citat:

---

Cloe wrote:
Na jednom od časova filozofije, profesor je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna?
Složili su se da jeste. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčica i sipao ih u teglu. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna? Opet su odgovorili da jeste. Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom da li je tegla puna? Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak.
Studenti su se smijali…

„Sada”, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, „Hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, djeca, vaše zdravlje, vaša vjera.
Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pesak predstavlja male stvari koje imaju isključivo materijalnu vrednost. Ako napunite teglu samo pijeskom, nema mesta za kamenčiće i teniske loptice… Tako je i u vašem životu.
Ako potrošite sve svoje vrijeme na materijalne stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom. Nađite vremena za odlazak ljekaru. Izvedite partnera na večeru. Brinite o roditeljima…”.

Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa. Profesor se nasmijao: „Drago mi je da ste to pitali!
Nju sipam da bih vam pokazao da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šoljicu kafe sa PRIJATELJIMA!”.

---

Mudrost šoljice kafe




Uploaded with ImageShack.us

Grupa bivših studenata, sada već uspešnih poslovnih ljudi, okupila se i posetila jednog starog profesora s fakulteta. Razgovor je ubrzo prerastao u pritužbe o umoru, iscrpljenosti, stresu na poslu, u porodici i na svakom životnom koraku. Profesor ih je slušao s punom pažnjom i saosećanjem. ”Čini mi se da vam treba šoljica dobre kafe”, rekao je i povukao se u kuhinju. Vratio se s velikim loncem iz kojeg se pušila kafa i celim asortimanom šoljica.

Svaka je bila drugačija. Bilo je tu porcelanskih, plastičnih, staklenih, papirnih, kristalnih, keramičkih…
Neke su izgledale skupoceno, kao da su stigle s dvora poslednjeg kineskog cara, druge su izgledale sasvim obično, treće su bile okrnjene i polupane…

“Poslužite se.”Kad su svi bivši studenti imali šoljicu u ruci, profesor je primetio:”Lepe i skupocene začas su planule. Na stolu su ostale, nedirnute, ružne, obične i jeftine šoljice. Za sebe želite samo najbolje, što vam je ujedno i izvor stresa. A ipak, izgled šoljice ne doprinosi ukusu. Lepša posuda obično je samo skuplja, a katkad i zamagljuje ono što ispijamo. Svima vam je u stvari trebala dobra kafa, a ne šoljica. Ipak ste posegnuli za najboljom. A onda ste nastavili merkajući tuđe šoljice.

Kad se uhvatite u vrtlog stresa i nezadovoljstva, setite se da je kafa poput života. A posao, novac i položaj u društvu… poput šoljice. Šoljica ne definiše, niti menja kvalitet života koji živimo.Ponekad, koncentrišući se samo na šoljicu, propustimo uživanje u kafi.

Pijete kafu, a ne šoljicu.

Najsrećniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega.
Žive jednostavno, govore ljubazno, vole velikodušno…”
www.izreke-citati.com

Savršena žena



Studenti počeše da zapitkuju svog profesora:

“Vi ste tako mudri i iskreni. Svi vas poštuju, žele vas oponašati i slijediti.

Ali ipak, sve nas jako zanima jedna stvar, zašto se još uvijek niste oženili?”

Profesor, zatečen ovim pitanjem, u početku je razmišljao, ali ubrzo se poče otvarati i pričati:

“Vidite, ja sam uvijek tražio Savršenu Ženu! I u tom traženju, proputovao sam mnogo zemalja. Jednom

sam volio jednu prelijepu djevojku. Bila je nevjerojatno, nevjerojatno lijepa. Nijedan muškarac nije

mogao odoljeti njenoj ljepoti. Ali nažalost, njena duša nije imala takvu ljepotu, pa smo se nakon izvjesnog

vremena i razišli. Poslije toga sam sreo još jednu mladu djevojku. Ona je bila i lijepa i pametna i obrazovana. Ali

nažalost, karakteri su nam bili potpuno različiti i morali smo prekinuti našu vezu.

Vidio sam od tada mnogo predivnih žena, ali ja sam još uvijek tragao za onom svojom Savršenom.”

“I što se dogodilo, zar niste nikada sreli takvu?”

“Jesam. Sreo sam je! Jednoga dana pojavila se baš takva: Savršena Žena – pametna, lijepa, očaravajuća,

produhovljena, elegantna, dobra… prostim riječima: samo savršenstvo!”

“I tada ste se oženili?!” – oduševljeno i nestrpljivo uglas upitaše studenti.

“Ne! Na moje veliko razočarenje, ispostavilo se da ona traži Savršenog muškarca!!!”

Bio jednom jedan dječak koji je volio jesti slatkiše,pa ih je stalno tražio od svog oca. Njegov otac bio je siromašan čovjek, i nije uvijek mogao pribaviti slatkiše za svoga sina. Ali mali dječak to nije shvatao, i stalno je tražio slatkiše.

Dječakov otac često je razmišljao kako da zaustavi dijete da ne traži tako mnogo slatkiša. U to vrijeme u blizini je živio jedan mudrac. Dječakovu ocu je sinula ideja. Odlučio je da povede dječaka tom mudrom čovjeku, ne bi li ga on upio nagovoriti da prestane stalno tražiti slatkiše.

Dječak i njegov otac uputili su se tom čovjeku. Kad su stigli do njega, otac mu reće: "Dobri čovječe, bi li zamolio moga sina da prestane tražiti slatkiše koje ja ne mogu da mu pribavim?" Kako je ovaj mudrac i sam volio slatkiše, nije mu bilo lako. Mislio je kao da postupi. Na kraju je odlučio da predloži ocu da ponovo dovede sina sljedećeg mjeseca.

Za to vrijeme mudrac je potpuno prestao jesti slatkiše. Kad su dječak i njegov otac, nakon mjesec dana, ponovo došli, mudrac reće dječaku: "Moje drago djete, hočes li prestati traziti slatkiše koje ti otac ne može priuštiti?"

Od tada, djecak je prestao tražiti slatkiše.
Dječakov otac upita ovog mudrog čovjeka: "Zašto nisi molio moga sina da prestane tražiti slatkiše kada smo ti dolazili prošlog mjeseca?"

Mudrac odgovori: "Kako da tražim od dječaka da odjednom ostavi slatkiše kada ih i ja sam volim? Pa ipak tokom prošlog mjeseca prestao sam ih jesti."

Lični primjer mnogo je snažniji od samih riječi. Ako od nekog tražimo da nešto učini, mi to i sami takodjer moramo činiti. Mi ne trebamo tražiti od drugih da čine ono što sami ne činimo.

POBRINI SE DA TVOJA DJELA I TVOJE RIJEčI BUDU UVIJEK JEDNO



[Edited by Shiva on 15-02-2012 at 00:01 GMT]

LAKSE JE OPROSTITI

Upitali su poznatog nogometnog izbornika:
- Je li vas tko, u slicnim situacijama, vrijedjao, jeste li se pokusavali na neki nacin osvetiti?

On je odgovorio:

- Mene su vrijedjali i ljudi koje sam smatrao prijateljima! Pogotovu medju novinarima. Ali, sto mogu? Trebalo bi mi 2000 godina zivota da bih se svima osvetio, a samo trenutak da im oprostim.
Prema tome, lakse je oprostiti!

(Ovo sam vam prekucala iz moje knjige: Ilustracije.
Biblijske i druge teme u primjerima, dozivljajima, pripovijetkama i basnama.Varazdin 1998
Bice toga jos...)

PAPIGA

Papiga je bila vrlo darovita i lijepa ptica u toj obitelji. Bila je vrlo omiljena, jer je znala govoriti vise rijeci sto ih je naucila slusajuci govor u kuci.

U toj je obitelji otac cesto korio svog sina i upozoravao ga da se cuva loseg drustva. To je slusala papiga, naucila je govoriti te rijeci, te je i ona, kad god bi djecak odlazio iz kuce vikala za njim:

"Lose drustvo! Lose dustvo!

Jednog je dana papiga ugledala jato vrana u njihovom dvoristu. Zazeljela se i ona malo drustva, te sleti s prozora u kucno dvoriste. Kad su vrane ugledale sarenu nepoznatu pticu, odmah su je proglasili nepozeljnom, te su je poceli kljucati svojim ostrim kljunovima i cerupati njeno krasno perje, te je ono letjelo na sve strane.

Sva ocajna, papiga je pocela krestati i dozivati u pomoc. Uto dotrci djecakov otac u dvoriste, te u posljednjem trenutku ugrabi papigu od vrana.

Dok ju je onako ocerupanu i okrvavljenu nosio u kucu; govorio joj je:

-Zasto si odletjela u dvoriste, nesretnice, vidis li sto su ti ucinili?

A papiga ga onako sa strane, s jednim okom, drugo je bilo oteceno i krvavo od ostrih vraninh kandzi, pogleda i rece:

- - Lose drustvo! Lose drustvo!




[Edited by Shiva on 15-02-2012 at 23:40 GMT]

Jedan učitelj je pozvao jednom svoje učenike i pokazao im čist list papira , nasred kojega je stajala tačka. - Šta vidite ovdje? - upitao je učitelj.
- Tačku - odgovori jedan.
- Crnu tačku , potvrdi drugi.
- Tamnu tačku - pojasnio je treći .
I tada je njihov učitelj sjeo u stolicu i zatvorio oči.
- Recite nam, zašto ste tako tužni učitelju? - začudili su se učenici.
-Tužan sam zbog toga što su svi moji učenici vidjeli samo malu crnu tačku, a niko od njih nije primjetio čist bijeli list.
Kako često čovjek sudi o čovjeku, samo po njegovim malim nedostacima, zaboravljajući na njegove vrline .

Bogati siromah

Jednoga dana, jedan bogataš dade korpu punu smeća jednom siromahu.
Siromah se nasmeja i ode nekud s korpom.
Isprazni je, očisti i zatim napuni predivnim cvećem.
Vrati se do bogataša i dade mu tu istu korpu.
Bogataš se začudi i reče:
- Zašto mi daješ ovu korpu sada punu predivnog cveća, kad sam je ja tebi dao punu smeća?
Siromah mu odgovori:
- Svako daje ono što nosi u srcu.



Uploaded with ImageShack.us

ZNATI GUBITI

Možete posmatrati svoje neuspehe kao poklon - oni vas jačaju i vode ka uspehu. Šta je dobro u neuspehu i nezadovanju ?
Mogu vam navesti barem četiri dobre strane neuspeha :
1. Neuspeh je poučan
2. Neuspeh izgrađuje karakter
3. Neuspeh vas motiviše
4. Neuspeh vas navodi da cenite uspeh .
Nik Vujičić

ZAŠTO LJUDI VIČU JEDNI NA DRUGE?!

Hinduistički svetac, posjetivši rijeku Gang kako bi se okupao, naišao je na jednu porodicu čiji su članovi ljutito vikali jedni na druge. Okrenuo se svojim učenicima nasmijan i upitao:
„Šta mislite, zašto ljudi viču jedni na druge kad su ljuti?“
Učenici su razmišljali neko vreme, te jedan od njih reče: „Vičemo zato što gubimo svoj mir.“
„Ali, zašto trebate vikati kad je druga osoba pored vas?! Mogli biste mu reći to što mu imate za reći na nježniji način.“, dodao je svetac.
Učenici su dali još nekoliko odgovora, ali nijednim svetac nije bio zadovoljan.
Napokon im je i obasnio:
„Kada su dvoje ljudi ljuti jedno na drugo, njihova srca se jako udalje. Kako bi pokrili tu udaljenost moraju vikati da bi čuli jedno drugo. Što su ljući, to će jače morati vikati da bi se čuli i pokrili tu veliku udaljenost.
Šta se događa kad se dvoje ljudi voli?! Ne viču jedno na drugo već govore nježno, zato jer su njihova srca jako blizu. Razlika između njih ne postoji ili je jako mala…“
Hinduistički svetac je nastavio:
„Kad se vole još više, šta se događa? Oni ne govore, već šapuću i još se više približe međusobno u svojoj ljubavi. Na kraju ne trebaju više niti šaptati, samo se gledaju i to je sve. Tako su blizu dvoje ljudi jedno drugome kad se vole.“
Za kraj im je još rekao i ovo:
„Dakle, kada se svađate, ne dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte riječi koje vas međusobno sve više udaljavaju, jer će inače doći dan kad će udaljenost postati tako velika da nećete naći put kojim ćete se vratiti. "