Volio bih
zaslužiti
da mi na epitafu
piše
čovjek.

Ne znam kakav sam čovjek.
Nadam se da to jesam.
Nisam se još prestao truditi.
Zato mi se malko nasmiješi kad me sretneš.
Moja mašina samo na guranje radi.

A mogo si mu samo dat onoliko kolika mu je nadnica za taj dan pa da ide kuci.Posto mu nemozes drugacije pomoci,i to bilo nesto bar za tu noc.
A ja bih otisla u socijalno(ili vec cija je to nadleznost) i prijavila to.Pa. neki korak treba uciniti a ne samo gledati.Ja imam curicu od 8 godina,pa kad pomislim da bi ona mogla radit tako nesto srce mi se stegne.
Narode nemojmo biti pasivni,nemojmo cekat da neko drugi to uradi,grehota je.. 

Bojim se da centar za socijalni rad nema resurse da reagira po takvim prijavama. Zato treba potaknuti nadležne da obezbijede više za socijalnu zaštitu.

Ipak, ovo nije mjesto za razgovor o socijalnoj tematici. Lično dajem dosta raznim osobama kojima je potrebna pomoć ili koji je traže, ali ne mislim da je to rješenje...

Poenta ovih zapisa je da se iskažu osjećanja nastala u Tuzli.

citat:

---

Sufler wrote:
Bojim se da centar za socijalni rad nema resurse da reagira po takvim prijavama. Zato treba potaknuti nadležne da obezbijede više za socijalnu zaštitu.

Ipak, ovo nije mjesto za razgovor o socijalnoj tematici. Lično dajem dosta raznim osobama kojima je potrebna pomoć ili koji je traže, ali ne mislim da je to rješenje...

Poenta ovih zapisa je da se iskažu osjećanja nastala u Tuzli.

---

Ne mislim da su domovi koliko god dobri bili, sretno rješenje.

...
Koliko mnogo znači
sigurno okrilje
onih koje volimo!
Majčin blagi dodir
i glas kad se javi na telefon
"o, sine moj",
očev miris dok me nakrkače nosi
kroz hodnik u starom stanu
pored škole "Albin Herljević",
sestrin pogled koji sve razumije.
Hvala Ti Bože što si mi dao da
spoznam šta znači odrasti voljen!

citat:

---

Sufler wrote:
Ne mislim da su domovi koliko god dobri bili, sretno rješenje.

...
Koliko mnogo znači
sigurno okrilje
onih koje volimo!
Majčin blagi dodir
i glas kad se javi na telefon
"o, sine moj",
očev miris dok me nakrkače nosi
kroz hodnik u starom stanu
pored škole "Albin Herljević",
sestrin pogled koji sve razumije.
Hvala Ti Bože što si mi dao da
spoznam šta znači odrasti voljen!

---

Kako bi bilo lijepo
sutra u Pariz putovati,
ali mi se ne da.

Bilo bi pravo
Suncu se bližiti
na dubrovačkom Lapadu,
ali valja na posao.

Fantazija bi bila
dvije torte smazati
kod Šaćira, odjednom,
ali šećer i pritisak rastu.

Ostarilo se.

Dobro dosao,domacine...

Jednom sam davno negdje procitala;

Mrtav je na grani sam,poslednji list,
Smrznuta ptica u letu,
A i da nije mrtav list..
Tuzno je biti sam na svijetu..

Glupo i tuzno,tada bilo.A mi cure to prenosile iz spomenara u spomenar neznajuci sta znaci biti sam i ne shvatajuci u potpunosti dubinu neminovnosti..  

SANJAJMO

Kako je samo lijepo sanjati otvorenih očiju
o bojama oktobarskim u maglovite dane
i bistrinama zelene Neretve dok se
brzacima spuštamo kroz njen kanjon.

Snove nam niko uzeti ne može osim nas samih.

Okanimo se stoga cenzure u snovima,
ništa nam ona donijeti dobro neće.
Crno-bijela kombinacija uvijek je na gubitku
od one u boji, osim u filmskoj umjetnosti.

Sanjajmo.