Radost za mališane Podrinja

Školski pribor i ruksaci za učenike u selu Osmače

U organizaciji forumaša Tuzlarija i članica Udruženja žena „Hedija“, podružnica Tuzla, uručeni su ruksaci i školski pribor djeci koja pohađaju područnu školu u selu Osmače, nadomak Srebrenice.



- Da se dobra djela reprodukuju svjedoči i ova posjeta, koja je realizovana skupa sa našim prijateljicama iz Udruženja žena „Hedija“ iz Tuzle. Iako se bliži kraj školske godine, odlučili smo da na vrijeme obradujemo ovu djecu kako bi njihovi roditelji imali jednu brigu manje kada krene nova školska godina, izjavio je forumaš Čupo.



Djeca su bila uzbuđena i naravno sretna, a pravo zadovoljstvo je uslijedilo nakon što su otvorili ruksake i vidjeli njihov sadržaj.

- Vidjevši sa koliko radosti i oduševljenja otvaraju ruksake i otkrivaju njegov sadržaj, mogu samo reći hvala svima koji su uzeli učešće u realizaciji ove akcije, kazala je Emina Tufekčić, članica Udruženja žena „Hedija“ iz Tuzle.









Donacijom ruksaka i školskog pribora, osim malim đacima pomogli smo i roditeljima koji ionako jedva uspjevaju sastaviti kraj sa krajem sa oskudnim kućnim budžetom.

Područnu školu u selu Osmače trenutno pohađa ukupno 14 učenika, od prvog do petog razreda, a nakon toga djeca školovanje nastavljaju u Srebrenici. Nastavnici razredne nastave Alma Garagić i Edin Selimović vode brigu o ovim mališanima, kao i dobri ljudi koji ih povremeno posjećuju.



- Ovakve akcije zaista znače mnogo našim učenicima, ali i njihovim roditeljima. Većina povratnika u ovom mjestu je nezaposlena, a tokom jedne školske godine potrebno je obezbijediti djeci od školskog pribora, odjeće i obuće, užine do svih ostalih stvari potrebnih za jednog osnovca. Pitanje prevoza je riješeno i za to se brine Opština Srebrenica. Najveći problem nam predstavlja nedostatak vode za piće. Škola naime od februara nema vode – kazao je Selimović.



Bez obzira na sve potoškoće sa kojima se susreću učenici i nastavnici u ovoj školi, entuzijazma ne manjka. Već u narednom periodu, tokom ljetnjeg raspusta, uslijedit će krečenje škole kako bi prostor u kojem djeca svakodnevno borave, s početkom nove školske godine bio što ugodniji.

(Tuzlarije.net)

Kozaracvdje se ne zivi samo da bi se zivjelo

Obnovljena džamija na Kušlatu
Ko hoće da je vidi iz podnožja, vele da bi toliko morao podići glavu da bi mu kapa spala.

Konjevic Polje problemi ucenika Bosnjaka

Pobuđe kod Bratunca

Šehidska dova za 293 žrtve

U džamiji u bratunačkom naselju Pobuđe, uz prisustvo nekoliko stotina vjernika, upriličena je osma šehidska dova u znak sjećanja na šehide ovog mjesta i žrtve genocida iz jula 1995. godine.



Prema riječima Admira Velića, imama u džematu Pobuđe, šehidska dova se održava zadnje nedjelje u mjesecu julu na dan kada je prije osam godina otvorena džamija Omerija.

- Na području našeg džemata u srebreničkom genocidu desila su se masovna ubistva civila i mi se ovom dovom prisjećamo naših šehida, kao i ostalih mještana koji su ubijeni tokom agresije. Također, važno je da mlađi naraštaji čuju i nauče šta se ovdje događalo za vrijeme rata – dodao je Velić.



Među brojnim vjernicima, učenju dove su prisustvovali Ševko-ef. Sulejmanović, koji je bio u svojstvu izaslanika Muftije tuzlanskog, Elvir-ef.Hodžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac, Ramiz Salkić, potpredsjednik Narodne skupštine manjeg bh.eniteta i poslanik SDA , te hafizi iz susjednih džemata.



- Dva bitna događaja kojom se tokom godine dešavaju na području opštine Bratunac su dženaza 12.maja u Veljacima i šehidska dova. Mi preživjeli Bošnjaci svjedočimo da katili nisu uspjeli u svojoj namjeri. Prema popisu stanovništva iz 1991.godine na području opštine Bratunac živjelo je 64,5% Bošnjaka. Prema nezvaničnim informacijama, Bratunac je opština koja je izgubila najviše stanovnika tokom rata. Gotovo svaki deseti Bošnjak je ranjen, ubijen ili je prošao kroz torture logora – rekao je Elvir-ef. Hodžić dodajući da je Bošnjacima na ovom području potrebno više međusobne solidarnosti, posebno kada je u pitanju predstojeći popis stanovništva.



Prisutnima se obratio i Ševko-ef. Sulejmanović, izaslanik tuzlanskog muftije, koji je naglasio značaj učenja dove šehidima Bosne i Hercegovine.

- Vjerujem da svi osjećamo radost i zadovoljstvo što smo zajedno, iako je ovo mjesto šehida i masovnih stradanja. Iako nismo svi sa ovog područja, dobro je da smo skupa jer svakome je potrebna podrška. Šehidi nisu dali svoje živote da bi umrli. Allah dž.š. kaže: "Nemojte tako misliti, oni su živi ali vi to ne osjećate". Mi svi trebamo osjećati i biti toliko sigurni i kad razgovaramo, sjedimo i dok gledamo jedni u druge da nas šehidi gledaju. Oni su najbolji svjedoci onoga što se dešavalo na ovim prostorima, a i mi smo svjedoci. Najbolji svjedoci povratka, života koji se dešava ovdje i koji treba da oživi, jesu oni koji su se vratili da žive na ovim prostorima. Moramo uvijek cijeniti i s najvećim poštovanjem govoriti o našim šehidima. Ne smijemo dozvoliti da se zaboravi sve ono što se desilo – poručio je efendija Sulejmanović.

U haremu džamije organizovan je zajednički iftar za sve prisutne, a također svečano je otvoren novosagrađeni šadrvan.











Džemat Pobuđe nalazi se u istočnoj Bosni (srednje Podrinje) i pripada Medžlisu Islamske zajednice Bratunac, Muftiluk tuzlanski. Za one koji Pobuđe nisu upoznali, dovoljno je reći da ga krase prirodne ljepote i plemeniti ljudi.

(Tuzlarije.net)

U Zvorniku otvorena jedna od najstarijih džamija u BiH

Zasjala podrinjska ljepotica na veličanstvenom Kušlatu

Više od hiljadu vjernika, te zvanica iz društvenog, političkog i vjerskog života prisustvovalo je danas svečanom otvorenju obnovljene džamije na špicastoj stijeni Kušlat, koja se nalazi između Zvornika i bratunačkog naselja Konjević Polje.



- Džamija na Kušlatu je svjedok naše historije, duhovnosti i egzistencije. Naši izvori vjere govore o posebnim mjestima i upravo je ovo mjesto takvo. Mi to danas svjedočimo, a svjedočile su i generacije stoljećima prije nas. Sa ovoga mjesta uvijek je zračila duhovnost, vjera, poruka morala i opštih ljudskih vrijednosti. Tako će biti i ubuduće – poručio je Vahid ef. Fazlović, muftija tuzlanski dodajući da je ponosan na vjernike koji su se u velikom broju okupili na ovoj svečanosti.



- Ova džamija ima jednu simboličnu snagu i govori o našem kontinuitetu i trajanju na ovim prostorima. Njenom obnovom šalje se poruka da smo uspjeli u svom naumu da se ona uspravi, a i mi Bošnjaci zajedno sa njom, iako smo izloženi društvenim nepogodama na području Zvornika – izjavio je Mustafa ef. Muharemović, imam i predsjednik MIZ Zvornik.

Pitoma brda, sela, mahale i sokaci ovoga kraja stoljećima su naviknuti da ih džamije ukrašavaju, a muslimani ovih mjesta da im džamije budu mjesto molitve, predanosti Allahu, ali i mjesto druženja, solidarnosti i sloge. Na temelju tih principa obnovljena je i ova džamija čiju ljepotu danas gledate.







- U džamiji ćemo jačati našu vjeru kao najveću ljudsku dragocjenost, zato će graditelji, a i oni koji su donirali novac za obnovu, biti sretna i ponosna generacija u ovoj sredini. Dugo i strpljivo je ovo mubarek zdanje na ovom mjestu podizano. Put izgradnje džamije, pa maker bio dug i naporan, pruža jasnu i snažnu viziju o značaju svakog njegovog koraka, pa u danu kao što je današnji, dobija svoju najjasniju i najljepšu potvrdu – rekao nam je jedan od vjernika.

Većinski donatori u obnovi džamije su bili doktori Senada i Džemil Hujdurović iz Plave poliklinike, a svoj doprinos dao je i advokat Alija Efendić iz Zvornika. Muftijstvo tuzlansko i Medžlis Islamske zajednice Zvornik, kao investitori, obezbijedili su projekat, a projektanti Husejn Zakomac i Husein Redžić te izvođač radova "Famus gradnja 3" džamiju su obnovili u izvornom obliku.



- Danas je najsretniji dan u mom životu zbog toga što smo supruga i ja postali vakifi, i to je za mene veliko slavlje i priznanje – rekao je za Tuzlarije, Džemil Hujdurović, jedan od vlasnika "Plave poliklinike" u Tuzli.

Sreću i zadovoljstvo zbog obnove džamije na Kušlatu, nije krio ni Alija Efendić koji je na svečano otvaranje doputovao iz Amerike.



Na kraju razgovora Efendić je dodao: „Ovu džamiju je bilo teško i srušiti, obzirom da se nalazi na stijeni i da je teško doći do nje. Ona je namjerno srušena i granatirana. Nikoga od njih danas nema ovdje niti su se zainteresovali za podizanje džamije. Neka im je na sramotu“.













Do džamije se može doći samo pješke, i to iz pravca rijeke Drinjače i naselja Pahljevići. S obzirom da se radi o specifičnom terenu, radnici su materijal morali nositi do džamije pješke ili samaricom na konjima.





Džamija koja je porušena tokom velikosrpske agresije 1993. godine sagrađena je u ranom osmanskom periodu u 15. stoljeću, a smatra se jednom od najstarijih džamija na teritoriju današnje Bosne i Hercegovine. O ovom poznatom i istorijski vrijednom vjerskom objektu svojevremeno su pisali čuveni putopisac Evlija Čelebija i nobelovac Ivo Andrić, a svojevremeno su je posjećivali i ulema iz Kaira, Carigrada i Medine, a prema predanjima navraćali su i šejhovi, poznati pjesnici i derviši.

(Tuzlarije.net)

Kušlat kod Zvornika: Otvorena obnovljena džamija - reportaža

Bojkot nastave u Konjević-Polju: Ovo je isto kao kada smo ostavljeni 1995.

"Sinoć sam pred spavanje pogoditi htela
Šta bi moja majka za poklon želela
Možda cvet, možda parfem, ali ko to zna
Ali pogodi moja majka na šta mislim ja"



Ovo je dio pjesmice koju je učenica bošnjačke nacionalnosti na ekavici recitovala 8. marta ove godine u područnoj Osnovnoj školi Petar Kočić u Konjević-Polju kod Bratunca. Učenici i učenice su zajedno sa nastavnicima i učiteljima organizovali priredbu povodom Međunarodnog dana žena, kako bi obradovali svoje majke. Slični slučajevi su zabilježeni i na bajramskim akademijama, gdje, isto tako, bošnjačka djeca recituju pjesmice na ekavici.
Kasnije će se, tačnije 2. septembra ove godine, kada je započeo bojkot nastave u Konjević-Polju, javno obznaniti sramotna činjenica da bosanski jezik bošnjačkoj djeci na ekavici predaje profesor srpsko–hrvatskog jezika i južnoslavenske književnosti iz Srbije. I upravo činjenica da bošnjačka djeca, čiji su roditelji preživjeli genocid iz jula 1995. godine, danas počinju govoriti ekavicom, bila je jedan od brojnih razloga za bojkot nastave u školi koju pohađa 154 bošnjačke djece. A glavne razloge, roditelji su po ko zna koji put ponovili.

Odbor bez Bošnjaka

"Dakle, mi tražimo da se našoj djeci obezbijedi pitka voda u školi, da se uvede nacionalna grupa predmeta koja se koristila prije dvije godine i da se Školski odbor formira po broju učenika”, kazao nam je Vehid Dedić, član Savjeta roditelja.

Trenutni Školski odbor je sastavljen od sedam članova, od kojih je samo jedan Bošnjak. Međutim, roditelji kažu da je Zakon vrlo jasan. S obzirom na to da centralnu školu Petar Kočić u Kravici pohađa 89 učenika srpske nacionalnosti, a područnu u Konjević-Polju 154 bošnjačke djece, u Školskom odboru bi trebala biti četiri Bošnjaka. No, to se, bar za sada, tvrde roditelji, ne poštuje.

A ne poštuju se, navode oni, ni druga prava bošnjačke djece, zbog čega je i počeo bojkot nastave. Roditelji su pomoć tražili na brojnim adresama.

"Krenuli smo od direktora škole i načelnika opštine, pa smo se sastali sa predstavnicima Ministarstva prosvjete i kulture RS-a, obratili se Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH. Zatim smo se sastali sa Adilom Osmanovićem, federalnim ministrom za izbjeglice i Damirom Mašićem, federalnim ministrom obrazovanja”, rekao je Dedić.

On je naveo da su roditelji pozvali ministre iz svih Kantona koji su 2002. potpisali sporazum, a koji garantuje da će se nastava u Konjević-Polju odvijati prema planu i programu iz Federacije, da u ponedjeljak dođu u školu.

"Pozvali smo i resornog ministra u RS-u Gorana Mutabdžiju, ali se oglušio na naše zahtjeve. On je čovjek pun sebe. Upoznali smo i OHR. OSCE je upućen od samog početka. Oni nisu dostavljali u centralu naše probleme, nego sve od direktora škole Save Miloševića. OSCE je, što se tiče kancelarije u Srebrenici, radio na našu štetu. Kad smo bili u Sarajevu, njihova šefica je čitala sve što je Savo dostavio”, kazao nam je Dedić, dodajući da nastavnica koja dolazi iz Srbije i djeci predaje na ekavici, neće više moći ostati u školi da radi.

Bošnjačka djeca će, naveo je, zajedno sa roditeljima će 24. septembra doći u Sarajevo, kada će biti održana konferencija ministara obrazovanja na nivou BiH. Nakon toga će donijeti konačnu odluku o budućem školovanju njihove djece. A do tada, nastavljaju borbu.
A borbu za svoju djecu će nastaviti i Muhizin Omerović, poznatiji kao Đile, profesor teologije, koji je nakon 62 dana lutanja po podrinjskim šumama i brdima preživio genocid i izašao na slobodnu teritoriju.

"Djeca ne idu u školu. Vjerujte da je teško. Ja imam dvoje djece. Teško je kad djeca čuju od drugih Bošnjaka kako druga djeca dobivaju ocjene. Djeca su izgubljena. To su djeca od 90 posto ljudi koji su preživjeli srebrenički genocid”, kazao nam je Omerović.

Ruski jezik

Navodi da su roditelji bili tolerantni u zahtjevima, te da su napravili kompromis i svoje zahtjeve sveli na minimum.

"Gledajte, naša djeca još uče ruski jezik. Nas nikad niko nije pitao: hoće li vaša djeca da uče ruski ili neki drugi jezik? Ovo je sramota, počevši od naših lokalnih predstavnika, političara, do Predsjedništva, OHR-a, OSCE-a... Treba jasno reći, ovo nije samo problem u Konjević-Polju, nego u mnogim školama širom BiH postoje vjerovatno slični problemi”, rekao je Omerović.

Ističe da je cijela situacija žalosna jer većina roditelja nema zaposlenje, bave se poljoprivredom i jedva preživljavaju. Sada su, navodi, jednostavno primorani da to sve ostave i da krenu da se bore za svoja prava.

"Osjećamo se zapostavljenima, prepuštenim samima sebi. Ovo je isto, meni lično, koji sam preživio Srebrenicu, kao 1995. kada smo ostavljeni, pa šta nam Bog da. Naša borba ne traje od jučer. Ovo traje 10 godina. Mi pokušavamo dogovarati, pregovarati, ali ljudi, jednostavno neće”, govori Omerović.

No, uprkos svemu, roditelji neće stati dok se ne ispune njihovi zahtjevi.

"Ne mogu nas razbiti u ovom što smo krenuli. Naše živote su uzeli, uzeli su ih ratom, upropastili su nam mladost, ali ne damo živote naše djece bolan, ni po koju cijenu”, poručio je Omerović.

Ali, tako ne misli i resorni ministar Mutabdžija. Ovih dana smo kontaktirali Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a. Rečeno nam je da će Ministarstvo imati zvaničan stav o cijelom slučaju tek nakon 24. septembra, kada se završi konferencija ministara. Do tada, treba podsjetiti šta je Mutabdžija ranije govorio o cijelom slučaju. On je, između ostalog, kazao da roditelji djece bošnjačke nacionalnosti nemaju nijedan opravdan razlog za traženje uvođenja nacionalne grupe predmeta, jer je škola u Konjević-Polju uređena i daleko kvalitetnije opremljena nego centralna škola u Bratuncu. Rekao je i da za uvođenje nacionalne grupe predmeta u odjeljenju treba biti više od 18 djece Bošnjaka, što ovdje nije slučaj.

"Za nas je Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika iz 2002. završena priča. On je poslužio svojoj svrsi prije 11 godina, a danas se implementira isključivo u Republici Srpskoj i predstavlja sredstvo pritiska na naš obrazovni sistem sa ciljem segregacije učenika. To nećemo dozvoliti”, kazao je Mutabdžija.

On je izjavio da je problem vodosnabdijevanja regionalnog karaktera, da je za njega nadležna Opština Bratunac, ali da je Ministarstvo prosvjete spremno da za njega nađe alternativno i kvalitetno rješenje. Kada je u pitanju nacionalna struktura školskih odbora, ministar prosvjete RS-a naveo je da postoji spremnost da se s lokalnom zajednicom radi "na balansiranju nacionalne strukture”.

S druge strane, Damir Mašić, federalni ministar obrazovanja, koji se nedavno sastao sa roditeljima, u razgovoru za naš list je kazao da u ovom slučaju oni zahtijevaju samo ono što im po zakonu pripada.

"Sve ono što roditelji traže je propisano pozitivnim zakonskim propisima u RS-u. Sad, kakav je odnos Ministarstva prosvjete i kulture RS-a prema njima, najbolje pokazuje činjenica da, nažalost, ministar Mutabdžija ne želi ni da se susretne s tim ljudima”, kazao nam je Mašić.

Vodosnabijevanje i sanitarije u školi, naveo je on, treba i može da riješi lokalna zajednica, u ovom slučaju Opština Bratunac. Drugi zahtjev roditelja, koji je vezan za nacionalnu grupu predmeta, kazao je Mašić, trebao je biti implementiran još prije 11 godina.

"Na taj sporazum, koji su potpisala 2002. dva entitetska i devet kantonalnih ministara, vlasti RS-a su tada pristale i sami sebi preuzeli obavezu. Također, moram reći da nije uredu da bosanski jezik povratnicima u Konjević-Polju predaje osoba koja priča ekavicom i koja svakodnevno putuje iz druge države. Udžbenici koji su djeci podijeljeni se nazivaju ’Učimo srpski jezik’. Ako neko misli da je to implementiranje onoga što je propisano i što treba da se provede oko nacionalne grupe predmeta, onda mi očigledno imamo veliki problem”, kazao je Mašić, navodeći da problem oko nacionalne grupe predmeta isključivo treba da riješi Ministarstvo prosvjete RS-a.

Problem cijele BiH

Govoreći o Školskom odboru, naveo je da se samo treba ispoštovati Zakon, a ovaj problem može riješiti Ministarstvo prosvjete RS-a u saradnji sa lokalnom zajednicom. Naglasio je da ova tri zahtjeva roditelja ustvari nisu nikakva tri zahtjeva, nego da su to stvari koje bi trebale bez ikakvih zahtjeva da budu implementirane.

"I ono što sam dužan reći da je zaista sramotna činjenica da u sredini gdje školu pohađaju većinski bošnjačka djeca, od 36 zaposlenih, budu samo četiri nesrpske nacionalnosti, odnosno četiri Bošnjaka. Od toga samo troje radi u nastavi, a od toga samo jedno ima ugovor na neodređeno”, kazao je Mašić, navodeći da je slučaj iz Konjević-Polja problem cijele Bosne i Hercegovine.

Besplatni udžbenici povratničkoj djeci!?

Na konferenciji ministara obrazovanja, Mašić će predložiti da se konačno zajednički prihvati i usvoji i definiše nacionalna grupa predmeta i minimum prava koja treba da se garantuju svakom djetetu u cijeloj BiH.

"S druge strane, mi što možemo pomoći iz Federacije, spreman sam da ponudimo da za svu povratničku djecu u RS-u koji žele nacionalnu i jezičku grupu predmeta po nastavnom planu i programu FBiH, zajedno sa Ministarstvom za izbjegla i raseljena lica FBiH obezbijedimo besplatne udžbenike. To bi moglo biti veliko olakšanje”, kaže on.

Piše: Samir Karić (Oslobođenje)

Povratak u Cersku 06.10.2013.

Tuzlaci u humanoj misiji

Podijeljeni bajramski paketići mališanima u selu Liplje kod Zvornika

Povodom Kurban-bajrama forumaši Tuzlarija i njihovi prijatelji realizirali su akciju podjele bajramskih paketića maloj raji iz povratničkog sela Liplje kod Zvornika. Uručeno je 25 bajramskih paketića u kojima su se nalazili slatkiši, sokovi, igračke i drugo.



Akcija podjele paketića postala je tradicionalna, budući da je forumaši Tuzlarija provode zadnjih šest godina za djecu iz Liplja.

- Paketići su način da izmamimo osmijehe na licima djece, a svakako i da im uljepšamo Kurban – bajram. Zadovoljstvo je zapravo obostrano. Nadam se da ćemo i u budućnosti naći način i sredstva da nastavimo sa našim akcijama. U ime onih koje smo i ovog Bajrama obradovali i u čija smo srca unijeli osjećaj da nisu zaboravljeni zahvaljujem se svim donatorima - kazao je za naš portal jedan od organizatora akcije.

Učiteljica Elvisa Kičić istakla je da su djeca veoma sretna zbog paketića koje su dobili, te je izrazila nadu da će se ovaj vid saradnje sa humanitarcima Tuzlarija uspješno nastaviti.

- Disciplinirano čekanje u redu za bajramski dar ne može ostaviti ravnodušnim nikoga, pogotovo ako se zna da se radi o djeci čiji su roditelji nezaposleni. Stoga, ovakav znak pažnje prema našoj djeci vrijedan je svake hvale i djeca su se zaista obradovala – dodala je učiteljica Elvisa.

U čast posjete tuzlanskih humanitaraca učenici škole, zajedno sa svojim učiteljicama, priredili su bajramsku priredbu. Djeca su pjevala, recitovala, učila ilahije i zajedno sa gostima iz Tuzle i svojim roditeljima podijelila radost Kurban-bajrama. Pogledajte kako je bilo...























- Pri odlasku nismo mogli a da ne primjetimo da izraz lica djece govori puno i da jedan mali gest pažnje može učiniti veliku radost i njihovu svakodnevnicu učiniti ljepšom - dodali su organizatori akcije.

(Tuzlarije.net)