NEĆU SE IGRATI...

...neću se igrati
odraslih ljudi
ja sam tvoj mačak
drug
pogledaj što mogu
napraviti od repa
punog mjeseca krug...


Enes Kišević

Hoće li nas i jedna poslije blizina
zbližiti tako k´o ova daljina?
Nećemo li tada, jedno uz drugo
nedostajati jedno drugom

Više i bolnije nego sada?

Možda smo najsretniji upravo danas;
daljina, možda, radi za nas,
blizina, možda, izdat će nas

I možda:

koje li sreće plakati tako
kao što plačemo u ovaj čas.

Vesna krmpotić

Odakle si dosao

dosao si iz svih stvari koje sam vidjela,
iz svih zvukova koje sam cula,
iz lica svih, iz svakog pogleda,
iz svake kapi, svakog mirisa,
iz cjelova svakog, svakog udarca,
iz svega toga ti si se izvio
ko iz cvijeca miris, ko plamen iz suharja,
i kad stavim uho na tebe ko na skoljku,
cujem sum gradova kroz koje sam prosla,
i onih kroz koje samo htjedoh proci -
odraze vidim dalekih kupola
kako se njisu u bistroj vodi tvog bica;
slusam i gle, prolijecu atomi zaboravljenih ruza,
i glasovi iz mrtvih pluca ustaju,
slusam, moj zivot treperi u tebi,
kao ptica u zamku ulovljena

Vesna Krmpotić

Iris


Ulazi Iris
i sreće mog tatu,
a tata je dugo nije vidio.
Iris šalje zvijezde u moje oči.
Ja i Iris plovimo plavim svemirom
između mnogo okruglih planeta i
zvijezda.
Ja i Iris se mnogo volimo, i naša
ljubav je raketa.

* * * *

U svojoj sobi, u mraku, Iris je pričala
o gradskim četvrtima s mnogo isprepletenih
ulica i kako bi voljela da je tamo odrasla.
- Iiriiss, crtaću ulice po mome mozgu,
a ti šeći njima.
A Iris je uzela nož i zabila ga snažno
u svoje čelo.
Onda je malo plakala.
Ja sam usnama dirao kristalne zvijezde.

* * * *

Zaželjeli bi da ju svu otvorimo, počevši
od gornjeg dijela glave.
Gornji dio glave činile su iskre, i dok se
probušavao one su nas obasjavale.
Njena glavica je puna vrućih
pudinga od vanilije – još dok
smo bili mali pravili smo si od mozgova
pudinge.
Zatvorio sam joj nježno gornji dio
glave i daleko gledao lice – svemirske
oči, jezerska usta, nevidljiv nos,
i jeo kakao s njenog lica.
Ja i Iris se mnogo volimo, i naša
ljubav je svemirski brod.

* * * *

Iris je od pijeska i često smo se
valjali u njemu.
Mnogo smo se radovali kad smo
hvatali djecu koja su padala s
balkona.
Svih 16 zvijezda bi joj zasjalo, a ja sam
bio ponosan na nju.
Depresirali smo u šumi na obali rijeke
i odlučili poći u slobodu.
Iris je vrlo pametna i slatka pa smo ju
više puta pojeli.

* * * *

Putujemo k slobodi vrlo radosni i tihi.
Ona voli jesti moje šarene slike.
Sve je tamnoplavo oko nas.
Kao da lebdimo kroz san.
(Ona je mačak u čizmama
i naša ljubav je
beskrajna)

Damir Radić

slomljeno srce


da li čuješ kišu kako dolazi
don-don
don-don
on će uvijek samo tebe voljeti
don-don
don-don
i ne misli da
ti nisi ta
zato što je drugu jučer pogled´o
njegov osmijeh
tebi upućen
nikad nije lagao

srce moje to ne može podnijeti
don-don
don-don
zašto su dječaci tako okrutni
don-don
don-don
neću više biti ta
koja će ga vječno čekati
nevjeru svoju, sada znam
on mora skupo platiti

kupila sam nož u samoposluzi
don-don
don-don
za to nikad nitko neće saznati
don-don
don-don
neću više biti ta
koja će ga vjerno čekati
nevjeru svoju, sigurna sam,
on će skupo platiti

djevojčice milna
nemoj biti tako silna
svom dečku ti oprosti
vrati mu se u radosti

da li čuješ kišu kako dolazi
don-don, don-don
ne on nije znao mene voljeti
don-don, don-don
i sada neka zna
da ne opraštam ja
ruke ću mu slomiti
pa će biti svjestan tad
da ne može varati

kupila sam nož u samoposluzi
don-don, don-don
nikada me nitko neće odati
don-don, don-don
sakrila sam nož u plavoj košulji
srce ću mu izbosti
svaki dječak neka zna
da curica ne oprašta

zašto su dječaci tako okrutni
don-don, don-don
srce moje to ne može podnijeti
don-don, don-don
otkrio mi nož u plavoj košulji
srce slomio
rekao da guja sam ta
u njegovim njedrima

djevojčice milna
nemoj biti tako silna
svome dečku ti oprosti
vrati mu se u radosti

da li čuješ kišu kako dolazi
don-don, don-don
ne on nije znao mene voljeti
don-don, don-don
trenutak sam pravi zgrabila
nož mu otela
podno srca sam ga ubola
i hitro pobjegla

srce moje to ne može podnijeti
don-don, don-don
zašto su dječaci tako okrutni
don-don, don-don
preživio je ubod taj
i bolnicu napustio
pred svima me na sudu tad
podmuklo optužio

kupila sam nož u samoposluzi
don-don, don-don
ovog ću ga puta bolje ubosti
don-don, don-don
neka onda plače on
i pita se tko je kriv
ništa mu to neće pomoći
više neće biti živ

(don-don, don-don)
(don-don, don-don)

Ja ljubim nju, ona ljubi njega, on ljubi mene


ja ljubim nju, ona ljubi njega,
on ljubi mene. istodobno,
tako da se naša tri nosa
cijelo vrijeme dodiruju.
to je igra koju je smislio naš sin,
od tri i pol godine, ležeći između nas
na krevetu
i slušajući
kako se svađamo

Drago Glamuzina

Da znam neki daleki jezik,
Recimo francuski,
Napisala bih pesmu,
O kojoj bi se dugo pričalo..
Takvu pjesmu da bi,
Kada je pročitaš,
Znao da je tebi napisana,
Iako ne razumiješ šta znače
Te, pomalo smješne riječi
Nekog starog jezika
Recimo francuskog..
Riječi poredane za tebe,
Da bi zajedno bile
Sve ono što sam
željela da ti kažem,
Onda, kada sam ostajala nijema,
Jer nisam znala kako
Nego na nekom drugom jeziku,
Recimo francuskom..

Da znam neki romantični jezik,
Recimo francuski,
Napisala bih pjesmu
Koju bi dugo u sebi ponavljao
Kasno u noći, kad ostaneš sam..

Da znam francuski
Napisala bih ti pjesmu,



A ovako --
Ništa

Nemam prava


Nemam prava
da odnosim osmijeh sa tvojih usana
Nemam prava
da odnosim osmijeh mjesečine sa tvog lica
Nemam prava
da vraćam misli na tebe, kad više nisi moja


[Edited by .*CAR*. on 03-08-2008 at 13:40 GMT]

LJUBAVNA PESMA

Kako da dusu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
nece je tvoje njihati dubine.
Al´ , ipak, sve sto dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pesmo slatka.
---------------------------------------------------------------

Sofija De Melo Brejner Anderson

PRISUTAN KAO SVJETLO BEZ GLASA

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim.
Da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlo bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti,
sad,
ovoga časa.

Enes Kisevic