Ovakvi Srbi, sto pricaju da je ova masovna grobnica NADUVANA, zasluzuju da se fino ponasam prema njima, to misli ovdje neko, neko ko mi izbrisa post!!!!

[Edited by mustajbeg on 22-11-2013 at 20:42 GMT]

citat:

---

Aidatuzla wrote:



vejsile, ovaj video sam ja postavljala pa nije moglo

---

Otkopavanje temelja Republike Srpske

Na teletekstu vidio vijest Dan sjećanja na žrtve saobraćajnih nesreća. Bio je valjda taj dan pa je to postavljeno na teletekst. Ništa ne bi bilo neobično da to nisam vidio na teletekstu Radio-Televizije Republike Srpske. Opet možda bi neko pomislio kako ni tu nema ništa neobično. I zaista nema tu ništa neobično osim što hronično nedostaje vijest da se baš tu, u toj Republici Srpskoj, u mjestu Tomašica, upravo otkopava najveća masovna grobnica u BiH. Da se svakodnevno izvlače iz ćutljive zemlje posmrtni ostaci oko 1000 stanovnika Prijedora i okolnih mjesta ubijenih u ljeto 1992. Budući da su tijela brzo i duboko zakopana nije došlo do dodira se zrakom, pa su tijela pod zemljom skoro mumificirana. Radi se o nesrbima, Bošnjacima i Hrvatima koji su u tom gradu stradali na monstruozniji način nego što se to desilo za nekoliko julskih dana nakon pada zaštićene zone Srebrenice. Prije nego su ubijeni bili su dužni nositi bijele trake, razlika je u boji, princip je isti kao i tokom holokausta u nacističkoj Njemačkoj. Sumnjam da na teletekstu ove televizije ikada bude vijest o Danu bijelih traka kojima se obilježava ova užasavajuća nacionalna, religijska, i opšteljudska segregacija, kakvu Evropa ne pamti od kraja Drugog svjetskog rata. Bijele trake, konclogori i na kraju egzekucija.

Kako je neko cinično primijetio na jednoj društvenoj mreži stavljajući komentar ispod fotografije iskopavanja posmrtnih ostataka u Tomašici: “Otkopavaju temelje Republike Srpske.” Naravno, okolni mještani su mirno živjeli svjesni činjenice koju nisu mogli zaboraviti, činjenice da su čuli kamione koji dovoze ljude, i da su čuli pucnjeve, i da su vidjeli prazne kamione u povratku s mjesta zločina. Na mjestu zločina je narasla trava i mještani su mogli napasati svoju stoku po brežuljcima koji su krili leševe njihovih nekadašnjih komšija.

Čudesan je taj zavjet šutnje. Samo se, na sreću, uvijek desi da neko progovori. I vijest kaže da je jedan od dvojice informanata (bivših pripadnika VRS-a) za informaciju o mjestu masovne grobnice tražio samo običnu kabanicu. Što demantira one koji smatraju da je tom čovjeku isplaćena suma od 25.000 KM. Pa i da jeste, masovna grobnica je pronađena, posmrtni ostaci će biti sahranjeni kako to dolikuje ljudskim bićima. Mislim da je to ipak bitnije od priče da li je neko prodao informaciju ili je to rekao da olakša vlastitu savjest. Ionako nisam baš veliki optimista glede takvog olakšavanja savjesti, pogotovo u manjem i “prestižnijem” bh. entitetu.

Preživjele žrtve će moći ukopati svoje bližnje, i sve će manje-više ostati isto. Planska i sistematska politika poricanja genocida će se nastaviti, jer je nju najlakše i izvoditi na terenu, daleko od očiju medija. Kao što je naprimjer želja opštinskih organa Višegrada da izvše eksproprijaciju kuće u kojoj je zapaljeno sedamdesetak živih ljudi, jer kroz kuću, navodno, treba da ide novi put. Administracija je put do sreće, da parafraziram voditelja Muzičkog tobogana, samo što je ovdje to dobro utaban put ka uklanjanju bilo kakvih materijalnih znakova koji bi, jednom, mogli postati memorijalna mjesta sjećanja.

Zato je potrebno fizički uništiti kuću Sumbule Zebe u kojoj se desio neshvatljiv zločin nad Bošnjacima Višegrada, jer ništa se kao nije ni desilo. “Desio se, eto tamo, neki rat. Puca se pa se mora i poginuti. Ali nemojmo o tome, zar ne trebamo ići u svijetlu budućnost.” Ovako nekako zvuče fraze o tzv. pomirenju kako ga vide u manjem bh. entitetu. Ispada da je rat bio vremenska nepogoda. Ima žrtava, ali niko nije kriv. Kriv je vjetar, kiša, snijeg, atmosferski pritisak, kriva je Drina i krivo je more.

Administracija je najmoćnije oružje u konačnoj fazi genocida: u poricanju. Kafkijanska mreža opštinskih i mjesnih činovnika će biti posljednji bastion junačke odbrane Republike Srpske. Zato nema vijesti o Tomašici u medijima RS-a, osim Buke i još pokojeg portala.

Treba produkovati novu stvarnost lišenu neugodnih mumificiranih kostura iz svog dvorišta. Zato se obilježava Dan sjećanja na žrtve saobraćajnih nesreća. Jer sve je u redu, ništa se zlokobno nije desilo. Trava i dalje raste po masovnim grobnicama. Stoka se napasa na mjestima koja bi, jednom, trebala biti memorijalna mjesta sjećanja. Što smo dalje od mogućnosti da se mjesta stradanja obilježe za buduće generacije to smo bliži akumulaciji željâ za osvetom, kolektivnoj frustraciji koja može dovesti do novog rata.

Za to vrijeme će se u RS-u nastaviti idilično živjeti. Nova stvarnost cvjeta kao nikad do sada. Sutra će biti obilježen Dan vrtnih patuljaka, u vrtovima ispod kojih se nalaze leševi prvih komšija drugog imena i prezimena. Vrijeme ne liječi rane kao u latinskoj izreci. Vrijeme je na strani onih koji znaju šta rade, na strani onih koji poriču genocid.

(Faruk Šehić; BH Dani)

Theodor Meron u Tomašici: Stojim pred hororom

"Veoma je teško za mene da stojim na ovom mjestu, gdje jedna osoba stoji lice u lice s hororom, koji jedan čovjek može da učini drugom čovjeku", izjavio je danas u Tomašici kod Prijedora predsjednik Haaškog tribunala Theodor Meron.

Meron je rekao da je počastvovan da je u mogućnosti da ispred ove masovne grobnice može da oda poštu žrtvama i sastane s članovima njihovih porodica.

"Moja je iskrena nada da će rad Tribunala u Haagu i nacionalnih sudova u regionu dovesti počinitelje zločina pred lice pravde i ponuditi izvjestan stepen utjehe za one koji su preživjeli i za porodice onih koji nisu", rekao je Meron nakon što je obišao ovu najveću masovnu grobnicu dosad otkrivenu.

On je rekao da se nada da će rad međunarodnih i nacionalnih sudova biti komplementaran u naporu da se, zajedno s međunarodnim i domaćim zvaničnicima te civilnim društvom, promoviraju promirenje i ozdravljenje čitavih društvenih zajednica.

Meron je dao i ličnu opasku.

"Ovo mjeste za mene ima i lični značaj. Podsjeća me na mjesto gdje je bio kamenolom, gdje sam proveo svoje djetinjstvo u jednom sličnom logoru, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je moja majka ubijena", rekao je predsjednik Haaškog tribunala u kratkoj izjavi novinarima u Tomašici.

Nije želio da govori o tome da li će i za zločine u Tomašici odgovarati haaški optuženici Ratko Mladić i Radovan Karadžić, navodeći da ne može da govori o predmetima koji su u toku.

On je nakon obraćanja novinarima nastavio razgovor s porodicama žrtava žločina u Prijedoru, u Udruženju "Izvor".

Posjeta Merona Prijedoru odvija se u sklopu njegove posjete Bosni i Hercegovini, tokom koje će također učestvovati na konferenciji povodom obilježavanja dvadesete godišnjice rada Međunarodnog suda, u Sarajevu 26. i 27. novembra.

FENA

citat:

---

cupo wrote:


"Moja je iskrena nada da će rad Tribunala u Haagu i nacionalnih sudova u regionu dovesti počinitelje zločina pred lice pravde i ponuditi izvjestan stepen utjehe za one koji su preživjeli i za porodice onih koji nisu", rekao je Meron nakon što je obišao ovu najveću masovnu grobnicu dosad otkrivenu.

FENA

---

citat:

---

cupo wrote:
Theodor Meron u Tomašici: Stojim pred hororom



"Moja je iskrena nada da će rad Tribunala u Haagu i nacionalnih sudova u regionu dovesti počinitelje zločina pred lice pravde i ponuditi izvjestan stepen utjehe za one koji su preživjeli i za porodice onih koji nisu", rekao je Meron nakon što je obišao ovu najveću masovnu grobnicu dosad otkrivenu.

---

Nikola Kuridža o Tomašici

Gost u studiju u Banjoj Luci ovim povodom bio je Prijedorčanin Nikola Kuridža.

http://www.federalna.ba/bhs/vijest/80943/u-brojcaniku-o-jednom-od-najtuznijih-mjesta-u-zemlji

Najava

Projekcija filma "PrijedoRSko ljeto 92" u BKC-u

Igrano-dokumentarni film "PrijedoRSko ljeto 92", koji je utemeljen na nekoliko potresnih priča koje oslikavaju genezu ratnih dešavanja na području opštine Prijedor, nakon niza prikazivanja širom BiH i inostranstva, u Tuzli će biti prikazan u petak, 21. marta.



Za Prijedor se može slobodno reći da je to Srebrenica prije Srebrenice, budući da je za vrijeme velikosrpske agresije više od 51.000 Prijedorčana protjerano iz svojih domova, dok je 31.000 Bošnjaka i Hrvata prošlo kroz srpske logore. Više od 3.000 Bošnjaka i Hrvata je ubijeno, od čega 256 žena i 102 djece.



Projekcija filma će biti održana u 19 časova, a ulaz za posjetioce je slobodan.

(Tuzlarije.net)

Zločin koji se ne smije zaboraviti!

Tuzlanska premijera filma „PrijedoRSko ljeto 92.“

Tuzlanska premijera igrano-dokumentarnog filma „Prijedorsko ljeto 92“, autora Enesa Hotića, održana je u petak uvečer u Bosanskom kulturnom centru.

Film je utemeljen na nekoliko potresnih priča koje oslikavaju genezu ratnih dešavanja na području opštine Prijedor za vrijeme velikosrpske agresije. U filmu su zabilježeni autentični iskazi osoba koje su preživjele te zločine, a koji su“'pokriveni“ rekonstrukcijom događaja.







Prema riječima Enesa Hotića, koji se prije projekcije obratio publici, nećemo pogriješiti ako kažemo da je Prijedor Srebrenica prije Srebrenice.



- Više od 53.000 Prijedorčana je za vrijeme agresije protjerano sa svojih ognjišta, dok je 31.000 Bošnjaka i Hrvata prošla kroz srpske logore. Više od 3.000 Prijedorčana je ubijeno samo zato što nisu imali adekvatna imena. Ubijeno je 256 žena i 102 djece – rekao je Hotić.

On je naglasio da se u Prijedoru na neki način ponovila historija, s obzirom na to da je krizni štab te opštine 1992. naredio da svi Bošnjaci i Hrvati u javnosti moraju nositi bijele trake na rukavima, kao što su nacisti 1939. godine naredili poljskim Jevrejima.





Autor filma se osvrnuo i na otkrivanje masovne grobnice Tomašica u kojoj je pronađeno na stotine nevino ubijenih Prijedorčana.

- Svi mi ovih dana svjedočimo gorku i tužnu istinu o Tomašici. To je najveća masovna grobnica na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, ali je istovremeno toliko vješto, dobro čuvana tajna od strane naših komšija, koji su zasigurno znali čije kosti ova masovna grobnica krije. Ovaj dokumentarni film je priča o stradanju jednog nedužnog naroda, ali je on i svojevrstan emanet generacijama koje dolaze, kako se strašni zločini počinjeni u Prijedoru, Foči, Srebrenici, Višegradu i svim drugim gradovima više nikada ne bi ponovili – dodao je Hotić.

Pogledajte šta je još o filmu rekao Enes Hotić.

Film će biti prikazan i u Prijedoru, 31.maja kada se obilježava Dan bijelih traka u čitavom svijetu.

(Tuzlarije.net)

IDENTIFIKACIJA - (22 godine nakon zločina)

Bas sam se potreso veceras sam gledao film o ovom liku koji je upravo ovih dana nasao kosti svog oca (u Tomašici), a i sam je bio ranjen...

07.03.2014....