Info: Ako imate neke nejasnoće, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
Ogi Nivo: Forumski doajen Strpljiv
Registriran(a): 08-12-2005 Lokacija: Over the rainbow Odgovori: 6443 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
KUDA ĆEŠ
Kuda si krenuo stranče,
kada znaš da nemaš nikog,
umrli su tvoji,
kuda onda ideš?
U kavanu idem,
imam tamo nekog,
idem njemu,
hoću da mu pričam,
mi smo sudbina!
Nema kuda da ideš stranče,
umrla je kavana,
umro je i neko,
juče rekoše mi,
nemaš više nikog!
Ostani tu,
pričaj mi o smrti ,
onih što su umrli juče,
čekajmo sutra,
skoro ćemo....
Đ.Đ Lepir
Burek burećke,
žvaćem žmirećke
|
24-12-2007 at 23:04 |
| Uključi u odgovor
|
|
ayna Nivo: Forumas sa iskustvom
Registriran(a): 24-12-2007 Lokacija: moj grad Odgovori: 168 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Mnogostruki zivot
"Bit ce da zivimo istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih zivota,kad smo tako cudno iznemogli
od ceznje za jedninom,
a sve nam zivote veze tanka nit,
I kad umiremo,umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom vecernjom slutim,
da samo karika sam golemog mog zica,
samo jedno svoje culo,dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
sto svemirom trosi se
i luta
ja osjecam,
da ni u ovom casu nisam presjekla nit
koja me veze s tvrdom zvijezdom vecernjom,
i da nisam svoja ni u casu kad sam to naslutila,
jer i sad me skrope necije daleke misli
neosjetno,ko ponocna rosa." "Nije misao koplje da joj sagledaš metu. A ni ljubav rijeka da joj u dno uroniš."
|
24-12-2007 at 23:17 |
| Uključi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
dobriša cesarić
POVRATAK
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćes se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime.
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zglušiti razum
Sve što slutnja sapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledati ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
|
30-12-2007 at 20:42 |
| Uključi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Proljece je otpocelo s vjetrom,
kao da je znalo da nas dijeli
i dok drugi zajedno su bili,
mi se nismo pogledati smjeli.
Proljece je otpocelo s kisom,
s vlakovima koji kasno stizu
i dok dani umorno se nizu,
mi se opet pozdravljamo krisom.
I pamticu dugo ono vrijeme
kad jos nismo znali sto nas ceka,
kad su sume ostajale nijeme,
kad je modra nosila nas rijeka.
I pamticu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate.
Proljece je otpocelo s vjetrom,
kao da je znalo da nas dijeli
i dok drugi zajedno su bili,
mi se nismo pogledati smjeli.
Proljece je otpocelo s nadom
da ce jednom drugacije biti,
da od ljudi necemo se kriti
i bez rijeci lutacemo gradom.
I pamticu dugo ono vrijeme
kad jos nismo znali sto nas ceka,
kad su sume ostajale nijeme,
kad je modra nosila nas rijeka.
I pamticu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate,
sve mi kaze uzalud te volim,
ali i sam jos uvijek se borim.
Arsen Dedic
|
08-01-2008 at 22:55 |
| Uključi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Voleti
Šta može čovek među ljudima,
osim da voli?
voli i zaboravi,
voli i omrzne,
voli,omrzne,voli?
da,uvek,čak i staklastih očiju,voli?
Šta može,pitam,biće koje voli,
usamljeno,dok se svet okreće,osim
da se i samo okreće,i voli?
voli ono čto more ostavlja na plaži,
ono što sahranjuje,i na morskom povetarcu
so,ili potrebu za ljubavlju,ili samo
želju?
Uzvišeno voleti pustinjske palme,
prepuštanje i obožavanje puno
iščekivanja,
i voleti sav nemir i grubost,
vazu bez cveća,gvozdeno tlo,
i nepomične grudi,i ulicu iz sna,i pticu
grabljivicu.
To je naša sudbina ograničena ljubav
prema nevernim i ništavnim stvarima,
večno predavanje potpunoj nezahvalnosti,
i u praznoj školjci ljubavi strašljivo
strpljivo
traganje,za sve većom ljubavlju.
Voleti i samo odsustvo ljubavi u nama,u
našoj jalovosti
voleti prećutne vode,tihi poljubac i
beskonačnu žeđ.
|
12-01-2008 at 21:58 |
| Uključi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja forumaša u posljednjih 24 sata
|