NEBIT

Pukne u čovjeku
kad-tad!
I tad se probudih u grču
Ne smjedoh reći ni bol
kojom te poželjeh, ni oćutit´
a moram!


V.A.

* * *

Ne vjerovah kad mi rekoše
da samoća postoji
Nit´ da boli više od mržnje
nit´ da saputnik vjeran je
i suncu
i mjesecu
i čovjeku među njima

V.A.

* * *

Zaludjeli i zabludjeli čuvar
ja sam
Bez lanaca okove stavih
sebi
Pogled moj molećiv ne vidješe
oni od kojih se nadah
da mi osvijetle put
Čekam svoj Sud
Da čuvar ima Čuvara


V.A.

SAN

Kad napukne oblak
i zadrhti nebo
znam da ti misli kovitlaju s vjetrom
U bujici dodira kojim te čekam
ni pogled nije ono što treba biti
Ludilo tu je,
bijesno od zadovoljstva
Kojim te žudim
i imam

V.A.

DVOJE

Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.

Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.

Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.

Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.

I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.

D. Cesaric

* * *

Neću reći da te volim
To će biti laž
Ako kažem da te želim
To nije dovoljno
Neću reći ni koliko mi značiš
znaš to i sam
Ako kažem da često mislim na tebe
Mislićeš da je šala
Neću pokazati to što hoću
Ali, i zašto bih,
Kad sve već znaš

VOLIM

Na obroncima ljubavnih pjesama,
kroz noćne more
potom vezani
odlasci i dolasci.
Na obrazima tmoli trag,
Obrisi susreta.
Nisam ni znala,
U ruci mi stisnut
početak

V.A.

"Ja ne dočekah naljepše doba njegove muškosti.
Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu.
I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu!"

LJUBAV
(pjesma peta)............

Kad bi ptice ovako umjele da vole, kao ja,
vec bi se pretvorile u vjetar.
Kad bi potoci ovako umjeli da vole, kao ja,
vec bi postali okeani.

Kad bi prostori ovako umjeli da vole, kao ja,
vec bi postali beskonacnost.
Kad bi vrijeme ovako umjelo da voli, kao ja,
vec bi se pretvorilo u vjecnost.

Kad bi zemlja ovako umjela da voli, kao ja,
vec bi odavno postala zvijezda.........


Miroslav Antic