S povratnicima na iftaru

Tradicionalni zajednički iftar u selu Pobuđe

U organizaciji Udruženja žena „Jadar“ iz Konjević Polja ovog je vikenda u selu Pobuđe priređen tradiconalni iftar za stanovnike ovog mjesta, ali i goste. Posebnu čast da bude dio ove atmosfere pripala je dijelu ekipe Tuzlarija.



Nakon akšamskog ezana prisutni su, nakon što su se omrsili hurmom ili sokom, zajednički klanjali akšam-namaz koji je predvodio efendija Admir Velić. On je poselamio sve prisutne i zahvalio im se što su se odazvali jednom ovakvom lijepom i hairli skupu. Nakon akšam namaza poslužen je iftar koji su činila tradicionalna bosanska jela spravljena vrijednim rukama povratnica u ovaj kraj.



Iftaru je prisustvovalo više od 80 postača koji su u prelijepoj ramazanskoj atmosferi u Omerija džamiji zajednički iftarili i ibadetili. Nakon toga pristupilo se klanjanju jacije-namaza i teravih-namaza.



Iftarsku atmosferu uljepšali su džematlije povratnici, Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti BiH, Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini RS-a, Refik Begić, savjetnik ministra Kebe za povratak u Istočnu Bosnu kao i brojni gosti iz Tuzle.





Predsjednica udruženja “Jadar” Ifeta Mejremić istaknula je da se radi o tradicionalnom iftaru, na kojem se svake godine okupe džematlije sa ovog područja. Ramazanski iftar je veličanstvena prilika da se srca vjernika još više učvrste.

(Tuzlarije.net)

Radionica na Panonskim jezerima

Srebreničanke poklonile cvijeće Tuzli

Udruženje “Snaga žene” iz Tuzle, u okviru projekta “Ruže za Tuzlu”, danas je na Panonskim jezerima organiziralo jednodnevnu radionicu.



- Danas na Panonskim jezerima imamo radionicu koja je nastala kao plod saradnje sa Opštinom Tuzla i produžetak našeg rada koji “Snaga žene” realizira na području opštine Srebrenica i sela Potočari. Smatramo da je današnja radionica nešto što je dobro za građane Tuzle a i za žene u Srebrenici koje proizvode ruže. Prezentiramo sve ono što su te žene ovoga ljeta radile. Žene Srebrenice poklonile su nam 500 ruža i ostalog cvijeća, kako bi mi danas napravili ovu radionicu. Svim gostima koji su danas posjetili naš štand poklonjeni su buketi sa cvijećem. To je ustvari neka vrsta konekcije i ljubavi žena Srebrenice prema ženama u Tuzli – kazala je za Tuzlarije Branka Antić - Štauber, menadžer Udruženja „Snaga žene“.





U saradnji sa partnertskom organizacijom ’’SOS’’ iz Holandije, Ambasadom Kraljevine Holandije iz Sarajeva koja finansijski pomaže rad Udruženja “Snage žene” organizovana je radna-okupaciona terapija na području Srebrenice i Potočara, a koja se tiče proizvodnje cvijeća i ljekovitog bilja.



- U ovaj projekat je uključeno 78 žena povratnica koje se bave proizvodnjom ljekovitog bilja, ruža, drugog cvijeća, pa i plasteničkom proizvodnjom koja nije za zanemarit – dodaje Branka Antić – Štauber.

Jedan od boljih projekata je i cvjećara koja se nalazi pored Memorijalnog centra Srebrenica / Potočari.



- Fazila Efendić uposlenica u cvjećari, je jedna od žena koja se vrlo brzo osvjestila odnosno ona je rano ušla u psihoterapijski proces i shvatila je da mora da nastavi da živi i radi, bez obzira na traumu koja joj se dogodila i na velike gubitke koje je imala u krugu svoje porodice. Fazila i mi smo imali sreću, da smo u roku od deset dana uspjeli da obezbjedimo sredstva i da smo pokrenuli rad cvjećare. U cvjećari se prodaju proizvodi koje naše žene proizvedu u Potočarima - kaže Branka Antić - Štauber.

Osnovni cilj svih ovih projekata bio je radno-okupaciona terapija i sve ono što pomaže u psihološkom oporavku korisnica usluga Udruženja “Snaga žene”. Na kraju se pokazao i jako dobar ekonomski efekat tako da dosta korisnica, tokom jedne sezone, ostvare solidna sredstava potrebna za život. Primarna djelatnost većine povratnika u Srebrenicu je poljoprivreda. Programi pomoći kao što je ovaj, omogućuju održiv povratak i izvjesniju budućnost stanovnika Srebrenice.



Udruženje “Snaga žene” osnovano je 1999. godine na inicijativu žena iz Tuzle. “Snaga žene” pruža psihološku, socijalnu, medicinsku, pedagošku i pravnu pomoć ženama, adolescenticama i djeci (izbjeglim, raseljenim, domicilnim licima i povratnicama) koji su pretrpjeli različita traumatska iskustva usljed ratnih i poslijeratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini. Kroz rad u mrežama “Snaga žene” radi na podizanju javne svijesti i zalaganju na lokalnom i kantonalnom nivou za bolje socijalne, obrazovne, policijske, pravosudne, medicinske i socijalne servise, koji će imati više osjećaja za ratnu i poslije-ratnu traumu, te probleme nasilja nad ženama i djecom.

(Tuzlarije.net)

Snaga žene pomoć povratnicima video I





Snaga žene pomoć povratnicima video II

Fotoreportaža iz sela Pobuđe

Ramazan, iftari, običaji....

Džemat Pobuđe nalazi se u istočnoj Bosni (srednje Podrinje) i pripada Medžlisu Islamske zajednice Bratunac, Muftiluk tuzlanski. Na njegovom području nalazi se džamija koja spada u red najstarijih u Bosni i Hercegovini, a šta je još zanimljivo u vezi sa ovim mjestom, saznajte u nastavku teksta.

Druženje mještana i zajednički iftari

Za one koji Pobuđe nisu upoznali, dovoljno je reći da ga krase prirodne ljepote i plemeniti ljudi. Naviknuti da zajednički mogu ostvariti mnogo, udruženja iz ovog kraja, naročito Udruženje žena „Jadar“ uspostavila su dobru saradnju sa sličnim udruženjima iz Tuzle. Tako se osim tuzlanskog Udruženja građana „Vive žene“ u cijelu priču uklopila i ekipa Tuzlarija koja je u više navrata pratila aktivnosti u ovom povratničkom kraju. Tuzlaci su zajedno sa ženama iz Konjević Polja učestvovali i u podjeli hrane i osvježavajućih pića za učesnika Marša mira Srebrenica 2010, a bili su i gosti zajedničkih iftara koji su za mještane i ugledne građane ovog kraja organizovani tokom Ramazana.



Predanje o gradnji džamije u Pobuđu

Za prvu gradnju džamije u Pobuđu vezuje se narodno predanje u kome se govori da je Omer zvani Omeraš odlučio praviti džamiju, ali nije odabrao mjesto gradnje. Kada je pripreme za gradnju privodio kraju sanjao je da se niz brdo (današnja Klikura) obalio crni ovan i zaustavio na proplanku u podnožju brda. Kada je zatražio da mu se snoviđenje protumači jedno tumačenje je bilo da upravo tamo treba izgraditi džamiju. On je prihvatio savjet i džamiju sagradio na pomenutom proplanku.



Svih ovih stoljeća džamija je obnavljana na istom mjestu kao dokaz istinitosti Omerovog sna. Dešavanja u prošlosti učinila su da džamija nije sačuvana u originalnoj gradnji, ali je želja stanovnika da se sačuva njeno prvobitno mjesto ispoštovana. Zidovi prve džamije ozidani su od ćerpića, sa drvenom munarom, a temelji džamije izgrađeni su od kamena. Na mjestu drvene džamije 1974.godine izgrađena je džamija od čvrstog materijala. Uz samu džamiju postoji staro mezarje sa čijih nišana je vidljivo da su stari više stotina godina.



Vrijeme agresije 92-95

Za vrijeme velikosrpske agresije 92-95 džamija je zapaljena i uništena, mještani protjerani, dok je oko 300 građana brutalno ubijeno.



U historiji će ostati zapisano da su na ovom području pronađene i masovne grobnice. Prilikom ekshumacije 2008.godine, u zaseoku Rahunići (mjesto gdje se nalazi džamija), pronađena je masovna grobnica u kojoj su se nalazili potpuno ugljenisani fragmenti skeleta ljudskog porijekla. Žrtve su ubijene, a nakon toga zapaljene i bačene u masovnu grobnicu. Do sada je na lokalitetu Pobuđa ekshumirano oko 280 žrtava, kako mještana ovog kraja, tako i žrtava koje su u julu 1995. bježale pred najezdom velikosrpskog agresora.

Povratak preživjelih mještana i obnova džamije

Po otpočinjanju povratka obnovljena je i džamija 2005.godine. Sredstva za obnovu džamije prikupili su sami mještani, što su nam s ponosom istaknuli. Sljedeće godine na munari džamije otkrivena je ploča sa 294 imena ubijenih ovog kraja i proučena je dova. Tom prilikom muftija tuzlanski Husein efendija Kavazović je ovu dobu proglasio „Šehidskom dovom“ za širu regiju. Od tada se posljednje nedjelje u julu održava ova dova kao spomen na najstravičnije događaje iz 1995.godine. Najmlađa žrtva čije je ime uklesano na ploči je Adema Omerovića (1988.) a najstarija Ibrahim Mustafić (1900.).



Džemat Pobuđe sačinjava više od 20-ak zaseoka, prije rata je brojao nešto više od 600 članova, dok sad ima oko 250. Prvi obnovljeni vjerski objekat od početka povratka u srednje Podrinje je mekteb u Suljićima 2002.godine, dok je izgradnja mekteba u Orkićima još uvijek u toku. Mektebska nastava izvodi se na tri punkta: Suljići-mekteb, Jelah (montažna kućica) i Đugum (privatna kuća). U 2009/2010 godini upisano je 80 polaznika mektebske nastave- Teravih namaz obavlja se na 4 punkta. Iako je džamija Omerija smještena na obroncima brda, i poprilično udaljena od kuća, kako smo se i sami uvjerili prilikom posjete ovom objektu, molitvama prisustvuje veliki broj povratnika.



Želja džematlija je da se harem džamije i prostor oko džamije uredi u duhu bosanskog nasljeđa za šta je osmišljeno idejno rješenje, a u toku je i akcija sakupljanja sredstava za asfaltiranje puta u dužini od 4 kilometra koji vodi do džamije.



Ovo je ujedno i lijepa prilika da pozovemo sve one koji žele da pomognu povratnicima u ovaj kraj da to učine.

(Tuzlarije.net)

Džamija u Pobuđu ezan




Pobuđe iftar

U povratničkom mjestu Pobuđe

Obilježena 27.noć Ramazana – Lejletul-kadr

Među brojnim vrijednostima koje muslimane raduju tokom Ramazana jeste i Lejletu-l-kadr: Noć bolja od hiljadu mjeseci. Lejletul-kadr je noć u kojoj je počela objava Kur'ana, a ona je u posljednjoj trećini mjeseca Ramazana, mjeseca posta i činjenja dobrih djela i uzdržavanja od loših.



Ekipi Tuzlarija, po treći put u toku Ramazana, pripala je čast da budu gosti na iftaru u selu Pobuđe, i da zajedno sa džematlijama obilježe 27. noć mjeseca Ramazana - Lejletul-kadr.



- Tu noć treba provesti u klanjanju dobrovoljnog namaza, učenju Kur'ana, učenju različitih oblika zikra, tj. sjećanja na Allaha, dž.š., obraćanju Uzvišenom putem dove i tevbom, tj. pokajanjem, te traženjem oprosta od Najmilostivijeg od svih milostivih. Kapije nebeske su širom otvorene i kao ni u jednom drugom trenutku dove ove noći bivaju uslišene – rekao je efendija Admir Velić u prigodnom obraćanju vjernicima.



Nakon klanjanja teravih-namaza polaznici mektebske nastave iz Pobuđa zajedno sa efendijom Admirom Velićem su priredili prigodan program, koji se sastojao od učenja Kur'ana, ilahija, mevluda i prigodnih recitacija.





Džamija Omerija je bila puna, vjernici svih generacija smjerno su uputili dovu Svevišnjem, osjećala se povezanost i onaj duh zajedništva koji se u svakodnevnici katkad izgubi i vjerujemo da nije bilo srca koje sinoć nije brže zakucalo.

(Tuzlarije.net)

Akcija forumaša i prijatelja Tuzlarija

Lijepo je činiti lijepo!

Veliko srce forumaša Tuzlarija još jednom je pokazalo svoju veličinu. Kao i prethodnih sedam godina, koliko traju neformalna druženja humanitarnog karaktera, forumaši i njihovi prijatelji, kao i oni koji su imali potrebu podržati našu akciju, prikupili su sredstva za sadekatul-fitr za mještane Podrinja.



- Cilj svih naših akcija je da se pomogne ljudima, naročito onima u stanju socijalne pomoći. Tokom mjeseca Ramazana to je posebno bitno jer nekada je od pomoći bitnije pokazati nekome da nije sam i zaboravljen. Jednom kada pokucate nekom na vrata i budete tako lijepo dočekani odmah vam je jasno da ste stekli prijatelja za sva vremena, pojašnjava nam forumaš Čupo, vođa većine do sada organizovanih akcija.

Ovaj put skupljeno je oko 30 koverti sa vitrama kojima su naši sugrađani iz Tuzle, ali i iz drugih gradova BiH, pa i dijaspore, željeli omogućiti muslimanima koji su siromašni da provedu Ramazan na što ljepši način.



Tako je ekipa Tuzlarija u dva navrata obišla podrinjska sela Pobuđe, Avdići, Burnice, Budak, Dugo Polje, Maćesi, Jošanica, Potočari, Divič i Liplje te uručila vitre kako je to propisano svetom muslimanskom knjigom, a uz malu pomoć mještana sela koji itekako poznaju životne prilike svojih komšija.



Naša nastojanja da vitre dodju do najugroženijih porodica su se ostvarila jer je, nažalost, takvih porodica mnogo u ovom kraju. Mnogi mještani žive u neuslovnim objektima, nerijetko i bez struje i dobre putne komunikacije sa drugim mjestima, ali sa pozitivnim pogledom na život što nas je itekako dojmilo.

Montažna kućica u selu Burnice u kojoj živi četvoročlana porodica.


Pored vitiri hedijama smo obradovali odrasle ukućane, ali i djecu kojima smo pripremili pakete sa slatkišima. Kako se bližio i početak nove školske godine bilo je tu i školskog pribora za prvačiće. Nismo zaboravili ni one koji su tek rođeni tako da smo benkicama i odjećom opskrbili Udruženje žena "Jadar" iz Konjević Polja, koje će sve to usmjeriti na prave adrese.



Još jednom dugujemo veliku zahvalu svima koji su pomogli naša nastojanja da ovaj Ramazan bude još ljepši i radosniji za mještane Podrinja.

Još slika

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/forum/viewtopic.php?TopicID=4496&page=206

(Tuzlarije.net)

I ovaj Bajram Hatidža Mehmedović dočekat će sama

Hatidža Mehmedović, povratnica u Srebrenicu, izgubila je dva sina i muža u genocidu, počinjenom u Srebrenici jula 1995. Prošlog 11. jula, nakon 15 godina traganja, pronašla je posmrtne ostatke svojih najmilijih i ukopala ih u Memorijalni centar Potočari.

I ovaj bajram Hatidža će provesti sama i ne zna hoće li joj ko doći, hoće li joj ko vrata otvoriti.

Nakon 15 godina traganja za istinom Hatidža Mehmedović saznala je gorku istinu. Njena dva sina Almir i Azmir i muž Abdulah su identifikovani i ovog 11. jula ukopani su u Memorijalni centar Potočari.

"Bolna je to istina. Teško je to kad majke Srebrenice i dan-danas obilaze masovne grobnice da bi pronašle kosti svojih najmilijih. Umjesto da čekamo svatove i unučiće, mi hodamo po stratištima. Gorka je to sudbina i svaka majka nastoji da pronađe bar dio skeleta svog sina, da ga dostojno sahrani, da zna gdje je našao konačni smiraj za svoju dušu", kaže Hatidža.

Ona dodaje da je osnovala Udruženje "Srebreničke majke", ne da bi pronašla samo svoju djecu, već i djecu svojih komšija i drugih majki. Ovaj posao će nastaviti da radi i ubuduće. Hatidža je istrajna u borbi za istinu i pravdu. Kad je bila predložena da dobije najviše priznanje "Potočarska povelja", ona je to odbila rekavši da je ono za šta se ona zalaže njena obaveza, a ne rad za dobijanje priznanja.

"Svaka majka treba da sazna istinu i ukopa svoje dijete na primjeren način. Nažalost, sve ide tako sporo i bojim se da mnoge majke neće dočekati taj trenutak. A Hatidža je dočekala taj dan.

"Svaka majka treba da sazna istinu i ukopa svoje dijete na primjeren način. Nažalost, sve ide tako sporo i bojim se da mnoge majke neće dočekati taj trenutak. A Hatidža je dočekala taj dan.

"Ne znam kako sam preživjela taj 11. juli 2010. godine. Dok su u mezare spuštali moju djecu i muža osjećala sam se kao da lebdim. Allah mi je, ipak, dao snagu da sve to dostojanstveno izdržim. Tog dana kao da se srušio sav svijet... Kako i ne bi, kad se konačno, poslije toliko godina neizvjesnosti opraštate zauvijek od svojih jedinih... od svojih najmilijih."

Hatidža danima sjedi sama u kući. Uplakana. Kroz suzne oči baci pogled na fotografije svojih sinova. Krajičkom oka ugleda klikere "šestoperce" kojim su se Azmir i Almir igrali oko kuće. Ovi klikeri jedino je opipljivo što je ostalo iza njenih sinova.

Svoju patnju prenijela je, ako se to riječima može opisati, nedavno i Raffiju Gregorianu, prilikom njegove oproštajne posjete dok su stajali pored tri svježe mezara Mehmedovića u Memorijalnom centru Potočari.

"Insistirala sam da svi odgovorni za genocid u Srebrenici moraju pred lice pravde. Rekla sam mu da su blage kazne i za one koji su do sada osuđeni. U Haškom tribunalu, zločinci se nagrađuju, a samim tim patnja majki bude veća. Majke su kažnjene, a zločinci bivaju nagrađeni. Zašto? Ima li pravde? Meni niko ne može vratiti moju djecu, a za mene je vredniji i samo jedan prst moga djeteta nego čitav svijet. Ovakvu sudbinu ne bih nikome poželjela."

I ovaj bajram, Hatidža će dočekati sama. Ovdje u naselju Vidikovac nema blizu komšija, te se plaši da joj nema ko doći, da neće niko otvoriti vrata njene kuće. Stoga je Hatidža još više tužna. Tužan joj je svaki dan ponaosob, naročito svaki 11. juli, kad joj prijatelji dođu na žalost, a poslije toga i Bajram kad joj nema ko doći na radost.

Ako Hatidža više ikada i može biti radosna. Ako u njenoj duši više i ima mjesta za radost i sreću...

(FENA)

Džemat Pobuđe

Izgradnja mejtefa u Orkićima mashalah