POUCNE - PRICE

Isli nekad davno babo i sin na daleki put, a imali samo jednog konja.
Babo jase a sin pjeske, i kad su prolazili kroz prvo selo kaze narod: vidi onog starog lopinasa, jase a jadno dijete ide pjeske.
I on sjase a stavi sina da jase.
Kad su prolazili kroz drugo selo, kaze narod: vidi onog mangupa jase a babo mu ide pjeske.
Kako ga nije stid.
Odluce oni da jasu obadvojica.
I kad su bili kroz trece selo kaze narod: vidi one dvojice magaraca jasu na jednom konju, kako him nije zao jadne zivotinje!
Sjasu oni obadvojica i idu pjeske.
I kad su bili kroz cetvrto selo kaze narod: vidi one dvojice budala, imaju konja a idu pjeske...

KAKO GOD DA OKRENEŠ , NARODU NE MOŽEŠ UGODITI !

Zenina krivnja (krivo rebro )

Kad je jednom Nasrudin nosio zito u mlin, sveze mu zena vrecu sa zitom.
Kad je bio na putu, odrijesi mu se vreca i on je do mlina vezao deset puta, pa kad se vratio kuci izgrdi zenu sto mu nije dobro svezala vrecu:

- Kako li si to vezala vrecu, ja sam putem valjda deset puta morao stati da je vezem.

- Babo bolan,bil' kakve dobre čorbe?-upita sin oca,kome je izgleda bio došao vakti-sahat.
-Uh jašta,čini mi se od smrti bi me povratila-prošaputa babo.
-I ja bih,Bogami,al' nejma-veli sin.
Ne prođe malo a sin ponovo pita babu.
-Babo,bil jedno pečeno pile?
-Eh moj sine,ni košćura od njeg ne bi ostala,tako bih ga u slast smaz'o čini mi se,-odgovori babo.
-I ja bih da ima,al' nejma bogme-opet će sin.
-Pa bil' babo ovo,pa bil' babo ono....i babo bi svega al' ničega nejma...i umre babo.
-Eto,ode babo rahmet mu duši,a vala mi nije plaho ni žao...sve sam mu ponudio

~*~ RIJECI I DJELA TREBAJU BITI JEDNO ~*~

Bio jednom jedan djecak koji je volio jesti slatkise,pa ih je stalno trazio od svog oca.
Njegov otac bio je siromasan covjek, i nije uvijek mogao pribaviti slatkise za svoga sina.
Ali mali djecak to nije shvatao, i stalno je trazio slatkise.
Djecakov otac cesto je razmisljao kako da zaustavi dijete da ne trazi tako mnogo slatkisa.
U to vrijeme u blizini je zivio jedan mudrac.
Djecakovu ocu je sinula ideja.
Odlucio je da povede djecaka tom mudrom covjeku, ne bi li ga on upio nagovoriti da prestane stalno traziti slatkise.
Djecak i njegov otac uputili su se tom covjeku.
Kad su stigli do njega, otac mu rece: "Dobri covjece, bi li zamolio moga sina da prestane traziti slatkise koje ja ne mogu da mu pribavim?"
Kako je ovaj mudrac i sam volio slatkise, nije mu bilo lahko.
Mislio je kao da postupi.
Na kraju je odlucio da predlozi ocu da ponovo dovede sina sljedeceg mjeseca.

Za to vrijeme mudrac je potpuno prestao jesti slatkise.
Kad su djecak i njegov otac, nakon mjesec dana, ponovo dosli, mudrac rece djecaku:
"Moje drago djete, hoces li prestati traziti slatkise koje ti otac ne moze priustiti?"
Od tada, djecak je prestao traziti slatkise.
Djecakov otac upita ovog mudrog covjeka: "Zasto nisi molio moga sina da prestane traziti slatkise kada smo ti dolazili proslog mjeseca?"

Mudrac odgovori: "Kako da trazim od djecaka da odjednom ostavi slatkise kada ih i ja sam volim?
Pa ipak tokom proslog mjeseca prestao sam ih jesti."
Licni primjer mnogo je snazniji od samih rijeci.
Ako od nekog trazimo da nesto ucini, mi to i sami takodjer moramo ciniti.
Mi ne trebamo traziti od drugih da cine ono sto sami ne cinimo.
POBRINI SE DA TVOJA DJELA I TVOJE RIJECI BUDU UVIJEK JEDNO...

Ovu sam pricu davno procitala.....

Krenula dva prijatelja na dalek put,obojica pobozni,ljudski,samo prvi je bio pobozan za sebe,
dok je drugi volio svakom ocitavati sta je ispravno i kako sta treba raditi.
I poslije duzeg puta dodju do jedne rijeke,kad tamo,a zena stoji lijepa ko san,bi i ona presla rijeku,treba i mora, al ne smije.
Prvi,bez razmisljanja,uze zenu u narucje i ponese preko rijeke,a drugi samo suti i gleda.Kad predjose,spusti zenu i nastavi put sa svojim prijateljem.
Prodje vremena i ovaj drugi vise ne moze da suti pa kaze:
-Bogati,da te pitam?
Kako te nije stid i sram Boga?
Ti tudju zenu uze i svojim rukama dira.
.....Nasmija mu se prijatelj.
Ja uzeo,prenio i ostavio...a ti je mescini i sad nosas.

Nasrudin-hodzina vrjednoca


Nasrudin-hodza ustane jednom oko ponoci,izidje pred kucu i stane kukurijekati kao horoz.
Komsije,koji to cuse,zapitaju ga zasto on to cini.
Nasrudin odgovori:
-Sutra imam mnogo posla,pa bih htio da sto prije svane.

Nasrudin i jaje


Stegao neki covjek u saku jaje pa dosao i rekao Hodzi:
-Ako pogodis efendija,sta imam ovdje u saci,dacu ti jedan cigarluk.
A Hodza njemu:
-Batali sprdnju,sta znam ja sta ti je to!
Covjek mu rece:
-S polja je bijelo a unutra zuto.
-Znam,znam-rece Hodza-kad ga razbijes ,napunis punu saku!

Voda u mlijeku

Neki čovjek drž’o krave, a mlijeko prodavo.
Bio je vrijedan i trudio se ali mu je pos’o i pored toga nekako potanko iš’o.
On se požali jednom trgovcu, a ovaj mu reče da mu je mlijeko gusto pa da sipa pomalo vode, pa će bolje ići.

Tako i bi.
Kako poče sipati vodu u mlijeko, poso mu krenu, i ubrzo zaima i zamali.
Domalo spremi se i na hadž da krene.
U onaj vakat išlo se brodom do Džidde, pa na devama do Mekke i Medine.
I on prisjede na brod sa ostalim hadžijama.
Kako se dugo putovalo, hadžije su kratile vrijeme šetajući se po palubi i eglenišući, i prebirajući kese s parama, računajući šta će potrošit i šta će darova kupiti.

Tako i onaj trgovac mlijekom sjede na palubu, pa izvadi kesu da se preračuna u parama; kad zaskoči se jedno majmunče, što su mornari s njim cirkuz izvodili, ter hlati onu kesu s parama pa uz užad i jedra pobježe i pope se na vrh brodskog jarbola.
Pa onda oni majmun, k’o kakav čojk, uze onu kesu s parama, otvori je, izvadi jedan po jedan dukat, okrene ga tamo i vamo, onjuši nosom, pa neki baci u more a neki vrati u kesu.

Sve to gledaše mornari i hadžije sa palube.
Mornari se zaletiše da ga fataju, ali onaj hadžija ne dade, nego veli
- Voda u vodu, a mlijeko na hadž!
U tome i onaj majmun, k’o čojk, zategnu kesu i baci je na palubu, a bio je skoro prepolovio.

Jah, šta ćeš!

Kako se cuva kuca


Pricaju da je jednom Nasrudin-hodzina mati posla od kuce negdje u mahalu a rece Nasrudin-hodzi,jos dok je bio djecak,da cuva kucna vrata.
Mati ode.
Hodza je sjedio na vratima do podne,dosadi mu se,pocne se s djecom igrati,a dodje ti hrsuz i pokrade sve po kuci,sto nadje.
Vrati se mati, vidi sta je bilo i rece svome sinu:
-Bolan,sto nisi cuvao?
Sin odgovori:
-Bogme vratima nije nista bilo,a ti nisi rekla da cuvam kucu.

Penjanje ljestvama


Pokaze jednom mali Nasrudin djeci vrlo visoko drvo i rece da bi se za pola akce popeo na vrh.Djeca skupise izmedju sebe pola akce i dadose mu da se penje.
Kad Nasrudin primi novac zatrazi da mu donesu ljestve.Djeca zagalame:
-Ne moze tako!Nismo rekli da se penjes ljestvama!
-A jesmo li rekli-rece Nasrudin-da se penjem bez ljestava?