Sudija dobar. hahahahaha da nije ovako celav i sudi fudbal ponekad hahahaha  

citat:

---

Jazo wrote:
Sudija dobar. hahahahaha da nije ovako celav i sudi fudbal ponekad hahahaha

---

U bosanskoj kafani



Sjede ljudi.
Preko sasusenih usana, iz dubine sagorjelih pluca, kulja i vuce se dim.
Ide tromo, slaze se, kolutovi se gomilaju na sredini kafane i ispunjavaju je sve do svoda.

A ljudi sjede, nepokretni.
Noge prekrstene, misli dosadno nejasne kao polubijeli dim sto se povlaci okolo.

Lica se ne raza- znaju, calme i fesovi nacas se cudno izduze, protegnu,
dobiju fantastican izgled u pokojem novom valu dima, neko se iskaslja,
za ´odzakom´ zazveci dzezva.

- Rasime, jednu i dva !

Do Esrefa je Suljaga.
Razlise iz jedne dzezve u dva fildzana pa srcu.
Cute.Do njih Ahmetaga.
Dimi i citi.
Pa Maso, Musan, Mesan, Ibro.

Puse i cute.

Klupe su poredane unaokolo.
Sredina kafane, sva puna sivog, gustog i teskog dima, podsjeca na baru.
Ponekad tek neko uzdahne val jurne u sredinu, usta- lasa uspavane naslage dima, pa se postepeno sve smiri.

Suljaga cuti.
U Mesana na lijevom koljenu fildzan sa kafom, a na desnom saviju cigaretu ´tancicu´ .
Cute ljudi naslonjeni na zidove.

Cuti i dim.

Cigare i cibuci, lule, ispruzene ruke sto su zaboravljeno stale u pokretu,
sve je to zabodeno u mekan, bolesno-prljav vazduh, i miruje.

Poslije otegnute, placne skripe, cu se Muhamedbegov selam.

Beg sjede na klupu. Vazduh topao pokrenu se.

- E, merhaba ti, beze !

- Merhaba !

- Merhaba !...

Lijeno pozdravi i otpozdravi.
Jedan za drugim, po duznosti, ljudi dovikuju merhaba, zatim ponovo tonu u duboko, besmisleno cutanje.

Muholovka visi i klati se.
Jedna uhvacena muha dugo zuji.

Beskrajna dosada.

- Jah ! - cu se kao slucajno.
I odmah bezbroj odjeka:

- Jah !

- Jah ! Jah !...

A onda opet umiranje u cutanju.

- Beze, rekoh li ja tebi merhaba ?

- Rece, jakako, br´te Maso.

Pola sata. Sat. Dva.

Zatim se Ibro prisjeca:

-Ama, vidje li ti, Musane, onog Kuzbasinog ? Kazu da je izbio ?


-Vidjeh, ja.Pa gologlav, ko vlase.
A njakav durbil - kako li - objesen o vratu.


-A sto li ce mu ono, jarabi ?

I Maso, kao da uopste ne ocekuje odgovor, sasvim ravnodusno zacuti, posto je pitanje bacio negdje u dim.
Niko se ne trudi da progovori.


Zujanje, dim i sporost.

Minut, dva, pet.

Dzemil-efendija ce:


-Ma, ono se kaze durbin, a nosi se u planine.
Kazu da se kroz njega vidi sa Matorca skakavac cak na Scitu.


Govor se valja lijeno, dugo, rijeci padaju tesko kao od usta otkinute, glas je usamljen, ravnodusan svima.


-Pa mi kaziva jednom, bas cini mi se Edhem-efendija - jok, slagacu, nije on ... ama opet ... cek ... jest bas on, jest !

Edhem-efendija mi je kazivao kako je on na jedan - tu Dzemil-efendija potegne duboko iz cibuka, uzdahne i izdahne, pa polako nastavi - kako je on gledo sa Matorca i vidio tacno skakavca na Scitu.


- Aaaaa! I bas vidio ? Pa bas vidio ?

- Aaaaa!

- Jes´, bas vidio.
I to, kaze, mice desnim brkom.

- Ih, pobogu brate, pa sto li to ?

Cutanje.

-Haj´ ti sad znaj zasto on bas desnim brkom mrda ?

-Iiiii!... E, bas mi je cudo !

Cutanje.

-Hikjmet boziji, moj br´te!


Nevjerovatnosti u dimu dobivaju dasadnu boju kao i ono ´jah´.
I najzad - sve je svejedno.

Zapaljeni vrhovi cigareta svjetlucaju, kolutovi dima preplicu se i slazu, ljudi se ravnodusno cude, pa onda cute,
poneko opet vikne bezrazlozno ´jah´, kafana se rastace u neshvatljivu miru, a negdje daleko napolju hukti fantastican zivotni tempo.


Suljaga i Esref se iskasljase.
Na dnu fildzana ostao je mutljag.

Popili su ´jednu u dvoje´.

I opet cutanje. Opet mir. Opet dim.

Uvijek tako.

Vrijeme stoji...


Autor Zijo Dizdarevic

MALI I VELIKI KIJAMET


Razgovarali se u kafani Turci o kijametu i kako ce biti oni dan.
Jedni kazivali ovako, drugi onako, a treci:
- Ma kad znate sta ce biti, znate li boni, kad ce biti?

Jedan od njih odgovori: - Jok!
Ovdje nema , ni hadzije ni kadije, ni uleme , ni muftije,ni imama ,ni hodze,
koji bozje knjige otvaraju i iz njih znaju sve sto je bilo i sto ce biti.

U to dodje jedan hodza, te im nazove:
- Selam alejc!
A oni njemu: - Alejcumu selam, efendija!

Posto sjede i pocne uz cibuk prisrkivati secerli :kafa:kahvu, zapita ga jedan stari dedo:
- Efendija, kazi nam, dina ti, sto u citabima pise - kad ce biti kijamet?,

A on ce: - Ma za koji me pitate, ali za mali kijamet ali za veliki?
Ako je za mali, bit ce onda kad mi zena umre , a veliki onda kad ja umrem .

Bosanske narodne

Junacko srce
Izruzila zena muza, a on pobjegao u komsiluk i okupio plakati.
Slegose se komsije oko njega : -
Sto jecis, bolan ? Koja ti je grdna rana ?
A on jecajuci : -Izruzila me zena, pa mi ne moze junacko srce odoljeti.




Here u Sarajvu

Sastala se dvojica Hera pa razgovarali o svacemu, dok ce jedan reci :
A nu, coce, jesi li vidio onolike kuce po Sarajvu ?
Jesam, brate,- odgovori drugi,- znas kad sam isa´ u Sarajvo. –
Ama, nicemu se ne cudim, nego kako ljudi u onolikom seheru mogu znati koja je cija kuca ?
Hajde, suti bestijo, - rece mu drug,- zar mislis da se zna, nego dje ko izbira, ondje i nociva.

Potukli se Bosanac (bosnjak musliman mada nije neophodno ) ;hanka i Crnogorac u kafani.

Prica Crnogorac kako je to bilo:
On mene za majku , ja njemu za majku , one mene za oca , ja nemu za oca.
On mene sakom , ja njega sakom on mene pesnicom ja njega pesnicom... Dobro dobro Coce sta bi na kraju?

Na kraju dodje Milicija i njega svezase ko Kera a mene ko Vladiku na nosila.  

Bosanske narodne


Koga je vise ?

Ono pitali Nasrudin-hodzu:
-Vjere ti, hodza, znas li ti koga je vise na svijetu, muska ili zenska ? –
Vise zena,- odgovori hodza.
Ama kako ce to biti ? Otkud ti znades, nisi ih valjda brojio ?
E, - veli hodza, - ja racunam zenama i one ljude koji slusaju zene.



Sarajlije ce njega nabaviti

Sjedili u Sarajvu neki seljaci i potegli razgovor o onome svijetu.
A kako li ce biti u dzennetu ? - upitat ce jedan.
Pa, kako brate nego lijepo, - drugi ce – lijepa hava, hurije....
A, hoce l´ biti duhana u dzennetu ?
Nece.
A, hocel bit´ Sarajlija u dzennetu ?
Jasta da hoce.
E, Sarajlije ce njega onda nabavit.

KAD BI DEVA IMALA KRILA

Dosao Nasrudin-hodza u dzamiju da odrzi vaz.
Kako je imao obicaj pomaknuti calmu na glavi prije nego bi poceo govoriti,
dohvati calmu da je poravna,kad osjeti pod prstima nesto mokro i prljavo.

Skide calmu s glave, kad ono na njoj biljeg od ptice koje je zrakom proletjela i ukaljala ga.

Hodza zaboravio sta je mislio govoriti na vazu pa rece:
- Narode, zahvalite se Bogu, sto nije dao devi krila, jer da na kucu sleti, kuca bi se srusila,
a da se leteci pobalega, mogao bi insan nastradati.

KADIJA I NJEGOV SUD


Gladne godine ubio cipcija raja kravu svoga age, pa kad je aga dosao u jesen,
da mu dade od krave kesim, kaze mu cipcija, da su kravu izjeli vuci, ali aga propita i dozna, sto je s kravom bilo, pa pozove cipciju u kadije i povede sa sobom dva svjedoka, koji cisto obispatise kako je raja kravu ubio i izio.

Kadija osudi, da se agi krava plati samosedmo i da se cipciji udari dvadeset i pet tojaga po tabanima.

Kad cuje raja, zavice:
- Aman, efendija, za carski hljeb i bozji serijat! Ovi su saiti podmiceni od moga age, nego cu sutra dovesti ja, hoces, dvadeset saita, koji su vidjeli i culi, kad su sarulju vuci razinjeli.

- Taman - rece kadija - a ti ih dovedi sutra, da vidimo, kuzun ceremile!

Sutradan upadni cipcija, te pravo kadiji u konak, ali vidje kadiju gdje klanja, pa dade njegovome momku dvadeset zlatnih dubrovackih novaca, na kojima je bio izobrazen sv. Vlaha s mitrom na glavi i sljakom u ruci, pa rece momku:

- Dat ces ove pare efendiji, i da sam mu preporucen, da me kako kurtalise od age, pa predat ces mu i ovu puturu masla i ovaj sahan meda.

Momak zaustavi dva od onih novaca, a osamnaest preda kadiji kao i maslo i med, i kaze mu, sto je raja rekao.

Donekoliko evo i age i raje pred kadijom, a kadija odusi na agu:
- Dzenabete jedan! Kako mozes ti potvoriti bigair-hak fukaru raju, da ti je kravu izio?
- Aman, efendum benum!

Ako je malo ona dva jucerasnja svjedoka, dovest cu ti jos tri!
- Sikter, majku ti! Raja je meni doveo osamnaest saita, sve staraca pod bradom i pod samurli kalpakom, a sa stapom u ruci!
- Evo i ovamo kod mene, efendija, jos dva, ako je potreba, da uljegnu?

- Jok, jok!
Netrebaju mi vise! - odgovori on.

Nasrudin kao Slavuj

Vrativsi se iz mekteba gladan, Nasrudin je vikao sto ga grlo nosi:
-Mati, ja sam gladan!

Kako nije bio gotov rucak, mati, da ga skine s vrata, odvali mu komad prosenice i dade mu:
-Evo ti, pa se zadrami dok bude rucak gotov.

Nasrudin izadje sa suhom prosenicom u ruci na sokak, ali ne htijede jesti onako suhu,
nego potrazi nesto da prismoci.

Kako u svakom selu u Anadolu, bili su i u selu Ortu, gdje se to dogadjalo,
vocnaci i bostani bez ograda.

Nasrudin se obazirao po njima i begenisao zerdelije.

Pope se na drvo i poce jesti zerdelije s prosenicom.

Opazi ga bascovan i vemoma rasrdjen dodje pod drvo:
-Sta radis tu, herif jedan?

Nasrudin se ne zbuni, nego doceka:
- Ja sam bulubl (slavuj)!

Popeo sam se na drvo da pjevam.

Vlasinik vocara se nasmija i, da ga digne na trehu, upita ga:
- Kad si bulbul, bil nam malo zapjevao?

Nasrudin poce oponasati bulbulov glas, ali je to bilo ni na sto nalik.

- Kakav si ti bulbul? - ismijavao ga je seljak. -
Bulbul pjeva slatko i umiljato, da ga se covjek ne moze naslusati

Nasrudin mu odgovori hladnokrvno:

- Ja sam jos uvijek pocetnik.Od mene se nemoze vise ni traziti.