Nenad Tanovic
STECCI ili OBLICI BOSANSKIH DUSA
BOSNIAN TOMBSTONES OR THE SHAPES OF OUR SOULS
Sarajevo 1994

Nenad Tanovic - Oblici bosanskih duša

... da je blagoslovena ruka koja sijece i pisa.

Mehmedaliji Maku Dizdaru sehidu identiteta bosanskoga

A se lezi Didodrag Gojak na svojini na plemenitoj u Zahumlju.
Zasto me mati rodi?
Jer ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova, vislje vjetra no dobrih
rijeci, vislje praznine no ljubavi, vislje lazi no istine, vislje uzimanja no davanja,
...Jer dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom, notci nisu zdjele pune
slatkih sanja, vetc burad puna gortcine.
Zasto me mati ti rodi?
Da budnem zedan, da budnem gladan, umoran, tujzan, ... i da me ti vode
napojis, sirom i hljebom nahranis, cistom posteljom odmoris, osmjehom
razveselis.
O mati, sve bi to bilo isto, a potpuno drugatcije da to hotce da uradi Kosara.
Al´ ona to netce. Hotce, al drugomu.
A ja hotcu samo nju.
I zbog tog zgiboh. Al mati, nije to bil zalud.
Jer kad ona budne i stara i ruzna i zla i kad se za njom, mati, nitko ne budne
okreto, a onaj njen Juroje je iz kutce iscera i kad ne budne imala ni gdje ni kud
tad ce se mene mlada sjetiti, mene i moje ljubavi. Al ja tad, mati, iz neba nejcu
doc. Ozgo tcu sve to samo glidati.
Zbog tog zmreh majko mlad. Al zbog tega budutceg trena mati, vridlo me i
rodit.
Ti putnice koji moju patnju sada znas ne privali mi biljiga, a privalis li ga Bog
ti jos terzi na tvoje tilo stavio.

1167. godne kad bjehu pune vlkova sume


link

http://bhmedia.se/bazar/knjiga/Tanovic.PDF


Izjava o odricanju autorstva
Ovo nisu pjesme, ne dao mi to Bog, niti je ovo zbirka pjesama.
Niti sam ja, Bogu hvala, tamo neki pjesnik. Sta bi na to samo rekao moj djed.
Ovo su misli mojih pradjedova skupljene izmedju korica knjige, misli koje su
natalozene u meni kao pijesak u koritu rijeke.
To su samo sjecanja na ono vrijeme kada je svako zrno pijeska bilo veliki
kamen i kao takvo se i osjecalo ogromnim, neprobojnim, nepomicnim i
neprolaznim.
I danas je isto. Srce kamena ostaje istim bez obzira koliki je kamen.
Ne znam, moj dragi djede Hajdare, sta bi ti rekao na sve ovo, al´ ja zapisah po
sjecanju samo ono sto si mi ti kazao.
I nista ne dodah, i nista ne izmislih sam i na to sam, kako vrijeme odmice i ja
tebi slicniji bivam, sve vise i vise ponosan.
Budale mi nikako ne vjeruju da ja u pijesku cujem govor velikog kamenja i da
taj govor ima tvoj glas.
Nevjernima treba dokaz, pisani komad papira, pa evo im ga.
Potpis: Nenanad Tanovic

Sarajevo, 20 august 1994.


--------------------------------------------------------

Zapis sa stecka moga pra ... pradjeda koji je prepisao djed
moj Hajdar Tanovic iz Gacka koji se tamo rodi 1876.
godine, a leze u Vrhbosni 1964.

A se lezi Tanisa Crk od kraljeve Sutjeske, od kralja voljen, al bez slobode,
k´o lovacki pas kralju dodjeljen.
Zivjeh al vodom ne zgasih zedj nit plodovma zemje ne vtolih glad, jer se glad i
zedj vratjahu svaki dan u utrobu moju, kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz
polja kutci svojoj isti, al za taj dan druktciji.
I stalno misljah na tebe Gospode, i sa molitvom tebi sklapah obnoc otci
svoje, i sa molitvom tebi zjutrom ih otvarah kao tsto se zjutrom otvaraju
projzori i dverji doma tvojega i mojega.
I stalno te tcekah i nadah ti se stalno. Al Ti se ne pojavi niti mi se Ti obznani.
Samo muk.
I rodi se sumnja u dusi mojoj sumnji nesklonoj da i ti negdi, ko ja ovdi,
uzalud ne tcekas spasenje od mene.
I s tom terzkom mislju legoh pod ovi biljig i tu miso usijekoh u tverdi kam da
oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojce pervi docekat spasenje.
Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu kad Tverdko bje kralj od Bosne, Serbie,
Dalmeise i Zapadnijeh strana, a ja tad bjeh starac koji u svjetu vidjeh ono tsto
nehtjeh vidjet, a ne dotcekah ono tsto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase...



"Ne znam, moj dragi djede Hajdare, sta bi ti rekao na sve ovo, al´ ja zapisah posjecanju samo ono sto si mi ti kazao.
I nista ne dodah, i nista ne izmislih sam i na to sam, kako vrijeme odmice i ja
tebi slicniji bivam, sve vise i vise ponosan.

Nevjernima treba dokaz, pisani komad papira, pa evo im ga!"

Fakta o nastanku Srpske pravoslavne crkve u Bosni:

Srpska pravoslavna crkva postoji u Bosni i Hercegovini od 1920 godine.Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijarsije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijarsije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada NIKADA NISU BILE U SASTAVU SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila u sastavu Carigradske patrijarsije,ukljucujuci i period za vrijeme Austrougarske kada je de facto pravoslavna crkva u Bosni bila samostalna! Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijarsiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijarsija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom.

Dakle 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni

Bas tako, prije su bili Grkopravoslavni ili Vlasi

O Posrbljavanju Vlaha je napisao historicar Vladislav Skaric, i namjeravam da nabavim njegovu knjigu, ovdje se misli posebno na Sarajevo

I da nadjem putopis Ivana Frane Jukica



[Edited by Jack on 05-03-2009 at 21:34 GMT]

Stecak u obliku sarkofaga i vise manjih kamenih ploca koje se zovu "Svatovsko groblje"nalaze se u sumi na putu izmedju Strepaca i Islamovca na Majevici opstina Brcko.Na pojedinim su vidljive jedinstvene slike polumjeseca,zvijezde i krsta.


[Edited by nere68 on 18-04-2009 at 18:02 GMT]

slike-

stecak

Stećci u podnožju planine Stolac u istočnoj Bosni Nekada prije agresije na BiH boravio sam često na ovom lokalitetu i sjećam se da su ovi stećci bili u puno boljem stanju nego što su danas.Na žalost zub vremena čini svoje a nadležne institucije ne čine ništa kako bi zaštitile ovo nadasve vrijedno kulturno-historijsko blago Bosne