TRI PITANJA

Bio jednom jedan mladic koji je dugo vremena proveo na studijama na zapadu.Kad se vratio trazio je od svojih roditelja da mu nadju religioznog ucenjaka ili bilo kojeg strucnjaka koji bi mogao dogovorit na njegova 3 pitanja...Konacno su mu roditelji uspjeli naci jednog ucenjaka.
Mladic: Ko si ti? Mozes li ti odgovorit na moja pitanja?
Ucenjak: Ja sam jedan od Bozijih slugu i uz Njegovu pomoc ja cu moci odgovorit na tvoja pitanja.
Mladic: Jesi li siguran? Mnogi profesori i strucnjaci nisu mogli...
Ucenjak: Ja cu dati sve od sebe uz Boziju pomoc...
Mladic: Imam 3 Pitanja..
Pitanje Br.1;Da li Bog postoji? Ako postoji, pokazi mi njegov lik!
Pitanje br.2...Sta je Sudbina?
Pitanje br.3; Ako je djavo stvoren od vatre, zasto ce na kraju biti bacen u pakao koji je takodje stvoren od vatre.To mu sigurno nece naskoditi, posto su i djavo i pakao stvoreni od vatre.
Da li je Bog mislio o ovome??
Iznenada ucenjak snazno osamari mladica po licu..Mladic osjeti bol:Zasto ste se naljutili na mene?..
Ucenjak: Nisam ljut.Samar je moj odgovor na tvoja pitanja.
Mladic: Ne razumijem!...
Ucenjak: Kako se osjecas nakon sto sam te osamario?
Mladic: Naravno, osjecam bol.
Ucenjak: Da li onda vjerujes da bol postoji?
Mladic: Da!
Ucenjak: Pokazi mi oblik bola!
Mladic: Ne mogu.
Ucenjak: To je moj odgovor na prvo pitanje.Svi mi osjecamo prisustvo Boga iako ne vidimo njegov oblik..Da li si sinoc sanjao da cu te osamariti?
Mladic: Ne!
Ucenjak Da li si ikad pomislio da ces od mene dobiti samar?
Mladic Ne!
Ucenjak: To je Sudbina, moj odgovor na tvoje drugo pitanje..Od cega je stvorena moja ruka kojom sam te osamario?
Mladic: Stvorena je od mesa.
Ucenjak: A tvoje lice, od cega je ono stvoreno?
Mladic: Od mesa.
Ucenjak: Sta osjecas nakon sto sam te osamario?
Mladic: Bol!
Ucenjak: Tako je.To je moj dogovor na trece pitanje.Iako su djavo i pakao stvoreni od vatre, ako Bog zeli, pakao ce postati vrlo bolno mjesto za djavola...


 

(Posudjena prica)

OBITELJ

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio. ’’O, oprostite mi, molim vas!“ - bio je moj odgovor.
On je rekao: ’’Molim vas, oprostite vi meni, nisam vas vidio.’’
Bili smo tako uctivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.
Ali kod kuce se pricala drugacija prica.
Kasnije toga dana, dok sam kuhala vecernji objed, moj sin je stao iza mene vrlo tiho. Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
’’Makni mi se s puta!’’ - rekla sam uz viku.
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu, tihi Božji glas mi je progovorio:
’’Dok si dijelila sa strancem uobicajenu uljudnost, tvoja obitelj koju voliš bila je povrijedena. Otidi i pogledaj na kuhinjski pod, naci ceš cvijece pokraj vrata. To cvijece je tvoj sin donio za tebe. Ubrao ga je sam: ružicasto, žuto i plavo. Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenadenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oci.’’
Tada sam se osjetila tako malenom i suze su mi pocele kapati niz lice.
Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta.
’’Probudi se, maleni, probudi se,’’ rekla sam.
’’Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijece?’’
Smiješio se: ’’Našao sam ih vani, kod drveta. Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti. Znao sam da ce ti se svidjeti, posebno plavi.’’
Rekla sam: ’’Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas, nisam trebala vikati tako na tebe.’’
Rekao je: ’’O, mama, u redu je. Svejedno te volim.’’
Ja sam rekla: ’’Sine, i ja tebe volim. I volim cvijece, posebno plavo.’’

Jeste li svjesni da ako umremo sutra, tvrtka za koju smo radili lako nas uskoro može zamijeniti.
Ali, obitelj koju ostavljamo iza sebe osjecala bi gubitak do kraja njihovih života.
Mnogi se unose u posao više nego u svoje obitelji, ne misliš li da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je iza price?
Znaš li što znaci rijec FAMILY (obitelj) ?

FAMILY= FATHER AND MOTHER I LOVE YOU


[Edited by Soko on 23-05-2008 at 06:24 GMT]

BLIZANCI

Blizanci u materici razgovaraju:
- Veruješ li u život posle rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja... Možda smo ovde baš zato da se pripremimo na život posle rođenja.
- To je glupost. Nema života posle rođenja. Kako bi taj život uopšte izgledao?
- Ne znam tačno, ali uveren sam i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati i jesti svojim ustima, pa zato imamo ovu pupčanu vrpcu. Kažem ti posle rođenja nema života. Pupčana vrpca je prekratka.
- Uveren sam da postoji nešto posle rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada...
- Ali niko se nije vratio od tamo. Život se posle rođenja završava. Osim toga, život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš tačno kako izgleda život posle rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će se zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti veruješ u mamu, pa gde bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopšte postojali.
- Ne verujem! Mamu nisam nikad video, zato je jasno da ne postoji.
- Da, moguće, ali ponekad, kad smo potpuno mirni, možemo je čuti kako peva i miluje naš svet. Znaš, uveren sam da život posle rođenja zapravo tek počinje...

Ovu pricu je ispricao Rococo na temi:

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/forum/viewtopic.php?TopicID=404974&page=0

citat:

---

Soko wrote:
(Posudjena prica)

OBITELJ

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio. ’’O, oprostite mi, molim vas!“ - bio je moj odgovor.
On je rekao: ’’Molim vas, oprostite vi meni, nisam vas vidio.’’
Bili smo tako uctivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.
Ali kod kuce se pricala drugacija prica.
Kasnije toga dana, dok sam kuhala vecernji objed, moj sin je stao iza mene vrlo tiho. Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
’’Makni mi se s puta!’’ - rekla sam uz viku.
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu, tihi Božji glas mi je progovorio:
’’Dok si dijelila sa strancem uobicajenu uljudnost, tvoja obitelj koju voliš bila je povrijedena. Otidi i pogledaj na kuhinjski pod, naci ceš cvijece pokraj vrata. To cvijece je tvoj sin donio za tebe. Ubrao ga je sam: ružicasto, žuto i plavo. Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenadenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oci.’’
Tada sam se osjetila tako malenom i suze su mi pocele kapati niz lice.
Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta.
’’Probudi se, maleni, probudi se,’’ rekla sam.
’’Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijece?’’
Smiješio se: ’’Našao sam ih vani, kod drveta. Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti. Znao sam da ce ti se svidjeti, posebno plavi.’’
Rekla sam: ’’Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas, nisam trebala vikati tako na tebe.’’
Rekao je: ’’O, mama, u redu je. Svejedno te volim.’’
Ja sam rekla: ’’Sine, i ja tebe volim. I volim cvijece, posebno plavo.’’

Jeste li svjesni da ako umremo sutra, tvrtka za koju smo radili lako nas uskoro može zamijeniti.
Ali, obitelj koju ostavljamo iza sebe osjecala bi gubitak do kraja njihovih života.
Mnogi se unose u posao više nego u svoje obitelji, ne misliš li da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je iza price?
Znaš li što znaci rijec FAMILY (obitelj) ?

FAMILY= FATHER AND MOTHER I LOVE YOU


[Edited by Soko on 23-05-2008 at 06:24 GMT]

---

Grijeh kao kamen

Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet. „Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?“, upitaše ga.
„Kažite mi svoje grijehe“, reče im sveti čovjek.
„Učinio sam veliki grijeh“, odgovori prvi muškarac.
„A ti?“, upita sveti čovjek drugog muškarca.
„O“, odgovori ovaj, „ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive“.
Pobožni je čovjek dugo razmišljao. „Evo što morate napraviti“, konačno reče. „Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.“
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
„Sada“, reče sveti čovjek, „uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.“
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
„Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno.
Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje griješnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.“

citat:

---

Soko wrote:
Grijeh kao kamen

Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet. „Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?“, upitaše ga.
„Kažite mi svoje grijehe“, reče im sveti čovjek.
„Učinio sam veliki grijeh“, odgovori prvi muškarac.
„A ti?“, upita sveti čovjek drugog muškarca.
„O“, odgovori ovaj, „ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive“.
Pobožni je čovjek dugo razmišljao. „Evo što morate napraviti“, konačno reče. „Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.“
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
„Sada“, reče sveti čovjek, „uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.“
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
„Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno.
Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje griješnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.“

---

citat:

---

Shiva wrote:

Veoma poucna prica.

Sokole samo nastavi.

---

Dani

U tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikih briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja:
"Vidiš, ti si već tridesetak i kusur godina oženjen i ona mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjire i kašike na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to preveliko brdo. Samo ta predodžba mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život."

I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.

"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam ništa. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.

Carpe diem - iskoristi dan, mudra izreka starih Rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. "Ne brinite se za sutrašnji dan!"

Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo činiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. To samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Imaju Englezi poslovicu: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."

"Dosta je svakom danu njegova zla." Nije ga potrebo opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a za buduće ne znamo hoćemo li ih uopće doživjeti. Ako ih i dočekamo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom tijeku. Heraklit kaže: "Ne možete u istu rijeku dva puta." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".

Bože, hvala ti na današnjem danu!

citat:

---

Soko wrote:



Hvala Shiva, nekog poput tebe bih uvijek zelio imati u svojoj blizini.

---

Sta sve covjek razabra od pranja sudja...
Sto moj o tome ne misli ....

Prica je lijepa al mislim da ipak nemozemo mislit samo na danas...ni u kom smislu..
Tacno je da su svi dani boziji i da svaki ima svoju nafaku, al smo mi ti koji je moramo stici...I na sutra moramo misliti pa makar u tome sta cemo ostaviti za sobom...
A znamo hadis koji kaze da covjek koji napusta ovaj svijet ostavlja za sobom 3 stvari a jedna od njih je dijete, odgojeno i vaspitano u dinu i imanu...
Znaci na sutra moramo misliti...
Sokole, tvoji roditelji su s tobom dzenet zaradili...zato cu reci sto sam i onda...blago njima...