Na ovaj prvi snijeg lijepi stihovi Blanke Supan.

KRISPAN
Badnje vece�
u meni tamburica svira,
bakin krispan se sareni,
a dida preko praga upravo naramak
slame u toplu kucu unosi.

Na ovu prostrijet lijezem
zetelacke me tvrde ruke grle,
na stolu vrela pogaca ko dukat se zuti,
a Bijela ponire duboko u mene.

To kicanka
djetinjstva mojeg
svjetluca u ovoj svetoj
betlehemskoj noci.

**Krispan dolazi od njemacke rijeci krizbaum(Krist + Baum - drvo) i znaci bozicno drvce, jelka, bor.

Propovedanje ljubavi - Branko Miljkovic

Nema mene, al´ ima ljubavi moje
Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti.

Dovrsava se dan u njenoj zahvalnosti
Slicno muzici, slicno praznini, spokojem.

Ona ce sacuvati namere moje i tvoje
I vaskrsnuce mrtve rodjendane po milosti.
U podnozju vetra nemerljiva sen oholosti
Nestace u pepelu onih sto vise ne postoje.

U pusto srce u mrtvo vreme me zovi.
Minula ceznjo, da se svet ponovi.
Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um.
Pa mi je prazan dan koji jos dosao nije
Ko granu koja se izduzuje u uzaludan sum
Neka me nedostojnog vetar obavije.

Abdulah Sidran-Mora

 

Da ljubavi smisao bude dan


Te je noci i nebo plakalo,
plakao sam i sam.
Sa ognjista protjeran
vodu spasa sam gazio,
i prije nego li potonem,
ostatke dostojanstva trazio.

Tko sam
i zasto zivim ja?
Zasto bas udisem zamrsen splet
gluposti i beznada, kad postoji nada.

Oko mene kolone,
kroz zube procijedena tama,
draga ostaje tamo
gdje mene vise biti nece,
u tisini zaborava,
sama.

Prosle su vjecnosti
na vrhu sijeda strava,
tvoje rijeci,
koje rekla si tada:
“pusti bol da boli
i ona je radosti nada”.

bole jos i sada.

Mozda cu jos cesto gaziti vode
i ostavljati tragove,
da zednome vode dam,
jer ja tako malen pjesnik svemira
rijeci smisao ,
kao istinu bola, znam...

Vratit cu se jedne kisne veceri
da pjesmi zavrsetak dam,
pored Tebe ,
moja draga...

da ljubavi smisao
bude dan. .

Dan sedmi

Sastavila sam te kao pjesmu,
od simbola,
i sada ne znam što značiš.
Jedino što spoznah
jedino što ljubljah
bijaše moj napor da te stvorim.


Danas
stojiš preda mnom tuđ i dalek
u meni svršen,u sebi započet
o što sam ono htjela tobom reći?

Vesna Krmpotić

Nasa tajna

O tebi necu govoriti ljudima.
Necu im reci da li si mi samo
poznanik bio ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u nasim snovima i zudima
dana ovih ostao trag.

Necu im reci da li iz osame
zedji, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo volelo;
niti srce nase
da li nas je radi nas,
ili radi drugih
kadgod bolelo.

Necu im reci kakav je sklad
oci nase cesto spajao
u sazvezdje zedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Necu im reci da li je zivot
ili od smrti strah
spajao nase ruke;
ni da li zvuke
smeha voleli smo vise
od suma suza.

Necu im reci nijedan slog jedini
sta je moglo, ni da li je moglo nesto
da uplete i sjedini
duse nase kroz citav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo sto je doslo
onome sto je bilo.

Nikome necu reci kakva se
zbog tebe pesma dogadja
u meni vecito:
da li opija toplo
kao sume nase s proleca,
ili tiha i tuzna
cuti u meni recito.
O, nikome necu reci
da li se radosna ili boleca
pesma dogadja u meni.

Ja vise volim da precutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetloscu sja
i zora i noc i dan;
tamo gde su podjednako tople
i sreca i bol ziva;
tamo gde je od istog vecnog tkiva
i covek i njegov san.

Desanka Maksimovic

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

Sergej Jesenjin


[Edited by laf on 28-10-2007 at 22:02 GMT]

Zanijemih,
Jedan jedini put
Kad me neki covjek
upita:
"Ko si ti?"

Razmisljanja - Halil Dzubran

Poljubi me

Desilo se to u kvartu Grada svjetlosti
Gdje je zagušljivo i gdje je uvijek tama
A zimi kao i ljeti tamo je uvijek zima
Ona je stajala na stepenicama
On pored nje ona pored njega
Noć je i bilo je snijega
Osjećao se sumpor
To su posljepodne ubijali stjenice
Ona mu je govorila
Ovdje je mrak
Nedostaje mi zrak
Zimi kao i ljeti ovde je uvijek zima
I božje sunce ovamo ne dolazi
Valjda posla ima u boljim kvartovima
Zagrli me čvrsto
Poljubi me
Ljubi me dugo
Ljubi me
Kasnije bit će prekasno
Naš život to je danas
Ovdje se umire od svega
Od vrućine i snijega
Gušiš se ili zebeš
Ovdje zraka nema
Ne budeš li me ljubio
Umrijet ću ugušena
Tebi je petnaest godina
Zajedno imamo trideset
S trideset godina više nismo mladi
To su godine kada se radi
To su godine kada se ljubi
Kasnije bit će prekasno za nas
Naš život to je danas
Ljubi me!

Jacques Prevert

Carolija - M.Antic

Nekom zabranjuju zvezde
nekom krila i laste,
ja ne zabranjujem nista
sme se sve sto se ne sme.

Samo jedno te molim,
pokusaj da ne rastes,
ni mrvu za inat
do kraja ove pesme.

U toj se pesmi zivi
slobodno i ludo,
mozes da izmisljas, mastas,
da radis sve naopako.

U njoj i najvece cudo,
prestaje da bude cudo,
jer sve sto pozelis kad zazmuris,
ostaje zauvek tako.

Isturi hrabro i divno,
prkose detinjaste,
i lazi sebe samog,
sme se sve sto se ne sme.

I sme se vise od svega!

Jedino nemoj da rastes
za inat i tebi i meni
do kraja ove pesme.

I svaki put kad te slome,
pa moras nov san da stvaras,
ne sanjaj ga u mraku,
dotrci blize zori,
na pragu ove pesme
tako se divno bori.

I kad namignes samo,
i osmehnes se polako
izbroj u sebi do deset,
i to u vecnost pretvori,
i sve sto zmureci smislis,
ostace zauvek tako!