaj vaš engleski koji povremeno ubacujete kao sleng nije mi interesantan, čak je žalostan. Ne znam taj jezik, al' ga poznajem toliko da mogu opsovati, na što se vi zgražavate. A štooo? Da vas ne znam, pomislila bih da ste princeze na zrnu graška, ovako..danas naručujete začine preko "iiibeeejaaa" k'o da niste odrasle na grahu, piti, mohunama...i neke deterdžente "jer kraaasno mirišu i izbjeljuju" (opet "iiibeeejjj"!), a jaaa sam svjedok trljanja teVsija po mahali pijeskom (bolje se garež šporeta opere)..Jah, i sve građanke par exelans..oko vas "goli seljak" jer je uspješan i nosi "geeej košulju"...ee *bemu neblak, kad ste tako savremene, otkud onda pojam "geeejj"!!
Suvišno je još pričati kako se razvija priča o tuđim životima, intimnim stvarima i svetostima nekog drugog. To pripada traču koji ima karakter bljuvotine.
-----------------------------------
Pa, dobro..sve je to normalno, kad razmisliš, da želiš bolje, funkcionalnije..al' nemojte, molim vas, prodavati mi bijele bubrege..meni bar! Razumijem vašu želju da želite sve bolje, al' osuđujem vašu OSUDU onih koji ne žive kao vi! I ne pokušavaju jer to nisu oni! U šta ste se pretvorili?
-------------------------------------
Ima još..muški trač! To je kvalitetan trač koji me uvijek nasmije. Nasmije me jer se završava brzo, konkretan je i bez tantavica. Povodi za njihovo tračanje su većinom..ma, nije ni važno, al' u svakom slučaju, nimalo bezazlen.
------------------------------------

p.s. Povod za ovo moje tračanje je trač od kojeg može da se izrodi svašta, na žalost mnogih. Je li potrebno? Šta je cilj? Na kraju krajeva, šta je povod? Ljubomora? Ili neki drugi bolesni naum?
Doduše, ima ona - kad nemaš šta pametno reć', radije šuti il' naspi vode u usta...
-------------------------------------

p.p.s. Amidža

Nešto razmišljam...one reklame što se "mlađa", što se brišu bore i zateže koža...ono kad imaš pedeset, namažeš se i izgledaš makar dva'j'st mlađe..ono, kobajagi, mažeš oko očiju, lagano masiraš, a ne da trljaš k'o običnu bademovu il' pavlovićevu kremu...pa se one bore i borice istegnu k'o špage, a prije su bile k'o kanjoni..ono, kobajagi, extra kvalitete, ne škode, nema alergijskih reakcija, sve na bazi..ne znam ni ja čega..il' bazi nečega u vezi onog puža balavca..ne znam je'l ona krema slina od puža il' kad se nešto s pužem uradi u laboratoriji i naprave kremu...ono kad se ona glumica vazdan ogleda, pa se vrti, pa ne zna bi l' se smijala il' plakala (honorar il' je nešto drugo razlog tome!?)..ono kad se hoće nešto nazor, a ne može...
Nešto razmišljam, da mi je kupit' kakvu kremu za "mlađanje", više komada, veću količinu (ako hoćete i tako da kažem!), da se odjednom tako namažem naveče, a ujutru se probudim tako mlada za pelena..et'..kad se mlađam, nek' se mlađam kvalitetno, da ne kažem - odoh u..mačku pitarinu..

p.s. i nisam nervozna, samo mi je tako hladno jer nemam grijanja..nisu se zakoni ove fucking države usaglasili ČIJE je ono hebe (a zovu ga nekako kondenz il' tako neka "posuda"), a koje samo što mi se nije srušilo na glavu..nit' je vlasništvo CG, ni upravitelja, a nit' stanara (njihovo najmanje!!)..i tako, dok se oni usaglase, ja bih kakvu kremu za tam'..

Po meni je ovo definitivno jedna od boljih tema... vrlo zanimljivo.

Citam te rado.

Dva lica, nerazdvojna, u jednom tijelu kojeg dijeliš na pola. Pola moje, pola tvoje. I ime, pola moje, pola tvoje. I sve što imam, na pola je. Spojeni u neviđenom. Nekad se iz njih izrodi veliko dijete što red čokolade halapljivo pojede, zamelja usne i bradu, vrelim rukama je izmelja i trlja od majicu jer je tako nekad potrebno. Tom velikom djetetu. A ponekad potrči, iznebuha, bez potrebe, tek da pokaže žestinu i da može umiriti dah nakon svega. Luduje skakučući po zamišljenim kockama "školice". Nalazi lišće kestena na kojem su sve boje svijeta. Baci loptu bez cilja, grleno se smijući smotanluku stopala što imitiraju profesionalce. Pokušava izvesti smicalice i mozgalice pokretima prstiju, nevješto..i smotano jer tako hoće. Odluči govoriti samo lijepe stvari jer je dan kratak da bi se potrošio na grubosti, makar u glasu. A ponekad i opsuje..strasno da oslika šta misli, jer drugačije ne može, a i neće. To veliko dijete. Negdje na polovini između mene i mene, tu vlada. Neprikosnoveno. I dobro je. Tako treba. Tako mora.
Ipak je u pitanju opstanak u besmislu, a ono ima smisao, jer tako hoće. I mora.