Intervju Dana: Geoffrey Nice, advokat



Suđenje Karadžiću će dokazati odgovornost Beograda

Sir Geoffrey Nice je advokat u Londonu. Pravo je studirao na Oxfordu. Član je Advokatske komore Engleske i Walesa u kojoj je potpredsjednik Savjeta za obrazovanje i etička pitanja. U Haškom tribunalu je radio u dva navrata. Od 1998. do 2000. godine bio je tužilac u slučajevima Goran Jelisić i Kordić/Čerkez. Najznačajniji dio njegove karijere je svakako period od 2001. do 2006., u kojem je bio glavni tužilac u slučaju Haško tužilaštvo protiv Slobodana Miloševića



Nino Maričić
Geoffrey Nice: "Mislim da će tužioci imati mnogo jednostavniji posao u slučaju Karadžić da utvrde namjeru izvršenja genocida"
DANI: U Sarajevu ste boravili povodom promocije knjige Rat u brojkama koju je priredila Ewa Tabeau. To je zbirka izvještaja eksperata Haškog tribunala o demografskim gubicima u ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 1999. Kolika je važnost tih izvještaja?

NICE: Ovo je veoma važan materijal i potrebno je da bude dostupan široj publici. Radio sam s demografskim ekspertima i izuzetno cijenim njihov doprinos u istraživanju demografskih posljedica ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu u vrijeme devedesetih. Međutim, ovaj skup ima i drugo značenje. Promocija ove knjige samo je jedan od primjera koliko materijala nastaje za vrijeme suđenja i izvođenja dokaza koji su od značaja za teme u tranzicijskim društvima - znači društvima koja su u procesu promjena i demokratizacije poslije dugog perioda političkog nasilja i masovnih zločina.

DANI: Tribunal ste napustili 2006., kratko nakon smrti Slobodana Miloševića. Da li još uvijek imate vremena da pratite rad Haškog tribunala?

NICE: Da, pratim slučajeve ICTY-a koliko god mi to moje trenutne profesionalne obaveze dopuštaju. Posebno sam zainteresiran za procese koji su povezani sa slučajem Slobodana Miloševića, to su: Đorđević, Perišić, Šešelj, Karadžić te Stanišić i Simatović. Svi oni su bili imenovani kao članovi zajedničkog zločinačkog poduhvata u slučaju Milošević. Svi oni su imali ulogu u definiranju kriminalnog plana ili njegovoj izvedbi. Jedina razlika je u tome što je Miloševićev slučaj zaokruživao kriminalni plan i za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, dajući jednu cjelovitu sliku o tome čemu je težila srpska politička elita 90-ih godina, dok se svi ovi drugi slučajevi bave samo jednim dijelom kriminalnosti plana. To je u jednu ruku neminovno jer niko nije imao takvu de facto političku moć kao Milošević. Što se moga posla tiče, to znači da se zaokružena pravna teorija o kriminalnosti plana njegove politike ustvari fragmentira i time se narušava cjelokupna slika. To bi bilo drugačije da se naprimjer Miloševiću sudilo skupa s nekoliko drugih političara koji su s njim od početka učestvovali u artikuliranju i ostvarenju plana. No to se nije dogodilo, pa je ovo fragmentiranje neminovno, jer koncept suđenja je zasnovan na individualnoj krivičnoj odgovornosti.

DANI: Kakvu korist Tužilaštvo u slučaju Karadžić može imati od dokaza iznesenih u slučaju Milošević, općenito od iskustava tima iz slučaja Milošević?

NICE: Karadžićev slučaj je veoma važan jer se njemu isto kao i Miloševiću sudi za političku odgovornost. Do sada u Tribunalu nije bilo mnogo presuda političarima. Većina optuženih i osuđenih bili su iz redova vojske, policije i paravojske. Tribunal nema presudu za političku krivičnu odgovornost kada je u pitanju genocid. Doprinos Miloševićevom suđenju se može sagledavati iz više uglova. Prije svega, ostavili smo veliku proceduralnu prednost. Mi smo ubijedili Sudsko vijeće da prihvati pismene izjave i tako omogućili svjedočenje mnogo više svjedoka. Uštede u vremenu su vrlo značajne u ovakvim suđenjima. Pismene izjave svjedoka će se po toj istoj proceduri koristiti u slučaju Karadžić i jako mi je drago zbog toga. Drugo, nama je slučaj Milošević otvorio vrata u neke dijelove arhive u Beogradu koji bi bez ovog slučaja ostali zatvoreni za Tribunal i za javnost. Mnogo dokumenata iz tih arhiva upravo govori o vezi između Beograda i Pala. Tu se naravno radi i o pristupu nekim ključnim svjedocima, takozvanim "insajderima", koji će isto tako svjedočiti u Karadžićevom slučaju. Ja sam radio s nevjerojatno sposobnim pojedincima iz redova istražitelja, istraživača i vojnih analitičara koji su postigli jako puno upravo u tom istražiteljskom i analitičkom dijelu slučaja. Tu bih svakako izdvojio njihov rad u pronalaženju i analizi dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane Srbije, Kula-videa iz 1997. na kojem se obilježava dan jedinica za specijalne operacije srpske Državne bezbjednosti i videa s egzekucijama Škorpiona iz Godinjskih bara - koji nije ušao u dokazni materijal tada, ali će, pretpostavljam, ući u dokazni materijal u slučaju Karadžić. I treće, iako nismo stigli do presude, Miloševićev slučaj se ticao odgovornosti za zločine u Bosni i Hercegovini i ja mislim da smo dosta toga razjasnili u odnosima između članova zajedničkog zločinačkog poduhvata i njihovoj ulozi u planiranju i izvršenju zločina u Bosni i Hercegovini. Karadžiću će se suditi za individualnu krivičnu odgovornost, ali po pravnoj teoriji zajedničkog zločinačkog poduhvata za zločine i za rat i taj koncept će neminovno Pale povezati s Beogradom. Mnoge od tih veza, npr. između Karadžića i Miloševića, Karadžića i Stanišića, Karadžića i Šešelja su već obrađene na Miloševićevom suđenju.

DANI: Veliko pitanje u skraćivanju optužnice protiv Karadžića bio je genocid 1992. U slučaju Milošević, na kraju iznošenja dokaza Tužilaštva, sudije su tzv. međupresudom od 16. 6. 2004., potvrdile da je genocid izvršen u sedam bosanskohercegovačkih gradova: Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Ključu i Bosanskom Novom. Koliko je bilo teško Miloševiću dokazati genocid? Možete li ukratko objasniti kako ste razvili Miloševićevu namjeru, mens rea, za genocid?

NICE: Mens rea za genocid znači namjeru da se uništi etnička grupa u cjelini ili djelimično i da je ta namjera dokazana u mislima optuženog. Postoje manji nivoi odgovornosti gdje se može genocid identificirati, kao što je saučesništvo u genocidu, te pomaganje i podstrekavanje genocida. Dakle, moguće je da osoba bude odgovorna za genocid ako ste pomagali nekome za koga ste znali da čini genocid. U slučaju Milošević, na kraju faze Tužilaštva, većinskom odlukom, dakle dvojica sudija su potvrdili da je bilo dokaza za Miloševićevu direktnu formu odgovornosti za genocid. Manjina, odnosno jedan sudija je izdvojio mišljenje i smatrao je da je Milošević odgovoran za dva niža stepena odgovornosti za genocid. Mi smo se u Miloševićevom slučaju usmjerili od početka na kriminalnost plana za koji je on bio odgovoran kao de facto vođa svih Srba. Nije bilo promjene plana bez njegove direktne umiješanosti. Pa i onda kada je bilo neslaganja s bosanskim Srbima oko detalja ili metoda, Milošević je bio taj koji je imao zadnju riječ. To pokazuje na kraju i Dayton gdje je on predstavljao sve Srbe. S druge strane mi smo isto pokazali njegovu de facto moć i time odgovornost za izvršenje plana preko dokaza koje smo našli i koji pokazuju kontinuiranu podršku Beogradu za finansiranje ratne mašinerije u Bosni i Hercegovini. To se odnosi i na situacije kada je Milošević morao znati da se tu radi o genocidnim procesima. Jer genocid nije jednokratni zločin. To je proces koji, ako se ne zaustavi na vrijeme, teče dalje i postaje sve veći. Genocidno nasilje u Bosni i Hercegovini počinje 1992. i kulminira 1995., zločinima u Srebrenici. To je bila pravna teorija o genocidu. Mi smo prema nekim strateškim dokumentima tačno mogli vidjeti gdje je genocid neminovan. To su bili dokumenti poput Šest strateških ciljeva iz maja 1992. koji je donijela Skupština RS-a. Milošević je direktno dobijao informacije o tome šta se dešava na terenu od diplomatskih predstavništava SRJ, od Srba širom svijeta i od nevladinih organizacija. On na to nikada nije ozbiljno odgovorio. Štaviše, on je i poslije upozorenja nastavio toleriranje zločina i time razvio kulturu nekažnjivosti za pojedince u redovima državnih institucija koje su činile i finansirale te zločine. Iako nismo imali pristupa prisluškivanim razgovorima o njegovim direktnim naredbama, mi smo se oslanjali na ono što je on rekao direktno ili indirektno preko drugih članova zajedničkog zločinačkog poduhvata. Jer osim mens rea, odnosno umišljaja, važno je fokusirati se i na actus reus - odnosno rezultat nečijih postupaka. Rezultat politike koju je vodio Milošević u Bosni i Hercegovini, preko pojedinaca i institucija, su svi zločini navedeni u optužnici. Mi smo trebali dati odgovor u sudnici ko je odgovoran za njih i zašto i kako su se ti zločini dogodili. A što se tiče Karadžića, iako ne znam detalje vezane za dokaze koje će Tužilaštvo koristiti za dokazivanje njegove krivice, jer suđenje pratim samo s distance, mislim da će dokazivanje genocida u slučaju Karadžić biti mnogo jednostavnije. Karadžićeve javne izjave nisu samo poticale mržnju i nasilje, nego mogu biti upotrebljavane za dokazivanje stanja svijesti na osnovu kojeg su činjeni zločini protiv nesrpskog stanovništva. Želio bih samo da skrenem pažnju na to koliko je mnogo Karadžić govorio o svojim namjerama da smo mi u jednom od najvažnijih podnesaka za dokazivanje genocidne namjere u slučaju Milošević koristili jako puno citata Karadžića kao člana zajedničkog zločinačkog poduhvata. Tako da mislim da će tužioci imati mnogo jednostavniji posao u slučaju Karadžić da utvrde namjeru izvršenja genocida. Bez obzira na to, morat će se proći kroz isti proces dokazivanja pokazujući njegovu de jure poziciju u političkoj i vojnoj strukturi RS-a i kontrolu u strukturi kao i njegovu de facto poziciju kao političkog partnera Slobodana Miloševića koja je definirala njegov politički autoritet u RS-u.

DANI: U slučaju Milošević, genocid ste tretirali kao proces, dokazivali ste ne samo genocidni plan i kontrolu izvršenja genocida u Bosni i Hercegovini iz Srbije, nego ste koristili i interdisciplinarnu naučnu metodologiju da biste dokazali genocid. Koristili ste ekspertne svjedoke, kao što je recimo Ton Zwaan koji se bavi sociologijom genocida, da biste sudijama približili šta je sve potrebno za izvršenje genocida. Kao što ste rekli, do sada je genocid dokazan za vojnu odgovornost, i samo za područje Srebrenice. Da li je problem u tome što su ostali tužioci koristili taj uski pravnički pristup? Da li je moguće da ako se ne odmaknu od ovog uskog pravničkog pristupa, tužioci propuste šansu da Karadžiću dokažu odgovornost za genocid?

NICE: U sudnici svi pristupi su pravni. Ono što, čini mi se, vi identificirate jeste da neki advokati uzimaju taj uski advokatski pristup i ne pokazuju interes za discipline van prava. Mislim da je šteta što nije bilo koherentnog liderskog pristupa u Haškom tribunalu, da se timovi inspiriraju da prihvataju druge nauke osim prava. Meni se čini da nije bilo razloga da se držimo na distanci prema istraživačima koji znaju više od nas o bivšoj Jugoslaviji, koji govore jezik i znaju kulturu, da držimo distancu od demografa, historičara, analitičara svih vrsta. Advokati u Tužilaštvu nisu pokazali poseban entuzijazam da uče od takvih ljudi. Bilo im je mnogo jednostavnije da na događaje gledaju na pojednostavljen način. Ja sam dolazio ovdje u slobodno vrijeme, doduše više u Beograd nego u Sarajevo, da bih učio od političara, aktivista iz nevladinog sektora, od filozofa, pravnika, statističara. Ti razgovori davali su mi podlogu da razumijem temu koju sam radio. Bilo je to ne samo informativno i zanimljivo, nego mi je davalo više autoriteta u ispitivanju svjedoka. Taj pristup nisu prihvatili drugi tužioci u uredu, i meni je žao zbog toga, jer mislim da su sebi uskratili potencijalno veliku prednost.

DANI: Dokazivanje genocida bilo je jedno od najosjetljivijih pitanja u radu Tužilaštva. Srpski lobiji su najviše energije uložili da "udruženi zločinački poduhvat" i optužbe za genocid budu uklonjene iz optužnica za političku odgovornost. Na jednoj konferenciji u Haagu, slušala sam Vaše izlaganje u kojem ste rekli da između "individualne krivične odgovornosti za genocid" i odgovornosti države postoji mala - ako uopće postoji - razlika. Da li u tome možemo naći razlog da je srpski lobi bio tako uporan da "skine" ove dvije tačke optužnice kod Karadžića?

NICE: Svakako je istina da na najvišem nivou ovi zločini ne mogu biti počinjeni od strane pojedinaca, bez umiješanosti države. Naravno, u jurisdikciji Haškog tribunala je samo individualna odgovornost. Drugo, "udruženi zločinački poduhvat" je neka vrsta kolektivne odgovornosti, a u Miloševićevom slučaju i forma državne odgovornosti, jer pojedinci imenovani unutar udruženog zločinačkog poduhvata koji su bili ministri, predsjednici, načelnici generalštaba vojske predstavljaju i državne institucije. Nije mi poznato da su postojali politički pritisci da se izbaci optužba za genocid za 1992. Moguće je da je ideja o skraćivanju optužnice bila zasnovana na ekonomskim faktorima, želji da se izlazna strategija Tribunala ne mora produžavati zbog Karadžićevog suđenja. S druge strane, veliki broj evropskih pravnika i analitičara su smatrali da skraćivanje suđenja ne bi bilo u interesu pravde. Kakvi god da su razlozi u pitanju, nije bilo radikalnog skraćivanja optužnice, što je po mom mišljenju jako dobro.

DANI: Mislite li da će presude Haškog suda doprinijeti usaglašavanju historijskih interpretacija?

NICE: Činjenica da mi ovdje u Sarajevu raspravljamo o demografskim posljedicama ratova u bivšoj Jugoslaviji, već govori o važnosti ICTY-a za historijsku interpretaciju. ICTY ima veoma snažan mandat i u svrhu istraživanja i dokazivanja zločina skupljena je ogromna arhiva. Ta će arhiva biti važan izvor za interdisciplinarno i historijsko istraživanje. Ali niti jedna presuda neće dati definitivnu historiju ovih događaja. Neće dati niti jednoznačnu i trajnu historijsku interpretaciju. Historičari će morati svaki izvor, kao i sve nove dokaze do kojih se bude dolazilo poslije zatvaranja Tribunala, analizirati i kritički procjenjivati. Ovdje bih želio dodati važnost razumijevanja pravnih procesa. Čini mi se da nekad postoji nerazumijevanje o ulozi broja ubijenih za pravnu kvalifikaciju zločina. Jer, tamo gdje je dokazana genocidna namjera - dvoje mrtvih pripadnika jedne grupe ubijenih s namjerom da se djelimično ili u cjelini uništi jedna grupa, već sačinjava zločin genocida. U pravnom dokazivanju genocida, kriminalnost plana i stanje svijesti ili genocidna namjera optuženog je to što se treba dokazati izvan svake sumnje.

DANI: Bilo je previše, čini mi se, nerealnih očekivanja da će Haški tribunal doprinijeti pomirenju u regionu. Šta mislite o tome? Koliko je realno od sudova očekivati da pomažu pomirenju u slučajevima kada se društvo suočava s posljedicama masovnih zločina?

NICE: Ova tema svakako mora biti detaljno istražena. U ovom trenutku nema konkretnih dokaza da je Tribunal doprinio pomirenju. Nakon 15 godina bh. država je polarizirana kao nikad do sada. Mnogi počinioci, koliko mi je poznato, još uvijek su na nekim javnim funkcijama. Sve su to procesi koji se trebaju rješavati paralelno s Haškim suđenjima. Dokazivanje krivične odgovornosti na sudovima će uvijek biti selektivno i simbolično. Međutim, društvo se treba boriti protiv naslijeđa masovnih zločina na svim mogućim nivoima, uključujući nepravne metode. U tom procesu će neminovno biti pokušaja poricanja i relativiziranja zločina. Suđenja, presude a i sav materijal predstavljen u sudnici, imat će veliku ulogu u definiranju kolektivnog sjećanja zajednica koje su prošle kroz period masovnih zločina i političkog nasilja.

DANI: Mislite li da bi Karadžić mogao biti neprijatan svjedok za međunarodnu zajednicu?

NICE: Ne mislim. On neće raditi na tome da diskreditira međunarodnu zajednicu ili pojedince iz međunarodne zajednice jer će tako raditi protiv svog interesa. Biće zanimljivo posmatrati koje će to teme dominirati njegovom odbranom. Naprimjer, da li mu je neko dao zeleno svjetlo za napad na Srebrenicu? I ako jeste, ko je to? No, čak i ako je neko iz međunarodne zajednice to uradio, to ne oslobađa odgovornosti Karadžića i srpsko rukovodstvo za zločin koji je počinjen. Tako da... i ako se Karadžić bude fokusirao na diskreditiranje međunarodne zajednice, mislim da će samo gubiti vrijeme.

DANI: Prije godinu dana izjavili ste da bi se Karadžićevo suđenje moglo završiti u Sarajevu. Da li još uvijek mislite da je to mogući scenarij?

NICE: To sam izjavio 2008., neposredno nakon što je uhapšen Karadžić, imajući u vidu izlaznu strategiju Tribunala. Mnogi slučajevi će svakako biti završeni do 2011. i Karadžićev slučaj bi mogao biti jedini koji nije završen. Mnogi su 2008. ponudili svoje kapacitete Tribunalu. Znajući to, predložio sam Sarajevo, zbog svih veoma očiglednih razloga. Naravno, suđenje bi i u tom slučaju trebalo biti pod međunarodnom jurisdikcijom i međunarodnim sudskim vijećem.

DANI: U istom ste članku spomenuli da bi suđenje bilo dobra prilika da se zahtijeva skidanje zaštite s nekih važnih dokumenata u slučaju Milošević?

NICE: Vi vjerovatno mislite na dokumente Vrhovnog savjeta odbrane. Od kada je pokrenuta ta afera i od kada su mediji o tome pisali, ništa u ICTY-u nije poduzeto da se skine zaštita s tih dokumenata. Zapravo, od 2005., više dokumenata slične važnosti je zaštićeno od javnosti. Naglasak na dokumentima Vrhovnog savjeta odbrane pomogao je da se skrene pažnja s većeg broja dokumenata koji su zaštićeni direktnom pogodbom između Carle del Ponte i Beograda. To znači da je javnost oštećena i da ne može vidjeti najvažnije dokaze umiješanosti Beograda u rat u Bosni i Hercegovini. Pošto ti dokumenti mogu biti važni za reviziju slučaja Bosna i Hercegovina protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, jedini način da se do tih dokumenata dođe jeste da država Bosna i Hercegovina od Savjeta sigurnosti zahtijeva istragu u vezi sa zaštitom ovih dokumenata u Tribunalu. Ovo je nešto za što država Bosna i Hercegovina mora preuzeti odgovornost.

DANI: Vi ste jedna od rijetkih osoba koju poznajem a za koju znam da je vidjela te čuvene, tajne transkripte Vrhovnog savjeta odbrane Srbije.

NICE: Da.

DANI: Poznato je da su ti transkripti bili među onim ključnim dokazima koji su bili dovoljni da uvjere sudije da u međupresudi potvrde optužbu za genocid. Ali ti dokazi nisu korišteni u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, jer sudije nisu insistirale na tome da dobiju te dokumente. O ponašanju ICTY sudija da te transkripte zaštite od javnosti i drugih sudija već je mnogo rečeno u javnosti. Međutim, često se previđa činjenica da su sudije Međunarodnog suda pravde imale pravo da nalože Srbiji da te dokumente izruči prije donošenja presude. Šta mislite o takvoj "pravnoj logici"?

NICE: Smatram da je to nevjerovatno, jednostavno to ne mogu da razumijem. Da li nam to govori o korupciji suda? Također, ne mogu da vjerujem da su sudije korumpirane. Tim slučajem je predsjedavala Rosalyn Higgins koju ja poštujem. Možda je bilo nešto izvan ove nepojmljive odluke što mi ne znamo. Ukratko, to ne mogu da razumijem. Oni su morali tražiti transkripte Vrhovnog savjeta odbrane, jer su tad već znali da oni postoje i samo su tako mogli donijeti relevantnu odluku. Ali ako država Bosna i Hercegovina dođe u posjed tih i drugih relevantnih dokumenata, do 2017. godine taj se slučaj može ponovo otvoriti. To je sad već pitanje državne politike Bosne i Hercegovine koja ovo pitanje može i treba pokrenuti preko Vijeća sigurnosti koje je odgovorno za rad Tribunala.

DANI: Da li ste Vi lično nekad bili pod političkim pritiscima?

NICE: Najočigledniji primjer političkog pritiska su transkripti Vrhovnog savjeta odbrane i to kako su oni zaštićeni od javnosti i od drugih sudova. Ali to je toliko puta ispričana priča, da je ne bih sad ponavljao. Ono što je manje poznato jeste to kako sam zaustavljen u tome da dođem do dokaza o komunikaciji između Mladića i Miloševića u julu 1995., za vrijeme genocida u Srebrenici. Ovo što ću sada reći ne odnosi se na sudije, tako da sam, čini mi se, slobodan da to ispričam. Naime, u NIOD izvještaju spominje se da je Al Gore na sastanku s Miloševićem iz transkripata čitao sadržaj prisluškivanih razgovora između Miloševića i Mladića iz jula 1995. Naravno, podnio sam zahtjev Sudskom vijeću da od određene zemlje sudskom naredbom traži transkripte tih prisluškivanih razgovora. Zakazana je rasprava, ali je otkazana sedmicu dana prije zakazanog roka. Naime, Carla Del Ponte je dobila poziv od "te" zemlje da je bolje da ne insistira na toj sudskoj naredbi, i ona je uradila kako su joj rekli. Nama su nedostajali transkripti Vrhovnog savjeta odbrane iz tog perioda i prisluškivani razgovori bili bi od izuzetno velike važnosti. S druge strane, takvi transkripti bi možda također pokazali šta je zapad znao i implicirali bi zapadne vođe za nesprečavanje genocida.

DANI: Ali sve te političke manipulacije su moguće jer je Haški sud za svoj rad odgovoran samo Savjetu sigurnosti. Jer, po svemu do sada javne kritike vezane za tajnost rada Suda koje su dolazile iz regiona bile su ignorirane.

NICE: U državama parlamentarne demokracije postoji kontrola rada suda, sudovi su odgovorni javnosti. U radu Tribunala nema tog mehanizma kontrole i odgovornosti. Nedostaci i greške su neminovni u radu svake institucije. Pitanje koje se nameće jeste ko i kako uopće može registrirati neregularnosti jedne ovakve institucije. Mnogo nedostataka i grešaka tako ostaje neprimijećeno od strane javnosti. U regiji nema institucija koje kontinuirano prate rad Tribunala na relevantan i kritičan način. Jedan od primjera konstruktivnog pritiska na rad Tužilaštva bile su nedavne demonstracije protiv skraćivanja optužnice protiv Karadžića. Tužilaštvo je nakon javnog protesta nevladinih organizacija iz Bosne i Hercegovine zauzelo stav da ne smanjuje optužnicu. Optužnica je nakon nekoliko sedmica skraćena, ali ipak je skraćena na način koji je odgovorio i zahtjevu žrtava i zahtjevima administracije pravde za što kraćim i efikasnijim sudskim procesom.

Ratni zločinac Karadžić ni sutra se neće pojaviti na suđenju

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić ni sutra se neće pojaviti u sudnici Haškog tribunala, potvrdio je danas Goran Petronijević, pravni zastupnik Karadžića.

On je rekao da će Tužilaštvo sutra vjerovatno nastaviti uvodnu riječ, po čijem će završetku, kako je ocijenio, proces doći u krizu, koju sudsko vijeće pokušava da izbjegne nekom vrstom statusne konferencije zakazane za utorak, 3. novembra.

On je naveo da će tim odbrane odlučiti da li će se neko od članova tima u utorak pojaviti u sudnici, dodajući da sutra putuje u Hag, gdje bi u 14.00 časova u pritvorskoj jedinici trebalo da se sastane sa Karadžićem.

Petronijević smatra da bi eventualno nametanja branioca Karadžiću bilo jako loše za Tribunal, jer bi postupak došao u veliku krizu, dodajući da uopšte ne bi želio da se tako nešto pojavi kao mogućnost.

"Verujem da bi postupak u tom slučaju ušao u veliku krizu, zbog toga što Karadžić sigurno ne bi komunicirao sa onim koji je nametnut, drugo, tom bi čoveku trebalo mnogo vremena da uđe u materiju, a ako ne bi ušao u materiju nego bi prihvatio da bude fikus u sudnici, on bi doveo u pitanje svoj lični, moralni, stručni i profesionalni integritet, a i Haškog tribunala", istakao je Petronijević.

Suđenje bivšem predsjedniku RS počelo je prošle sedmice pred Haškim tribunalom iznošenjem uvodne riječi Tužilaštva, bez prisustva Karadžića, koji ne želi da prisustvuje početku suđenja, jer nije imao dovoljno vremena za pripremu odbrane.

Sudsko vijeće je njegovo odsustvo protumačilo kao ''odricanje od prava da se prisustvuje suđenju''.

Haški sud odbio je prošle nedjelje Karadžićev zahtjev za četvoromjesečno odgađanje početka suđenja.

Vijeće je naložilo da, ukoliko se Karadžić ni sutra ne pojavi u sudnici, u utorak, 3. novembra bude održana rasprava na kojoj bi strane u postupku izložile svoja viđenja kako da bude nastavljeno suđenje ukoliko optuženi ne bude prisutan.

Među opcijama je i nametanje advokata Karadžiću i imenovanje ''prijatelja suda'' za ovaj predmet.

Bivši predsjednik RS brani se sam pred Tribunalom, koji ga tereti za za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine. /kraj/vk

Fikret Alić je i jedan od simbola stradanja u BiH

Samo želim da i zločinac pati

Fikret Alić, bivši logoraš jednog od najzloglasnijih prijedorskih kazamata Trnopolje, jedan je od predstavnika žrtava koje su prisustvovale početku suđenja Radovanu Karadžiću u Hagu. Alić je s rodbinom, prijateljima i poznanicima iz prijedorskog naselja Kozarac odveden u logor Trnopolje uljeto 1992. godine.


On je i jedan od simbola stradanja u BiH. Snimak koji su u logoru Trnopolje zabilježili britanski mediji, na kojem se iza bodljikave žice vidi Alić koji je tada izgledao kao živi kostur, obišao je svijet.

Od tada je prošlo 17 godina i bivšeg logoraša rijetko ko danas može prepoznati, upoređujući ga sa snimkom iz 1992. Jedino što želi to su pravda i kazna za zločince.

- Želim da Karadžića osude pravdom koju je zaslužio, a to je doživotna robija. Ne želim da se ubije, nego da propati makar mali dio onoga što smo mi dok smo bili u njihovim rukama. Jednog dana volio bih da se dokaže i da je bivša Jugoslavija pomogla bosanskim Srbima u uništavanju nesrba u BiH - kaže Alić.

(AVAZ)

Fotografije Fikreta Alića snimljene u logoru Trnopolje 1992.godine

02.11.2009.

ICTY

Karadžić direktno odgovoran za Srebrenicu

Pokolj u Srebrenici u junu 1995., u kojem je likvidirano više od 7.000 muslimanskih muškaraca i dječaka, jedna je od "crnjih stranica u povijesti čovječanstva", a zločini u srebreničkoj enklavi predstavljaju vrhunac odluke Radovana Karadžića da se istočna Bosna očisti od muslimanskog stanovništva, izrekao je u ponedjeljak pred haškim sudom tužitelj Alan Tieger u nastavku svoje uvodne riječi na suđenju bivšem političkom vođi i vrhovnom zapovjedniku bosanskih Srba.

Radovan Karadžić je optužen po 11 tačaka optužnice za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Tačke optužnice uključuju 44-mjesečnu opsadu Sarajeva tokom koje je poginulo blizu 12.000 ljudi i pokolj u Srebrenici. Ponovo se nije pojavio u sudnici ICTY-a, najavivši svoj dolazak u utorak.

"Radovan Karadžić je kao vrhovni zapovjednik izravno odgovoran za naredbe 4 i 7", kazao je Tieger, objasnivši da se one odnose na 'čišćenje' područja oko Srebrenice, Goražda i Žepe i stvaranja uvjeta "potpune nepodnošljivosti, nesigurnosti i besperspektivnosti" kako bi se stvorili uvjeti za eliminiranje enklava.

"I usmeno i pismeno sam naredio da se ide na Srebrenicu i Žepu", pročitao je tužitelj Karadžićeve riječi koje je uputio zastupnicima skupštine bosanskih Srba.

Tieger je primijetio da je Karadžić nakon "čišćenja" istočne Bosne unaprijedio sve one koji su pridonijeli "uspostavi srpske države na tim prostorima", spomenuvši pritom, između ostalih, glavnog zapovjednika VRS-a Ratka Mladića i zapovjednika Drinskog korpusa Radislava Krstića.

Tužitelj je podsjetio da je početkom juna 1995. Karadžić izdao zapovijed da se pokrene akcija "Krivaja 95" o pokretanju ofanziva i operacija u svrhu razdvajanja Srebrenice i Žepe i stvaranja uvjeta za eliminaciju tih enklava. Prema optužnici, napad na Srebrenicu je počeo 6. juna, a tri dana kasnije Karadžić daje zeleno svjetlo za njezino zauzimanje, da bi do 14. juna Vojska Republike Srpske (VRS) pobila hiljade muškaraca i dječaka.

"Preživjeli nisu uspjeli obnoviti svoje živote. Ta trajna tragedija dio je zločinačkog naslijeđa", poručio je Tieger.

Izrazio je uvjerenost da je Karadžić bio potpuno upućen u zločine koji su tada počinjeni jer je svakodnevno dobivao izvještaje svojih podređenih. Na današnjoj sjednici su pročitani dijelovi više dokumenata i telefonskih razgovora iz kojih je vidljivo da je Karadžić bio u stalnoj komunikaciji s vojskom na terenu.

"Sa Srebrenicom je gotovo. Žepa je sljedeća na redu", javio je Mladić Karadžiću.

Tieger je kazao da će tužiteljstvo dokazati da je "tokom cijelog tog razdoblja zapovjedni lanac funkcionirao".

"Karadžić ne samo da je znao za hiljade zarobljenih nego je naredio da se iz Bratunca premjeste u blizinu Zvornika, sve do pogubljenja. Mogao je, ali nije naredio da ih se uputi u logor Batković", dodao je Tieger. Nabrojio je potom stratišta u Petkovcima, Orahovcu, Kravici, Branjevu, Pilici... gdje je strijeljano po 1.000 ljudi.

Pročitavši dvije Karadžićeve upute o poštivanju Ženevske konvencije upućene vojnopolicijskim snagama ili lokalnim vlastima, od kojih su neke napisane i na engleskom jeziku, tužitelj ih je ocijenio bezvrijednim i jalovim pokušajem zataškavanja zločina i podilaženjem međunarodnoj zajednici.
"Radi se o cinično kozmetičkoj prirodi riječi o međunarodnom pravu", ustvrdio je Tieger i podsjetio da je Karadžić nakon pada Srebrenice slavodobitno poručio: "Mi smo živu mačku odrali pred cijelim svijetom."

Zaključujući svoju uvodnu riječ, Tieger je podsjetio da je strašna činjenica o razmjeru zločina u Srebrenici već više puta dokazana u slučajevima na haškokm sudu, a da optuženi negira zločine jer "zna da će ga istina osuditi".

Predsjedavajući sudskog vijeća je najavio da će se u utorak optuženom i tužiteljstvu dati prilika da "izlože svoje argumente o nastavku suđenja".

"Na sjednici ćemo pokušati pronaći rješenja za izlazak iz slijepe ulice. Moguće je da se suđenje nastavi u odsutnosti Karadžića ili da mu se nametne branitelj. Također je moguće da dođe do odgode suđenja kako bi se dodijeljenom branitelju dalo vremena za pripremu", kazao je sudac O-Gon Kwon, prenijela je Hina.

General Radislav Krstić, spomenut u uvodnoj riječi tužiteljstva osuđen je 2004. godine na 35 godina zatvora zbog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Njemu je Žalbeno vijeće haškog suda ublažilo kaznu s 46 na 35 godina zatvora, preinačivši kvalifikaciju njegove kaznene odgovornosti s počinitelja na "pomagača" u zločinu.

O pokolju u Srebrenici pokrenute su brojne istrage, a 2002. godine je zbog "slučaja Srebrenica" ostavku dala cjelokupna nizozemska vlada. Njezini vojnici su bili zaduženi za čuvanje Srebrenice kao "sigurne zone" kakvom ju je u aprilu 1993. proglasilo Vijeće sigurnosti UN-a rezolucijom 819.

Umjesto toga su se ostvarile "jezovite i vidovite riječi Ratka
Mladića da je došao trenutak osvete nad Turcima".

S početkom suđenja Karadžiću brojni se analitičari pitaju hoće li na vidjelo doći cjelovita slika događanja u Srebrenici. Bivši haški tužitelj u predmetu Slobodan Milošević Geoffrey Nice je nakon četverogodišnjeg proučavanja materijala ustvrdio da su brojna pitanja o Srebrenici i dalje neriješena, a posebice se ističe pitanje "suučesništva" Zapada u tom strašnom zločinu.

"Ne sugerira se da je Zapad unaprijed znao da će se dogoditi pokolj, ali je mogao znati da će doći do zauzimanja enklave... sama činjenica o tom njihovu znanju, u svjetlu onoga što se dogodilo, predstavlja sramotu koja je rezultirala time da se ne žele otkriti svi detalji tog slučaja", kazao je Nice.

Vjeruje da se neki odgovori nalaze u "zacrnjenim" dijelovima
dokumenata iz slučaja Milošević, a za koje je sud u Den Haagu odlučio da ostanu tajni.

I bivši nizozemski ministar obrane Joris Voorhoeve, koji je
promatrao bespomoćnost svojih vojnika pred srpskim postrojbama, i dalje traži odgovore na pitanja koja ga progone već 14 godina. Prema njegovim riječima, obavještajni su podaci jasno ukazivali da se bosanski Srbi pripremaju na zauzimanje triju enklava u istočnoj BiH.

Ima teške riječi za međunarodnu zajednicu i tvrdi da su dvije članice Vijeća sigurnosti znale da će napad biti izveden.

"Ne tvrdim da su znali da će slijediti pokolj. U svakom slučaju, ništa nisu učinili s onim što su znali", kazao je Voorhoeve.

BBC zaključuje da "tajnovitost" i dalje sprječava najplemenitiji cilj međunarodne pravde - istinu i zadovoljštinu za žrtve.

(FENA)

03.11.2009

Hag: Zločinac se konačno pojavio u sudnici

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić pojavio se danas na statusnoj konferenciji u procesu koji se protiv njega vodi pred Tribunalom u Hagu, nakon što nije prisustvovao iznošenju uvodne riječi optužbe zbog premalo vremena koje mu je dato za pripremu odbrane.

Optuženi Radovan Karadžić izjavio je danas pred Haškim tribunalom da ne želi da bojkotuje suđenje, ali da ne može učestvovati u procesu sve dok ne bude spreman za odbranu.

Predsjedavajući sudija O Gon Kvon (O-gon Kwon) uzvratio je Karadžiću da o spremnosti za suđenje "odlučuje sudsko vijeće, a ne pojedinac", podsjećajući da je Karadžićeve argumente odbacilo i žalbeno vijeće Tribunala.

"Ja nipošto ne želim da bojkotujem ovaj proces koji je vrlo važan...i posljednja prilika da se dođe do istine...Ali, ne mogu da učestvujem u nečemu što je od početka pogrešno zbog kršenja mojih fundamentalnih prava, prije svega da budem spreman za odbranu", rekao je Karadžić tokom rasprave na tome kako nastaviti postupak.

Optuženi je tvrdio da suđenje "ne može početi dobro i završiti se dobro, ako se od mene očekuje da za pet mjeseci, od maja, savladam milion i 300.000 stranica dokumenata koje mi je dostavilo Tužilaštvo i još 700.000 stranica mojih dokumenata".

"Bez obzira na moj stav o Tribunalu, a ovih dana ću uložiti još dva podneska o njegovoj nenadležnosti, molim vas da ne pomislite da je riječ o ličnom nepoštovanju...Bio bih kriminalac, ako bih ušao u proces za koji nisam spreman", kazao je Karadžić.

Podvlačeći da nastavlja sa pripremama, Karadžić je nagovijestio da bi bio spreman za suđenje i prije maja ili juna iduće godine, roka koji je ranije tražio.

"I sudsko i apelaciono vijeće ustanovilo je da ste imali dovoljno vremena da se pripremite...Mi cijenimo vaše napore, ali vas istovremeno podsjećamo da je u vašem najboljem interesu da učestvujete u suđenju, kako bi pravda bila zadovoljena", podvukao je predsjedavajući sudija.

Današnje ročište održava se kako bi se pronašlo rješenje da li da se suđenje nastavi u odsustvu optuženog, imenuje savjetnik, potraži pomoć sa strane ili da se proces odgodi kako bi se imenovanom savjetniku dalo vrijeme za pripremu.

Tužilaštvo Haškog tribunala okončalo je iznošenje uvodne riječi, koje je počelo prošlog utorka, 27. oktobra, u Karadžićevom odsustvu.

Bivši predsjednik RS brani se sam pred Tribunalom koji ga tereti za ratne zločine tokom rata u BiH. Karadžić je 21. jula prošle godine uhapšen u Beogradu, a 30. jula je prebačen u Hag.

(ONASA)

03.11.2009

Tokom sedmice

Sudsko vijeće će donijeti odluku o nastavku suđenja

Suci Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) objavili su u utorak da će tokom sedmice donijeti odluku o nastavku suđenja bivšem političkom vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, koji bojkotira svoje suđenje.

- Sudsko vijeće donijet će svoju odluku o ovom predmetu pismenim putem tokom sedmice, izjavio je južnokorejski sudac O-Gon Kwon, koji je predsjedavao statusnom konferencijom koja je održana u utorak popodne, javio je AFP.

- Odgodit ćemo suđenje u očekivanju odluke Vijeća, dodao je on, otkazavši raspravu predviđenu za srijedu u toku koje se trebao saslušati prvi svjedok optužbe.

Radovan Karadžić ponovio je u utorak da nije spreman za svoje suđenje jer nema dovoljno vremena da pripremi odbranu, koju će sam voditi.

Optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti zbog svoje uloge u ratu u Bosni i Hercegovini, Radovan Karadžić je odbio da prisustvuje raspravama svog suđenja.

Suci su upozorili optuženog da bi se njegovo suđenje moglo nastaviti i u njegovom odsustvu ili da bi mu se mogao odrediti advokat po službenoj dužnosti, rješenje koje traži optužba, a koje Karadžić odbija.

(FENA)

eh......... šta reći na farsu i komediju Karadžića?? Sramota je mala riječ,hoće li pravda biti zadovoljena kao u slučaju drugarice Plavšić. Vidi se da igra isti scenario kao i nekada Milošević. Dok su zatovorenici- imali "kraljevski smještaj", iz slika koje su ovdje pokazane, on doista uživa u kraljevskom smještaju, pa može da zaj..... sve oko sebe . Šta drugu fali? U toplom ,čuvan , hranjen... Otegnuće se to suđenje bojim se i duže od vlaške molitve, a kazna kao i uvijek neće biti kad su srbi u pitanju primjerena.  

Suđenje bivšem vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću (64) odgađa se do ožujka 2010. godine. Sud mu je odlučio dodijeliti branitelja pa su odgodili početak procesa kako bi se mogao pripremiti za slučaj. Podsjetimo, haaški sud tereti Karadžića za 11 točaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti uključujući dvije točke za genocid, počinjene u ratu u BiH od 1992. do 1995. godine. Karadžić odbacuje sve točke optužnice.

24sata.hr