Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima


FORUM : Umjetnost : Poezija
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Pošiljalac Poruka
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Nauchio sam plavetnilo srecce
i tamnocrven ukus bolova.

Zakleo sam se da sva sunca
donesem ljudima zhiva.

Obrazi su mi se napili milovanja
i trbuh prejeo ritanja i olova,

i srce sam iznajmio za golubarnik
i stovarishte eksploziva.

Pozheleo sam, bez stida,
da grla svih sirena dur odsviraju,

da uniformishem mrzhnje u zagrljaj
i sve prozore napunim pticama...


(Mika Antic)

06-10-2007 at 21:33 | Ukljuèi u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Ako te pitaju

Ako te pitaju
Ko sam,
reci samo
Ona.
Ako te pitaju
Kako sam,
reci,
Nezno.
Ako te pitaju,
Sta radim,
reci,
Sanjari
Voli.
Ako te pitaju,
Jesi li polozio ispit,
reci,
Ne znam.
Rezultati ce biti gotovi
do kraja pesme.
Ako te pitaju
Gde stanujes,
reci slobodno,
Na visoravnima njenog srca.
Ako te pitaju
Gde ces nocas usniti,
reci slobodno,
Ispod mojih pora.
Ako te pitaju…
Ipak, ne reci nista.
Molim te
pokusaj samo
sacuvati me
u levom dzepcicu duse
i cuti,
samo cuti.

Ne znam
da li ce biti
drugog ispitnog roka,
za tebe,
dragi.

Jelena Stojkoviæ-Miriæ

http://srebrnastopaperje.wordpress.com/2010/09/03/ako-te-pitaju/

[Edited by laly on 10-04-2012 at 19:56 GMT]

08-10-2007 at 22:57 | Ukljuèi u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Ne treba mi niko

Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
ko oseæa prstima i ko sanja budan,
treba mi neko vešt,
a nesiguran poput akrobate,
uèitelj džiu-džica na elektriènoj stolici
punoj vate,
magnetna plazma u bolnici,
krvno zrnce u plaštu sena,
perverzna princeza na zrnu graška,
ulièni diler sa dosta praška,
pustinjski vetar bez jednog daška,
u stvari... u stvari,

Niko mi ne treba...

niko baš toliko, toliko
toliko
kao
Ti...

08-10-2007 at 23:00 | Ukljuèi u odgovor
besmir
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Poezija

Ah kako ja volim ovu pjesmu!!! Ovo je Jean Cocteau iz perioda kada je bio zaljubljen u Jean Maraisa i kada mu je pisao pjesme!!! Pjesma se zove "Un ami dort" ili "Uspavani prijatelj" i tako je mjau grrrr!!!!

Tes mains jonchant les draps étaient mes feuilles mortes.
Mon automne aimait ton été.
Le vent du souvenir faisait claquer les portes
Des lieux où nous avons été.

Je te laissais mentir ton sommeil égoïste
Où le rêve efface tes pas.
Tu crois être où tu es. Il est tellement triste
D’être toujours où l’on n’est pas.

Tu vivais enfoncé dans un autre toi-même
Et de ton corps si bien abstrait,
Que tu semblais de pierre. Il est dur, quand on aime,
De ne posséder qu’un portrait.

Immobile, éveillé, je visitais les chambres
Où nous ne retournerons point.
Ma course folle était sans remuer les membres,
Le menton posé sur mon poing.

Lorsque je revenais de cette course inerte,
Je retrouvais avec ennui,
Tes yeux fermés, ton souffle et ta main grande ouverte,
Et ta bouche pleine de nuit.

Que ne ressemblons-nous à cet aigle à deux têtes,
À Janus au double profil,
Aux frères Siamois qu’on montre dans les fêtes,
Aux livres cousus par un fil ?

L’amour fait des amants un seul monstre de joie,
Hérissé de cris et de crins,
Et ce monstre, enivré d’être sa propre proie,
Se dévore avec quatre mains.

Quelle est de l’amitié la longue solitude ?
Où se dirigent les amis ?
Quel est ce labyrinthe où notre morne étude
Est de nous rejoindre endormis ?

Mais qu’est-ce que j’ai donc ? Mais qu’est-ce qui m’arrive ?
Je dors. Ne pas dormir m’est dû.
À moins que, si je dors, je n’aille à la dérive
Dans le rêve où je t’ai perdu.

Dieu qu’un visage est beau lorsque rien ne l’insulte.
Le sommeil, copiant la mort,
L’embaume, le polit, le repeint, le resculpte,
Comme Égypte ses dormeurs d’or.

Or je te contemplais, masqué par ton visage,
Insensible à notre douleur.
Ta vague se mourait au bord de mon rivage
Et se retirait de mon cœur.

La divine amitié n’est pas le fait d’un monde
Qui s’en étonnera toujours.
Et toujours il faudra que ce monde confonde
Nos amitiés et nos amours.

Le temps ne compte plus en notre monastère.
Quelle heure est-il ? Quel jour est-on ?
Lorsque l’amour nous vient, au lieu de nous le taire,
Vite, nous nous le racontons.

Je cours. Tu cours aussi, mais à contre machine.
Où t’en vas-tu ? Je reviens d’où ?
Hélas, nous n’avons rien d’un monstre de la Chine,
D’un flûtiste du ciel hindou.

Enchevêtrés en un au sommet de vos crises,
Amants, amants, heureux amants...
Vous être l’ogre ailé, niché dans les églises,
Autour des chapiteaux romans.

Nous sommes à deux bras et noués par les âmes
(C’est à quoi s’efforcent les corps.)
Seulement notre enfer est un enfer sans flammes,
Un vide où se cherchent les morts.

Accoudé près du lit je voyais sur ta tempe
Battre la preuve de ton sang.
Ton sang est la mer rouge où s’arrête ma lampe...
Jamais un regard n’y descend.

L’un de nous visitait les glaces de mémoire,
L’autre les mélanges que font
Le soleil et la mer en remuant leurs moires
Par des vitres, sur un plafond.

Voilà ce que ton œil intérieur contemple.
Je n’avais qu’à prendre ton bras
Pour faire, en t’éveillant, s’évanouir le temple
Qui s’échafaudait sur tes draps.

Je restais immobile à t’observer. Le coude
Au genou, le menton en l’air.
Je ne pouvais t’avoir puisque rien ne me soude
Aux mécanismes de ta chair.

Et je rêvais, et tu rêvais, et tout gravite.
Le sang, les constellations.
Le temps qui point n’existe et semble aller si vite,
Et la haine des nations.

Tes vêtements jetés, les plis de leur étoffe,
Leur paquet d’ombre, leurs détails,
Ressemblaient à ces corps après la catastrophe
Qui les change en épouvantails.

Loin du lit, sur le sol, une de tes chaussures
Mourait, vivait encore un peu...
Ce désordre de toi n’était plus que blessures.
Mais qu’est-ce qu’un dormeur y peut ?

Il te continuait. Il imitait tes gestes.
On te devinait au travers.
Et ne dirait-on pas que ta manche de veste
Vient de lâcher un revolver ?

Ainsi, dans la banlieue, un vol, un suicide,
Font un tombeau d’une villa.
Sur ces deuils étendu, ton visage placide
Était l’âme de tout cela.

Je reprenais la route, écœuré par le songe,
Comme à l’époque de Plain-Chant.
Et mon âge s’écourte et le soleil allonge
L’ombre que je fais en marchant.

Entre toutes cette ombre était reconnaissable.
Voilà bien l’allure que j’ai.
Voilà bien, devant moi, sur un désert de sable,
Mon corps par le soir allongé.

Cette ombre, de ma forme accuse l’infortune.
Mon ombre peut espérer quoi ?
Sinon la fin du jour et que le clair de lune
La renverse derrière moi.

C’est assez. Je reviens. Ton désordre est le même.
Tu peux seul en changer l’aspect.
Où l’amour n’a pas peur d’éveiller ce qu’il aime,
L’amitié veille avec respect.

Le ciel est traversé d’astres faux, d’automates,
D’aigles aux visages humains.
Te réveiller, mon fils, c’est pour que tu te battes.
Le sommeil désarme tes mains.

09-10-2007 at 03:50 | Ukljuèi u odgovor
besmir
Nivo: Guest
IP: Maskiran


icon Re: Poezija

Mahmud Derviš

Nemoguæe

Možda od tuge svisnem.
Možda me zapale.
Možda me objese.
Može bit da vrat mi prerežu.
Al´ biti ne može
Da usne ove ikada izgovore:
«Umrla je naša ljubav, presahla».
Ne! Ljubav je naša besmrtna!

09-10-2007 at 04:09 | Ukljuèi u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

MOJE LICE U TVOJIM RUKAMA

Kad me gledaš,
kad uza me, bez pokreta, sjedeæi, blago se nagibaš;
kada pružaš svoje dvije ruke, tako umilna, jer želiš,
jer bi eto htjela dotaæi, da, moje lice.

Tvoje dvije ruke, kao iz sna, koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice. Dah nježnosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledaš! Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.

Što li tražiš kada me, pružajuæi ruke, nijema, dotièeš?
Osjeæam žar sjene, dima što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja! Nastamba, u zanosu, mirna poèiva.
Ti šutiš a ja osjeæam svoje lice, zbunjeno, blago, meðu tvojim prstima.

Nešto moliš. Pretvaraš se u djevojèicu koja moli.
Nešto tražiš. Prelama se neki glas koji ne postoji i koji nešto ište.
Zakašnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez buke i bez glasa.

A ja te gledam u oèi, gledam i èujem te.
Èujem dušu posve tihu, djetinjastu, koja pjeva slušana.
Ljubav kao cjelov.
Ljubav u prstima koju slušam zatvoren u tvoje ruke.

Aleixandre, Vicente (1898-1984)

09-10-2007 at 14:12 | Ukljuèi u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Treba znati

Smiješiti se dalje, da to treba znati
kada je najbolje ustati od stola,
kad pred nama stoje samo prazni sati
u tome životu glupome do bola.

Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
saèuvati ponos, onaj što preosta,
i usprkos svemu, prijatelji moji,
zauvijek otiæi, znati da je dosta.

Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
kad veæ ništa nemaš, kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.
No ja, srce moje, ja to nisam znao.

Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodušna lica skriti svoju bol,
zauvijek otiæi tiho kao sjena.

I usnama treba reæi da se smiju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mržnje u tebi da gnjiju,
te posljednje rijeèi onih koji ljube.

Treba znati mirno otiæi na kraju,
ušutkati srce sto veæ umrlo je,
saèuvati obraz ko neki što znaju,
dok još nije pao. Trebalo je znati,

suviše te volim,
ja to nisam znao.

Charles Aznavour - Il Faut Savoir

09-10-2007 at 14:15 | Ukljuèi u odgovor
Sufler
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 11-11-2006
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1718
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Pocetak traganja za bicem - Branko Miljkovic

Lepi moj dane s dusom elegije
Kad od Bica senka biva predelima
Lutam u suzama strah me obuzima
Zvezdani uticaji nada mnom - ko da ih suzbije (!)

Neizdvojen pojavom jos niko nije
Otkrio sebe, svete, u tvojim prizorima
Vrati mi dan ako ga negde jos ima
Zemljo ponovo nepoznata kad u lobanji legu se zmije.

Poredjane glave u zaboravljenom vremenu
Sa uzaludnim mislima i poslednjim recima
Slute svoj lik u mutnome kamenu.

Trazim te u vetru ako te jos ima
Izgovorene reci za svetove pale
Trazim pocetak sjaj i sate stale.

10-10-2007 at 23:30 | Ukljuèi u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

vijezde u visini

Ne ljubi manje koji mnogo æuti,
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parèe kruva
za gladne zube) on brižljivo èuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini.

Èutanje kaže: u tuðem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plav noæi
snim: ja æu doæi, ja æu doæi.

Tin Ujeviæ

11-10-2007 at 21:42 | Ukljuèi u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Kada s drugim budes jedne noci,

U ljubavi stojeci na cesti,
Mozda i ja onuda cu proci,
I ponovo mi cemo se sresti.

Okrenuvsi drugom blize pleci
Ti ces glavom klimnuti mi lako
"Dobro vece" tiho ces mi reci,
"Dobro vece, miss" i ja cu tako.

I nista nam srca nece ganut,
Duse bit ce smirene posvema,
Tko izgori taj ne moze planut
Tko ljubljase taj ljubavi nema.


Yesenin

11-10-2007 at 21:45 | Ukljuèi u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 47
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: *touch*, Aci, andjapuppy, bosanka_no1, clippoutline, iskreni tuzlak, Oblakovich, sabko, ziga_zage
FORUM : Umjetnost : Poezija New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice