RAJA I KADIJA

Dosao raja u kadije i kaze da mu ima nesto na tajnu progovoriti, i kadija pritvori vrata, sjede i pripali cibuk govoreci:
-Kazuj sto imas.

- Bogme, efendija, tu onomadne jedan nepoznati mi Turcin gonjase pokraj moje kuce kravu i tele, pa ga snadje nekakva muka i zazva me,
govoreci mi: - Vlase, tvoga ti krsta, ako umrem, ukopaj me na ovo isto mjesto i stavi na mezaru cipele po nasem zakonu, halal ti ova krava s teletom.

-A jeli umro? - upita kadija.

- Jest, i ja sam ga zakopao kako se najljepse moglo, pak sam dosao da te pitam, je li mi krava s halalom ili nije, i ako se poslije obaznade, jesam li duzan vratiti tudji mal.

- Cekaj - rekne mu kadija - dok u kuran zavirim, da vidim sto pise.
Prihvati kuran i citab, pa pocne listove prebirati, kao bajagi da trazi i odgovorice mu:
- Evo pise u bozijem citabu: krava mene, a tele tebe.

- Ama, efendija, vidji sto pise: ako se obaznade, kako cemo onda?
- Evo kako pise: sto godj se kadiji donosi, to se vise ne odnosi, a ti valja da tele vratis, jer pise da smo duzni mrtvoga badava ukopati....

NASRUDINOV MUDRI ZEC

Bila u Nasrudin- hodze dva zeca.
Jedno jutro, kad je poso k svojim oracima na oranje, reci ce zeni:
- Spremi nam za rucak dobru bravecu corbu s kupusom i kompirom:
na bravinu metni crljena luka, kuhaj pitu od tikve i posalji nam dobra senicna kruha i oku rakije.
- Tako rekavsi uzme jendoga zeca - s njim u torbu pa na oranje.

On k oracima, sve lijepo: - Merhaba!
- Merhaba, hodza. -
- A ljudi, sto bi danske rucali?
Zapita ce ih hodza bili dobre bravece corbe s kupusom i krompirom?
- Kako ne bi, po bogu brate?, vele oraci.
- A bil na bravinu crljena luka? - upita hodza.
- A ma nikad bolje, - reci ce jedan orac, - vravetina tusta, a luk ljut: sto luk izgrize, bravina zamaze.
- A bil pitu od tikve? - pita opet hodza.
- Ako ju ne bi, veli opet jedan orac, i mrtav bi je jeo.
- Pa onda bijela senicna kruha, - veli hodza , i okica mucenice - doklopi jedan orac.
- Pa taman, - nasmija se hodza.
Tako budavsi, izvuce Nasrudin zeca iz torbe, pa mu rece -
- Skokni hanumi i reci joj, neka nam spremi za rucak bravec corbu sa kupusom i krompirom, -
na bravin neka nareze crljena luka, pa neka skuha pitu od tikve ,
ama neka ne zaboravi dobra senicna kruha i oku rakije.
Tako rekavsi spusti zeca a on bjez, - pa u sumu.
- E, kako odskace - veli Nasrudin, eto ga sad kod kuce - ama ni u cara boljeg tatara.

Mili boze sto se oraci nacudise, kad ucilo podne a eto rucka, ma bas onakova, po kakav Nasrudin poruci.
Jedva cekaju noci, da odu kuci i da se nagledaju mudracine zeca.

Zako pade i noc, a oraci zanoce u Nasrudina. Ma nije njima bilo do konacenja, van da se nagledaju mudra zeca.
Zec ko zec, a oni misle od onoga, sto je osto kod kuce, da je oni, koga je Nasrudin na oranju ispustio.

- De hodzo, udari mu cinu, pa da trgujemo - vele oraci.
- Ma sta mislite boni, da je taki zec po paru - dvije?
Ama necemo se cijenkat, teke da trgujemo. Beli se oraci namolise hodzi i on im za velike pare prodade zecinu.
Odose oraci veseli k sebika, a hodza se nasmije, pogladi bradu i rece zeni:

- Da nejma luda, kako bi mudri zivili?

NAJDJELOTVORNIJI LIJEK

Jednom se razbolio neki sultan,te pozva sufiju da ga izlijeci.
Sufija odbih njegov poziv,pa sultan naredi gardi da ga
zarobe i privedu u palacu.
Kad ga dovedose, sultan mu rece:
,,Trazio sam da dojdes jer bolujem od paralize.Ako me izlijecis
bogato cu te nagraditi,ali ako ne uspijes glavu cu ti odrubiti."
,,Ako zelis da te izlijecim moramo ostati sami,"rece mu sufija.
Tako sultan istjera sve iz svoji odaja i oni ostadose sami.
Sufija tada izvadi noz i krenu ka sultanu govoreci:
,,Sad cu ti se osvetiti sto si me grubo priveo i ucjenio!"
Prestravljeni sultan skoci iz kreveta i, zaboravljajuci na
paralizu,poce bjezati po sobi nebil pobjegao pobjesnjelom
sufiji.
No, i sam sufija poce bjezati glavom bez obzira,ispred
sultanovih strazara.
U svoj toj guzvi niko ne primjeti da je sufija izlijecio sultana

NAJDJELOTVORNIJIM LIJEKOM!

Jednog dana pas nadje komad mesa.
Obradovao se i uzeo ga.
Isao je sve dok ne dodje do jednog jezerceta kako bih meso pojeo sam.
Pogledao je u jezero i vidje svoju slikicu u vodi.
Pomislio je da je to drugi pas i ucinilo mu se da on ima veci komad mesa.
Pozelio je taj veci komad i bacio je svoj iz usta.
Skocio je u vodu kako bih scepao veci komad.
Medjutim,nista nije nasao.
Vratio se na obalu trazeci svoj komad mesa koji je vec ispustio.
Ali ga je vrana vec odnijela .
Pas se rastuzio zbog gubitka.
Zacuo je drugog psa kako mu govori.
"Pohlepni psu,izgubio si meso iz svojih ruku iz pohlepe da se docepas onog u tudjim rukama."

Nadam se da takva vrsta pohlepe ne postoji medju nama.Amin.

Prenosi se daje modri Lukman bio sluga kod nekog bogatasa
Jednog dana njegov gazda mu je naredio da zakolje ovcu i da
mu i znje izvadi dva najbolja organa.
Kad je zaklao,Lukman
je izvadio jezik i srce.
Nakon izvjesnog vremena ponovo mu je
naredio da zakolje ovcu ali da sada izvadi dva naj gora organa
od ovce,pa je Lukman ponovo izvadio jezik i srce.
Cudeci se
njegovom postupku,Bogatas mu je rekao:
"Ja sam ti naredio da
izvadis dva najbolja organa i tisi izvadio jezik i srce,pa sam ti
naredio da mi izvadis dva naj gora organa pasi opet izvadio
jezik i srce,u cemu je tajna tvoga postupka?
Lukman mu odgovori:
"Uistinu nejma nista bolje od jezika i srca kad su cisti,
niti ista gore od njih kad su pokvareni.

....

Jednog dana setala dvojica ljudi sokacima i trznicom Basre i stigli su do ljekara koji je sjedio na stolici.
Oko njega stajahu ljudi,zene i djeca sa bocama vode i svak od njih je trazio lijek za svoju bolest.
Jedan od ove dvojice koji su setali prisao je ljekaru i upitao ga
-O lijecnice,imas li ti lijek koji sapire grijehe i lijeci bolest srca?Imam-odgovori lijecnik.
-Mogu li ga dobiti?-zatrazi covjek
-Poslusaj od mene 10 savjeta-kaze ljekar.
Uzmi korijen drveta "Siromastva"sa korijenom drveta"Skromnosti",zatim ih stavi u "Mirobalan"(vrsta drveta)pokajanja.

Sve to zgnjeci u stupi "Zadovoljstva",stavi u cup"Bogobojaznosti"i prelij vodom "Stida"
Zatim to skuhaj na vatri"Ljubavi",nalij u casu"Zahvalnosti",osvjezi lepezom"Nade"i na kraju posrci kasikom "Zahvalnosti".

Ako zaista budes ovo uradio ,bit ces sacuvan od svake bolesti na ovom i buducem svijetu.

Bosanka

Zivot koji je dug, a traje samo tri dana


Rekao je Amir el-Advani:

"U zivotu postoje samo tri dana:
dan koji je prosao i ne nadas se da ce se vratiti, dan u kojem se trenutno nalazis ili tvoje danas, i dan koji ce tek doci i za koji nisi siguran je li za tebe ili protiv tebe.

Jucer-to je vaiz i opominjac, danas- to je ogromno bogatstvo, a sutra to je neizvjesnost.
Osim toga, jucer je svjedok pouzdani koji ce izvrsiti svoj zadatak svejedno ispunio ti njega dobrom ili zlom.

Danas je gost koji ce brzo otici, pa uljepsaj svoj odnos prema njemu kako bi bio dokaz i svjedok za tebe.

Sutra-to je sudija ciji dolazak ocekujes, i on ce biti ili prijatelj koji ti nece zulum uciniti ili neprijatelj koji nece milosti imati."

Lijepo je biti darežljiv

Autor Hajrudin Begić


Jedna djevojka se udala za bogatog trgovca. On je posjedovao golemu radnju u kojoj je prodavao tkanine i odjeću. Jednog dana je kupio pile i od svoje žene zatražio da ga skuha, kako bi za večeru pojeli jedan dio. Kada su počeli večerati neko im pokuca na vrata. Trgovac ih otvori i ugleda gladnog siromaha, koji je tražio nešto za jelo. Trgovac odbi da mu išta da, izgalami se na njega i otjera ga.

- Neka ti Allah oprosti, gospodine – reče mu prosjak – da nemam velike potrebe i da me ne mori velika glad, ne bih pokucao na tvoja vrata!

Trgovac nije sačekao da prosjak završi, grubo mu je zalupio vrata ispred njega i vratio se za sofru.

- Zašto si ovako zalupio vrata siromahu? – upita ga žena.

- Šta sam trebao uraditi? – ljutito će muž.

- Mogao si mu dati komad pileta, makar njegova krila koja bi mu ublažila glad!

- Zar da mu dam cijela krila?! Zar si poludila?!

- Pa mogao si mu se bar lijepo obratiti!

Nakon nekog vremena trgovac otišavši u svoju radnju vidje da je u požaru izgorjela tkanina i odjeća te da ništa nije ostalo.

Vrati se tužan kući i reče ženi: – Vatra je radnju pretvorila u pepeo, ostao sam bez ičega!!

- Ne tuguj, mužu moj! Strpi se u Allahovom određenju. Ne očajavaj u Njegovoj milosti i On će ti nadoknaditi.

- Slušaj ženo, dok se to ne desi, otiđi kod svoga oca, jer te ja ne mogu izdržavati!

Žena ga napusti. Međutim, Allah ju počasti brakom sa drugim čovjekom koji je bio plemenit i milostiv prema gostima. Hranio je gladne i nije odbijao siromahe i prosjake.

Jedne večeri kada je žena postavljala sofru da večera sa svojim mužem, neko pokuca na vrata. Ona ustade da vidi ko kuca.

- Tamo je jedan prosjak koji se žali da je gladan i traži da jede – reče žena.

- Daj mu jedno od ova dva pileta. Nama je za večeru dovoljno jedno. Allah će nam sigurno nadoknaditi. Nećemo razočarati onoga koji nam je pokucao na vrata.

- Kako si plemenit i dobar, mužu moj!

Žena uze pile i dadne ga prosjaku. Potom se očiju punih suza vrati mužu da nastavi večerati. On to primijeti i iznenađeno reče: – Šta te je rasplakalo, draga ženo?

- Plačem od velike tuge!

Muž je upita za razlog, a ona odgovori:

– Plačem, jer je prosjak koji je kucao maločas ustvari moj bivši muž!!!

Ona mu ispriča priču o njenom prvom škrtom mužu, koji je vrijeđao prosjake i odbijao ih ne dajući im ništa i ružno im se obraćao.

- Ženo moja, ako je prosjak, koji je kucao na naša vrata tvoj prvi muž, onda sam ja prvi prosjak! – reče joj njen plemeniti muž.

KRATKE PRICE

Nisu jos dostigli stepen mrtvi!

Prenosi se da je Hasan Basri vidio jednog starca na jednoj dženazi, pa ga je nakon što su ukopali mejta upitao:
''Tako ti Allaha, reci mi da li smatraš da bi ovaj mejt kojeg smo zakopali želio da se ponovo vrati na dunjaluk pa da čini dobra djela i kaje se za svoje grijehe?''
''Svakako'', odgovori starac.
A onda mu Hasan reče:
''Pa šta je onda sa nama, subhanallah, mi još nismo dostigli stepen mrtvih!''
Zatim je otišao sa groblja govoreći:
''Kakav se samo vaz krije u ovoj dženazi, i kakva pouka, samo da je živih srca koja će tu pouku primiti!''

IMENA

Došao novi efendija djeci u mekteb, pa se kroz razgovor upoznaje sa njima.
"Kako se ti, sine, zoveš?", upita dječaka u prvom redu.
"Zovem se Fatih."
"Baš lijepo ime. Ti onda sigurno znaš proučiti Fatihu!"
Dječak veselo potvrdno odgovori i na efendijino zadovoljstvo prouči tu suru.
"A kako se ti zoveš?", upita dalje jednu djevojčicu.
"Moje je ime Kevser", odgovori djevojčica.
"Kako lijepo ime, ti mora da znaš proučiti suru Kevser! (Inna eatajna)"
Tako i djevojčica prouči suru prema svom imenu.
Tada efendija primijeti kako se jedno dijete stalno skriva iza stola, pa i njega upita za ime, a dječak će:
"Ja se zovem Jasin, ali me svi zovu Subhaneke."