Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
Mela77 Nivo: Forumski doajen Majka dva SINA :)
Registriran(a): 30-03-2006 Lokacija: meðu voljenima Odgovori: 8258 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Kad sam te vidio
Kad sam te vidio bilo mi je jasno,
odaje te nešto, ti ne nosiš sreæu,
a znao sam što tražim i da takvu neæu.
Kad sam te vidio bilo mi je jasno,
a kad sam te poljubio – veæ je bilo kasno,
veæ je bilo kasno.
Kad sam te vidio znao sam što gubim,
ne daju se tako ponos i sloboda,
al’ ne gase tu vatru ni vino ni voda.
Kad sam te vidio znao sam što gubim,
al’ kraj mene si zaspala – kako da te budim,
kako da te budim.
Kad sam te vidio u trenu sam znao
otet æeš mi blago, a malo mi dati,
sve što mi je sveto sa tobom æe pasti.
Kad sam te vidio u trenu sam znao,
al’ veæ sam te dodirnuo – veæ sam život dao,
veæ sam život dao.
Kad sam te vidio bilo mi je jasno,
pomoæi mi neæe razum ni iskustvo,
a poslije svega samo nevolja i pustoš.
Kad sam te vidio bilo mi je jasno,
a kad sam te poljubio – veæ je bilo kasno,
veæ je bilo kasno.
(Arsen Dediæ)
|
28-09-2007 at 13:13 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Lucija
Ispricacu ti jednu pricu, Lucija
jednostavnu, kao kad se ploca snima
Lucija, tako si krhka i mala,
kcer bi mi mogla biti
u mene je jesen uplovila
i pijano kestenje plese pod mojim nogama
sta da se kaze – Lucija, Lucija moja dragana
u mom srcu zivi jos ujed andjela
ivicom odzvanjaju glasovi umornog naroda
promrzle devojcice nude ljubav po trgovima
i zuti sneg pada raspuklim ulicama
Ines se je zvala
nedaj se generacijo moja,
sapcem u vetar sto pustosi zagreb i beograd
podjednako
ti nemoguci nocni vlakovi
dupli konjak u Subotici
i mirisi istrosenih hotela sto se zavlace u kozu...
u kosu... u kosti...
zima je posvuda... dodji generacijo moja...
ljubavnice
jos imam stari mornarski kaput
Lucija... nisam ti ovo pricao...
ja nikada nisam video Amsterdam
tamo se, kazu, putuje sam
beli brodovi i crne marame oko vratova devojackih
zale mornare i ispijaju rum za brela
obicno neverne ili bolje verne samo sebi
krhkim kukovima ispracaju svoje mornare
na plovidbe dalekim morima
sa suzama u ocima i obecanjima
nikada, nikada vise maruska
ili kako se vec zovu te cudne niderlandjanke
sklone avanturama, alkoholu, incestu
neverne same po sebi, a opet sebi verne
zima je posvuda – dodji generacijo moja
dodji da se zajedno grejemo
da se zajedno nedamo
nedaj se Ines – govorio sam joj
nedam se ni ja
nedaj se ni ti Lucija
nedaj svojih 16 godina
ovim godinama sto kao crne ptice slecu
na nasu kozu, na nase ruke, na nase oci
da nas porobe
Lucija,
samo da mi je jos videti Amsterdam
Maruskin i Prelov Amsterdam
pa neka bude sto biti mora!
Rade Serbedzija
|
01-10-2007 at 21:44 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Školjka je žena,
kneže moj.
A veruj: u svakoj ženi
postoji nešto hranljivo.
Neko ima kljuè za nju
i otvara je u prolazu
- možda: bezazleno sasvim,
- možda: iz èiste obesti,
- možda: tek tako, iz zanata.
Onda je srèe.
Onda je baca.
Jer šta æe njemu ljuske.
I onda ode dalje za nekim novim školjkama,
jer on to tako jednostavno
i tako prirodno èini.
A neko nikad neæe imati kljuè.
Raskrvariæe usta dok to otvara.
Izlomiæe sve nokte.
I muèiæe se.
I kad otvori školjku
i kad je napokon posrèe,
vikaæe:
nije to ta školjka.
Ljudi,
zar je to ono što sam hteo?
Neko baci školjku o kamen
i polupa je.
Gleda u njene krhotine
i kao da uživa u njenom ugibanju.
I ostavi je da se muèi na suncu.
I ostavi je da se suši na suncu.
I da od njenog mekog tela
ostane malo gorke školjke.
A neko,
željan školjki,
plaæa svom svojom starošæu
da mu ih drugi otvore i donesu.
Na nekom srebrnom poslužavniku,
naravno.
U neko srebrno vreme.
Pred neku srebrnu smrt.
Neko ne voli školjke,
ali nema šta drugo da jede,
kneže moj,
i on ih jede dok drugi ozbiljno misle
da on u njima uživa.
Ti znaš da sam ja onaj koji školjke
prevari da su ptice
i kad se razmašu krilima svojih ljuštura
da polete,
– ulazim u njih precizno kao zrno.
I – mi zajedno trajemo.
I – mi se zajedno muèimo.
I – mi zajedno raðamo po malo bisera.
što obasjava svet.
Bolje da si mi doneo obiènu mrvu peska.
Možda bih oko tog zrnca
sam sebi sagradio školjku
kakvu ti ne razumeš:
školjku neba i zemlje.
I možda bih oblagao to zrno dobrotom božanskog.
i možda bih ga ugojio u dragi kamen svog sna
i ne bih njime ukrasio
srce nijedne druge školjke.
Možda bih,
stvarno,
uz njega umeo samo da sanjam.
Ti ništa ne razumeš,
kneže moj.
Ja govorim o porodu.
Ja govorim o potomcima mog potomstva.
Miroslav Antiæ
|
05-10-2007 at 20:57 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 10
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: adnan1980, bosanskisamac, cober52, Djeno29, elittt, fata_iz_inata, gojgoj, lala, light_ss, merfiz, posteno.ba, renesis, sloboda-dita, Toni_P, Vejsil
|
FORUM : Umjetnost : Poezija |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|