Info: Svi posjetioci foruma su obavezni da potuju forumska pravila.


FORUM : Vjene teme : Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

17-07-2009 at 23:47 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

17-07-2009 at 23:47 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)



17-07-2009 at 23:50 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

17-07-2009 at 23:54 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

17-07-2009 at 23:56 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

18-07-2009 at 00:39 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

Tuzla: Krajisnicii i Zenicani ucesnici Marsa Mira 2009


Nezuk, Sapna: Ucesnici Marsa Mira 2009 krenuli ka Srebrenici

18-07-2009 at 16:47 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

evo i jedna kratka reportaza ucesnika ovogodisnjeg marsa.

Prvi dan, srijeda 08.07.2009 (Duzina puta po organizatoru 40 Km)
Nezuk - Kamenica, polazak u 9,00h


Za mene dan poinje u pola est ujutro. Obavljam posljednje pripreme za polazak na mar, sve je spremno, ovaj trenutak sam ekao tri godine, sada napokon mi se ukazala prilika i pored mojih mnogobrojnih obaveza da se zaputim i da predjem onu istu trasu kojom su prije etrnest godina presli srebrenicani koji su bjezali pred etnikim agresorom.
Polazak iz Kalesije je planiran u pola 7 ispred zgrade opine, tu su nam podjeljene akreditacije i upoznati smo s kodeksom ponaanja. Negdje oko pola osam samo se zaputili s est autobusa za Sapnu, tanije za mjesnu zajednicu Nezuk. Kada smo stigli u Nezuk, prema nekim mojim procjenama tu je ve bilo barem 2500 ljudi. Bilo je ljudi iz svih krajeva BiH od Cazina od Brkog pa sve do Ljubukog. Veliki broj planinskih drutava iz Travnika, Srebrenika, Kladnja itd. Takodjer, veliki broj stranaca iz Francuske, panije, Italije, vicarske, Austrije, Velike Britanje, Holandije itd itd.
Sve je teklo po planu i brzo je kolona krenula. Prvo mjesto na kojem smo se zaustavili bila je spomen ploa kapetanu Hajri (Zmaj od Majevice), tu nam je odran ast historije. Govorili su njegovi saborci o njemu i njegovim ratnim uspjesima i oslobadjanju velike teritorije oko opcine Sapna i dr. Onda kolona je krenula dalje, kroz Baljkovicu pa Parlog. Prve masovne grobnice koje uz put srecemo su ve na Crnom Vrhu. Na Crnom Vrhu smo takodjer i napravili prvu veu pauzu za ruak. Ruak stavljam pod apostrofe, jer se radilo o nekih moda max. 500 kifla koje su pukle medju onima koji su prvi stigli na mjesto odmora. Od nekih preko 3000, (pa po procjenama i drugih do 4000 ljudi) se kretalo u koloni koja je sigurno razvukla na nekih 6-7 Km, ako ne i vie, kroz umske staze i planiske livade. Mnogi su ostali ostali gladni, pogotovo oni koji su se nadali da ce dobiti ruak, pa nisu nita ponijeli s sobom. Preko magistralnog puta Tuzla-Zvornik smo preli oko 12 sati. Dalje smo nastavili kroz Snagovo, pa prema Lipnju. U Joanici je poela padat kia koja nije prestajala sve dok nismo stigli u Kamenicu, gdje je bilo noenje. Vie od 10 posljednjih kilometara kia je padala, to bi nas narod rekao iz neba i zemlje, kretali smo se umskom stazom kojom samo mogu ii veliki bageri koji izlae drva iz ume. Kada smo stigli u Kamenicu, totalno mokri, promrzli i gladni, ponovo nastaju problemi, nedovoljno atora za sve uesnike, a i ono to je bilo atora neki su prokinjavali. Kalesija kao opina s najvie uesnika je dobila da se smjesti u kolsku salu u Kamenici, s nekih 300-350 osoba i to nije bilo dovoljno pa su mnogi spavali po kucama mjetana ili poruenim kuama koje je '92 druge stoje sruene i netaknute.

p.s. prema planinarima i njihovim sprava za mjerenje duine predjenog, prvi dan smo preli oko 47 Km.


Mar Mira 2009
Trasom smrti do slobode

Drugi dan, etvrtak 09.07.2009
Kamenica Konjevi polje (Mravinjci), duina puta 30 Km

Nakon provedene noi u sali osnovne kole u Kamenici i nakon asa historije koji nam je odrao Murat Hurti, ef federalnog forenzikog tima iz Tuzle. On nas je upoznao s svim onim ime se susree u svom poslu, a posebno nam je govorio o masovnim grobnicama koje je pronaao u irem podruju oko Kamenice, ak trinaest njih. Onda oko osam kolona kree Glodi i mostu na Drinjai, tu je se napravila jedna pauza od sat vremena da se dorukuje, pa onda prema Udru planinski vrh s preko 1000m. Penjanje uz Udr, nije bilo toliko teko, jer je ilo stazom od jedan po jedan, kroz hladovinu sume. Du cijelog puta dan prije nije bilo problema za vodu, jer smo esto nailazili na izvore ili kroz selo kod lokalnog stanovnita, al penjanje na Udr je izmorilo mnogo koji nisu imali dovoljno vode kod sebe. Silazak niz Cersku prema Konjevi polju je bio najtei dio puta drugog dana, jer je vei dio puta niz brdo, cik-cak i asvaltiran, a sunce je bilo izrazito jako, jo avalt je bio ugrijan. Na sreu nau nije bilo kie taj dan i malo smo ranije doli u kamp u Konjevi polju (oko 16 sati), tako da smo imali vise vremena da se odmorimo. Tu nas je i no posluila, tako da nije bilo kie, pa su mnogi koji su ostali bez mjesta za spavanje u atoru, spavali su pod otvorenim nebom.



Mar Mira 2009
Trasom smrti do slobode

Trei dan, petak 10.07.2009
Konjevi polje (Mravinjci) Potoari, duina puta 30 Km

Trei dan nastavljamo prema Potoarima. Prije samog polaska redari i vodje puta su nas upozorili da je ova dionica jedna od najopasnijih, zbog minskih polja i linije gdje su bili sukobi. Nakon nekih predjenih 5-6 Km, obratili su nam se dva preivjela uesnika iz '95, koji su nam govorili kako je to bilo '95, kada su oni s ostalih 13 000 ljudi krenuli (a neki govore da ih je bilo i vie) prema slobodnoj teritoriji. Nakon toga idemo prema Pobue i dolini smrti, kako su je nazvali oni koju su prezivljeli mar '95. Ovdje je se prema njihovim rijeima desio najvei pokolj srebreniana koji su pokuali da se probiju prema slobodnoj teritoriji. etnici su ih ovdje opkolili i napali ih s svim ime su imali, ak su i koriteni zabranjeni bojni otvori s haulucionim dejstvima. Takodjer, u redove srebreniana su ubacivali svoje ljude, a prema nekim informacijama i ljude Fikreta Abdia koji su doli iz Krajine i bili u snagama etnika i pod komandom Ratka Mladia. Dalje smo nastavili prema Ravnom Buljimu, na toj dionici samo i prolazili kroz srpska sela i tada je se desio onaj mali incident. Neki od uesnika kolone su se odvojili od kolone i otili prije regularne kolone i zapalili sijena. To stvarno nije nikom trebalo i drago mi je to su ih pronali tako brzo. Nastavili smo dalje s kretanjem kolone bez ikakvih problema i incidenata, od lokanih mjetana i ostalih uesnika kolone.

Nije bilo nikakvih ispada, prijetnji ni provociranja ni s jedne strane du cijelog puta i sve je prolo koliko toliko fer i korektno. Koliko sam ja mogao vidjeti niko nam nita nije runo rekao niti uradio, ni mjetani srpskih ni bonjakih sela. Du itavog puta uvijek smo nailazili na gostoprimstvo lokalnih mjetana koji su nas doekivali s kafa, sokovima i keksovima i slobodno nam dozvolili da naspemo sebi vode il koristimo njihove toalete.
Naalost kao i svake godine bilo je onih za koje moemo rei da su zalutali, doli su tu ni sami oni ne znaju zato. Bilo je onih koji su konzumirali alkohol du cijelog puta, pravili probleme u kampovima, mali milion ukradenih mobitela, novca, vrea za spavanje (ja sam jedan od onih kojima je ukradena vrea za spavanje). Organizacija je napravila dosta propusta, mnogo je onih koji su odustali prvi dan to zbog loe organizacije, to radi kie, uglavnom sav taj napor i umor koji podneses nestane u samoj pomisli na ono gdje si i kada pomisli kako je samo onim koji su pokuali da se spase bjeei od etnika i ubica.


Pie,
Adnan Jakubovi
Izvor vijesti: Kalesija Online

18-07-2009 at 16:49 | Ukljui u odgovor
Crni Vuk
Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 06-05-2008
Odgovori: 342
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User Visit Homepage
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

Put kojim su Srebreniani koraali lii na crnu zmiju otrovnicu

Pie: Admir Mei



Sedmog jula 1995. navrio sam svoj jedanaesti roendan.


Dok smo sjedili na visokoj uzvisini iznad naih kua, drugovi su mi tutnuli u ruku roendanske poklone: svijetlei metak i geler kapitalac. Nismo mnogo priali. Pogledi su nam bili uprti u daljinu odakle je dopirala priguena kanonada artiljerijskog oruja.
Tamo negdje, daleko, zvjeri su juriale na Srebrenicu

Naprezali smo se da razlikujemo eksplozije i pogodimo od koje metalne nemani potiu budui da smo do tada ve imali breme iskustva na leima i bez problema smo mogli razlikovati tenkovsku detonaciju od one iz VBR-a ili haubice.


Ne vrijedi, procijedio je Zijo kroz zube skroz se slabo uje. Da nije one planine tamo daleko to izgleda kao ovjek to ini seddu ulo bi se puno bolje.


Tek kasnije smo saznali da se planina to izgleda kao ovjek to ini seddu zove Udr i da je mnogo dalja i vea no to se oku ini


*****


Sredinom jula te godine, oni rijetki Srebreniani to su probili hermetiki etniki obru poeli su pristizati i u nae mjesto. Otac je kui doveo Mevludina.


Zaboravio sam kako je taj ovjek izgledao. Zaboravio sam njegovu poderanu odjeu, njegove izgrebane ruke i uljevite noge. Jedino to pamtim je njegov pogled.

Nikad, ni prije a ni poslije, nisam video takvu prazninu u neijim oima


Mevludin nije priao mnogo. Kazao je da rijei ne vrijede mnogo, da se njima ne moe opisati ono to je on vidio i doivio.


Vjerovao sam mu.


A tek etrnaest godina poslije uspio sam i naslutiti djeli smisla i besmisla to su se skrivali u onoj praznini u njegovim oima I dok me svi pitaju kako je bilo na Maru mira ja se sjeam Mevludinovog apatada se neke stvari ne mogu prevesti u rijei


Sve to mogu jeste pokuati

*****

DAN PRVI


Osmo po redu julsko jutro ponad Kalesije osvanulo je u dvije boje. Sunano zlatna i nebesko plava prekrile su i nebesa i zemlju.


Mladost je kao bujica tekla skromnim kalesijskim trgom, plavoute zastave vihorile su se na jutarnjem povjetarcu, a amor je lebdio nad njima.


Otac i brat prate me ka autobusima, a ja se borim da se otrgnem osjeaju koji me podsjea na onu davnu matursku eksurziju u Carigrad. Ovaj put nije eksurzija, ponavljam u sebi, ovo je prilika da suosjeam, da nauim, da zapamtim i da ne zaboravim


No, u krcatim autobusima to kreu ka Nezuku odjekuje smijeh i vedrina mi ponovo puni grudi. ofer je prisiljen dvaput stati kako bi neki klinac u umarku pored puta umirio svoj uzbueni stomak . Smiju mu se i zadirkuju ga. I on se smije iako mu nije nimalo prijatno. A u zraku ve osjeam duh zajednitva to e me pratiti du cijelog trnovitog puta ka Potoarimaisti onaj duh kojeg sam osjetio par mjeseci ranije na tribinama Bilinog polja kad su nai razbili Belgiju


U Nezuk stiemo ve pred formiranje kolone i polazak. Sve vrvi od ivota. Stigli su maristi iz Cazina, Sarajeva, Zenice, Jablanice, Bosanske Krupe, Mostara, Banja Luke, Francuske, Njemake, vicarske, vedske, Danske, BelgijeI svi diu kao jedan.


Kako bolan nema Bosne??!! vrte mi se u glavi uvene rijei Josipa Pejakovia, a trnci me cijelog proimaju dok gledam silnu kolonu i mladost ispred sebe.


Pred konaan polazak, sa ela kolone nam govore o legendarnom kapetanu Hajri. A ja vraam svoj film cijelih sedamnaest godina unatrag kada sam prvi put uo za tog ovjeka, kada su vijesti o golorukim borcima to se bore za slobodu na elu sa rahmetli Hajrom raspirile plamen moje djeake mate i srce mi uinile mnogo veim.

Neki neznani narodni autor je prije sedamnaest godina u novinama objavio klasinu epsku pjesmu o kapetanu Hajri. Jedan djeak ju je tad samo jednom proitao. I aputao ju je u sebi, od rijei do rijei, sedamnaest godina kasnije pored mezara njegova heroja iz djetinjstva:

Hajrina kontraofanziva

U proljee mjeseca aprila
Na Bosnu se srui ofanziva
Okupator prijee preko Drine
Pa razbaca granate i mine
Pita narod gdje su optinari
A oni se prvi razbjeali
Pobjegli su kao nekakve strine
Neka svako o sebi brine
Pade Zvornik skoro bez otpora
Posta mjesto klanja i terora
Kad genocide kraju privedoe
Silnu vojsku Sapni okrenue
Ubjeuje Arkan svoju kliku
Bie lake nego u Zvorniku!
Al se krvnik grdno prevario
Na tvrd orah, tu je udario
Pa on alje ferman za Srbiju
Da spremaju vojsku jo brojniju
U pismu se Slobi poalio
Da je prvi poraz doivio:
Nije samo da mi vojsku tuku
Ve otimlju, more, i tehniku!
Ovaj narod ovdje oko Sapne
Ni vrag crni ne moe da pomakne!
Najgori su u mjestu Zaseok
Idu na nas kao zmije poskok!
Nisu bolji ni Kovaevii,
Tu nikada neu stii
Mnoge ljude jo u izgubiti
Na tom brdu zvanom Brdo smrti!
Ovdje sam se mogo uvjeriti
Da u Bosnu teko pokoritiZato e mi Bosna zaplatiti
Sva u ova sela popaliti!
U logore sve u otjerati!
Srpski ivalj ovdje naseliti!
U Sapni u Vidovdan slaviti!
Sve bi ovo kolja uradio
Da se Hajro nije pojavio
On sakupi svoje hrabre momke
Pa potjera mrske razbojnike!
On podie u narodu elan
I pokvari agresoru plan!
Tako zasta srpska agresija
I propade Velika Srbija!
Hajro nema silu i tehniku
Ali ima srce i taktiku
Borci su mu trepet i strahota
Niko od njih ne ali ivota
Radije e svaki poginuti
Agresora nee propustiti!
Pamtie se do Sudnjega Dana
Ime naeg slavnog kapetana
Jer da ne bi Mei Hajrudina
Mnoge bi jo progutala Drina
Poivi nam brate Hajrudine
Da otjera bandu preko Drine!
Hvala majki pa nam rodi sina
Da imamo Mei Hajrudina!



I kreemo


Pubi, Erdo, Selma, Mersiha i ja koraamo zajedno. Dvije hiljade dua ispred, dvije hiljade dua iza nas.


Nikad nisam imao vie prijatelja.


Put se odmotava ko dugi sivi al kae Bala u jednoj svojoj pjesmi. No, put kojim su Srebreniani koraali prije etrnaest godina vie lii na crnu zmiju otrovnicu koja se pruila preko planina i proplanaka i pustila nas da gazimo preko nje ali istovremeno i vrebajui najbolji trenutak kad e da nas ulovi


Crveni krovovi nezukih kua ve nam ostaju daleko za leima, promiu potoci, proplanci, livade, ume i planine pored nas. Mariramo ka Crnom Vrhu a iz kolone se uju ve pomalo umorni poklici kako je nekima sad ve svaki vrh crn.


A crnilo se istinski poelo navlaiti na oi kad smo na Crnom Vrhu poeli prolaziti pored prvih masovnih grobnica. Trudio sam se da zamislim tu slikuNeki kini dan od prije petnaestak godinaNekoliko bradatih likova kako psuju loe vrijeme dok pripaljuju cigarete i posmatraju neki bager kako kopa golemu rupu u blatnjavoj zemljipotom u nju bacaju obezglavljena tijela nedunih ljudiI onda sve to zagru crnom, jalovom zemljom


Ne zaboravite! viu nam pored svake grobnice. Na Crnom Vrhu, Snagovu, Liplju, Joanici, Kamenici, Cerskoj, Potoarima


Ne zaboravite! Ne zaboravite da su ovdje postojali ljudi I neljudi! I da su neljudi, zvjeri, ubijali ljude! Da su im lobanje punili olovom! Da su im glave skidali! Da su ih u mrklu zemlju masovno kopali! Da su ih icom vezali I kosti njihove spaljivali kako bi svojih ruku nedjela zauvijek sakrili! Ne zaboravite! Ne zaboravite da su ih iz mrkle zemlje ponovo upali, tijela njihova komadali, i na druga ih mjesta prevozili kako bi zloine ruku svojih sakrili! Ne zaboravite! Jer historija se ponavlja onima koji je zaborave! viu preivjeli a njihov vapaj odjekuje mi u uima i zarezuje se duboko u sjeanje. I pritom mislim o tome kako tamo negdje daleko od ovih zaboravljenih dolina smrti i uasa, po bulevarima velikih svjetskih gradova koraaju ljudi koji njihov vapaj nee i ne ele da uju


Boesamo si Ti pravedan


Negdje iza Snagova poela je kia. I gotovo da nije prestajala do slijedeeg jutra.

U Kamenicu smo se spustili zajedno sa prvim mrakom. Vojniki kamp sa atorima nazirao se u izmaglici sklijeten izmeu masovnih grobnica i bi mi jasno zato su to mjesto prozvali Dolinom masovnih grobnica


Selma i ja ekamo na ostale kako bi se zaputili prema koli gdje bismo trebali prenoiti jer su atori ve dupke puni. Mersiha je u sanitetu, ne izgleda nimalo dobro, groznica je trese,. Pubi i Erdo su se zagubili u masi. Mene ve trese prva faza hipotermije.. Mokar sam do koe. Dok stojimo pored atora, pod nebom to se otvorilo prilaze nam tri mladia i dvije djevojke i na engleskom nas pitaju gdje mogu nai mjesto za spavanje. Nudimo im da pou s nama.


Tri kilometra od atora do kole traju kao vjenost.

Iz beznaa me upa zvuk telefona na kojeg sam potpuno zaboravio. Mama zove.


Sine, jesi li pokisao?-pita drhtavim glasom.


Nisam mama


Ima li uljeve?


Nemam mama


Nikad u ivotu nisam toliko slagao


Ali uspjevamo.


Nakon 48 prijeenih kilometara blatnjavih staza, otrih i strmih padina, konano pronalazimo krov nad glavom u fiskulturnoj sali. Brojimo uljeve, vidamo rane, otvaramo patete.


Prvi dan je gotov.


Vani kia i dalje pada. S vremena na vrijeme, munja osvijetli mranu unutranjost sale gdje je dvjestotinjak ljudi umorno i nemirno uplovilo u crne snove.


Potonuo sam u crnilo od snova mislei o onima kojima je bilo puno tee


DAN DRUGI



Sivu izmaglicu to se povlaila prema visokim vrhovima koji su okruivali nae konaite svi smo doekali na nogama. Umorni smo ali spremni na jo jedan teak dan.


Elan mi podie ona mala grupica stranaca od sino koji su poli sa nama. Svi su mladi kao rosa i bez rijei trpe bolove u nogama. Troje ih je iz Njemake, rade kao volonteri sa djecom u Tuzli i ve odlino govore bosanski. Sara je takoer iz Njemake, studira knjievnost i dola je da osjeti atmosferu i napie roman. Gustavo je stigao ak iz Brazila, student je zavrne godine urnalistike, i doao je kako bi odao poast rtvama genocida i pribliio tragediju bosanskih ljudi svojim sunarodnjacima u Brazilu


Mnogi ih gledaju udnoNeki i zahvalno


Zajedno koraamo vei dio preostalog puta do Potoara. Gustavo eli da sazna to vie, a ja se trudim da odgovorim koliko mogu dok mi u glavi kao flashback zvoni Mevludinov glas kako se neke stvari ne mogu opisati rijeima


Mutna, brza i nabujala Drinjaa ostaje iza nas kad smo poeli da se penjemo na Udr. Staze su kozije. Kolona se rastegla uz itavu planinu. Sunce se bori sa krupnim kronjama bukava da dopre do nas i pomiluje nas po pospanim i umornim oima.


Ali inat mi ve kola venama


Preko hiljadu metara visoki vrh Udra zgazili smo naim blatnjavim izmama. Iza Udra eka nas strmi put ka Cerskoj, pa dalje ka Konjevi Polju.


Trideset kilometara ostaje iza nas drugoga dana dok ulazimo u kamp u Mravinjcima. Udr nam je ve ostao daleko iza lea. I dalje izgleda kao ovjek to ini seddu samo sad sa druge strane


U Mravinjcima nam probijaju uljeve i saniraju otekle noge. Dok ekamo da naemo mjesto gdje emo spavati pored nas prolaze piloti iz helikoptera to su nas ispratili dan ranije iz Nezuka.


Jesu li ovo oni piloti to su neki dan letjeli iznad Nezuka? pita Erdo.


Smijemo se. Smije se i on kad je shvatio ta je kazao. No, istina je da nam se ono juer svima inilo kao neki dan. Due dane u ivotu nismo imali.


Tu no Pubi i ja spavamo u vojnom kamionu sa tri vojnika. Hotelski smjetaj. I vjerovatno bih se dobro odmorio i naspavao da pod kamionom nije bilo abe koja je kreketala itavu no.


Ali ipak


Potonuo sam u crnilo od snova mislei o onima kojima je bilo puno tee


DAN TREI



U osvit treeg dana, pomalo ve svikli na vojniki nain ivota, na nogama ekamo na polazak kolone.


Slutim da je pred nama tekih 30 kilometara ali u mislima, kao hamajliju uvam rijei ovjeka od preanje noi, to je u sanitetu sjedio pored mene dok smo ekali da nam probiju goleme uljeve na nogama:


Sve se zaboravi kad ue u Potoare. Ostaje samo osjeaj ponosaI neopisive solidarnosti sa onima koji su devedeset pete preivjeli ovaj Mar


I koraamo dalje


Penjemo se uz strme puteljke, sputamo se niz jo strmije, prolazimo kroz osjenene ume i sluamo preivjele kako nam drhtavim glasovima zbore o tome kako su oni istim tim puteljcima prolazili pod kiom metaka i granata, kako su se tim puteljcima slijevali potoii crvene, nevine krvikako je smrt enluila ovim umama oko Srebrenice i gutala ivote mladia


Mala velika mojaveeras emo za njih voljeti donosi mi vjetar ove Kikine stihove iz dalekakao poast onima koji su trebali biti oevia kojih sada vie nema


Koraam dalje pognute glave. Na dionici puta od svega nekoliko kilometara pronalazim dvije zahrale ahure. Stresam se od pomisli da je zrno ispaljeno iz njih uzelo neiji nevini ivot


I koraamo dalje


Dok se penjemo uz otru strminu ispred mene koraa djevojica od desetak godina. Krupne kapi znoja slijevaju joj se niz rumene obraze.


Ja u bogme da sjedemne mogu vie apue planim glasom.


Izdri jo malo lutko, gore na vrhu ima jedna evabdinica, tu emo svi sjesti da se odmorimo hrabrim je kroz alu.


Je l Boga ti? pita me okrenuvi se ka meni sa iskricom nade u oima.


Kolonom se razlijee smijeh, a meni biva ao kad vidjeh da su onu iskricu nade zamijenile krupne suze razoarenja


I koraamo dalje


Gustavo, Brazilac, koraa pored mene. Pita me je li zastava sa ljiljanima neki nacionalistiki simbol. A ja mu priam o dinastiji Kotromania, o Kralju Tvrtku, 1377.godini i Kraljevini Bosni, o ljiljanima iz toga dobapriam mu o vremenu kad su svi oni to su ivjeli u Bosni bili Bosanci..i o Bosni u kojoj e opet jednom svi biti Bosanci


Puno je toga to nisam znao veli mi Gustavo.


I koraamo dalje


Sara, studentica knjievnosti iz Drezdena, najtee podnosi put. Jonas i Jonathan, volonteri to rade u Tuzli koraaju pedesetak metara ispred nas potpuno svjei.


JonasJonas dovikuje ga Sara iznemoglim glasom, nemona da zvuk podigne bar za oktavu vie.


Junuze!!!!! Zove te ova iza nas!!! prolama se iz neijih irokih plua i skrauje Sarine muke.



Smijemo se. Jonasu i Sari i nije ba najjasnije zbog ega
I koraamo dalje

Daljedaljedaljedalje


I onda u udolini ugledamo Potoare


U mukloj tiini na ulazu u memorijalni kompleks doekuju nas Majke Srebrenice i hiljade bijelih niana.


Grlo se stee.


Zaista postoje stvari koje se ne mogu opisati rijeima.


Pogotovo ne one stvari koje su mi prolazile kroz glavu kad smo se Erdo i ja ukljuili u vrstu i dok nam je kroz ruke prolo 230 zelenih tabutanekad ivih ljudi to su bili oeviI to su tek trebali biti oevi


Brada mi je drhtala


Tu no, u istom onom vojnom kamionu, dugo nisam mogao zaspati.


Ali na kraju


Potonuo sam u crnilo od snova mislei o onima kojima je bilo puno tee


DAN ETVRTI 11. juli - DENAZA


Allahu Uzvieni!

Neka tuga bude nada!

Neka osveta bude pravda!

Neka majina suza bude dova!

Da se vie nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!


Amin


A ja u opet, inAllah, slijedee godine biti u koloni.


Jer


Prolost se ponavlja onima koji je zaborave.



Izvor: Kalesijske Novine

[Edited by Crni Vuk on 18-07-2009 at 22:10 GMT]

18-07-2009 at 22:07 | Ukljui u odgovor
cupo
Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Mar mira Srebrenica 2009 (foto pria)

19-07-2009 at 15:55 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 14
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: davidmartins, Dzeko_9, gra, matrix1983, Matrix_, moljac, Niho, senko_42, zlatum, zoki, zoranj
FORUM : Vjene teme : Posveceno zrtvama genocida u Srebrenici New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba