Čekanje

Čekam u senci jedog strog duda
Da mesec zađe I, skrivena tamom,
Po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
Da siđes k meni čeznjivom I samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
I sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
A ja još čekam, - I večno bih ček´o!

O, šta je to što mene veže sada
Za jedan put, za jedan oblik tela,
I sto mi duša zatreperi cela,
I sva nemoćna izdiše I pada,
Kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
Lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
Kao da svakog časa zivot dajem,
Prilazim tebi pun pobožnog straha,

Posrćem, klecam, dokle me privlače,
Ko provalija tamna I duboka,
I dok se strašnim prelivima mrače,
Tvoja dva crna neumitna oka...

Milan Rakić

i ko zna koji put....

Opomena

Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.

Može mi se učiniti
da tonem u zvuke
pa ću ruke
svakom pružiti.

Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.

I mogu kom reći u tome času
čudesnu tajnu
koliko te volim.

O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Učiniće mi se negde u šumi....
Ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.

Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme

Učiniće mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu, ranu srca dira

O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira...

(Desanka Maksimović)

citat:

---

laly wrote:
i ko zna koji put....

Opomena

Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

.....

O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira...

(Desanka Maksimović)

---

SENKA

Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš.

Ma bili svetovi crni,
il beli,
ma bili putevi hladni,
il vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.

Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vetra
i mraka,
uspravna i kad kiše tuku,
jednako krhka,
jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol
i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.

Da sa mnom
ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronađeš sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.

Il crkneš
ako crći treba
zbog svega što smo najlepše hteli.

Miroslav Antić

Oriah Mountain Dreamer - The Invitation

It doesn´t interest me what you do for a living. I want to know what you ache for and if you dare to dream of meeting your heart´s longing.
It doesn´t interest me how old you are. I want to know if you will risk looking like a fool for love, for your dream, for the adventure of being alive.
It doesn´t interest me what planets are squaring your moon. I want to know if you have touched the centre of your own sorrow, if you have been opened by life´s betrayals or have become shrivelled and closed from fear of further pain.
I want to know if you can sit with pain, mine or your own, without moving to hide it, or fade it, or fix it.
I want to know if you can be with joy, mine or your own; if you can dance with wildness and let the ecstasy fill you to the tips of your fingers and toes without cautioning us to be careful, be realistic, remember the limitations of being human.
It doesn´t interest me if the story you are telling me is true. I want to know if you can disappoint another to be true to yourself. If you can bear the accusation of betrayal and not betray your own soul. If you can be faithless and therefore trustworthy.
I want to know if you can see Beauty even when it is not pretty every day. And if you can source your own life from its presence.
I want to know if you can live with failure, yours and mine, and still stand at the edge of the lake and shout to the silver of the full moon, ´Yes.´
It doesn´t interest me to know where you live or how much money you have. I want to know if you can get up after the night of grief and despair, weary and bruised to the bone and do what needs to be done to feed the children.
It doesn´t interest me who you know or how you came to be here. I want to know if you will stand in the centre of the fire with me and not shrink back.
It doesn´t interest me where or what or with whom you have studied. I want to know what sustains you from the inside when all else falls away.
I want to know if you can be alone with yourself and if you truly like the company you keep in the empty moments.

Pisacu vam u boljem raspolozenju,


sad sam tuzna .......
od ljubavi
od cekanja
od samoce
sad sam tuzna ....
al pronaci cu svoju radost...
zbog vas...
zbog njega...
zbog sebe...
i pisacu vam i sada jer iako sam tuzna ,
rijeci se pisu same

nastala upravo sada , ...
da !to sam napisala vama
D

Zatomim misao u dnu srca
Bojim se, kucaće Tvoje ime.
Reći će slovo o kojem nedorečeno
sanjam.
Ruka mi drhtavo stegne grud
da ne pobjegne mi saanja
koju uvijek iznova čekam

Kad napukne oblak
i zadrhti nebo,
znam da ti misli kovitlaju s vjetrom.
U bujici dodira kojim te čekam
nije ni pogled ono što treba biti
Ludilo to je,
bijesno od zadovoljstva
kojim te žudim
i imam

Za srebrnim tragom

"Sami smo noćas!
Ti i ja!
Ja u tvojim,
ti u mojim mislima...

Mesec razleva
srebro,
a ja razmišljam
kuda bi me mogao odvesti
taj srebrn most
meseca
položen na modri beskraj.

K tebi?

Vidim svetla
s druge strane,
škrta ,
retka
i ćutim
sigurnošću neobjašnjivom
da ni tamo nisi...

Bolno zvoni
prostranstvom
i noćnom tišinom
moja čežnja
pa skladno svira
sa šumom vala...

Zvezda je pala!

Jedna mala!

Al´ ona jedna
malena,
sjajna
najbliža mesecu,
moja je i tvoja!

Žmigne stidljivo...

...to ti šalje
misli moje
zamahom svojih
svilenih
zvezdanih skuta!"

Vitae

U zimski dan

Celoga je dana sneg lagano pado
kao s vocki cvet,
o, kako veceras, o kako bih rado
odletela nekud daleko u svet,
nekuda daleko kroz svetove snezne
kao leptir lak,
i nekome htela reci reci nezne,
tople, lepe, nove kakve ne zna svak.

I sutona celog sneg je tiho pado,
umoran i gust.
Veceras bih nekog ugledala rado
ali njega nema. Put je davno pust.
Samo s bledog neba beloj zemlji slecu
pahulje kroz zrak.
O, kako je bolno kad ti doci nece
neko koga cekas a spusta se mrak.
Desanka Maksimovic