Da, meni su ti dolasci uz stepenice bili postali rutinski jer sam visio tamo. Na kraju sam sam dolazio, prvo kod tetke u Zubnu, na prvom spratu, pa onda na drugi sprat na injekciju

Najgore mi je bivalo kad bi me povremeno naveče dovozili na kisik, valjda sam ostao blesav od nedostatka istog prilikom povremenih ispada sistema

Ipak, nema više tih zgrada od Skvera nadalje - Muzej (Medresa), Dom zdravlja, Gimnazija (koju ne pamtimo), Dom armije (kojeg isto ne pamtimo, a čiji jedan dio propada strašno iznad Kluba 65), krasna zgrada Vodovoda (sad su tamo samo barake ostale, od kojih je jedna ona u kojoj se desila tragedija u požaru ne tako davno)...napušteni stadion Jedinstva čiji samo dio ima svrhu kartinga...

Ima puno da se radi!

Lijepo je da se čitamo

Osjećam evo vrijeme.
Mijenja se.
U glavi pritisak.
U srcu se stislo.
Uvijek su mi teško padali novi počeci.
Da me neko pita šta sanjaš,
ne bih znao reći.
Da me neko pita šta želiš u Novoj godini,
šutjeti bih htio.
Ne znam zašto se raja šprda
s misicama kad zažele "mir u svijetu"?!
Želim eto da im se želja ostvari.

1.1.2008.

[Edited by Sufler on 15-01-2008 at 00:44 GMT]

Večeras je mrak pred kinom.
Nema predstave.
Sve podsjeća na život,
a on se odselio negdje.
Na jug, volio bih vjerovati.
Sutra ću opet otvorenih očiju
sanjati o sreći, a noćas me pusti
da me ponese ova tuga
u daljine koje dogledati znam.
Kako se velikim nekad
činio svijet, kako nesagledivim
sam smatrao mogućnosti.
Znam da ih ima još.
Čitavo jedno more još uvijek
na mene čeka.
Još mi samo malo snage treba
da zaronim.

citat:

---

zara wrote:
Sufleru , podsjeti ti i mene na Dom zdravlja, taj isti o kojem pises,i na one stepenice.Najmucnije mi se bilo popeti s mamom uz te stepenice znajuci sta me ceka.Nas su lijecili sircetnim oblogama,ako to ne pomogne -boca nije ginula

---

Falilo mi je zraka

Dječiji dispanzer u kojem sam ja visio je bio kod starog Internog, zgrada Građevinskog instituta sada ili tako nešto prije Mrtvačnice kad idemo od Skvera.

Biće Sunce da čekam tvoju imenjakinju da mi ogrije ovo nešto srca što se još učahurilo nije



[Edited by Sufler on 18-01-2008 at 00:16 GMT]

Kad se kao danas sunce s maglom izbori
i obraduje ovaj Slani Grad
svojim zaraznim veseljem,
tad se i meni čini da će biti dobro.
S obzirom da mi je namjera pozitivan biti
ovdje se ovaj zapis završava.
Proljeće je blizu. Svega nešto više od dva mjeseca do njegovog kalendarskog pohoda u ove krajeve. Dotad bih volio vedrine i malo minusa, bjeline snijega i manje sivila.
Biće.

[Edited by Sufler on 18-01-2008 at 00:17 GMT]

http://www.youtube.com/watch?v=NMMK1ScteBk&feature=related

Živote moj

Nešto mi se skupilo.
Treba malo promijeniti sobu.
Na put.
Da se malo mozak prozrači.
Da mi život pod drugim ćoškom
zazvoni u uhu,
da osjetim da vrijediš -
živote moj.

Hope

Vazda mi je zanimljivo
kako se stvari dešavaju
u sticaju, uvijek zajedno,
postepeno rijetko.
A ja bih volio da razgodim.
Nema šanse.
Tako nada i dobro dođu skupa.
Danas mi se evo ukazala nada.
Neću zato o strahu.
Nema toga!
Do daljnjeg.

Pričao bih ti o proljeću
i mladim listovima što
zelenim boje ogoljele grane
i novoj nadi što se rađa
s prvim osmijehom sunčanim.

O žuboru potoka sve je već napisano.
Nedostaje mi u ove zimske dane.
Probrčkati noge da se glava malo razbistri.
To bi mi baš trebalo.
"Proljeće bez tebe" na radiju.
Ja još čekam. Oboje.

Dobro vece Sufler ima li bujruma ovdje .

Svratila ja da malo dahnem dusom i vidim ima li sta ovdje novo.

Zaro ako navratis idi pogledaj onu djevojcicu Zaru - umjetnicu u rubrici Nase bebe, ja se odmah tebe sjetila.