KOLO IGRA U GAZANFERIJI

Kolo igra u Gazanferiji,
kolovodja Maglajlica Hata.
Do podne je kolo preigrala,
a od podne jade zadavala.
Izgubila sitnu hamajliju,
a nadje je Kujundzicu Smajo
pa je daje pobri Ahmet-agi:
- De, pogledaj sta u njojzi pise!
Cim je Hata Maglaj primamila,
Ozenjeno i neozenjeno?
Ozenjeno zene ostavilo,
nezenjeno pamet izgubilo!
 

KRAJ VRBASA SJEDI MOMCE

Kraj Vrbasa sjedi momce
ceka djevojce, aman djevojce.
Haj, vjetric piri, dunja miri,
noc je kao dan.
Haj, mlado momce, cekajuci
aman, prevario san.
Kraj momceta doro pase,
poigrava se, aman igra se.
Haj, nogom kopa, vodu pije,
i prisluskuje,
Haj, a djevojce, nit´ dolazi
aman nit porucuje.
Pijetli zoru najavljuju,
ptice pjevaju.
Haj, zora svice noc odmice,
zvijezda nestaje,
Haj, mlado momce, kraj Vrbasa
aman jos ne ustaje.
Kroz grancice mjesec viri,
pa mu govori, aman govori,
Haj, ustaj, ustaj mlado momce,
spremaj doru svog,
Haj, svatovi ti odvedose,
aman dragu za drugog.
 

ŠTONO JEČI ŠEHER BANJALUKA

Štono ječi šeher Banjaluka?
Udaje se pašina unuka
čak u Stambol za careva sina.
Kad je pošla kita i svatovi,
mudro paša Fatu svjetovaše:
O, Fatima, draga kćeri moja,
kada budeš na pomol Stambolu,
pusti dibu konju do kopita,
pusti duvak konju do strmasca.
Gledaće te sva careva vojska
i sam care sa divana svoga,
a carica kroz drago kamenje,
sultanija kroz mrežu bisera,
Luda Fata mudar sjet primila.
Kad je bila na pomol Stambolu,
spusti dibu konju do kopita,
puli duvak konju do strmasca,
Gledala je sva careva vojska
i sam care sa divana svoga,
a carica kroz drago kamenje,
sultanija kroz mrežu bisera.
Kad je bila blizu bijelog dvora,
siđe care sa divana svoga,
uze zlato za bijelu ruku,
uvede je u svoje saraje,
i za se je nićah učinio,
a sinu je bio isprosio.
 

Gdje je sada lijepa Halima

Jedne noći šetao sam gradom
sokacima iz mladosti moje
pred kapijom Alaj bega starog
dvoje mladih zagrljeni stoje

Ref.
Gdje je sada lijepa Halima
što je sreću moju odnijela
i dok lutam tamnim noćima
tebe drugi ljubi, Halima

Nekada sam i ja sretan bio
volio sam samo jednu ženu
pred kapijom Alaj bega starog
mrsio sam bujnu kosu njenu

Ref.

Otišla je s drugim jedne noci
zgasnula su svjetla moga grada
znam da nikad više neće doći
al´ se srce potajno još nada

Ref.

Ne poklanjaj sebe drugima
jos te uvijek volim, Halima
 

Đaurko mila

Đaurko mila
tuga me mori
za oči tvoje
što suze rone

Ustašca tvoja
prepuna raja
ah dođi mi, dođi
sred zagrljaja

Tuga me mori,
bolest me guši
haj jer osjećam
tugu u duši


Čuj kako srce
umilno tepa
aj dođi mi, dođi
Đaurko lijepa

Ah ljubim te, ljubim
Đaurko lijepa
 

Kad bi znala

Znaš li za divne proljetne dane
kad pjesmu sunca zapjeva bol
kad lišće mlado kiti gori grane
a ljubav stvara čeznju i bol

Ref.
Kad bi znala, kad bi znala
al ti neznaš jade moj
ti si drugom ljubav dala
a ja kunem život svoj

Znaš li za tugu kad kiše liju
kad zima javlja dolazak svoj
kad zadnji šuti cvijetovi mriju
i vjetar plače uz prozor tvoj

Ref.

Znaš li za burno nevjerno more
za jade gorke, ko što ja znam
znaš li da nema pod suncem gore
voljet nekog a živjet sam
 

Jedna od meni najdražih Safetovih sevdalinki

Dođi mi dođi draga

Dođi mi dođi draga
jesen je opet tu
večeras tebi pjevam
da skrijem tugu svu.

A duša moja samo tebe želi
ti si uvijek u mom snu.

Umire žuto lišće
za našu ljubav svu
i sve je tako tužno
jer više nisi tu

A duša moja samo tebe želi
ti si uvijek u mom snu.

Kako su duge noći
to moja duša zna
bez tebe nema sreće
ni moga mirnog sna.

A duša moja samo tebe želi
moja ljubav to si ti.