Nekad davno bio je jedan jaki drvosjeca koji je trazio posao kod prodavaca drva i dobio ga je.

Plata je bila jako dobra kao i uslovi za rad.
Iz tog razloga je drvosjeca odlucio da radi najbolje sta moze.
Njegov sef mu je dao sjekiru i pokazao mu podrucje u kojem treba da radi.

Prvog dana je drvosjeca oborio 18 stabala.
"Cestitam", rekao je sef. "Nastavi tako!"
Vrlo motiviran nakon sefovih rijeci, drvosjeca je pokusao jos vise slijedeceg dana ali je oborio samo 15 stabala.

Treceg dana je radio jos jace ali je oborio samo 10 stabala.
Dan za danom sve drvosjeca je obarao sve manje stabala.
"Mora da gubim snagu", pomislio je drvosjeca.
Otisao je sefu i izvinio se rekavsi da ne razumije sta se desava.

"Kad si zadnji puta naostrio sjekiru?" upita ga sef. "Naostrio?
Nisam imao vremena da ostrim sjekiru.
Bio sam zauzet obaranjem stabala."


Ovako je i u nasim zivotima.
Nekada smo toliko zauzeti da nemamo vremena da naostrimo sjekiru.
"U danasnjem svijetu, se cini da je svako zaposleniji nego ikada ranije, ali manje sretan.
Zasto je tako?

Da li smo mozda zaboravili kako da ostanemo ostri?
Nema nista lose sa aktivnostima i teskim radom.
Ali Allah ne zeli da budemo toliko zauzeti da zanemarimo istinski vazne stvari u zivoru, kao da nadjemo vrijeme za molitvu, da citamo...

Svi mi trebamo vrijeme za odmor, razmisljanje, da ucimo i rastemo.
Ako ne nadjemo vremena da naostrimo sjekiru, postacemo tupi i izgubiti na efektivnosti.

Zato pocni danas!
Razmisli na koje nacine mozes uraditi svoj posao puno efikasnije i tako dobiti vise .

NASRUDIN-HODZIN POKLON TIMUR LENKU

Posao Nasrudin-hodza Timur Lenku, koji je bio strah i trepet u kraju u kojem je Nasrudin zivio, pa mu ponio jedan sepetic tunja.
Putem ga sretne jedan njegov prijatelj i zapita ga, kome nosi tunje.
Nasrudin mu rece da ise Timbur Lenku. Prijatelj mu rece:
"Ne nose se tunje na poklon, nego smokve."
Hodza ga poslusa, vrati se kuci, istrese iz sepeta tunje i nabere lijepih mekanih smokava.
Kad ih odnese i stavi pred Timur Lenka ovaj htjede da se malo nasali s Nasrudin-hodzom, pa naisareti slugama da gadjaju smokvama Nasrudina na glavu.
Sluge poslusase i pocese Nasrudina gadjati u glavu.
Kako se koja smokva razlijepi o Nasrudinovu glavu, tako hodza vikne:
"Hvala Bogu, hvala Bogu!"
Zacudi se Timur Lenk pa zapita hodzu:
"Zasto se zahvaljujes Bogu?"
"Zahvaljujem Bogu, koji mi dade onakvog prijatelja, koji me uputi da ne nosim tunje nego smokve.
Jer, kakva bi onda bila glava da ponesoh tunje!"

Mujo i Japanac

Mujo kosi travu, a Japanac uzeo štopericu, olovku i papir i mjeri Muji produktivnost.
Poslije prvog otkosa, kaže Japanac:
Ne valja Mujo, imaš prazan hod.

Mujo: - Kako ba prazan hod?
Japanac: - Pa lijepo.
U jednom smjeru kosiš, a kad vraćaš kosu vraćaš je u prazno.
Mujo: - I
Japanac: - Nego, da naoštrimo kosu i sa druge strane, pa da i u drugom smjeru kosiš.

I tako i bude.
Kosi Mujo, a Japanac opet:
Ne valja Mujo. Imaš prazan hod.

Mujo: - Pa kako bolan opet prazan hod?
Japanac: - Lijepo!
Kosiš u oba smjera, ali imaš prazan hod, jer vrtis guzicom džabe.
Mujo:

Japanac: - Nego da ti zavežemo grabljice da odmah travu rastresaš da se brze suši.

I tako i bude.
Kosi jadni Mujo tako opremljen, kad eto ti Fate.
Nosi ručak. Na glavu stavila posudu sa kiselim mlijekom, u jednu ruku posudasa pitom,
a u drugu košara sa hranom i pivom.

Ide polako prema Muji, a on kad je vidi kako zanosno njiše bujnim bokovima, kaže:
- Bona Fato, ne njiši tako bokovima, ako Japanac vidi da mi se
diže, odmah ce mi utvrdit’ prazan hod i objesiti fenjer, da kosim i noću!

KAD SE KRIVO SVJEDOCI

Jednog dana dodje Nasrudini jedan Akseherlija i poce mu se jadati:
"Imam kod kadije jednu raspravu, pa bih te molio da mi budes svjedok."

"U kakvoj stvari?"
"Jucer sam prodao jednom covjeku sto oka psenice, koja je bila u vreci.
Sada me on tuzi kadiji, tvrdeci da je u vreci mjesto psenice zob.
Kadija mi trazi jednog covjeka koji ce posvjedociti da je jucer u vreci bila psenica.
Zato te molim da odes sa mnom do kadije i da posvjedocis,
kako si ti vidio da je u vreci bila
psenica."

Nasrudin bez ikakva predomisljanja odgovori:
"Pristajem. Hajdemo odmah!"
Kad su dosli pred kadiju, ovaj upita Nasrudina:
"Je li u vreci bila psenica ili zob?"
"Zob", odgovori Nasrudin.
Kad to cu Akseherlija povuce ga za tur i poce mu saptati:
"Pogijesio si. Treba da kazes: psenica!"
Nasrudin potpuno ravnodusno odgovori:
"Potpuno je svejedno da li cu reci psenica ili zob, jer svakako krivo svjedocim."

O strpljivosti

Bio neki obućar, vrlo davno, i živio u jednoj cžčaršiji skromno radeći, samo toliko, koliko da preživi, i da može da prehrani porodicu.

Imao on raznih mušterija, različitih naravi, koje je on uvijek pokušavao da poduči mudrosti i saburu.

Jednog dana, dođe mu mušterija,...nekako prgav čovjek...,i bješe nezadovoljan sa njegovim radom, pa počevši sa galamom napade ga, medjutim ovaj obućar saburli, ne uzvrati na ružne riječi.

Kad to vidje ovaj,...on ga poli onom prljavom vodom sa stola, u kojoj je obućar kvasio kožu, da bi je lakše mogao šiti. Ni na ovu provokaciju, obućar nije reagovao, već samo obrisa lice od prljave vode.

Mušterija se, od nekog zla ,nađe van sebe i ošamari jadnog obućara.
Kad je ovaj obućar ustao sa niske stolice, ovaj vidje pred sobom dvometraša čovjeka, mrgu, i počeše kolena da mu klecaju.
Ostavi on i cipele i sve, pa put pod noge-da bježi.

Ovaj obućar....tjeraj, ovaj pred njim....bjezi ,i tako dok mušterija nije spao s`nogu.

Tvoj sam ,kaže mušterija, ja dalje ne mogu !!!

Prilazi mu polako ovaj obućar sa osmjehom na licu,i pitomim glasom ga upita:
Halali mi brate, ja samo htio da vidim ,....jeli te zaboljela šaka ,kad si me osamario?!!!

MISLIM DA SU OVAKO STRPLJIVI ,DAVNO POMRLI. STETA DA IH VISE NEMA

Eho


Neki čovjek i njegov sin hodaše šumom. Odjednom, dječak zape i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!"

Iznenada, ču glas koji dolaziše s planine: "Ahhh!"
Znatiželja ga obuze pa se dreknu:
"Ko si ti?"
Ali, odgovor koji dobijaše:
"Ko si ti?"

Ovo ga naljuti, pa se ponovo dreknu: "Kukavico!"
Glas odgovori: "Kukavico!"
Dječak pogleda oca i upita ga: "Babo, šta se ovo dešava?"

"Sine", reče otac, "obrati pažnju."
Tada otac viknu: "Divim ti se!"
Glas odgovori: "Divim ti se!"

Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!"
Glas reče: "Predivan si!"
Dječak stajaše iznenađen ali još uvijek ne shvatajući šta se dešava.

Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'.
Ali to je ustvari 'život'. Život ti uvijek vraća ono što ti daješ.
Život je ogledalo tvojih djela.

Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi.
Želiš li više dobra, podari više dobra.
Želiš li razumijevanje i poštivanje, tada razumijevaj i sam poštivaj.

Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih.
Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat života.

Život ti uvijek vraća ono što daješ.
Tok tvoga života nije slučajnost,
on je ogledalo tvojih djela."

BOG SREĆU DIJELI

Dva guslara hodahu jednom po carigradu; jedan vikaše ‚Pomozi Bože!‘, a drugi ‚Pomozi care!‘.

Car, slušajući guslara gdje svaki dan viče ‚Pomozi care!‘, dosadi mu, te naumi sasvim obogatiti.
Zato ga pozva k sebi, pa mu dade hljeb u kom su bili sami dukati zamiješeni, te reče guslaru:
„Ne viči sad više, idi kući pa budi srećan“.

Guslar, ne znajući što je u hljebu, krene kući; na putu sretne onoga drugoga guslara i pripovijedi mu sve što se s njim zbilo, te mu pritom ponudi hljeb za otkup, pošto je držao da hljeb nije dosta ispečen.

Guslar koji je vazda vikao ‚Pomozi Bože!‘ prihvati ponudu i dade mu za hljeb nekoliko dinara.
Kad kući dođe, zareže u hljeb i na veliko svoje čudo spazi gomilu žutih dukata, te prestane od tog dana prositi.

Guslar koji je vikao ‚Pomozi care!‘ prinuđen bi i na dalje prositi.
Kad to car opazi, dozove ga k sebi i cijelu stvar ispita, i kad je sve saznao reče:
„Ne koristi ti vikati ‚Pomozi, care!‘
– Bog sreću dijeli!“

KAD BI DEVA IMALA KRILA

Dosao Nasrudin-hodza u dzamiju da odrzi vaz.
Kako je imao obicaj pomaknuti calmu na glavi prije nego bi poceo govoriti,
dohvati calmu da je poravna,
kad osjeti pod prstima nesto mokro i prljavo.

Skide calmu s glave, kad ono na njoj biljeg od ptice koje je zrakom proletjela i ukaljala ga.
Hodza zaboravio sta je mislio govoriti na vazu pa rece:
- Narode, zahvalite se Bogu, sto nije dao devi krila, jer da na kucu sleti,
kuca bi se srusila, a da se leteci pobalega, mogao bi insan nastradati.

HRSUZ I BUNAR

Ukrao hrsuz ispred Nasrudina sirac, pa poce bjezati na jednu stranu.
Nasrudin skoci i potrca na drugu stranu, gdje je bio seoski bunar.

- Hrsuz je pogjegao na onu stranu, - vikali su ljudi koji su vidjeli kradljivca kako bjeze sa sircem. -
Poteci za njim, Nasrudine!

- Sir je toliko slan, da ce hrsuz morati doci na bunar da pije zvio zvio zvio vodu, ili ce crknuti od zedji.

KAFANE


Zasto su birvaktilske kafane izgubile sjaj
i nije li him time dosao kraj?
Pitanje me vodi u srediste dileme:
Sta se promijenilo: adeti ili vrijeme?

Nekoc se kafa ispijala polahko, natenane,
al' ekspresi ekspresno izgurase kafane.
Nema vise ni po poprzenoj kafi mirisne have,
vec se u zakama donosi i bezmirisno je prave.

Nekad se u kafanama eglen beglen prostirao do uha,a danas steru stereo sto iz zvucnika gruha.
Stojim u uglu nekog bezbojnog kafica,
i kontam, tako stijesnjen od bucnih mladica:
E moj AlKape, nema tu dileme, vec trileme!

Sve se promijenilo: i adeti, i ljudi, i vrijeme!


Alija Kapidzic