Za Nedu Ukraden - Nismo više raja

Pravobranioci RS: Muslimani su sami srušili džamije



U žalbi koju su pravobranioci Republike Srpske i Grada Banje Luke uložili na presudu kojom su dužni platiti 64.762.347 maraka za 16 porušenih banjalučkih džamija, odgovornost RS za zločine minimizira se do te mjere da se čak aludira na to da su "muslimani mogući rušitelji Ferhadije i Arnaudije".

Tako se u žalbi tužena strana brani izjavom da su "tokom rata u BiH korištena sva političko-propagandna sredstva da se jedna strana prikaže gorom kod međunarodne zajednice". Kao primjer navode masakre u sarajevskoj ulici Ferhadija i na pijaci Markale, odnosno citate iz knjige francuskog publiciste Žaka Melina (Jacques).

Pozivajući se na analize takozvanih izraelskih stručnjaka i tvrdnju da su masakr na
Markalama počinili muslimani, odbacuju odgovornost za rušenje dvije najznačajnije banjalučke džamije i idu do te krajnosti da čak navode pripadnike Hezbolaha i Afganistance kao moguće izvršioce.

U reakciji na ovakve navode žalbe iz RS, pravni zastupnik Islamske zajednice u BiH Esad Hrvačić izjavio je za naš list da cijeli svijet zna šta se dogodilo u BiH u ratu.

- Navodi iz žalbe za mene nemaju apsolutno nikakvu pravnu utemeljenost da bi ih uopće mogao komentirati. Mi smo na žalbu odgovorili protivargumentima i zaista smo uvjereni da ćemo uskoro imati potvrdu prvostepene presude - izjavio je Hrvačić.

Pravobranilac RS Slobodan Radulj izjavio je za "Dnevni avaz" da iznošenje žalbe u
javnosti smatra pritiskom na sud.

- Terorizam je krivično djelo za koje odgovara pojedinac, a ne država, i mi smo naveli
teroriste Hezbolaha kao primjer. Nismo rekli da su oni srušili Ferhadiju i Arnaudiju - rekao
je Radulj.

Nova tužba u pripremi

Islamska zajednica u BiH priprema još jednu historijsku tužbu protiv RS zbog rušenja svih džamija na području BiH, i to na terenu gdje nije bilo ratnih djelovanja. To su džamije u Foči, Prnjavoru, Prijedoru, Trebinju...


Autor: V. STEVANOVIĆ


http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/pravobranioci-rs-muslimani-su-sami-srusili-dzamije

........

Spisak zastupnika PS BIH koji su danas (13.05.) glasali protiv inicijative da se 27. januar proglasi kao dan sjecanja na Holokaust i 11. juli kao dan sjecanja na genocid u Srebrenici. Svi zastupnici su iz Republike Srpske.

1. Milorad Zivkovic
2. Slavko-Slavuj Jovicic
3. Milica Markovic
4. Drago Kalabic
5. Lazar Prodanovic
6. Zeljko Kuzmanovic
7. Momcilo Novakovic
8. Savo Eric
9. Mirko Okolic
10. Hadzi Jovan Mitrovic
11. Branko Dokic

17.05.2009

Zločini u BiH

Pedantnost etničkih čistača

I danas kada je došlo vrijeme da se pitanje ratnih zločina počinjenih u posljednjem ratu počne rješavati, 14 godina nakon njegovog završetka, još uvijek postoji neki neshvatljiv otpor da se o tome i razgovora na području koje se sada zove Republika Srpska. Zašto Republika Srpska? Pa, zbog jednostavne činjenice da je tamo počinjeno najviše zločina, da je tamo najveći broj masovnih grobnica i da za svojim vratom od sada, pa nadalje i ubuduće RS ima jedan genocid. Svidjelo se to nekome ili ne.

Piše: Asim Bešlija

Na jednom novinarskom zadataku, u gradiću na samoj granici BiH i Hrvatske, koji se danas zove Novi Grad, a inače Bosanski Novi, ekipa u kojoj sam bio pravila je reportažu o povratku u ovo mjesto i generalno o tome kako se situacija razvija u poslijeratnom periodu. Bilo je to prije nekoliko godina.

Bosanski Novi je tipična priča iz ratnog perioda ove zemlje. Većina Bošnjaka i Hrvata je protjerana, i to za svega jedan dan, i to preko mosta u Hrvatsku, nakon što su svi bili skupljeni na gradski stadion, u sabirni centar, kako predstavnici ratnih srpskih vlasti vole tepati ovom efikasnom instrumentu etničkog čišćenja.

Viđeniji ljudi, političari, profesori i drugi, su ili mučeni pa pušteni, ili poubijani. Nakon obavljenog posla, čisto srpska skupština opštine je odlučila i usvojila da se Bosanski Novi tako više ne zove nego da vrati neki stari naziv koji bi manje iritirao lokalne srpske mještane (odjednom!) ali i srpske izbjeglice koje su se tu našle igrom neprilika. I tako je umjesto bosanskog vaskrsnuo Novi Grad, ime koje je trebalo simbolizirati novi početak, harmoniju, bolji život, sreću, jednom kada su se otarasili nepoželjnih sugrađana koji su bili drugačije vjere i nacionalnosti. Inače, njihovih dojučerašnjih komšija.

Kada sam u zgradi SO Bosanski Novi/Novi Grad godinama nakon zločina, mladog i smetenog političara, koji je obavljao neku važnu funkciju, možda predsjednika SO ili tome slično, upitao koliko je novo ime grada , zapravo, prepreka povratku, on je odgovorio da nije jer je doneseno konsenzusom svih! Onda sam ga upitao kako je bio moguć ´konsenzus svih´ kada su dva naroda i fizički nedostajala u gradu, izvrdao je odgovor, mutno odgovorivši da su se složili oni koji su ostali, zajedno sa srpskim predstavnicima, a u skladu sa željama većine mještana. I tako je demokratski na početku rata, Bosanski Novi očišćen kako od njegovih stanovnika tako i od imena koje je podsjećalo na vremena kada se sretno živjelo.

Ovaj gradić danas ima dvojni naziv, zaglavljen je između prošlosti i budućnosti, i sa potpunim izostankom bilo kakve odgovornosti, moralne i materijalne, prema onome što je urađeno njegovim nesrpskim stanovnicima. Oni su danas svakako rasuti diljem planete.

Što čišće, to bolje

Priča poput ove u gradovima današnje Republike Srpske, ima koliko želite. Sve su odigrane po istom scenariju i sve za sobom povlače ogromnu šutnju lokalnog stanovništva i vlasti o tome šta se zaista dešavalo Bošnjacima i Hrvatima, zašto se to dešavalo i kako je moguće da niko ništa ne zna, pogotovo u malim sredinama poput Bratunca u kojem je, na primjer, gradski stadion u centru grada bio sabirno mjesto kao i lokalna škola, a to navodno niko nije niti vidio niti o tome šta čuo.

I ta kolektivna amnezija, zahvaljujući naporima srpskih političara u Bosni i Hercegovini da se od RS-a napravi neka država, održava se sve do današnjih dana. U posljednjih mjesec traju napori da se identitet bosanskog izbaci iz imena Bosanskog Broda i Bosanske Kostajnice, i da se ovi pogranični gradovi obezglave i zovu jednostavno Brod i Kostajnica. Narodna Skupština RS i Vlada RS na tome dosljedno rade.

Dakle, nakon što su teritorije etnički očišćene, i takvo stanje održano dovoljno dugo da postane održivo, sada je vrijeme da se dokusurivanje bosanskog identiteta završi i doslovnim brisanjem imena gradova u kojima je srpska većina nasilno nametnuta.

Ako ova tvrdnja nije tačna, onda bi bilo dobro, čisto radi principa transparentnosti, da vlasti Republike Srpske najprije objasne zbog čega se to radi i na koji način misle riješiti probleme počinjenih ratnih zločina koji su se dešavali u vrijeme izgradnje RS, a čemu su bolan podsjetnik brojne masovne grobnice koje se još uvijek pronalaze, i nestali kojima se gubi svaki trag. Kako bismo,dakle, izbjegli optužbe da tamo neko želi nestanak RS kao garanta opstanka srpskog naroda u BiH, možda bi najbolje bilo da grlati Milorad Dodik, osim iznošenja vlastitih fantazija tipa ´RS će ovo, ili RS će ono´, bez ikakvog utemeljenja, da i odgovore na neka ključna pitanja, poput toga zašto se ne proganjaju osumnjičeni za ratne zločine, zbog čega je moguće da dželati danas slobodno hodaju i susreću svoje žrtve koje su prije nekih 17 godina trpali u kamione ili mučilišta, te zbog čega Bošnjaci i Hrvati jednostavno nemaju jednak tretman u odnosu na srpski naroda na teritoriji Republike Srpske. Ako bi se odgovorila ova nekolicina pitanja, na jedan ozbiljan i argumentiran način, mimo svakodnevne političke sapunice, onda bi možda bilo i uvjerljivije i pomisliti da današnje vlasti RS ne žele završiti ono što je započeo ratni zločinac Radovan Karadžić kada je osnivao ovu tvorevinu.

Ako ništa drugo, onda bi ponajprije ljudski bilo reći, priznati, i otkriti istinu ljudima koji već skoro dvije decenije pate za članovima svojih porodica čije kosti leže razbacane po ko zna kojim brdima manjeg bh. entiteta. Bilo bi fer i radi bolje budućnosti i boljih odnosa među narodima, zbog skidanja kolektivne odgovornosti i toga da RS ne bude samo genocidni projekat u kojem jedino Srbi i srpstvo u 21. stoljeću mogu opstati zahvaljujući aktuelnoj politici.

Šutnja zlata vrijedi

Dakle, sve se vrti oko pitanje šutnje. Pa, se zato i svako legitimno pitanje prema vlastima RS, smatra nekom vrsta napada i pokušaja njenog uništavanja, omalovažavanja srpskog naroda, ili pokušaja dominacije jednog naroda. Jer ako se ne riješe pitanje počinjenih zločina i ne zaustave pokušaji njihovog stalnog prikrivanja, kakva je uopšte budućnost cijele ove zemlje i iskrenog suočavanja svih naroda sa istinom o onome što su pretrpjeli u BiH, a posebno u dijelu koji se zove Republika Srpska. Na čemu se to onda zasniva budućnost? Na stalnoj političkoj napetosti? Štićenju RS-a time što će se stalno negirati, otuđivati od zemlje u kojoj se živi, stvarati državu u državi koja nema budućnosti i dalje zatrpavati ono što se neminovno otkriva svakim novim danom?

Ilustracija za šutnju i negiranje nalazimo na dosta mjesta. Bosanski Novi je dobar primjer a jedan od očitijih je i Višegrad u kojem je tamošnje bošnjačko stanovništvo bilo izloženo najmonstruoznijim zločinima, kakvi su spaljivanje živih ljudi na dvije lokacije u gradu, i to sa potpisom dvojice rođaka, Milana i Sredoja Lukića za koje haško tužilaštvo upravo traži doživotni zatvor.

Za trenutnog načelnika opštine Višegrad, to ne znači ništa. U odličnom serijalu emisija pod nazivom ´Otisci´ koje je napravila XY Films produkcija iz Sarajeva, ovaj čovjek je otvoreno doveo u pitanje bilo kakva stradanja, založivši se za osnivanje komisije koja bi to istražila. Dakle, Miladin Milićević negira sve dosadašnje presude tribunala u Hagu, i poziva se na neku novu komisiju koja bi utvrdila šta se to dešavalo, kako bi žrtve imale pravo obilježiti mjesta stradanja.

Slično rezonuje i prijedorski načelnik Marko Pavić koji negira i šuti o poznatim prijedorskim logorima, i koji je upravo vašem novinaru jedne prilike izjavio kako je Prijedor završio sa pitanjem ratnih zločina, i okrenuo se boljoj budućnosti za sve narode. Da li je to tako, pitajte prognane Prijedorčane koji danas naseljavaju kako evropski tako i druge kontinente, ali i ljude iz drugih gradova koji već odavno ne žive u svojim kućama.

I da ne bude zabune, ovu obavezu koju najprije treba završiti Republika Srpska, pred sobom imaju i druge sredine. Tamo gdje su bez ikakvog osnova stradali Hrvati i Srbi.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/090517077

....

Na području Zvornika nađeno je najviše masovnih grobnica. Evo liste i slika samo neki od njih

Masovna grobnica Kazanbašča

http://www.genocid.org/slike.php?album=2




Masovna grobnica Crni Vrh - u ovoj pronađeno najviše posmrtnih ostataka

http://www.genocid.org/slike.php?album=4



Masovna grobnica Kamenica

http://www.genocid.org/slike.php?album=5



Masovna grobnica Liplje

http://www.genocid.org/slike.php?album=23




Masovna grobnica Snagovo

http://www.genocid.org/slike.php?album=24

još jedna http://www.genocid.org/slike.php?album=27

01.06.2009

Zvornik / Gornja Kalesija

Šeća Delić danas je ukopala dvojicu sinova

Na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji u ponedjeljak obavljen je ukop i klanjana dženaza za 43 identificirana Bošnjaka, civilne žrtve rata sa područja Opštine Zvornik, stradale tokom rata 1992 godine.

Dostojanstvenom ispraćaju 43 zvorničke žrtve genocida prisustvovalo je više od 5.000 članova porodica, prijatelja i rodbine ubijenih, te brojni zvaničnici iz domaćih institucija vlasti, predstavnici diplomatskog kora i nevladinih organizacija. Tijela žrtava su u jutarnjim satima ispraćena iz Komemorativnog centra u Tuzli, a konvoj je ispratio veliki broj prijatelja i rodbine.




Šeća Delić danas je ukopala svoja dva sina Zijada i Seada Delića. Njih dvojicu su odveli iz stana u Zvorniku uz obećanje da će se vratiti.

"Mi vidjesmo i srcem i dušom svojom šta su nam uradili. Sead je imao samo sedamnaest godina. Išao je u školu. Ja sam molila da ga puste. Znali su da ide u školu. Komšije iz okolnih sela su ih odvele. Kažu mi: ´Hajde ti kući, neće njima ništa biti´. Muž i svekar su otišli sa još šesnaest Delića, zajedno ih otjerali i pobili sve. Njih devetnaest iz jedne familije", tužna je ispovijest majke Šeće.

Klanjanje dženaza namaza predvodio je vojni muftija Ismajil ef. Smajlović. Na području Opštine Zvornik tokom 1992. nestalo je 1.573 osobe, ovo je jedanaesta kolektivna dženaza na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji i sa današnjom dženazom ukopano je ukupno 617 posmrtnih ostataka.



Prema riječima predsjednika Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik Ahmeta Grahića, pored 43 žrtve koje su danas ukopane, u Komemorativnom centru Tuzla nalazi se još oko 70 tijela koja se vode pod oznakom B, znači kompletnih tijela ekshumiranih iz jedne od najvećih do sada otkrivenih grobnica u Bosni i Hercegovini Crni vrh.

"Uzorci su obrađeni, ali nema podudaranja sa DNK članova porodica. Stoga pozivamo sve porodice koje nisu dale krv za DNK analizu, da to urade, kako bi i ove osobe mogle biti identifikovane", objasnio je Grahić.

Posljednju počast nevinim žrtvama zločina u Zvorniku odao je i Sulejman Tihić:

"Mi smo se okupili da se još jedanput obavežemo da ćemo učiniti sve da nestali budu pronađeni i dostojanstveno sahranjeni, odgovorni za zločine i njihovi inspiratori izvedeni pred sud pravde i kažnjeni. Istovremeno moramo učiniti sve da one koji su odgovorni i politike koje su proizvele ove zločine, potpuno protjeramo sa ovih područja, da se nikada ovakvo zlo nikome ne ponovi. I u ovim teškim trenucima moramo da govorimo o sadašnjosti i problemima koje treba da rješavamo kako bi porodice žrtava na određen način doživjele jednu vrstu satisfakcije. Jer ovi ljudi su ubijeni samo zato što su bili drugačijeg imena i drugačije vjere", istakao je Sulejman Tihić.









Među identificiranim žrtvama koju su danas ukopane su i posmrtni ostaci nekadašnjeg profesora matematike u Srednjoškolskom centru u Zvorniku Fehima Kujundžića, omiljenog među Zvorničanima.




Spisak zrtava koje su ukopane 01.06.2009. godine:

1. Bilalić (Šerif) Sabit, rođen 1943. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
2. Bilalić (Sabit) Senad, rođen 1970. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
3. Bilalić (Sabit) Samir, rođen 1968. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
4. Hudović (Tajib) Asim, rođen 1958. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
5. Hudović (Tahir) Tajib, rođen 1929. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
6. Džonlić (Salih) Salem, rođen 1960. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
7. Halilbašić (Hamza) Midhat, rođen 1959. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
8. Uzunić (Mustafa) Faruk, rođen 1952. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
9. Hadžiefendić (Abdulah) Faruk, rođen 1945. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
10. Hadžiefendić (Hašim) Mensura, rođena 1950. godine, ekshumirana iz masovne grobnice Ulice,
11. Duškunović (Mustafa) Hasan, rođen 1928. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
12. Ahmetović (Ahmet) Nusret, rođen 1966. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
13. Ahmetović (Ahmet) Mevludin, rođen 1962. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
14. Kujundžić (Fahrija) Fehim, rođen 1948. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
15. Avdić (Nurija) Šemsudin, rođen 1954. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
16. Krtičić (Mehmed) Dedo, rođen 1930. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
17. Mešanović (Aljo) Nijaz, rođen 1963. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
18. Mandžić (Asim) Aziz, rođen 1961. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
19. Zlatić (Muradif) Izet, rođen 1966. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
20. Smajlović (Ohran) Arifa, rođena 1928. godine, ekshumirana iz masovne grobnice Seferovići,
21. Kahrić (Hasan) Jahija, rođen 1971. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Snagovo,
22. Alić (Mustafa) Hamdija, rođen 1957. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kamenica,
23. Lupić (Ramo) Ibrahim, rođen 1946. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Mrakodol,
24. Osmanović (Ševko) Fikret, rođen 1962. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
25. Beganović (Zeir) Džemil, rođen 1955. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
26. Mustafić (Rasim) Asim, rođen 1970. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
27. Lupić (Mehmed) Avdo, rođen 1956. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
28. Lolić (Safet) Abdulah, rođen 1954. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
29. Mustajbašić (Hasan) Ramo, rođen 1965. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
30. Brkić (Agan) Ahmet, rođen 1953. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
31. Tahić (Alija) Smajl, rođen 1935. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
32. Ahemtović (Smajl) Suljo, rođen 1933. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Glođansko Brdo,
33. Hrnjić (Ibro) Zaim, rođen 1963. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Glođansko Brdo,
34. Subašić (Muhamed) Aiša, ekshumiran iz masovne grobnice Pandurica,
35. Nožinović (Fehim) Nihad, rođen 1959. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
36. Mustafić (Mehmedalija) Rasim, rođen 1951. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
37. Delić (Rasim) Sead, rođen 1975. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
38. Delić (Rasim) Zijad, rođen 1972. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
39. Bečić (Alija) Nijaz, rođen 1962. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kamenica,
40. Manjić (Sabrija) Muriz, rođen 1975. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Pelemiš,
41. Jašarević (Džafo) Džafer, rođen 1931. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
42. Vejzović (Mujo) Vejz, rođen 1922. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh.

Banja Luka
Trojica mladića polupali stakla na banjalučkoj džamiji

Objavljeno 4.6.2009 u 14:57

U Policijsku stanicu u banjalučkom naselju Lauš protekle noći oko, 01.25 sati, je prijavljeno da nepoznate osobe, bacaju kamenje na objekt Islamske zajednice u spomenutoj ulici.

Vandali su tom prilikom polupali više prozorskih stakala na džamiji, nakon čega su se vozilom taksislužbe udaljili.

Policija ih je već u 01.40 sati uhapsila u ulici Franca Šuberta. Radi se o jednom petnaestogodišnjaku te dvojici osamnaestogodišnjaka. Kod jednog od njih pronađen je i privremeno oduzet plinski pištolj, crne boje.

Navedene osobe su privedene u službene prostorije Policijske stanice Banja Luka Lauš te su nakon kriminalističke obrade puštene kući.

Nakon dostavljanja odštetnog zahtjeva od Islamske zajednice, protiv njih će nadležnom tužilaštvu biti dostavljen izvještaj zbog počinjenog krivičnog djela oštećenje tuđe stvari.

(Fena/MOJportal)

Bratunac 11.05.2009 Obilježavanje godišnjice zločina u Bratuncu

Bratunac 12.05.2009 Ukop žrtava genocida