Rade Serbedzija: Pa to je krasno

rekla mi je da sam vucibatina i da me takvog netreba.
lijepa je bila moja gospođa dok je to govorila, i haljina se malo rastvorila, kao da me mami.
laže da me nevoli pijana, tada razbijam najbolje.
eh, kad bi znala moja gospođa, da ja to sve..zbog don huana.
ona mi je..žene sve, a struja, grom što ubija


[Edited by mrG on 27-01-2008 at 17:38 GMT]

Lijepo, ali moram primijetiti da se riječca "ne" piše odvojeno od glagola, osim u nekoliko izuzetaka (nemoj, neću, nemam, nestati, nedostajati, negodovati).

Nema ljutiš samo ispraviš

[Edited by zara on 28-01-2008 at 00:01 GMT]

ne ljutim se,
namjerno sam tako napisao.
mislim da umjetnost kao oblik izražavanja ne treba ograničavati gramatičkim pravilima
ja znam da je to neki stručnjak napisao gramatički ispravno,
samo meni je gušt tako napisati.
i kada pišem nešto svoje, pišem onako kako želim, jer u suprotnom kvarim svoje zadovoljstvo koje mi te riječi daju(a zadovoljstvo mi je važnije od svakog pravila)
u svakom slučaju, drago mi je da ti se sviđa
;hanka



[Edited by mrG on 28-01-2008 at 23:12 GMT]

Ovo mi se pravo svidjelo za razliku od onih prica..ili ja nesto drugo podrazumijevam pod pricama za laku noc
A to sto sam napisala opasku zbog pravopisa, to je jace od mene i zove se - profesionalna deformacija

Ma to je bilo malo ironično-pričica za laku noć.
Čitao sam neke stvari, gledao tv, razmišljao i to napisao.
Izvini ako sam ti poremetio san


[Edited by mrG on 29-01-2008 at 12:30 GMT]

citat:

---

mrG wrote:
Ma to je bilo malo ironično-pričica za laku noć.
Čitao sam neke stvari, gledao tv, razmišljao i to napisao.
Izvini ako sam ti poremetio san


[Edited by mrG on 29-01-2008 at 12:30 GMT]

---

;hanka

MI, ŽENE


Ti-ko si ? Žena!
Ponikla na krhotinama ljubavi
Kad livada pokošena
Molila je kišu da je izbavi

Od suše avgustovske.
Ti- šta si ? Žena!
Topla šapka jedne Moskve
Kad zaspi snena

Pod ledenim venama.
Vetar prolećni pun polena,
Baš ti-stanuješ u nama, ženama
I raznosiš sa cvetova procvalih

Ljubičaste spajalice
Kojima vezujemo plodove opalih
Voćki iza živice.
Ti-kud ideš,ženo ?

Tamo gde puti su neugaženi,
Od korova praviš seno
Tamo gde su mravi poraženi-
Cipelom tuđom zarobljeni.

Ti- ne pitaj nikad više!
Kad vidiš oblak zagrljeni-
To žena u njemu diše.

( Nataša Orozović, zbirka «Leptir na visokim štiklama» )

Stojan Simic Krpica

Volimo se
Ranije
jucerasnjici
proslosti
ostavljamo,

kasnije
sutrasmjici
buducnosti
prepustamo

i volimo se
sada,
u
sadasnjem
trenutku
vjecnosti ...