On ce dobiti 7 godina upamtite.Druga stvar,pronadjen momak tj.odsjecena glava a kasnije truplo koje po srbijanskim medijima pripada drog dileru,kabadahiji itd.
Mozda je sve tako kao sto je napisano
 

citat:

---

cupo wrote:
U 14:15 Karadzic pred Tribunalom

http://www.un.org/icty/

Kliknuti na courtroom I




Ovo nemoze da se otvori-postoji neka zabrana


[Edited by cupo on 29-08-2008 at 13:45 GMT]

---

citat:

---

Sejtan wrote:
On ce dobiti 7 godina upamtite.Druga stvar,pronadjen momak tj.odsjecena glava a kasnije truplo koje po srbijanskim medijima pripada drog dileru,kabadahiji itd.
Mozda je sve tako kao sto je napisano

---

citat:

---

Abulafija wrote:

---

e-novine

Slučaj odbijene pesničke nagradeObjavljeno: Uto, 02. 09. 2008. 13:31 SMRAD IZ PROŠLOSTI

Karadžića su u oklopnim transporterima dovezli u Bijelo Polje. Postavili su ljude naoružane dugim cijevima na ulice, snajperiste na krovove. Karadžić nije tek primio nagradu – on je izvršio invaziju na Bijelo Polje. Bila je to jasna političko-genocidna poruka Bošnjacima iz Bijelog Polja i čitavog sjevera Crne Gore. Dodjeljivanjem nagrade Karadžiću teritorija je zapišana. Sljedeće je moglo biti samo jedno, kao u Bosni: da bude i očišćena.Piše: Andrej Nikolaidis
Marko Vešović je odbio nagradu Risto Ratković zato što je svojevremeno dodijeljena Radovanu Karadžiću. Čitam brojne novinske izvještaje o tome, ali nigdje ne nalazim odgovor na pitanje: ko je Karadžiću dao tu nagradu? Ko je sjedio u žiriju koji je napravio takvu svinjariju?

Takva je sudbina ljudske gadosti: na kraju se skrije pod skute svemoćnog zaborava. A kako, odbijajući nagradu, kaže Vešović, pozivajući se na Seneku: tamo gdje prestaje pamćenje, počinje barbarstvo. Zato je ovo varvarski prostor: zato što je onoga što smo zaboravili mnogo više od onoga što smo zapamtili. A i ono što smo zapamtili, zapamtili smo krivo. Pa kao i da nismo. Pamtimo laži, pa je kod nas pamćenje samo zaboravljanje drugim sredstvima.

Ali vratimo se na ono: ko je istrebljivaču Turaka dao do tada uglednu nagradu za poeziju?

Evo šta o tome piše Šeki Radončić u feljtonu o lovu na Radovana Karadžića i Ratka Mladića „Obruč se steže“, objavljenom u podgoričkim „Vijestima“ 2003. godine:

„... Karadžić, kao što je poznato, ne piše od juče, ali je književne nagrade počeo da dobija od kada je postao lider bosanskih Srba. Tako je za zbirku pjesama ´Slovenski gost´, 18. avgusta 1993. godine, dobio književnu nagradu ´Risto Ratković´ u Bijelom Polju. Žiri sačinjen od Kilibardinih narodnjaka u sastavu Ranko Jovović, Želidrag Nikčević i Stevan Kordić dodjelio mu je tu prestižnu crnogorsku nagradu – jednoglasno. Predsjednik bjelopoljske opštine, Velimir Radojević, uručio je lično nagradu Radovanu Karadžiću. I dok Karadžić sa svojim prijateljima slavi svoj pjesnički trijumf, prvi dobitnik te književne nagrade, Jevrem Brković, iz Zagreba se iz protesta odriče od nje. Brković poziva i sve ranije dobitnike da to isto učine, ali mu se od njih 22 pridružuje samo poznati crnogorski književnik Sreten Perović“.

Karadžića su, kažu dalje arhive, u oklopnim transporterima dovezli u Bijelo Polje. Postavili su ljude naoružane dugim cijevima na ulice, snajperiste na krovove. Karadžić nije tek primio nagradu – on je izvršio invaziju na Bijelo Polje. Bila je to jasna političko-genocidna poruka Bošnjacima iz Bijelog Polja i čitavog sjevera Crne Gore. Dodjeljivanjem nagrade Karadžiću teritorija je zapišana. Sljedeće je moglo biti samo jedno, kao u Bosni: da bude i očišćena.

Šta dalje piše Radončić, koji je apsolutno najpouzdaniji crnogorski izvor o zločinačkim organizacijama i njihovim pothvatima tog vremena?

„Malo je falilo da Karadžiću to bude posljednja nagrada u životu. Naime, grupa bjelopoljskih odvažnih momaka htjela je da Karadžićev dolazak u Bijelo Polje iskoristi kako bi na njega izvršili atentat. Grupa je bila multietnička. Uspjeli su da dođu do njegove maršrute ulaska i izlaska u Bijelo Polje, posjedovali su satnicu i scenario dodjele nagrade, spisak gostiju, raspored gdje će ko sjedjeti... Dvojica od njih došli su kod mene dva dana ranije, u Podgoricu. Ispričali su mi šta planiraju. U prvom trenutku pomislio sam da je u pitanju neka policijska provokacija i podvala, ali sam momke poznavao i činili su mi se čestitim. Ćutao sam. Sjetio sam se Adema Šabotića, koji je godinu dana ranije, u centru Podgorice bacio bombu na Vojislava Šešelja i njegovu svitu. Šešelj je ostao živ samo zahvaljujući prisebnosti svojih tjelohranitelja, koji su uspjeli da bačenu bombu gurnu nogom pod parkirani automobil, gdje je eksplodirala i ranila oko trideset ljudi.

Rekao sam im da je to loša ideja i da se sa Karadžićevim ubistvom ništa neće postići, jer će Milošević umjesto njega u BiH instalirati nekog drugog, ništa boljeg od njega. Upozorio sam ih da će njegovo eventualno ubistvo u Bijelom Polju srpski nacionalisti i Miloševićev režim iskoristiti da sjeverni dio Crne Gore etnički očiste od muslimana i da to može biti inicijalna kapisla za bratoubilački rat u Crnoj Gori, posebno kada se uzmu u obzir izuzetno zategnuti odnosi između Srba i Crnogoraca u samoj Crnoj Gori. Otišli su nazad. Konsultovali su se sa još nekim ljudima i odustali od svoje namjere“.

Tako. Radovan je nagradu primio. Nisu ga ubili, pa je mogao u miru nastaviti da komanduje odredima smrti u Bosni.

Stvari oko nagrade „Risto Ratković“ preuzeli su neki drugi, ozbiljni ljudi čiste prošlosti. Posao je bio težak: vratiti toj nagradi vrijednost i dostojanstvo. Nagrada je, u godinama koje su slijedile, dodijeljena izvrsnim pjesnicima kakvi su Aleksandar Bečanović i Milorad Popović.

Ali tako to biva: organizator se trudi, Vešović napiše izvrsnu knjigu, žiri konstatuje da je izvrsna, sasvim profesionalno želi nagraditi najbolju knjigu; sve je, čini se, kako treba. Osim gadosti koja smrdi iz ne tako daleke prošlosti. Tri čovjeka, jedan žiri, jedna mahnitost jednog naroda pod jednim vođom – samo jedna njihova odluka bila je dovoljna da zagadi i prošlost i budućnost te nagrade.

Jovović, Nikčević, Kordić, bravo majstori! Može sad jedna posthumna, Hitleru za slikarstvo?





e-novine

Lopare 23.3.95: Karadzic prijeti napadom na Tuzlu

e-novine
Haški tribunal Objavljeno: Uto, 23. 09. 2008. 17:29 IZMENJENA OPTUŽNICA PROTIV KARADŽIĆA

Predlogom izmenjene optužnice koju je objavio Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, nekadašnjem predsedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću se na teret stavljaju genocid nad nesrbima u Srebrenici i još 11 opština u BiH, te progon, istrebljenje, ubistva i drugi zločini nad Muslimanima i Hrvatima 1992-95.Beta
Po predlogu optužnice, koji po pravilima Tribunala mora potvrditi sudsko veće pre nego što stupi na snagu, Karadžić je u dve tačke optužen za genocid, a u preostalih devet za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, nehumana dela, terorisanje i nezakonite napade na civile i uzimanje talaca.Ta krivična dela su u pet tačaka kvalifikovana kao zločini protiv čovečnosti, a u četiri kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

Premda je broj tačaka optužnice ostao isti - 11, tužioci smatraju da su četiri tačke - progon, istrebljenje i ubistva - u predlogu izmenjene optužnice nove, iz čega sledi da će Karadžiću biti omogućeno da se po njima izjasni o krivici. Umesto 41 opštine iz važeće optužnice protiv Karadžića, predlogom izmenjene optužnice obuhvaćena su krivična dela u 27 opština.

Karadžić je predlogom optužnice, zajedno sa komandantom Vojske RS Ratkom Mladićem, označen kao ključni učesnik u zajedničkom zločinačkom poduhvatu. Cilj im je bilo trajno uklanjanje, putem zločina, Muslimana i Hrvata sa teritorija koje su Srbi, širom BiH, smatrali svojim. Pored VRS, učestvovale su JNA/Vojska Jugoslavije, MUP Srbije i srpske paravojne snage.

Kao „dodatne zločinačke poduhvate" Karadžića i Mladića, tužioci navode "širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva preko kampanje snajperisanja i granatiranja", zatim "eliminisanje bosanskih Muslimana iz Srebrenice" i „uzimanje za taoce osoblja Ujedinjenih nacija".

Učesnici u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, zajedno sa Karadžićem i Mladićem, bili su, prema predlogu optužnice, i Momčilo Krajišnik, Slobodan Milošević, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Mićo Stanišić, Momčilo Mandić, Jovica Stanišić, Franko Simatović - Frenki, Željko Ražnatović - Arkan i Vojislav Šešelj.

Pored genocida nad Muslimanima u Srebrenici sistematskim ubijanjem oko 7.000 muškaraca, Karadžiću se predloženom optužnicom na teret stavlja i genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Brčko, Foča, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most, Višegrad, Vlasenica i Zvornik.

Nameru da potpuno ili delimično unište Muslimane i Hrvate kao etničke grupe u tim opštinama, Karadžić i drugi učesnici u zločinačkom poduhvatu, po predlogu optužnice, ostvarivali su progonom, ubistvima i nezakonitim pritvaranjem pod nehumanim uslovima hiljada nesrba.

U propratnom podnesku, tužioci su izmene u optužnici okarakterisali kao sažimanje i usredsređivanje optužbi na: etničko čišćenje u BiH 1992-95; kampanju terora protiv civila tokom opsade Sarajeva, uzimanje UN osoblja za taoce u maju i junu 1995, te genocid u Srebrenici u julu 1995.




Po Tužilaštvu, novi optužni akt „istovremeno čini jasnijim tvrdnje optužbe i smanuje njihov obim".

Karadžić je uhapšen 21. jula u Beogradu. Pred sudijom Tribunala krajem jula i krajem avgusta, odbio je da se izjasni o krivici po tačkama važeće optužnice. Pretpretresni sudija Ijan Bonomi (Iain Bonomy) u spis je zatim uveo da se Karadžić ne oseća krivim.

Sudija Bonomi je prošle nedelje nagovestio da bi, ako izmenjena optužnica bude potvrđena, Karadžić krajem ove ili početkom sledeće nedelje mogao ponovo biti pozvan da se izjasni o krivici.
------------------------------------

[Edited by Nora on 23-09-2008 at 22:44 GMT]

Jel moze moderator da promjeni naslov ovog topica o Hitleru 21.vijeka. Da stavi naslov "Sudjenje Hitleru" il slicno pa da mozemo pratiti sudjenje....


Ipak ništa od ćirilice

U danas objavljenoj odluci Sudskog vijeća navodi se da "optuženi u svom zahtjevu nije naveo dovoljno razloga zbog čega ne može da prihvati dokumente pisane latinicom" i pod, u Tribunalu uobičajenom, oznakom za "bosanski, hrvatski i srpski".

Sudije su konstatovale da su Karadžićeve primjedbe na latinično pismo zasnovane na "nacionalnim, ličnim i porodičnim razlozima i obavezi da poštuje srpski jezik i ćirilično pismo" - javlja dopisnik Srne.

Sudsko vijeće zapaža da Karadžić ne navodi da nije u mogućnosti da razumije bosanski, hrvatski i srpski na latinici, te da je sam već pisao podneske služeći se bosanskim/hrvatskim/srpskim jezikom i latiničnim pismom.

Vijeće podsjeća da, prema pravilima Tribunala, optuženi nema pravo da na jeziku koji razumije dobije sve sudske dokumente, već se to prvenstveno odnosi na optužnicu i prateće materijale.

Povodom Karadžićeve tvrdnje da on razumije engleski jezik, ali ne dovoljno dobro da razumije pravna pitanja, sudije kao protivargument navode da "postoji materijal koji ukazuje na njegovo dobro poznavanje engleskog jezika".

Kao primjer navode se novinski članci iz kojih se može vidjeti da je Karadžić proveo godinu dana na studijama na Univerzitetu "Columbia".

(SRNA)

PREMA pisanju srpskih medija, u dokumentaciji srpske obavještajne agencije BIA-e postoje dokazi da su u studenom 2007. godine bivši šef BIA-e Rade Bultatović te bivši premijer Vojislav Koštunica znali, ili su po službenoj dužnosti morali znati, gdje se nalazi haški optuženik Radovan Karadžić.
Novosadski list Dnevnik je, pozivajući se na izvore bliske krugovima koji u Bruxellesu i Haagu pomno prate suradnju Srbije s Haškim sudom, objavio kako je, neposredno nakon odlaska Bultovića te dolaska Saše Vukadinovića na čelo BIA-e, u dokumentaciji pronađena adresa "haškog optuženika Dragana Dabića" i bilješka od studenog 2007. godine.
"Istina je da u bilješci nije napisano ime Radovana Karadžića, već Dragana Dabića, s dodatkom da se radi o haškom optuženiku. Budući da na listi haških optuženika nema imena Dragana Dabića, jasno je da se radilo o lažnom identitetu, a teško je povjerovati da nadležni nisu znali o kome se radi", naveo je neimenovani izvor tog novosadskog dnevnog lista.
Dodaje se i kako je moguće da su Bulatović i Koštunica možda i ranije imali informacije o kretanju tobožnjeg Dragana Dabića te kako je zanimljivo da nove vlasti nisu imale pojma o kome se radi, tako da su, po otkrivanju da je tada misteriozni Dragan Dabić haški optuženik, neki pomislili da bi se moglo raditi o Ratku Mladiću te su bili vrlo razočarani kada se ustanovilo da se iza Dabićevog lika krije Karadžić.

Miloševićeva smrt je prouzročila prekid pregovora o predaji Mladića"
Isti je izvor naveo kako je početkom 2006. godine Koštuničina vlada bila u indirektnim pregovorima s Ratkom Mladićem o njegovoj predaji te kako su ti pregovori išli prema pozitivnom ishodu. No, tada je u haškom pritvoru umro Slobodan Milošević.
"Miloševićeva smrt u Hagu je prouzročila prekid pregovora o predaji Mladića i svih daljnjih operacija, uz obrazloženje da su socijalisti uvjetovali podršku Vladi obustavljanjem svih akcija uhićenja haških optuženika. Istovremeno je zahladnio odnos između Ollija Rehna i Koštunice, zbog toga što Koštunica dva puta pregazio obećanje o uhićenju Mladića", rekao je neimenovani sugovornik novosadskog Dnevnika.
Dodaje se i kako su, pod pritiskom Europske unije, 2007. godine uhićeni pripadnici mreže koja je pomagala Mladiću te se tako otežalo njegovo uhićenje, jer "već duže vrijeme nema vjerodostojnih informacija o tome gdje se Mladić skriva".
I.M.