RECI MI

Kroz noc
koracam i cekam te
kao da ides iza mene
osecam te
kao da me stalno pratis
...govorim ti
neke slatke reci
al tiho
da ne cuju drugi
onako kao i ti
kad si prisao mi
i sasvim blizu
gorele su tvoje usne
nisam te razumela
ali sam znala
sta si mi govorio
kao i ti
kad dotakao si mi usne
i oziveo me
posle hiljada praznih zivota
vratio mi nesto
sto se zove razlog
da ne pobegnem
i ne pocnem iz pocetka
isti ovaj zivot
po ko zna koji put
sa ko zna kim
dok zivim pored
ko zna koga
dok slusam neke poznate reci
a ne razumem
njihovu smisao...
koracam
kroz noc
dok oluja se sprema
osecam oko sebe
neki cudan nemir
kao da me pratis
kao tvoje usne
kao da slutis
sta ti zelim reci...

Reci mi!


Maja Miljkovic

* * *

Ludost je voljeti srcem,
kažu.
A koliko to srce može biti
da u njega stanu sve ljubavi?
Veliko, da ga svako može dohvatititi i raniti,
u znanju ili neznanju?
Malo, da ga ne vide i zaobiđu?
Toliko malo, da sabijene ljubavi postanu tvrde
kao kamen?
Je li u srcu zaista stanuje ljubav?
Ili je samo podstanar,
tu noćiva,
a danuje u pogledu i dahu,
u dodiru i riječi?
Zar srce ne nastavlja kucati
i kad tuđa riječ likuje
i kad dodir postane grub
i kad se isprekidan dah
pretvori u uzdah?
Zar se srcem voli?
Ili to čovjek ne znajući za drugo
kaže - srce?


V.A.


[Edited by hurija on 03-09-2009 at 16:49 GMT]

* * *

Rekli su mi da jakost
je odlika
i da suza puno znači.
Skrij pogled kad niko ne vidi,
oči u oči žestinom opstanka.
I ja poslušah.
Sad mi žao neprolivenih suza,
rekle bi više no i jedna naučena
riječ
koja boli.
I ta jakost postade slabost,
da ginem prva i kad ne treba.

V.A.

GUBIM TE

Gubim te dušo, izmiceš pola'ko,
svakog dana sve više i više.
Nestaješ i blijediš, sve je tako la'ko,
gdje su oni dani, što nekada biše?

Kao malo dijete samoce se plašim,
za greškama tragam, za slamku se hvatam,
bilo kakvog izlaza problemima trazim,
šta se ovo desi, još uvijek ne shvatam.

Voljeh li te suviše? Suviše li dadoh?
Il' premalo dobih od ljubavi tvoje?
Ljubav da je napor, na vrijeme ne znadoh,
i priznanja samog misli mi se boje...

Ruzno je u glavi i stomak me boli,
i sve mi se lomi i srce i duša,
ostajemo opet - ja i moj bol goli,
zivot nas još pati, patnja nas još kuša.


Emir Jusic

*****

Pisao si Pesmu Po Meni
Da se ne Izgubim
Zanemela
Zarobljena
U paganskim
Vrtovima

U sneznim
Ruskim Skaskama
Nasao si me
Pre mnogo Vekova
U grckim mitovima
U Knososu
Gde sam
Prebiranjem maslina
Zaboravljena
Tebe trazila
Amfore zalivala
Izrasla trava
Posle pljuskova
Kao Hrana
U duboke Virove
Zagazila
I
Otkljucala Ti
Sve puteve
Pre i posle Hada
***********
Eros je iz Tvoje Pesme
Pesme Po Meni
Kljucar Vetrova
Cuvar Svih Zidina
Tvoga Zamka
Eros iz Moje Pesme
Je Pompejska Kisa
Koja se sliva
Ka nasim Putevima
****************
Ne kucam u Prazno
Cekam da se Odazoves

By maya sangoma

MOJA PRVA

Hvala Ti za pola sna
Ako Te ponekad sretnem na ćošku
ogorčenih,
nemoj me prepoznati
Samo se okreni
i zaiskri dvorište naše škole
zakriljeno brezama
ili se zaustavi na ulazu
i zamisli da širokog stepeništa nema
i ne možeš da se vratiš
Samo se okreni i zamisli da drugih nema,
da si ćut doziva mekog djetinjstva
i nemoj me prepoznati


V.A.

Zar da dam svoje jutro
da omeđi ružne sne?
Zar rosu i njenu kap da dam
vjetru da je rasprši?
Zar da pustim krađu jesenjeg sunca
što me toplijom čini?
Zar neizust da bude moj riječnik?
Il' da nemuštost prepustim vještijim?
Il' da riječ ojačam
vještinom mača?
Zar da kuca i treperi uzalud
ovo što se zove srce?
Il' da pustim da ga i dalje tjera
neviđeno?
Zar da pustim slutnji u tvom oku
da poprimi lik?

Ništa od toga.
Jak i jakost je moje ime.
I prezime.

U san mi dođeš
kao vedra misao
raspupala i snena.
Da te rukom taknem pođoh
al' te uzdah ukrade
kao nekoć
kad sanjah tvoje ruke,
a bile su istina.
Jesu li stvarne
ili pot ljetnji
il' me to vara nešto
što nema ime?
Na moje ruke
padoše tvoje
teške od daha i htijenja.
Je l' sad ovo stvarno?
Il' me to san uzavreli
vara?
A možda ti nisi samo san
nego sanjani san.......

V.A.

Moje obicno uz tvoje obicno ime
daje dan i noc.
Sve skupa, daje trajanje.
Ja se budim, ti usnivas,
i opet iznova.
Svaki krug kojeg obidjemo
danujuci i snivajuci
bljesak je onog sto zovemo..
kako drukcije no ljubav..

PRVA LJUBAV

Najdraza je,
draga i najduze blista prva ljubav
djevojko ko suza je cista .
Ti se sada kajes, al' zivot
kaze od ljubavi prve nista nema draze.
Sad povratak zelis ,al' ljubavi nema
u srcu ti stoji samo uspomena.
Svaka nova ljubav uvijek novu daje
al' prva sto pruzis to vjecno ostaje