Pravda sporo stiže zločince u Podrinju

Pripreme za kolektivnu dženazu i ukop posmrtnih ostataka 33 civilne žrtve zločina počinjenih u Vlasenici u periodu 1992-1995.



U subotu 25. aprila 2009. na mezarju Rakita u Vlasenici, bit će klanjana dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka 33 žrtve zločina počinjenih na području općine Vlasenica u periodu od 1992. do 1995. godine. Dan ranije, u petak 24. aprila, iza ikindija namaza tijela žrtava će iz Komemorativnog centra u Tuzli biti ispraćena prema Vlasenici, gdje će navečer biti obavljen tewhid šehidima.

Ovo je rečeno na danas održanoj press konferenciji predstavnika Organizacionog odbora dženaze i ukopa u tuzlanskom Muftijstvu. Predsjednik Organizacionog odbora, tuzlanski muftija Husejin ef. Kavazović, kazao je da će kolektivni ukopi civilnih žrtava rata i ove godine biti obavljeni u Vlasenici, Bratuncu, Brčkom, Srebrenici i Prijedoru.

–Ne smijemo zaboraviti da je u Vlasenici tokom rata ubijeno 2.600 Bošnjaka. U ovom gradu, na mezarju Rakita, 25. aprila klanjat ćemo dženazu najvjerovatnije za 33 žrtve zločina. Nažalost malo je zločinaca došlo pred sud pravde i mi izražavamo nezadovoljstvo takvim odnosom prema žrtvama i zločincima, kazao je tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović, pozivajući pravosudne organe da čim prije procesuiraju zločince i zločine u Podrinju.

Trenutno su pred domaćim pravosuđem u toku sudski procesi protiv Predraga Bastaha zvanog Car i Gorana Miškovića.

Prema riječima Dževada Bektaševića, predsjednika Udruženja porodica žrtava zločina u Vlasenici, sudovi su načinili čak i velike propuste:

-Iako ratni zločin ne zastarijeva, u Vlasenici imamo slučaj da je protiv jedne osobe koja je počinila zločine obustavljen proces jer je ta osoba stara. Vi znate da postoji spisak od 810 osoba koje su i danas u javnim institucijama, a sudjelovali su u zločinima. Žrtve se danas susreću za zločincima i prinuđeni su da žive pored njih. Imamo informaciju da je jedna osoba uposlena u Vijeću ministara i da radi kao savjetnik jednog od ministara, kazao je Bektašević.

O razmjerama zločina u Vlasenici govorio je i Mujo Hadžiomerović, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice u ovom gradu i potpredsjednik Organizacionog odbora za ukop i dženazu civilnih žrtava zločina u Vlasenici.
On je rekao da je do ovoga trenutka identificiran tek deseti dio ubijenih civila Vlasenice:
-Malo je poznato da je oko hiljadu Vlaseničana poginulo u enklavi Srebrenica. Ukupno je na ovoj općini ubijeno 2.600 osoba. Srušeno je 26 vjerskih objekata itd. Obaveza nas živih je da uradimo sve što možemo za naše ubijene. Sa tom obavezom i organiziramo kolektivne dženaze i gradimo mezarja, ali i prikupljamo sve informacije o zločinima i prosljeđujemo ih na adrese nadležnih institucija. Očekujemo da će kazna stići one koji su je zaslužili. Ovaj proces za nas žrtve je prespor, te pozivamo sve nivoe vlasti da ubrzaju i intenziviraju isljeđivanje zločina i zločinaca u Podrinju.
Nama je jasno da su grobnice koje nalazimo sekundarnog tipa i teško ih je pronaći, ali i kada se pronađu institucije sporo procesuiraju te zločine, riječi su Muje Hadžiomerovića.
Iz Organizacionog odbora najavili su da će u srijedu 15. aprila u 8.30 sati biti izvršene nove identifikacije tijela stradalih civila iz Vlasenice i Bratunca, tako da bi broj tijela spremnih za ukop 25. aprila mogao biti i promijenjen.

BMG

Direktor RTRS-a pjeva ´Spremite se četnici´

Na snimku iz 1996. možete vidjeti kako u Miljevićima kod Sarajeva generalni direktor Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) Dragan Davidović pjeva "Spremite se, spremite četnici". Ovaj ministar vjera u toku vladavine Radovana Karadžića upućivao je huškačke poruke da će "odbraniti" Sarajevo od nesrba.

Republika Srpska, raj za cenzuru

Medijska tiranija

Najuticajniji mediji, Radio-televizija Republike Srpske koja je dio javnog servisa, Nezavisne novine i Glas Srpske, postali su puki izvršioci volje čelnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke premijera Milorada Dodika i njihov lični medijski servis. Da se navede sve beščašće i izopačenost novinara RTRS-a trebale bi hiljade i hiljade stranica najsramnijeg ponižavanja novinarske profesije ikad zabilježenih
Piše: Vedran Savić

Ponedjeljak je, veče, uobičajenu monotoniju dosadnog i zaglupljujućeg TV programa u ovo doba razbija politički magazin Radio-televizije Federacije BiH, pod nazivom 60 minuta. U ovom magazinu se otvoreno i hrabro, bez ikakvog uvijanja, suočavaju sa brojnim problemima ove države i pri tome se ne libe da o bilo kome kažu bilo šta, prikazuju najfrapantnije afere, najdrskiji kriminal od naroda odabrane vlasti. Emisija je u kratkom roku nakon uvođenja federalne televizije u programsku šemu Elta kabela, operatera kablovske televizije u Banjaluci, postigla veliku gledanost, ali je nakon nekog vremena ta televizija naprasno nestala iz zone odgovornosti Elte. Nazvao sam zadužene za kontakt sa kupcima u Elti iziritiran što već sedmicama nema federalne televizije i dobio odgovor da je problem na strani TV kuće, da su bili neki radovi na repetitoru i da oni čine sve da to riješe. Moram priznati da sam povjerovao u tu priču, znao sam da je medijska sloboda ovdje samo nikada dosanjani san, da ima jako mnogo cenzure, pritisaka, ucjena, podvala i spletki u medijskoj sferi, ali nisam sumnjao da su i operateri kablovske televizije postali oružje u rukama političara.

Nakon što je prije više mjeseci misteriozno nestala sa frekvencije tjunera mog TV aparata, federalna televizija se isto tako misteriozno ponovo pojavila prije nekoliko sedmica. Slika se ledila svaki čas, ton je izuzetno loš, ali to ne kvari zadovoljstvo što ću imati priliku da u moru medijskih laži, kojih teško da negdje ima ovoliko kao ovdje, gledam nešto što tako odudara od preovlađujećeg uvlakačko-bezumnog novinarstva. Međutim slika federalne televizije u izvedbi Elta kabela redovno se „zakucava“ u povečernjim i večernjim satima, od gledanja 60 minuta nema ništa. Nekom igrom slučaja, greškom, ili ko zna zbog čega, nakon par sedmica slika opstaje i nakon osam uveče, termina u kojem počinje ova emisija. Uspjevam odgledati čini mi se dva izdanja ovog sedmičnog magazina i sve je ponovo tu, karneval primitivizma, niskih strasti, kriminala, podvala, obračuna, bahatosti i svih ostalih „lijepih“ stvari kojima nas redovno obraduju bosanski političari.

Kako se čovjek na dobro lako navikne i brzo je u stanju zaboraviti sve ono loše prije toga, očekujem novo izdanje 60 minuta ovog trećeg novembra. U toku dana provjeravam ima li prijema federalne televizije, zadovoljan sam, ne primjećujem probleme u toku dana. Kad, ne lezi vraže, oko 19 sati na TV ekranu se vidi samo poruka sa Eltinog resivera – nema signala. Zovem tehničku službu Elte i tražim objašnjenje – zašto nema prijema federalne televizije? Iznenađeni glas sa druge strane žice odgovara da oni negdje u ovo doba počinju da skrembluju (šifruju) program, kaže možda sad ide neka zabranjena emisija, ali svakako će pokušati nešto uraditi mada sumnja da će uspjeti. Nakon toga, ovog tehničara zaposlenog u službi održavanja obuhvata neobičan val iskrenosti i otkriva njegove ogromne potencijale, značajno veće od onoga čime se trenutno bavi.

„Objektivno gledajući, šta će federalna televizija u Banjaluci, razumijete? Mi njih uopšte ne bi trebali puštati.“ Ne razumijem i nikada nisam ni razumio, ali svjestan sam da postoje i takve spodobe, razmišljam u sebi. Naviknut već na ovakve ispade i uobičajenu profesionalnu nesposobnost i nekompetenciju, ne reagujem na očigledni šovinizam tehničkog lica i pokušavam saznati kako se biraju programi koji se gledaju u šemi ove firme. Odgovor je vrlo jednostavan – gazda bira šta će se gledati. Na moje insistiranje da bi trebali uključiti i gledaoce u biranje programa i da je tako predviđeno prvobitnim ugovorom, službeno lice odgovara da nije prava adresa za takve prijedloge jer on o tome ne odlučuje. Ali kad je u pitanju federalna televizija, osjeća se sasvim kompetetnim i pozvanim da zna da li to treba ovom, kako neki vole reći, tolerantnom gradu. Izdanje 60 minuta za ovaj ponedjeljak preuzimam sa internet stranica FTV-a i prvi put primjećujem i arhivu starijih izdanja. Preuzimam i neke starije emisije i u njima nalazim apele urednika Bakira Hadžiomerovića Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH da kazni kablovske operatere u Banjaluci jer već sedmicama ne dozvoljavaju gledanje FTV-a! Sjetim se odmah priče o problemima sa repetitorom i shvatam da sam bio rutinski prevaren i da se radilo o cenzuri programa ove TV kuće. Ko je gledao nekada 60 minuta jasno mu je otkuda dolazi ovakvo ponašanje, ovaj magazin je redovno izvještavao o onome o čemu u Republici Srpskoj postoji zid šutnje i samo rijetki se usuđujuju prozboriti o tim za javnost zabranjenim temama. Ta tematika pokriva širok spektar kriminalnih djelatnosti premijera RS Milorada Dodika i njegovih prijatelja kriminalaca, čudnovato nestajanje i pojavljivanje programa FTV-a u Banjaluci se može dovesti u vezu sa tim.

Medijsku sliku Republike Srpske ili bolje rečeno medijski mrak, odlikuje snažna cenzura, uvlakačko-snishodljivi pristup novinara, moralna izopačenost, sveopšti kukavičluk i nedostatak bilo kakve ljudskosti i osjećaja za pravdu. Najuticajniji mediji, Radio-televizija Republike Srpske koja je dio javnog servisa, Nezavisne novine i Glas Srpske, postali su puki izvršioci volje čelnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke premijera Milorada Dodika i njihov lični medijski servis. Da se navede sve beščašće i izopačenost novinara RTRS-a trebale bi hiljade i hiljade stranica najsramnijeg ponižavanja novinarske profesije ikad zabilježenih. Generalni direktor ove televizije je Dragan Davidović, ministar vjere u pet mandata za vrijeme predsjednikovanja neprikosnovenog Radovana Karadžića. U vijeme tih mandata u RS je sravnjena sa zemljom većina vjerskih objekata muslimanske i rimokatoličke vjerske zajednice, a na Youtubu se može naći snimak Davidovića kako u toku rata pjeva „Sprem´te se sprem´te četnici“.

U svakoj civilizovanoj državi ovakav čovjek bi davno bio iza rešetaka, doživotno udaljen od bilo kakvog javnog posla, a u RS kao „provjeren“ kadar dobija na upravljanje entitetsku televiziju.

Najupečatljiviji primjer beščašća novinara ove kuće je svakako takozvani slučaj Transparensi. Transparency international je nevladina organizacija posvećena javnosti rada vlasti i borbi protiv korupcije, u BiH prisutna od 2001. Zahvaljujući hrabrosti i revnosnom odnosu sad već bivšeg predsjedavajućeg odbora direktora TI BiH Borisa Divjaka, ova organizacija je izlazila u javnost RS sa često nepovoljnim i za vlasti kompromitujućim izvještajima o privatizaciji velikih preduzeća, izgradnji kapitalnih objekata i ostalim poslovima koje treba da odlikuje javnost rada i poštovanje zakona. Objavljujući izvještaje o brojnim kršenjima zakona i propisa vlasti RS, vrlo brzo su dospjeli „na nišan“ premijera i njegovih odanih medija. Dodik se pridružio Slobodanu Miloševiću na neslavnoj listi diktatora koji su tužili Transparensi, u njegovim istupima proglašavani su stranim špijunima i državnim neprijateljima, a režimski mediji su orkestrirano sprovodili neviđen medijski linč ove organizacije. Sve je kulminiralo „otkrićem“ režimskih medija da se organizacija koja se bavi borbom protiv korupcije sama bavila „reketiranjem“ poznatih biznismena iz RS, a kao krunski svjedok ove priče u medijsku zvijezdu je promovisan osvjedočeni kriminalac Vlado Latinović.

Zahuktala medijska mašinerija neumorno fabrikuje laži i kao na traci ređaju se objede ljudi iz Transparensija pomiješane sa besmislenim izjavama Milorada Dodika kako će stvarnog kriminalca, koji je u ovom slučaju zaštićeni svjedok (koji se sasvim slobodno kreće bez ikakve zaštite u gradu gdje je svima poznat zbog kriminalne prošlosti), zaštiti od kriminalaca iz Transparensija! Ljudi iz ove organizacije su optuženi da su pokušavali prevariti neke biznismene koji su na navodnim „crnim listama“ Ureda visokog predstavnika jer podržavaju i pomažu osumnjičene za ratne zločine, tražeći im velike sume novca da ih skinu sa tih lista iako to nisu mogli uraditi. Kasnije se ispostavilo da su i same liste izmišljene, ne postoje nikakve „crne liste“ OHR-a. Cijela konstrukcija je brzo pala u vodu jer su se sa dokazima o podmetanju protiv Transparensija pojavili Slobodan Vasković, novinar magazina Stav i 60 minuta, koji je i sam imao nebrojene probleme i prijetnje zbog bavljenja temama „osjetljivim“ po vlasti, i direktor Stava i NVO „Narodni front“ Dragomir Babić. Oni su objavili da im je Vlado Latinović, zaštićeni svjedok, tražio pare da iznese priču i podastre je dokazima, u kojoj će on biti svjedok u slučaju protiv Transparensija, koji u djelo provode ljudi bliski premijeru, a sam premijer je obezbjedio novac za njegovu isplatu. Vasković i Babić su rekli da su nekoliko mjeseci prije nego što su režimski mediji objavili priču o onome što se sprema obavijestili zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana, koji to potvrđuje i izjavljuje da nije vjerovao da bi se tako monstruozna konstrukcija mogla ostvariti. Slučaj dobija i nove detalje, pa se tako pojavljuje i zbog veza sa kriminalnim podzemljem smijenjeni direktor policije RS Dragomir Andan, koji tvrdi da su ga Babić i Vasković „reketirali“ tražeći novac da ga skinu sa navodne liste OHR-a!

Medijska mašina uporno proizvodi nove laži i odjednom se ljudi profesionalno i lično sasvim nepovezani, sa jedinom sličnošću što su nekada javno nešto rekli protiv aktuelne vlasti RS, pojavljuju kao navodno kriminalno udruženje koje se bavi reketiranjem biznismena. Slučaj će dobiti sudski epilog, tužbe su pljuštale sa svih strana, ali ovakav slučaj slobodno se može reći medijskog fašizma i orkestriranog linča nedužnih ljudi nije viđen u istoriji medija i ovako tužnog prostora kao RS. Sve ovo su skladno i uigrano pratili i mediji vlasnika Željka Kopanje, Nezavisne novine i Glas Srpske, poznato je da Kopanja odlučuje o programu i svim važnim pitanjima Radio-televizije Republike Srpske.

Mediji u Republici Srpskoj su sve samo ne slobodni, nezavisni i u funkciji objektivnog izvještavanja građana. Siguran sam da će se nekada u nekim udžbenicima kao primjer medijskog fašizma, profesionalnog beščašća i korumpiranosti, moralne degradacije, izučavati slučaj Transparensi i brojni drugi slučajevi fabrikovani u RTRS-u, Glasu Srpske i Nezavisnim novinama.

Predsjednik RS Rajko Kuzmanović je jednom izjavio valjda još uvijek impresioniran svojim trijumfom na izborima i novom funkcijom, da „RS u ekonomsko-socijalnoj oblasti doživljava pravu renesansu“. U ovom entitetu renesansne razmjere imaju samo kriminal vladajućih i medijska nesloboda i cenzura. Pozivam sve zainteresovane istraživače, sociologe, filozofe i sve ostale koje zanima kako izgleda društvo u raspadu – otvoreni atak na domete civilizacije, moralna dezintegracija ljudi izloženih pritiscima i prestravljenih kriminalom, tiransko-paganska verzija demokratije i negiranje svih njenih stubova temeljaca – da svrate u Banjaluku i lično se uvjere. Takav sirovi materijal sigurno neće još dugo naći nigdje u Evropi, moraće se jako potruditi da ga nađu bilo gdje. Djelatnici stvarno renesansnih oblasti su već davno sami došli, bjegunci koje traže policije okolnih zemalja po pravilu već imaju dokumenta izdata u renesansnom entitetu.

http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=18716

........

Dragan Davidović "Pjevao sam i opet ću"

Generalni direktor RTRS-a Dragan Davidović nazvao je danas emisiju "60 minuta" Federalne televizije fabrikom laži.
Demantujući navode iz priloga u emisiji od 20. aprila Davidović je poručio da nikada nije bio pod istragom za svoj rad i djelovanje u toku rata, ali da su on, njegova porodica i saradnici stalna meta napada banjalučkog saradnika Federalne televizije Slobodana Vaskovića.

Vasković je protiv Davidovića, njegove supruge i saradnika do sada podnio pet krivičnih prijava koje je pravosuđe odbacilo kao neosnovane, a za posljednjih pet godina 37 puta je ustvrdio da mu Davidović prijeti smrću, likvidacijom, medijskim linčom i ubistvom porodice.

"Istina je da sam pjevao, što se dobro vidi i čuje u prilogu ´60 minuta´. I opet ću", poručio je Davidović, aludirajući na emitovani snimak u kome pjeva četničku pjesmu.

Generalni direktor RTRS-a je upozorio novinare medijske kuće na čijem je čelu da za njih i ubuduće važi obaveza poštivanja uređivačkih principa Javnog radio-televizijskog sistema BiH da ne smiju ulaziti u medijski rat sa kolegama u komercijalnim i javnim medijima.

Sarajevske političare i javne radnike je pozvao da otkriju kriminalce, nalogodavce i finansijere koji stoje iza Federalne televizije i emisije "60 minuta" u kojoj se sistematski pripremaju medijski odstrjeli.

(SRNA)

Ukop civila u Vlasenici

Među žrtvama i bivši reprezentativac SFRJ Salaharević

Pripreme za kolektivnu dženazu i ukop 34 tijela civilnih žrtava zločina počinjenih u Vlasenici 1992. godine, privode se kraju.



Kako je saopćeno iz Organizacionog odbora grobna mjesta su već pripremljena, nasuti su pristupni putevi, a prema protokolu u petak u 17 sati tijela će iz Tuzle biti ispraćena prema Vlasenici, gdje će u večernjim satima biti proučen Jasin i obavljen tevhid žrtvama.

U svojstvu predsjednika Organizacionog odbora, tuzlanski muftija Husejn ef. Kavazović, pozvao je sve građane Tuzle i susjednih gradova, prijatelje i rodbinu da u petak isprate tijela prema Vlasenici, te da u skladu sa svojim mogućnostima, planiraju prisustvo na dženazi u ovom gradu. Ceremonijal kolektivne dženaze i ukopa planiran je za subotu 25. aprila 2009. godine, sa početkom u 12 sati. Za sve zainteresirane da prisustvuju dženazi bit će obezbijeđeni autobusi koji će od jutra prema Vlasenici voziti iz petnaestak gradova Bosne i Hercegovine.

Iako se pretpostavljalo da će broj identificiranih tijela, pripremljenih za ukop biti u međuvremenu povećan, konačan broj tijela je 34, s tim da su identificirane još tri osobe, čiji će posmrtni ostaci u narednim danima biti ukopani na druga mezarja, u skladu sa željama članova porodica.

Među žrtvama kojima će u subotu biti klanjana dženaza nalazi se i Edin Salaharević, nekadašnji košarkaški reprezentativac bivše Jugoslavije. Njegovom posljednjem ispraćaju prisustvovat će najviši predstavnici košarkaških saveza iz naše i susjednih zemalja, koji će iskoristiti ovu priliku da osude sve zločine protiv civila, koji su se počinili i čine širom svijeta.

Ovim povodom, javno se oglasio i nogometni reprezentativac Vedad Ibišević, rođen u Vlasenici, izrazivši žaljenje što neće i sam biti u svom gradu, iz kojega je protjeran 1992. godine: "Na dženazu u subotu neću moći doći jer se trenutno nalazim u rehabilitacionom centru gdje se oporavljam od povrede, ali će doći neki članovi moje familije, s kojim sam ja u kontaktu. Na dženazi u subotu neće biti niko ukopan od moje familije, ali su ranije neki već ukopani..."

Ibišević je kazao da će tokom ljeta posjetiti svoj rodni grad i povratnike u njemu, kako bi im odao priznanje za istrajnost, hrabrost i strpljenje u očuvanju svoga identiteta i izgradnji međunacionalnog suživota.

Dženaza u Vlasenici

Na mezarju Rakita u Vlasenici obavljena je zajednička dženaza za 34 identifikovana Vlaseničanina, civilne žrtve ubijene u periodu od 1992. do 1995. godine.
Dženazi i ukopu prisustvovalo je oko 3.500 članova porodica, prijatelja i komšija.

Zajedničku dženazu učio je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić koji je ovom prilikom pozvao na jedinstvo među Bošnjacima a to preporučio i političkim liderima.

Protekle sedmice identifikovana su još tri tijela i u skladu sa željema porodica bit će pokopana ovih dana ali na drugim mezarjima.

(FENA)

25 April, 2009

Vlasenica

Na mezarju Rakita u Vlasenici obavljena zajednička dženaza za 34 civilne žrtve

Na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici danas je obavljen ukop i klanjana zajednička dženaza vlaseničkim Bošnjacima, civilnim žrtvama zločina počinjenih u ovom gradu od 1992. do 1995. godine. Dostojanstvenom ispraćaju 34 vlaseničke žrtve genocida prisustvovalo je više od 3.500 članova porodica. Dženazi su prisustvovali i prijatelji i rodbina ubijenih, te brojni zvaničnici iz domaćih institucija vlasti i međunarodne zajednice, pripadnici diplomatskog kora, predstavnici nevladinih organizacija iz BiH i Srbije - Žene u crnom. Klanjanje dženaze namaza predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, dr. Mustafa ef. Cerić.



Uz poruku da se zločini nad nevinima nikada i nikome ne ponove, reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je pozvao odgovorne da se počinioci i naredbodavci ovih i svih drugih zločina nad nevinima izvedu pred lice pravde.
Tokom ratnih dejstava stradalo je 2.600 Bošnjaka Vlasenice. Najveći broj civila ubijen je tokom 1992. godine u toku masovnih zločina koji su u Haškom tribunalu okarakterisani genocidom. Do sada je jedino Dragan Nikolić Jenki osuđen za najsvirepije zločine. Pred Sudom BiH u toku je sudski proces protiv Predraga Bastaha zvanog Car i Gorana Miškovića, zvanog Vjetar. Prema riječima Dževada Bektaševića, predsjednika Udruženja porodica žrtava zločina u Vlasenici, sudovi su načinili čak i velike propuste. “Iako ratni zločin ne zastarijeva, u Vlasenici imamo slučaj da je protiv jedne osobe koja je počinila zločine obustavljen proces jer je ta osoba stara. Vi znate da postoji spisak od 810 osoba koje su i danas u javnim institucijama, a sudjelovali su u zločinima. Žrtve se danas susreću za zločincima i prinuđeni su da žive pored njih. Imamo informaciju da je jedna osoba uposlena u Vijeću ministara i da radi kao savjetnik jednog od ministara”, kazao je Bektašević.

Među danas ukopanim žrtvama genocida počinjenog u Vlasenici klanjana je dženaza i bivšem košarkašu Slobode iz Tuzle i juniorskom reprezentativcu SFRJ. Njegovom ispraćaju prisustvovali su aktuelni čelnici KK Sloboda Dita.



Najstarija danas ukopana žrtva na Šehidskom mezarju Rakita je Melka (Hase) Mekić (1912.), koja je imala 80 godina kada je ubijena 1992. godine. Najmlađa danas ukopana žrtva vlaseničkog genocida je Almir (Avdo) Jahić (1975.).

Do sada je ekshumirano oko 650 posmrtnih ostataka žrtava genocida u Vlasenici. Uglavnom se radi o nekompletnim tijelima koja su razasuta u više sekundarnih grobnica u cilju prikrivanja masovnih zločina. Od tog broja je identifikovano oko 350 žrtava, a na Šehidskom mezarju Rakita do sada je ukopano oko 250 ubijenih civila.



Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja Žene Srebrenice danas je izjavila - “Naša je sudbina da samo idemo sa dženaze na dženazu. Danas je dženaza u Vlasenici, 12. maja je u Bratuncu, 11. jula u Srebrenici. Naš život, život porodica iz Srebrenice i Podrinja se se sveo samo sa dženaze. Teško nam sve ovo pada, ali ne možemo da pustimo da se zločin zaboravi i zanemari”.

Predstavnica Udruženja Žene u crnom Staša Zajovič ističe da Žene u crnom žele da svojim prisustvom izrazimo naše saučešće porodicama ovog zločina počinjenog u naše ime, jer smatramo da su odgovorni oni koji su rukovodili Srbijom, režim Srbije i vojno-policijske formacije. Mi želimo da izrazimo našu građansku odgovornost, i da ukažemo ogromno poštovanje, prijateljstvo i jedan ljudski odnos prema žrtvama agresije na Bosnu i Hrecegovinu i naravno da nam je od ogromne važnosti način na koji nas ljudi u Bosni i Hercegovini prihvataju i u potpunosti razumiju naš čin” kaže Zajović.



“Mi idemo i u Tuzlu, Kozarac, Višegrad, dakle, koliko je u našim moćima mi idemo na sva mesta gde su počinjeni zločini u naše ime, od strane onih koji su u ime srpstva u ime Velike Srbije, u ime jedne zločinačke politike počinili ovoliko zverstava. Mi izražavamo našu ljudsku odgovornost i jedan građanski čin solidarnosti sa onima koji su bili žrtve tih zločina, mi smatramo da je to neophodno za dobre susedske odnose, za stvaranje poverenja i ponavljamo kao i svaki put do sada da smo ogorčene na politiku sadašnjih vlasti u Srbiji, također na nepravdu Međunarodne zajednice prema žrtvama ovog u nizu zločina počinjenih prema narodu Bosne i Hercegovine, pre svega Bošnjačke nacionalnosti” završava predstavnica Žena u crnom.

Murat Hurtić iz Instituta za nestale u BiH kaže da su djelatnici Instituta na području Vlasenice i Milića, prijeratne Općine Vlasenica radili na preko 140 lokacija. “Otvorili smo 10 masovnih grobnica. U nekih 85 procenata su žrtve iz Vlasenice 92 godine, znači žrtve ubijene od aprila do jula te godine” kaže Hurtić.

http://www.tip.ba/2009/04/25/na-mezarju-rakita-u-vlasenici-obavljena-zajednicka-dzenaza-za-34-civilne-zrtve/

Sudbine: 17 godina ropstva u Srbiji

Envera Vuković (35) iz Kuprešana pored Jajca nakon 17 godina jučer je u Dječijoj ambasadi "Mađaši" u Bijeljini prvi put zagrlila svog brata Envera, koji je u pratnji rodbine došao vidjeti sestru, koja se do sada vodila kao nestala osoba.

Zahvaljujući advokatu Dušku Tomiću, predsjedniku Dječije ambasade sa sjedištem u selu Međaši pored Bijeljine, porodica Vuković konačno zna da je Envera živa, da se danas zove Vesna Đilas, ima muža Miroslava Đilasa i dvoje djece, Dijanu (15) i Dragana (13).

Falsificirane isprave

Kako je "Dnevni avaz" saznao jučer na licu mjesta, Envera je nestala 1992. godine, neposredno prije početka rata u BiH i od tada porodica nije znala ništa o njoj. Za sada se ne zna kako, ali na neki način u ratnom haosu dospjela je u Srbiju, gdje ju je 1993. godine pronašao njen sadašnji suprug Miroslav.

- Dobio sam anonimnu dojavu da u selu Balatun živi žena, Bošnjakinja, kojoj je promijenjen identitet. Istražio sam, ne pitajte kako, i saznao za njenu zastrašujuću sudbinu. Kontaktirao sam njenog muža, kasnije pronašao njenog brata i prije pet dana javio porodici Vuković da je Envera živa i da želi da ih vidi - kaže Tomić za "Dnevni avaz".

Prema njegovim tvrdnjama, Envera je sve ove godine držana u ropstvu?! Tomić iznosi da su njeni lični dokumenti falsificirani, promijenjen joj je identitet i dato ime Vesna, kako je to njen muž izabrao. Tomić tvrdi i da je Envera morala pristati na to, te ističe da su sve ovo krivična djela za koja je zapriječena kazna od deset godina zatvora.

- Do aprila ove godine Envera se nije mogla javiti svojoj porodici, ali njena djeca danas znaju da im je majka Bošnjakinja, njena porodica zna da je živa i nastavit će kontaktirati - navodi Tomić.

Pružena ruka

S Enverom nismo uspjeli razgovarati jer njen muž pri susretu s našom ekipom to nije dozvolio, rekavši da još nije vrijeme za to.

- Pronašao sam je u jednoj kafani u selu Mačvanski Metković pored Šapca, gdje je radila kao konobarica. I evo, živimo sve ove godine, imamo djecu. Konačno je došlo vrijeme da se sretnu brat i sestra i nadam se da se ovakve potresne priče više nikada neće ponoviti u ovoj zemlji - izjavio je Enverin suprug Miroslav Đilas.

Inače, niko od prisutnih mještana, članova Tomićeve porodice i aktivista Dječije ambasade jučer u Međašima nije mogao zadržati suze kada su se zagrlili brat i sestra. Enver Vuković, kao sjećanje na nestalu sestru koju je neizmjerno volio, svojoj kćerki dao je ime Envera. Jučer je pružio ruku Miroslavu Đilasu, zagrlili su se...

- Hvala ti što si mi spasio i sačuvao sestru. Ja ne znam kako vam je u braku, ali sam sretan da je moja sestra, ma kako se zvala, danas živa, da ima svoju djecu. Nadam se i vjerujem da ćemo nastaviti kontaktirati - rekao je Enver Miroslavu.

Kako je promijenjen identitet

Miroslav i Envera vjenčali su se 1993. godine pod, za sada nerazjašnjenim okolnostima i pred, za sada nepoznatim matičarem. Enveri je promijenjen identitet, a 25. avgusta 1993. godine dobila je ličnu kartu RS, u kojoj piše da se zove Vesna Đilas, te da je rodom iz Dubnice, općina Kalesija. Ime njenog oca Šabana promijenjeno je u Mirko, a majke Ramize u Milica.

(AVAZ)

04.05.2009

Bratunac

Na mezarju Veljaci bit će ukopana 23 tijela

Na šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu, u utorak 12. maja 2009. godine bit će klanjana dženaza i obavljen ukop 23 tijela identificiranih Bošnjaka, civilnih žrtava zločina počinjenih u ovom gradu od 1992. do 1995. godine.

Iako broj identificiranih još nije konačan, iz Organizacionog odbora su poručili kako su nezadovoljni intenzitetom kojim se provodi identifikacija 603 civilne žrtve genocida u Bratuncu. Od 1992. godine, kada je počinjena većina zločina, do danas je izvršena identifikacija njih samo 160 iako su desetine tijela pronađene u integralnom obliku, upakovane nakon ubistva u specijalne najlonske vreće. Također, broj podignutih optužnica i osuđenih zločinaca, nije adekvatan razmjerima počinjenih zločina, tako da brojni zločinci i danas mirno i sigurno žive u Bratuncu.



Program obilježavanja sedamnaeste godišnjice od počinjenog genocida u Bratuncu otpočeo je u nedjelju 3. maja, otvaranjem šehidskog spomen-obilježja u naselju Hranča, kome je prisustvovao veliki broj Bratunčana i gostiju iz susjednih općina. U narednim danima planirana je realizacija još niza sadržaja, počevši od izložbe fotografija o logorašima Bratunca koja će biti otvorena na mjestu zločina u Osnovnoj školi Branko Radičević u Bratuncu, preko promocije knjige Prekinuto djetinjstvo, koju je kreiralo devet autora, pa do obilježavanja dana najgnusnijih zločina u bratunačkim naseljima Voljavica, Konjević Polje, Hrnčići, Urkovići... Sa Ljubovijskog mosta i ove godine će u Drinu biti bačeno 603 ruže, koje simboliziraju prerano oduzete živote nevino stradalih Bratunčana.

Ispraćaj tijela žrtava iz Komemorativnog centra u Tuzli planiran je za 11. maj u 17 sati.

07.05.2009

Identificirano još 11 tijela ubijenih Bratunčana

Među žrtvama dječak od 6 i starica od 109 godina

U Komemorativnom centru u Tuzli danas je izvršena identifikacija još jedanaest tijela Bošnjaka civilnih žrtava genocida počinjenoga u Bratuncu 1992. godine. Prema riječima dr Vede Tuce, tijela su pronađena u masovnim grobnicama Blječeva, Podčauš, Hodžići i Hranča, a bit će ukopana u utorak 12. maja 2009. godine na mezarju Veljaci u Bratuncu.

Toga dana porodice i prijatelji spustit će u zemlju 34 tijela, među kojima su i posmrtni ostaci Admira Muminovića, koji je imao tek šest godina kada je ubijen, te tijelo najstarije bratunačke žrtve Zahide Suljagić. Ona je u imala stotinu i deset godina.



Iz Organizacionižog odbora treće kolektivne dženaze u Bratuncu saopćeno je da će konačan broj tijela spremnih za ukop biti saopćen na press konferenciji koja će u petak 8. maja biti upriličena u tuzlanskom Muftijstvu. Veliki problemi u definiranju ovoga broja pojavili su se zbog činjenice da se članovi porodica ubijenih nalaze u inozemstvu i nisu u mogućnosti dati pismena odobrenja za ukop identificiranih tijela.
Sve druge pripreme za dženazu i ukop, kako je rečeno na posljednjoj sjednici Organizacionog odbora, već su obavljene, a tokom vikenda očekuje se još da bude okonačno asfaltiranje staza na mezarju i uređenje prostora gdje je planirana izgradnja musale. Gradska groblja Visoko i Komemorativni centar Tuzla izvijestili su da su planirane aktivnosti na pripremi tijela i iskopu grobnih mjesta također okončane. Tokom vikenda predviđeno je održavanje niz događaja u okviru obilježavanja Sedamnaeste godišnjice genocida počinjenog nad Bošnjacima Bratunca.

BMG Bosanska medijska grupa