VIDEO / CNN / Obama: Poklani u Bosni mrlja našoj kolektivnoj savjesti / Silajdžiæ: Ta mrlja još nije oèišæena
24SI - "Nadam se da æe Obamina administracija nastaviti da bude anganžovana u Bosni i Hercegovini. Ono što sam èuo od gospodina Obame o mrlji, nažalost moram reæi da je mrlja idalje prisutna.
Poruka je da je mrlja još uvijek tu, da je embargom na oružje za vrijeme rata dozvoljeno Miloševiæu da ubije mnogo muslimana. I prema predsjedniku Klintonu, ja sam mu vjeèno, vjeèno zahvalan jer je ovo objelodanio, embargo na oružje je bio namjeran jer je ovom opcijom držao Bosnu zakljuèanom. Pa neka se uradi sada prava stvar, neka se ne legalizira Miloševiæev projekt, jer je to muslimanima u Bosni previše. Oni su bili glavne mete, i izgleda da ih je previše preživjelo, i to je nekima problem", kazao je dr. Haris Silajdžiæ gostujuæi u programu CNN-a, pišu Svevijesti.
Govoreæi povodom nastavka suðenja za genocid Radovanu Karadžiæu, koje je nastavljeno juèe i danas u Hagu, èlan Predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžiæ izjavio je za CNN da se "etnièko èišæenje", zapravo, nastavlja i 15 godina nakon brutalnog graðanskog rata u BiH.
"Etnièko èišæenje je na snazi, jer se ljudi ne mogu vratiti u svoje domove. Stotine hiljada njih su danas širom svijeta i to je problem", rekao je sinoæ èlan Predsjedništva BiH dr. Haris Silajdžiæ gostujuæi u emisiji Christiane Amanpour na CNN-u.
"Problem je u tome što Dejtonski sporazum nije implementiran. Etnièke podjele se nastavljaju jer se ljudi ne vraæaju, jer im nije dozvoljeno da se vrate njihovim domovima, ukljuèujuæi Srebrenicu gdje se desio genocid, kao i na drugim mjestima. Jedno staro istinsko multikulturalno društvo, model današnje globalizacije ako tako želite, ta država, takva država, se dijeli dok mi razgovaramo. Jer se Dejtonski sporazum nije implementirao, naroèito Aneks 7 tog sporazuma koji se bavi povratkom izbjeglica", kazao je Silajdžiæ.
Jedno od pitanja bilo je i komentar na govor predsjednika Baracka Obame u Kairu prošle godine gdje je rekao "da su poklani nevini u Bosni, mrlja u našoj kolektivnoj savjesti"; Silajdžiæ je prokomentarisao da ta "mrlja" još uvijek nije oèišæena.
"Nadam se da æe Obamina administracija nastaviti da bude anganžovana u Bosni i Hercegovini. Ono što sam èuo od gospodina Obame o mrlji, nažalost moram reæi da je mrlja i dalje prisutna. Poruka je da je mrlja još uvijek tu, da je embargom na oružje za vrijeme rata dozvoljeno Miloševiæu da ubije mnogo muslimana. I prema predsjedniku Clintonu, ja sam mu vjeèno, vjeèno zahvalan jer je ovo objelodanio, embargo na oružje je bio namjeran jer je ovom opcijom držao Bosnu zakljuèanom. Pa neka se uradi sada prava stvar, neka se ne legalizira Miloševiæev projekt, jer je to muslimanima u Bosni previše. Oni su bili glavne mete, i izgleda da ih je previše preživjelo, i to je nekima problem", kaže Silajdžiæ.
Odgovarajuæi na pitanje šta treba da se dogodi kako bi se ovo promijenilo Silajdžiæ je rekao:
"Ono što treba da se desi jeste da zapravo stanemo ispunjavati želje Radovana Karadžiæa koji danas sjedi pred Haškim tribunalom. Etnièka podjela je to što nam se dešava. Podjele su sve dublje i dublje, jer ne implementiramo Dejtonski sporazum. Zbog èinjenice da se ljudi ne vraæaju svojim domovima, oni ne mogu glasati. A oni trebaju da se vrate. Sada èistimo njih, i èistimo njihove glasove. Dakle ono što trebamo da uradimo danas jeste da slušamo šta kaže Evropski parlament, šta kaže Evropska komisija, šta kaže Evropsko vijeæe, šta kaže amerièki kongres, a to je da se preispita naèin glasanja koji zapravo legalizira etnièko èišæenje.Ako bismo to deblokirali, imali bismo demokratiju, a ne etnokratiju".
Silajdžiæev komentar došao na dan kad se Karadžiæ suoèava sa 11 optužbi za ratne zloèine, zloèin protiv èovjeènosti i genocid tokom rata u Bosni 1992-1995. Optužbe se odnose na ubistvo gotovo 100.000 ljudi u ratu, kao i "etnièko èišæenje".
citat:Aidatuzla wrote:
COPY/PASTE sa www.dnevnik.hr
sto je najgore, mnogo ljudi je ubjedjeno u istinitost ovog sto ovaj ludjak govori
Slušajuæi ga ova dva dana , poèela sam vjerovati u one statistike koje kažu da veliki postotak Psihijatara u nekim poznim godinama budu pacijenti upravo svoje struke Iskreno i i lièi na nekoga ko boluje od jednog oblika psihoze (èije je glavno obilježje iskrivljena nerealna doživljavanja stvarnosti, ukljuèujuæi i doživljaj sebe , drugih osoba ili stvari i dogaðaja iz okoline) ...jer ne mogu da povjerujem da normalan èovjek može izreæi onoliko gluposti
Od onih koji vjeruju u ovo što on govori , najgori su mi oni koji su npr. izašli iz Tuzle 93-æe , 94-te i pojavili se na nekom S kanalu sa prièom o leševima koji plutaju Jalom i sl...
Jednom su mi postavljana pitanja o ratu u Tuzli , od ljudi koji su Tuzlu vidjeli samo na TV-u ..... i to po pitanju 25-tog maja ..... do tad su bili informisani da je to laž , a slike ubijenih da su vojnici sa ratišta takve iole razumijem...ali ove prve što sam pomenula
sto je najgore, mnogo ljudi je ubjedjeno u istinitost ovog sto ovaj ludjak govori
stvar propagande...
mene više interesuje( a nadam se i Tribunal) validnost "dokaza" kojima on to može da potkrepi....nakon izdaje karle del ponte i "mudre šutnje" bramerca ,nisam baš sigurna da mogu vjerovati u dobre namjere haškog tribunala,bar ne u onolikoj mjeri koliko sam vjerovala u njegovu pravednost prilikom ustrojstva ...nisam panièna po pitanju "teorija zavjere"...ali prvi osudjeni je bio bošnjaèke nacionalnosti,esad landžo ( tek nakon njega srbin duško tadiæ)
Karadžiæ može davati izjave kakve hoæe,mislim može odati svoje mentore,imati sve potpisane dogovore,odobrenja za rušenje i paljenje,ubijanje,protjerivanje itd,moze biti osudjen kao pljaèkaš banke u kojoj niko nije poginuo,a novac vraæen.
Pa tom pišljivom sudu u Hagu ne podliježu ameri,za što su i vrli Bosanci dali saglasnost.
Taj sud i nije sud,pa kako oèekivati od bezveznog suda ikakvu pravdu.
Godinama nikako ne mogu sam sebi da izbijem ovakva razmišljanja iz glave.
Ako se odnekud moglo pomišljati da æe Radovan Karadžiæ svoju obranu u Haagu zasnovati na nekakvim jako smišljenim i sofisticiranim konceptima (jer je u nas raširen obièaj da se oni najveæi, masovni zlikovci rado i obilato mistificiraju i mitiziraju, i u zlu i u dobru), nakon njegove dvodnevne uvodne rijeèi potpuno je jasno da od toga nema ništa. "Koncept" mu je priprost, vulgarno cinièan i jednostavan: negirati sve redom! Sarajevo nije bilo opsjednuto ni blokirano, Srbi oko Sarajeva su se morali braniti jer su bili pod opsadom hrvatsko-muslimanskih snaga; u Sarajevu su stradanja bila inscenirana, nije bilo civilnih žrtava, veæ "posejanih leševa"; u Srebrenici nije ubijeno osam tisuæa nego najviše 2.500 ljudi; etnièkoga èišæenja i progona nije bilo, muslimani su sami tražili da idu, odlazili su organizirano; Omarska i Keraterm nisu bili logori nego prihvatni centri za one koji su bježali od rata; nije on, Karadžiæ, naredio zarobljavanje pripadnika UNPROFOR-a, to je radio revoltirani narod, a njegove pozive da ih se oslobodi narod nije poslušao, itd, itd.
I u politièkom aspektu obrane Karadžiæ demonstrira isti pristup. Objašnjavajuæi proces raspada Jugoslavije i genezu rata u Bosni i Hercegovini, on pripovijeda jeftinu i plitku bajku o ugroženim i plemenitim Srbima, i o silno naoružanim i zlonamjernim demonima Muslimanima i Hrvatima. Pri tomu se ne libi ni takvih historicistièkih budalaština, kojima se danas u argumentaciji ne bi poslužio ni prosjeèan uèenik srednje škole koji nešto drži do sebe, poput tvrdnje da su Muslimani Srbi, koji su dolaskom Turaka primili islam, pa su u "graðanskom ratu u Bosni u stvari Srbi ratovali sa Srbima".
U silnom i komiènom naporu da sebe predstavi kao èovjeka kojemu je stalo do univerzalnih vrijednosti, Karadžiæ se prenemaže pred haškim sucima ne samo kao posjednik i tumaè posljednjih i konaènih istina o ratu u Bosni i Hercegovini, nego i kao humanist i demokrat kojemu je životno stalo do oèuvanja same "ideje" pravde, vjerodostojnosti haškoga suda, nezavisnosti medija, reda u meðunarodnim odnosima...
U moru konkretnih podataka, informacija, dokumenata, dogaðaja kojima æe Karadžiæ - to je evidentno - nastojati zapljuskivati haške suce ne bi li ih ošamutio i naèinio podatnim za svoju "istinu", lako je moguæe da mu se omakne i ponešto taèno i provjerljivo. (Na primjer: nije nikakav doprinos objektivnosti prikazivanja povijesti sarajevske opsade i otpora kada se "s ove" strane potpuno prešuæuje podatak o ubojstvu Nikole Gardoviæa na Bašèaršiji, kao da se nikada nije ni dogodilo. Ili samovoljna i nepotrebna ubojstva u Dobrovoljaèkoj, ili ubojstvo i pokapanje nesretnih vojnika JNA u Velikom parku, itd.) Meðutim, Karadžiæevu strategiju toliko markantno i sveodreðujuæe odlikuje princip laž i potpuna odsutnost bilo kakve etièke autorefleksije i kajanja, da æe se i takvi eventualni vjerodostojni detalji posve utopiti u toj sveopæoj laži. Pseudologia fantastica kao vrhovni pokretaè ove krvavo groteskne balkanske karijere!
No, ima jedno lukavstvo u toj strategiji zbog kojega bi baš Srbi imali mnogo razloga za zabrinutost. Karadžiæ, naime, ponavlja kako ništa nije radio za sebe ni po svojoj volji, nego je radio samo ono što je "srpski narod hteo". Neæe, kaže, braniti sebe, nego "srpski narod i njegov sveti i pravedni cilj". Kad bi taj stav bio historijski verificiran, a navodi iz optužnice dokazani, što bi bila njegova konzekvencija? Nije za genocid i zloèin protiv èovjeènosti nad Bošnjacima i Hrvatima (kako glasi optužnica) kriv Radovan Karadžiæ, nego - srpski narod in corpore. Nigdje se kao u tome lukavstvu ne ogleda sva mizerija jedne uistinu vulgarne, egomaniène, moralno kokošarske prirode. (I. Lovrenoviæ)
The War Crimes of Radovan Karadžiæ, Srebrenica Massacre
The Srebrenica Massacre, also known as the Srebrenica Genocide,refers to the July 1995 killing of more than 8,008 Bosniak men and boys, as well as the ethnic cleansing of 25,000-30,000 refugees in the area of Srebrenica in Bosnia and Herzegovina, by units of the Army of Republika Srpska (VRS) under the command of General Ratko Mladiæ during the Bosnian War. In addition to the VRS, a paramilitary unit from Serbia known as the Scorpions, that officially operated as part of the Serbian Interior Ministry until 1991[7], also participated in the massacre.[8][9] The United Nations had declared Srebrenica a UN-protected "safe area" but that did not prevent the massacre, even though 400 armed Dutch peacekeepers were present at the time.[10][11]
The Srebrenica massacre is the largest mass murder in Europe since World War II.[12] In 2004, in a unanimous ruling on the "Prosecutor v. Krstiæ" case, the Appeals Chamber of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) located in The Hague ruled that the Srebrenica massacre was genocide,[13] the Presiding Judge Theodor Meron stating:
By seeking to eliminate a part of the Bosnian Muslims, the Bosnian Serb forces committed genocide. They targeted for extinction the 40,000 Bosnian Muslims living in Srebrenica, a group which was emblematic of the Bosnian Muslims in general. They stripped all the male Muslim prisoners, military and civilian, elderly and young, of their personal belongings and identification, and deliberately and methodically killed them solely on the basis of their identity.[14]
In February 2007 the International Court of Justice (ICJ) concurred with the ICTY judgement that the atrocities committed at Srebrenica constituted a genocide, stating:
The Court concludes that the acts committed at Srebrenica falling within Article II (a) and (b) of the Convention were committed with the specific intent to destroy in part the group of the Muslims of Bosnia and Herzegovina as such; and accordingly that these were acts of genocide, committed by members of the VRS in and around Srebrenica from about 13 July 1995.[15]
The ICJ also ruled that Serbia "has violated the obligation to prevent genocide", and that Serbia was to cooperate fully with the ICTY including the transfer of individuals accused of genocide to the ICTY.[16] Ratko Mladiæ accused by the ICTY still remains at large and is suspected of hiding in Serbia or in the entity within Bosnia and Herzegovina called Republic of Srpska.[17]
Although those killed were mostly men and teenage boys, the massacre also included instances where boys under 15, men over the age of 65, and reportedly also babies were killed.[18] The Preliminary List of People Missing or Killed in Srebrenica compiled by the Bosnian Federal Commission of Missing Persons contains 8,372 names[6], of whom some 500 were under 18[19], and includes several dozen women and girls..[20][citation needed] As of July 2009, 6186 genocide victims have been identified through DNA analysis of body parts recovered from mass graves and 3,647 victims have been buried at the Memorial Centre of Potoèari.[21]