Bio jednom jedan trgovac koji je imao četiri žene
4.ŽENA
Volio je ČETVRTU ŽENU najviše.
Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno.
Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje.

3.ŽENA
On je volio i svoju TREĆU ŽENU jako puno.
Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima.
No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem.

2.ŽENA
On je naravno volio i svoju DRUGU ŽENU.
Jer ona je vrlo obazriva, strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje.
Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi 2. ženi i ona bi mu pomagala kako nadići velike probleme.

1.ŽENA
I na kraju PRVA TRGOVČEVA ŽENA Ona je jedan vrlo odan partner, koji pomaže oko posla, stjecanja bogatstva te u održavanju cijelog imanja.
Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju 1. ženu, ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjećivao.



Jednoga dana trgovac se razboli. S vremenom je saznao da se vrijeme približilo i da će umrijeti. Pomislio je na svoj bogati život te reče: “Imam sada 4 žene, ali kada umrem biti ću sam, vrlo sam!"


Onda upita ČETVRTU ŽENU: “Volio sam te najviše kupovao ti haljine najljepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo?" “Nikako!" odgovori 4. žena i iziđe bez ijedne druge riječi. Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce.

Onda trgovac upita TREĆU ŽENU: “Volio sam te čitava života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo? “Ne!" odgovori 3. žena. “Život na zemlji je suviše dobar, preudati ću se nakon tvoje smrti.” Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora.

Tada upita DRUGU ŽENU, “Uvijek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo?“ “Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći!" odgovori 2. žena. “Najviše što mogu je pokopati te." Odgovor ga je pokosio poput munje.


Tada se začu glas : “Ja idem s tobom, kamo god ti pošao." Trgovac se okrenu i vidje svoju PRVU ŽENU. Bila je tako mršava i ispaćena kao da je izgladnjela. Zahvalno i žalosno reče trgovac: “Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao !"


U stvari svi mi imamo 4 žene u svom životu...

4. ŽENA JE NAŠE TIJELO..,,,,,,,,Bez obzira koliko ga njegovali i posvećivali mu pažnje, napušta nas kad umiremo.
3. ŽENA SU NAŠE POŽUDE, STATUS I BOGATSTVA.........Kada umremo, sve ide drugima.
2. ŽENA SU NAŠI PRIJATELJI I OBITELJ...........Bez obzira koliko nam bili blizu za života, ne mogu poći s nama u grob.
1.ŽENA JE NEŠTO ŠTO NE MOŽEŠ VIDJETI, A TO JE TVOJA DUŠA.........
Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva, koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umjesto da plačemo na smrtnoj postelji

Jednog dana,
pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.
Onda je leptir stao.
Činilo se da ne može dalje.
Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.
Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.
Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti
kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.
Međutim ništa se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj života proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.
Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmoslio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.
Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu..

Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.
Tražio sam Snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam Bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.

Tražio sam Hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.

Tražio sam Ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam Usluge ....
I Bog mi je dao prilike.

“Nisam dobio ništa od onog što sam tražio....
Ali dobio sam sve što mi je trebalo."

"Neka Vam dani koji dolaze donesu mnogo srece, zdravlja, i naravno smeha sa onim koji vas vole i koje volite, smeha najvise, kao sto pesnik rece, on nam uvek nedostaje....

Paradoks naseg vremena kroz istoriju je da imamo vece kuce ali krace zivce, sire puteve ali uza gledista. Trosimo vise, a imamo manje, kupujemo vise ali uzivamo manje, vise pogodnosti ali manje vremena.

Imamo vise diploma, ali manje razuma, vise znanja ali manje rasudivanja, vise strucnjaka ali ipak vise problema, vise znanja u medicini ali manje zdravlja. Pijemo previse, pusimo previse, trosimo nesmotreno, smejemo se premalo, vozimo prebrzo, previse se ljutimo, prekasno lezemo, ustajemo previse umorni, citamo premalo, gledamo TV suvise.Volimo preretko, i mrzimo precesto.

Naucili smo kako da prezivljavamo ali ne i da zivimo. Dodali smo godine zivotu ali ne i zivot godinama. Stigli smo sve do Meseca i natrag. Napravili smo velike stvari ali ne i bolje stvari. Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude.

Pisemo vise ali ucimo manje. Planiramo vise ali postizemo manje. Naucili smo zuriti ali ne i cekati.

Ovo su vremena brze hrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani luksuznijih kuca ali unistenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, moralnosti koja se moze odbaciti, jednodnevnih predstava, umornih tela, i tableta koje cine sve - da nadomeste vitamine, hranu, ali i da stisaju, ubiju.

Smejte se cesto, dugo i glasno. Smejte se dok ne izgubite dah. Suze se dogadjaju. Izdrzite, odbolujte, prezivite.

Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici. Zivot se ne meri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah."

MASKE

Jednog dana na plaži se susretoše Ljepota i Rugoba.
"Hajdemo se kupati u moru", rekoše.
Skinu se i zaplivaju. Nakon nekog vremena Rugoba izađe iz mora, obuče odjeću koja je pripadala Ljepoti te pođe svojim putem.
Kad je iz mora izašla Ljepota, ne nađe svoje odjeće. Budući da se stidjela hodati naga, obuče Rugobinu odjeću te pođe svojim putem.

Ljudi i danas počesto zamijene jednu za drugu.
Ipak ima i onih koji prepoznaju Ljepotu bez obzira na to kako je odjevena, kao i onih koji prepoznaju Rugobu ne dajući se zavesti njezinom odjećom.

Ljubav jednog slepca

Jedan mladić, slep od rođenja, zaljubio se u jednu slepu devojku. Ali, kada mu je jedan prijatelj rekao da je devojka ružnjikava, on je potpuno izgubio interesovanje za nju.

Šteta! On je nju jako dobro »video«. Pravi slepac je bio njegov prijatelj.
Pokušajte da analizirate ono što mnogi ljudi smatraju za slobodno odgovorno ponašanje, i najverovatnije ćete otkriti mehaničke reakcije i programirane odgovore. Umesto da stupe u kontakt sa stvarnošću, ljudi se uglavnom drže unapred utvrđenih stereotipa i krutih principa.
Ono što ljudi vole ili mrze nije suština stvari ili drugih osoba, već samo njihov spoljashnji izgled.

Ako ja ne želim ono što ti želiš, ne trudi se, molim te, da mi dokažeš da je ono što ja želim pogrešno;

ili, ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ, zastani malo prije nego što počneš da me ubjeđuješ;

ili, ako osjećanja pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama, dopusti mi da to ipak učinim onako kako mi odgovara;

ili, ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina kako ti radiš to isto, dozvoli mi.

Ne zahtjevam od tebe da me potpuno razumiješ, bar ne sada; to ću, možda, tražiti tek kad osjetim da od mene hoćeš načiniti kopiju sebe....

Možda sam tvoj bračni drug, možda radni kolega, tvoj roditelj, ili jednostavno, prijatelj.. I dok ostvarujem svoje želje, pokazujem svoja osjećanja ili izražavam vjeru, ti otvori svoje srce i dopusti da u njega uđe i razvija se saznanje da nije sve pogrešno što je različito od tvoga. Prihvati me onakvu kakva jesam - to je prvi korak koji možeš učiniti ako hoćeš da me razumiješ...

Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatiš, vidjećeš da u tome kakva sam postoji mnogo lijepog. I tada ćeš, nadam se, osjetiti snažnu potrebu: ne da me mjenjaš da bih bila kao ti, nego da me cijenis, priznaš, podržiš i voliš....

[Edited by Aykira on 13-11-2009 at 00:59 GMT]

Ovo je priča o planinaru koji se želeo uspeti na najvišu planinu.
U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No, kako je svu slavu želeo za sebe, odlučio da se popne na planinu sam.
Počeo da se penje. Vreme je odmicalo i postalo je kasno. Umesto da pripremi logor za noć, nastavio je da se penje sve dok se nije smračilo.
Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čoveka sve je bilo crno.

I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo da pada velikom brzinom. Mogao je da vidi samo crne tačke i da oseća silu teže koja ga strašno vuče dole. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lepi i ružni trenuci njegovog života.
Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan.
Telo mu je visilo u vazduhu... samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti: Bože, pomozi mi!

Iznenada se s' neba začu dubok glas:
- Što želiš da učinim?
- Spasi me, Bože!
- Zaista veruješ da ja mogu da te spasem?
- Naravno da verujem!
- Tada prereži uže kojim si vezan...

Nastupio je trenutak tišine. Čovek odluči da se drži užeta svom snagom.

Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtvog i smrznutog. Njegovo telo visilo je o užetu za koje se grčevito držao...
...samo tri metra od zemlje...

citat:

---

samson wrote:
CVRČAK I NOVČIĆ


Jednom prilikom jedan čovjek pozva svoga prijatelja Indijanca u goste u veliki grad.
Poveo ga je u razgledanje grada i dok su šetali Indijanac najednom reče:
“Čujem cvrčka!”

“Nemoguće je da od ovolike buke, brujanja automobila i galame ti možeš čuti cvrčka”, reče mu prijatelj.
”Nemoguće!”

Indijanac se na to sagnu, razgrnu grm i pokaza mu cvrčka.

“Ali kako?” upita njegov prijatelj.

Indijanac na to zatraži jedan novčić i ispusti ga na trotoar.
Novčić zazveči!
Prolaznici se zaustaviše i okrenuše prema mjestu odakle je dolazio zvuk palog novčića.

“Ono što si naučio slušati, čućeš…ma kakva buka bila, ma gdje bio”, odgovori Indijanac.

“Vidiš, ovi ljudi su u buci čuli novčić, a ja sam čuo cvrčka.”

---

NE-DJELOVANJE


Jednom je Buda vodio svoje ižednjele učenike kroz šumu. Najednom su vidjeli izvor vode i svi do jednoga su navalili na izvor, no od silne želje da se napiju, nagurali su se na izvor i zamutili vodu. U sljedećem trenutku svi su se zamislili nad situacijom i počeli da se čude šta dalje. Šta da urade da bi se napili čiste vode? Šta svaki od njih treba da učini da bi izvor opet bio čist?


Buda je međutim naredio da nastave put! Učenici su pak bili mnogo žedni. Oni su htjeli da nekako iščiste izvor i molili su Budu za dozvolu. No Buda je bio riješen da nastave put. Kada su nakon određenog vremena stigli do sljedećeg izvora, desio se isti slučaj. Opet su zamutili izvor. Tada je Buda dao jednom od učenika poveći sud za vodu i rekao mu da se vrati i zahvati vode iz prethodnog izvora i da donese tu vodu.

Kada je učenik stigao do njega, izvor je bio nepomućen i čist, mulj je nestao.



Neke stvari ne mogu se riješiti djelovanjem. Treba prosto da ih ostavite na miru. Treba da im “dopustite” da se same dese. Jer inače kako biste drugačije očistili izvor?!

Zlo privlaci zlo
ali i obrnuto

dobro privlaci dobro.