citat:

---

nevenkagaragic wrote:
DOGAĐAJI DANA
28-11-2008 02:00

Duple plaće delegatima, poslanicima, ministrima i njihovim savjetnicima

http://www.san.ba/index.php?id=4382

Samo napred! U BiH sve funkcionise, sve cveta, pa zaista ste „zasluzili“ BOLJE PLATE.

„Ko zadobije vlast, izgubi pamet.„
(Platon)

---

BHDANI

Alžirska grupa: Nakon odluke vlade SAD-a o oslobađanju petorice od šestorice bh. državljana alžirskog porijekla iz Guantánama



2.555 uzaludnih dana u logoru

Vijest o tome da "alžirska grupa" nije kriva za planiranje terorističkih aktivnosti trebala bi izazvati oduševljenje. Ali više dolazi kao šamar - jer saznanje o sedam godina uzalud provedenih u suvremenom koncentracionom logoru izaziva ogorčenje. I ljutnju. Ne samo prema američkom sustavu "u odlasku" - proces suđenja potvrdio je stepen pravnog okultizma u formiranju Guantánama - već i prema ravnodušnosti bh. vlasti koje još nisu zatražile od SAD-a izručenje svojih državljana. Upravo se zbog toga još uvijek ne zna kada i da li će se petorica oslobođenih Alžiraca vratiti kući



Na 1.650 strana dokaza i 200 stranica obrazloženja predočena je nevinost "alžirske grupe"
Richard J. Leon, federalni sudija u Washingtonu, naredio je 20. novembra vladi SAD-a da poduzme sve neophodne i prikladne mjere kako bi Lakhdar Boumedien, Mohamed Nechla, Hadj Boudella, Mustafa Ait Idir i Saber Lahmar bili oslobođeni. Žalba Belkacema Bensayaha je odbijena. Rasprava pred sudom je vođena od 6. do 14. novembra, na osnovu ranije presude Vrhovnog suda SAD-a, kojom se priznaje pravo zatvorenicima američkog istražnog logora Guantánamo na Kubi da pred američkim sudovima ospore legalnost svog zatočenja. Rasprava je, osim uvodnog dijela, bila zatvorena za javnost. Zatočenici nisu prisustvovali raspravi, osim što su putem video-telekonferencije saslušana i ispitana dvojica među njima (Ait Idir i Bensayah). Vlada je u ovom slučaju podnijela 650 strana dokaza i obrazloženja na 53 strane tvrdeći da su oni "neprijateljski borci", dok je odbrana bila uvjerljivija: na 1.650 strana dokaza i 200 stranica obrazloženja predočena je nevinost "alžirske grupe". I oborila vladu SAD-a s nogu - odustalo se od optužbe da su zatvorenici bili umiješani u pripremu napada na Ambasadu SAD-a u Sarajevu.

Dvije teorije zavjere Vlada SAD-a je iznijela dvije teorije zbog kojih bi "ove ljude trebalo zakonito zatvoriti kao neprijateljske borce". Prva je da su šestorica zatvorenika planirala putovanje iz Bosne u Afganistan kako bi se oružano borili protiv SAD-a i njenih saveznika. Sudiji Leonu očito nije uvjerljivo zvučao dokaz koji se "zasniva na jednom, povjerljivom i neimenovanom izvoru" te je takvo pojašnjenje odbacio: "Vlada nije prezentirala sudu dovoljno informacija na osnovu kojih bi sud mogao na odgovarajući način procijeniti pouzdanost i vjerodostojnost izvora informacije." Dodao je da je "bilo dovoljno informacija za obavještajne svrhe, za koje je dokument sačinjen, ali ne i za potrebe sudskog odlučivanja, na osnovu upute Vrhovnog suda SAD-a da se žalioci zaštite od pogrešnog pritvaranja". Zbog toga što vlada nije dokazala da je plan putovanja u Afganistan osnov za njihovo zatočenje, sud je naredio oslobađanje petorice Alžiraca. Druga vladina teorija, analizirana u presudi, počiva na tvrdnji da je Belkacem Bensayah pomagač Al-Ka´ide. Vlada SAD-a je, uz raniju informaciju, "prezentirala niz obavještajnih izvještaja i dokaza iz različitih izvora, o njegovoj povezanosti s Al-Ka´idom, višim pomagačem Al-Ka´ide i njegovom umijeću i sposobnosti da putuje u različite zemlje koristeći višestruke identitete". Sudija Leon je odbio žalbu ovog zatočenika.

Stjepan Oleskey, iz pravne firme WilmerHale, koja zastupa "šestorku", rekao je da su oni zadovoljni što presuda tako odlučno i rječito govori o potrebi njihovog hitnog oslobađanja iz Guantánama. Najavljena je i žalba protiv odluke da Belkacem Bensayah ostane zatočen kao neprijateljski borac. Na drugoj strani, Peter A. Carr, v.d. direktora za odnose s javnošću Ministarstva pravde vlade SAD-a, rekao je da su oni "zadovoljni presudom da je Belkacem Bensayah neprijateljski borac, koji može biti zatočen u toku trajanja oružanog konflikta, ali da su razočarani ostatkom presude". Američki ministar pravde Michael B. Mukasey je 21. novembra objavio komentar u Wall Street Journalu u kome je izrazio uvjerenje da je sud "trebao donijeti drugačiji zaključak u slučaju petorice oslobođenih Alžiraca".

Pitanje državljanstva Međutim, vladina reakcija je takva da nema jasne najave žalbe, nego se više govori o tome šta bi trebali da urade Kongres te sadašnja i buduća administracija kako bi regulirali način ocjene obavještajnih dokaza u sličnim sudskim postupcima. Međutim, sudija Leon je kategorično upozorio vladu da bi se, umjesto spremanja žalbe, njihovi pravnici trebali baviti time kako da što prije oslobode zatočene. Nažalost, postoji bojazan da će se odluka o ulaganju žalbe odugovlačiti kako bi se "petorka" što više zadržala u Guantánamu?!

U svemu tome nimalo ne pomaže apatija bh. vlasti koje još uvijek nisu zvanično zatražile od vlade SAD-a izručenje "alžirske grupe". Iako se u američkim medijima stvara uvjerenje o spremnosti naše vlade da prihvati svoje državljane natrag jednom kada budu pušteni, nigdje se ne precizira porijeklo takve informacije. Situaciju otežava i skandalozna te poprilično nejasna odluka Evropskog suda za ljudska prava kojom se osporavaju optužbe na račun odgovornosti naših vlasti o nezakonitom izručenju Alžiraca u Guantánamo. U Uredu agenta BiH u Strasbourgu tvrde da odluka u slučaju "Boumedien i ostali protiv BiH" neće biti dostupna još najmanje dvije sedmice. Za odnos države BiH prema Alžircima ključna su još dva pitanja. Prvo je pitanje državljanstva ovih osoba. Neko treba da saopći sadašnji status, ko je od ovih osoba i dalje državljanin BiH. Osim toga, potrebno je utvrditi da li postoje sudski postupci pokrenuti protiv njih, osim obustavljenog postupka za navodnu pripremu napada na Ambasadu SAD-a. Nema smetnji da se u BiH vrate osobe koje su državljani BiH. Prema ranijim tvrdnjama iz Komisije za reviziju državljanstava, najmanje dvije osobe sa spiska od petero oslobođenih su i dalje državljani BiH. Za ostale osobe tek treba odrediti pravni način pod kojim one mogu ući i boraviti u BiH. Ono što je nepoznato jeste da li će nadležne agencije sigurnosti u BiH proglasiti ove osobe prijetnjama po nacionalnu sigurnost ili ne. U slučaju Abu Hamze, upravo je takvo proglašenje bilo osnov da mu se uskrati boravak ili azil, nakon što mu je oduzeto državljanstvo BiH.

Drugačije je pitanje diplomatskih napora vlade SAD-a da pronađe rješenje za njihovo puštanje na slobodu. Oni su počeli davno prije ove presude. Za izručenje u Guantánamo 2002. godine bila je dovoljna nota Ambasade SAD-a. Nota suprotne sadržine omogućila bi njihov povratak. Vlada SAD-a i Vijeće ministara BiH već dugo raspravljaju o ovom problemu, ali bez jasnog ishoda. Način na koji će nova američka vlada postupiti sa zarobljenicima logora Guantánamo i dalje je nepoznat. Izabrani predsjednik SAD-a Barack Obama je pod pritiskom javnosti i niza udruga da već prvog dana raspusti ovaj logor. Još se raspravlja o tome kako bi se ovo moglo tehnički izvesti. Evropske države su izložene kampanji zaštitnika ljudskih prava da zatočenicima iz Guantánama osiguraju azil, ali takvu odluku niko još nije donio.





Uloga Lagumdžije, Zubaka, Limova, Kukića, Todorovića, Nnezavisnih Novina, Slobodne Bosne...



Žabokrečina klimoglavaca

Vuk Bačanović



Nezakonita odluka o predaji "alžirske šestorke" Sjedinjenim Američkim Državama, koja je pretpostavljala grubo kršenje ljudskih prava - proglašavanje i razglašavanje krivice bez dokaza - podijelila je krajem 2001. i početkom 2002. godine bh. javnost na dvije struje. Onu, mnogo manje utjecajnu, koja je držala da, kada je o ljudskim pravima riječ, ne može i ne smije biti kompromisa, i onu koja je smatrala da je njihovo kršenje, kada je o američkim interesima riječ, posve prirodno. Ko je bio u pravu, potvrdio je sam američki federalni sud, koji je odbacio sve optužbe protiv bh. građana alžirskog porijekla, potvrdivši tako presudu Vrhovnog suda FBiH, koju su ignorirali i pogazili tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija, ministar za ljudska prava i izbjeglice Krešimir Zubak, doministar Federalnog MUP-a Tomislav Limov, te bivši članovi Helsinškog komiteta za ljudska prava Slavo Kukić i Branko Todorović, koji su nizom skandaloznih javnih nastupa izazvali raskol u ovoj organizaciji.

Uprkos odluci Doma za ljudska prava, Lagumdžija je u izjavi za Oslobođenje od 24. 1. 2002. tvrdio da je "deportacija tih ljudi izvršena u skladu sa zakonima" te da smo upravo zbog toga u Strasbourgu "dobili potvrdu da smo država". U intervjuu, koji je 8. 2. 2002. dao Danima, Lagumdžija je svoju nezakonitu odluku pravdao "preciznom dokumentacijom" koja je Vijeću ministara pokazala "o kakvim se ljudima radi". Uprkos tome što je znao da ta "precizna dokumentacija" ne postoji, Lagumdžija je bio kategoričan: "Ovo što smo uradili, nismo uradili protiv svoje volje, mi smo tu odluku donijeli, i ja sam to i rekao, prije svega radi sebe… Mi smo isporučili ljude koji nisu građani ove zemlje, jer ne želimo da budu ovdje. Ponavljam, ne želimo da takvi ljudi ovdje budu zato što ne želimo da dozvolimo bilo kakvu šansu da ova zemlja postane Alžir!"

Na osnovu istih "preciznih informacija" djelovao je i Krešimir Zubak, koji je za Glas Amerike izjavio kako je postupak oduzimanja državljanstva "išao po proceduri koja važi u BiH, da su po tim procedurama rješenja konačna i da se u konkretnom slučaju ne radi o državljanima BiH". Naravno, to je mogao izjaviti nakon što je oduzimanje državljanstava ilegalno odradio doministar Tomislav Limov. On je, s druge strane, "precizne informacije" 29. 10. 2001. podijelio sa čitaocima zagrebačkog Jutarnjeg lista: "Uhićeni su bili članovi više organizacija, a za Belkacema Bensayaha je utvrđeno da je često telefonirao u Afganistan, među ostalim, i s višim časnikom Bin Ladena." Za komunikaciju Bensayaha s Afganistanom nikada nije pronađen niti jedan dokaz.

Bivši član HK za ljudska prava Slavo Kukić raspolagao je još preciznijim "preciznim informacijama". U intervjuu koji je dao banjolučkom Reporteru 5. februara 2002. izrazio je bojazan da Srđan Dizdarević, predsjednik HK, koji se oštro usprotivio deportaciji Alžiraca, "nije sam i da u tome sudjeluju još neki sarajevski krugovi, prije svega oni vezani oko sarajevskog tjednika Dani i da je, zapravo, ta cijela kampanja raspirivanja antiameričke histerije dobro organizirana iz nekih kabineta". Kukić je također tvrdio da iz izvora "za koje cijeni da su pouzdani", otpor izručenju Alžiraca ne leži u borbi za ljudska prava, već u "strahu političkog establishmenta ili dijelova političkog establishmenta koji je bh. javnosti posljednjih deset godina poprilično poznat da se iz odvođenja ´grupe´ ili nekih drugih grupa koje će sasvim sigurno uslijediti u sljedećim mjesecima ne izrodi i za njih ponešto što bi moglo biti kobno." Kukić je tvrdio da je Srđan Dizdarević "suptilno" uvučen u ovu zavjeru, ali da "nema spora" da je "Senad Pećanin veoma dobro informiran, zbog čega se dešavaju ti pokušaji sprečavanja odvođenja". Kukićev kolega Branko Todorović, međutim, nije štedio Dizdarevića. "Bivši komunisti, kakvih je u Helsinškom komitetu BiH veoma mnogo, nažalost, nikako ne mogu da se odreknu jednog uslovno stečenog refleksa koji se ogleda u apriornoj kritici SAD-a. To je jedno ljevičarsko pomodarstvo. Sujeta Srđana Dizdarevića i njegov povrijeđeni ego očito su mnogo važniji i od ljudskih prava i od univerzalnih ideja", izjavio je Todorović za Dnevni avaz 1. februara 2002.

Zanimljivo je da je većina najglasnijih progonitelja "opasnih terorista" obilato nagrađena za eklatantno kršenje ljudskih prava i deportaciju nevinih ljudi u ropstvo Bushovog koncentracionog logora Guantánamo. Zlatko Lagumdžija je postao miljenik Bushove administracije i američkih predstavnika u BiH; nekadašnji čapljinski pijačni inspektor Tomislav Limov je prvo postao bh. ambasador u Beču, da bi ga nedavno Željko Komšić promovirao čak i u bh. ambasadora u Berlinu; Slavo Kukić je nagrađen višegodišnjom unosnom funkcijom u Upravnom odboru Federalne RTV; Branko Todorović je, zahvaljujući obilatim američkim donacijama, svoj privatni Helsinški komitet u Republici Srpskoj pretvorio u vrlo profitno privatno preduzeće u njegovom vlasništvu... S druge strane, principijelnom i hrabrom Srđanu Dizdareviću je prikačena kvalifikacija zaštitnika opasnih islamskih terorista. U kampanji protiv predsjednika Helsinškog komiteta BiH najveći doprinos su dale Nezavisne novine i Slobodna Bosna, što su Amerikanci velikodušno honorirali: milioni dolara su nastavili od Željka Kopanje praviti banjalučkog Fahrudina Radončića, a Senadu Avdiću je Američka ambasada isplatila 50.000 dolara za preko noći sklepano "vanredno izdanje" Slobodne Bosne na svega nekoliko stranica u kojem su na račun nevinih "Alžiraca" objavljene monstruozne laži. S druge strane, Dani su se brzo uvjerili šta znači zaklinjanje u slobodu štampe Bushove administracije: Američka ambasada u Sarajevu je prekinula svaki kontakt s Danima, uskraćujući bez ikakvog objašnjenja mjesecima ranije dogovorenu finansijsku podršku upućivanju novinara Dana u Haag, na izvještavanje o suđenju Slobodanu Miloševiću koje je upravo počinjalo. No, unatoč tome, Dani su bili jedini bh. medij koji je godinama imao svog stalnog izvještača iz Haaga...

STRASNO :

http://www.24sata.hr/news/clanak/kiselinom-oslijepio-curu-pa-je-na-sudu-dobio-istu-kaznu/90926/?context=naslovnica&web_page_id=main_page

"Slobodna Bosna", 27.11.2008.godine

Stari SDP-ovac silovao mladog SDP-ovca

B. V. (19) iz Sinja prijavio je policiji silovanje koje se dogodilo u subotu ujutro oko 7 sati. Kriminalističkom obradom utvrđeno je da postoji osnovana sumnja da je nad njim kazneno djelo bludnih radnji počinio M. E. (51) iz Sinja.

SINJ - B. V. (19) iz Sinja prijavio je policiji silovanje koje se dogodilo u subotu ujutro oko 7 sati.

Kriminalističkom obradom utvrđeno je da postoji osnovana sumnja da je nad njim kazneno djelo bludnih radnji počinio M. E. (51) iz Sinja.

Kako neslužbeno doznaje Glas Dalmacije, B. V. je zajedno sa svojim društvom u petak navečer imao tulum u prostorijama sinjskog SDP-a. Malo je popio te je prespavao na podu.

Sjeća se kad se ujutro probudio da ga je nepoznati muškarac mazio po goloj stražnjici. Policiji je prijavio silovanje te je otišao na pregled u ambulantu u Sinju, gdje mu nisu ustanovljene nikakve tjelesne ozljede.

M. E. je uhvaćen nekoliko sati kasnije te je priznao da se samo malo mazio s B. V.

Kod M. E. je pretragom pronađeno i 3,6 grama marihuane te manja količina streljiva. Zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo bludnih radnji, danas je biti priveden istražnom sucu Županijskog suda u Splitu.

VIJESTI
01-12-2008 02:00

Velike laži trojanskog konja Radončića

Snovi Fahrudina Radončića, koji za sebe kaže da je utemeljitelj i vlasnik „Avaza“, ruše se poput kule od karata, jer su njegove obmane, manipulacije i laži ogoljene do kraja. U paničnom strahu od istine, on ide pokušava da izmanipuliše Bošnjake predstavljajući se njihovim jedinim i autentičnim zaštitnikom, a stvarno ih koristeći kao vlastiti živi štit u odbrani samog sebe.

Crno na bijelo
Pri tome se krije ispod ahmedije reisu-l-uleme Mustafe Cerića i skuta državnog poslanika i potpredsjednika SDA Bakira Izetbegovića, poigravajući se Sulejmanom Tihićem, predsjednikom SDA. Javnosti nastoji podmetnuti priču kako Srpska akademija nauka hoće da uništi reisa Cerića i lik i djelo Alije Izetbegovića, čak amnestirajući pri tome ratne zločince Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića za koje tvrdi da su bili samo marionete Srpske akademije nauka.

A prava istina, koju je javnost već prepoznala, jeste da je upravo Radončić taj koji preko svog „Dnevnog avaza“ uništava sve uspješno u Sarajevu i Federaciji BiH kako bi raskrčio put ratnom kapitalu iz Srbije da ekonomski pokori taj entitet i glavni bh. grad!

Dokle idu njegove laži, potvrđuje i ono što je preksinoć izgovorio u emisiji „Centralni dnevnik“ Televizije Hayat. Žestoko je branio vlasnika beogradske „Delte“ Miroslava Miškovića, jednog od stubova režima Slobodana Miloševića, potpredsjednika Miloševićeve Vlade, njegovog najodanijeg predratnog, ratnog i poratnog saradnika i osobe od njegovog posebnog povjerenja. Kazao je da je s Miškovićem samo tri ili četiri puta popio kafu i da nemaju nikakve poslovne veze.

Dokazi, crno na bijelo, govore da se radi o laži nad lažima. Naime, 20. augusta prošle godine Općinski sud u Sarajevu registrovao je preduzeće „Nekretnine prezident“ rješenjem 065-0-Reg-07-002116. Firma je registrovana za nekretnine i trgovinu, s tim što će joj pretežna djelatnost biti izgradnja i promet nekretnina. Osnivači preduzeća su „Delta“ iz Beograda sa udjelom od 50 odsto, „Avaz“ iz Sarajeva sa udjelom od 25 odsto i „Vanity Internatonal Corporation“ sa Belizea sa udjelom od 25 odsto. Miroslav Mišković je vlasnik „Delte“, Fahrudin Radončić je vlasnik „Avaza“, a ko je vlasnik firme sa Belizea, zvanično nikada nije saopšteno. „San“ je prošle sedmice objavio da je došao do podatka da iza „Vanity Internatonal Corporation“ stoji Mira Pavlović, supruga Slobodana Pavlovića. Taj bračni par poznat je kao finansijer Miloševića i Radovana Karadžića. Otvoreno je pitanje kako je Općinski sud u Sarajevu mogao registrovati „Prezident nekretnine“, ako nisu poznati svi detalji o svim njegovim osnivačima

Pakleni plan
U registraciji je navedeno da je sjedište „Prezident nekretnina“ u sarajevskoj ulici Džemala Bijedića 185, dakle u zgradi „Avaza“. Za ovlaštene osobe registrovani su Nusret Prguda iz Sarajeva kao direktor i Đorđije Cerović iz Beograda kao prokurista. Vidjevši o čemu se radi, Prguda je ubrzo napustio tu firmu.

Dakle, Radončić laže da nema nikakvih poslovnih veza s Miškovićem i uz krije ko je po njega slao privatne avione na sarajevski Aerodrom kojima je odlazio u Beograd na dogovore s Miloševićevim saradnikom Miroslavom Miškovićem.

On sada pokušava sakriti i svoje poslovne veze s Vojinom Lazarevićem iz Beograda, vlasnikom firme „Rudnap“, koji je bio jedan od najkrupnijih finansijera i saradnika Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja. Njega je dovodio u Sarajevo i njemu odlazio u Beograd gdje su sklopili pakleni plan – Radončić će Lazareviću srediti da postane vlasnik „Energoinvesta“ i da preuzme kontrolu nad Elektroprivredom BiH. Sada imaju još jedan plan koji bi Lazareviću trebao omogućiti da na velika vrata uđe u elektroenergetski sektor u FBiH i o tome ćemo uskoro objaviti detalje.

Sve su to nepobitne činjenice koje samo dokazuju da je Radončić trojanski konj Miroslava Miškovića i Vojina Lazarevića koji preko njega treba da završe Miloševićev plan o okupaciji BiH – s obzirom da mu to agresijom, ratom i najtežim ratnim zločinima nije pošlo za rukom, aktiviran je rezervi plan koji podrazumijeva ekonomsku okupaciju i za to je zadužen upravo Fahrudin Radončić.

Pošto Radončić sebe predstavlja kao glavnog zaštitnika i savjetnika reisa Mustafe Cerića i Bakira Izetbegovića, a u posljednje vrijeme i Sulejmana Tihića, njih trojica bi morali javno kazati da li su mu dali blagoslov da obezbijedi Miškoviću i Lazareviću da ekonomski okupiraju Sarajevo i Federaciju BiH.
S.N.

Kakvu ulogu imaju Džaferović i Razvojna banka FbiH

Razvojna banka FBiH, na čijem je čelu Ramiz Džaferović, pored ostalog, ima zadatak da stimuliše domaću proizvodnju.

Kako stvari stoje, Džaferović i ta institucija su se specijalizirali za finansiranje Radončića. Bilo bi zanimljivo kada bi saopćili koliko su novca dali, recimo, za domaću poljoprivrednu proizvodnju i da tu sumu uporede sa 17 miliona maraka koliko je iz kase Razvojne banke FBiH dato Fahrudinu Radončiću.
("SAN")

http://www.san.ba/index.php?id=4412
_______________________________________________
JOS MALO :

VIJESTI
01-12-2008 02:00

Vlasnik Avaza druge optužuje za ono što on radi

http://www.san.ba/index.php?id=4414


[Edited by nevenkagaragic on 01-12-2008 at 08:17 GMT]

Beogradska "Politika": Daytonski sporazum su izveli vanzemaljci
01.12.2008. 11:40

Beograd je, zvanično ili ne zvanično, preko „Politike" počeo da ismijava Daytonski mirovni sporazum. Dešava se to nakon Tihićeve posjete Tadiću, sporazuma iz Odžaka i - odluke vlade RS da briše „bosanski" identitet iz naziva općina u RS. Vrlo zanimljiv slijed. Beogradska „Politika" lansirala je interesantnu konstataciju - da je Srbe, Bošnjake i Hrvate na mir u BiH mogao privoliti samo neko ko nije sa ove planate i ko ima veću moć. Krijući se iza urbanih legendi, autor teksta u Politici Daytonu pridaje simboličko značenje u NLO obrascima: „U ovoj bazi i njenim ,,depandansima", kao što je čuvena, tajna „Zona 51", po tvrdnjama mnogih izvora, smešteni su i glavni američki centri za istraživanje fenomena NLO i vanzemaljaca. Valjda i zato mnogi tvrde da se ,,tamo negde" nalazi i neka vrsta supertajne „muzejske postavke" posvećene „slučaju Rozvel", navodi autor.


U cjelini donosimo tekst koji je objavila beogradska Politika:

Vanzemaljci u Daytonu

Ma, kakav Klinton, kakav Kristofer ili Holbruk, niko od njihnije mogao da privoli Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića na potpisivanje mirovnog sporazuma u Dejtonu. Ko je onda takvu moć imao, pita beogradska Politika „anonimnog" telefonskog sagovornika, čitaoca ,,Politike" koji je pažljivo pratio svjedočenje Jovana Kovačića o izveštavanju iz Dejtona.
- Znate vi to, sigurno, sjetite se o čemu se poslije Dejtona govorilo u Beogradu - rekao je Politici glas s druge strane, uz napomenu da će se javiti sutradan, otprilike u isto vreme, dabi čuo odgovor na njegovo pitanje zašto su Milošević, Tuđman i Izetbegović pristali na mir u Dejtonu.
Onda je sutradan,gotovo u minut tačno,zazvonio telefon, s druge strane se javio isti glas: „Jeste li se sjetili?"
Sjetio se jesam, samo ne znam da li je odgovor tačan, a onda na njegovoskoro naredbodavno traženje (,,Čekam!"), rekoh: „Vanzemaljci!", piše novinar Politike.
„Tačno!", čuo je s druge strane.
Beogradom su zaista, u vrijeme pregovora i potom, kružile razne priče o zbivanjima u bazi ,,Rajt-Paterson". Oblikovano je i nekoliko urbanih legendi od kojih je,svakako,najveselija ona o vanzemaljcima, ali ni ostale nisu baš za bacanje.
Jedna od njih kaže da su Amerikanci stigli u ,,Rajt-Paterson" s vrlo preciznim psihološkim i zdravstvenim profilima trojice pregovarača s brdovitog Balkana, čije su mentalno i fizičko stanje redovno kontrolisali i procenjivali na osnovu analize urina i još ponečeg. A onda su predstavnici SAD, na osnovu dobijenih rezultata, navodno prilagođavali svoje poteze trenutnom psihofizičkom stanjutrojiceključnih pregovarača i njihovih najbližih saradnika.
Legenda ili istina, ko će to znati?
Druga legenda kaže da su Milošević, Tuđman i Izetbegović gotovo zapali u neku vrstu šoka, kada su im domaćini predstavili virtuelne reljefe bosanskohercegovačkog krajolika. Na tom putovanjukroz kompjuterski trodimenzionalni svet, izgrađen po matrici tada malo poznatihtehnologija, vođesu odustajaleod zahteva da traženi koridori ili deloviteritorijebudu mereni njihovim aršinima. Na velikim monitorima, zahvaljujući računarskom modelovanju bezbrojnih podataka o terenu snimanom iz vazduha i sa zemlje, pred njima su se nizaleslike neuporedivo preciznije i tačnije od onih koje su nosili u sopstvenim predstavama.
Legenda ili istina, ko će to znati?
Kao šlag na tortu, u tumačenje uspešno završenih pregovora u Dejtonu, uselili su se i vanzemaljci, istina znatno kasnije.
Nekako se to poklopilo sa pompezno najavljivanim dokumentarnim filmom na televiziji „Pink", o čuvenom „slučaju Rozvel" gde se navodno 1947. godine srušio „leteći tanjir" sa vanzemaljskom posadom. Poslije toga su stradali i preživeli vanzemaljci, zajedno s ostacima letjelice, preneti baš u bazu „Rajt-Paterson".Jedan od vanzemaljaca, tvrde mnogi, čak je živeo sve negde do 1953. godine, što je armiji SAD omogućilo da svašta sazna o svemirskim komšijama i njihovim nevjerovatnim tehnološkim dostignućima.
Vojna baza „Rajt-Paterson" je najvećabazaameričkog vojnog vazduhoplovstai baza snajdužomtradicijom. Osnovana 1917. godine, ime je dobila u častbraće Rajt, prvih letača avionom, kao i u čast probnog pilota, poručnika Frenka StjuartaPatersona, koji je poginuo testirajući avion na poligonima ove baze 1918. godine. U bazi se nalazi i verovatno najveći muzej vazduhoplovstva u svetu (Nacionalni muzej vazduhoplovnih snaga SAD).
U ovoj bazi i njenim ,,depandansima", kao što je čuvena, tajna „Zona 51", po tvrdnjama mnogih izvora, smešteni su i glavni američki centri za istraživanje fenomena NLO i vanzemaljaca. Valjda i zato mnogi tvrde da se ,,tamo negde" nalazi i neka vrsta supertajne „muzejske postavke" posvećene „slučaju Rozvel".
U ovoj priči je nevažno šta je od toga mit a šta istina, jer su navedene mirođije poslužile da seskuva i legendao presudnoj ulozi vanzemaljaca u potpisivanja mirovnog ugovora u Dejtonu. Kako? Tako što domaćini, uprkos primeni svihveština, nisu privoleli trojku Milošević-Tuđman-Izetbegović da prihvatimir. Zato su posegli zaposlednjommogućnošću.
Kada su već svi svetski mediji javljalida su pregovori propali, Amerikanci su, kaže legenda,poveli trojicu pregovarača da vide ostatke vanzemaljaca, uz podrazumevajuću, strogu obavezu da o tome ćute.
Kada su shvatili koliko smo svi mali u svemirskom prostranstvu i koliko su bilo kakvi interesi, mereni ljudskim aršinima, u stvari, ništavni, trojica glavnih pregovarača u Dejtonu latilasu se svojih penkala i potpisalaaranžman o kraju rata u Bosni i Hercegovini.
Pošto nas je anonimni sagovornik s početka teksta podstakao da ovu veselu urbanu legendu vratimo u sećanje, možda ima smisla da na nju podsetimoi čitaoce.
(Svevijesti.ba/Biznis.ba)

-------------------------------------------------------------------
ZNAO SAM,ZNAOOOOO SAM...
SVEMIRCI SU KRIVI ZA SVE
ljudi oprez the truth is out there...

p.s odokativnom metodom nije tesko zakljuciti da mnogi nasi politikosi lice na vanzemaljce
a i inace politka je vrlo pouzdan izvor info-a,u vrazju strinu,hiljadu mu dabrova, i n stotine mu prerijskih lisica...

Evo pravog svemirca, ili mu stvarno fali koja daska... koji je ovo ..., ma necu vredjati plemenite zivotinje.

Bush se nada da će ga pamtiti kao osloboditelja miliona ljudi

01.12.2008. 10:49

George W. Bush nada se da će ga historija zapamtiti kao američkog predsjednika koji je oslobodio milione Iračana i Afganistanaca, kao čovjeka koji je radio za mir i nikada nije prodao dušu radi stjecanja političkih poena.
"Volio bih da me upamte kao predsjednika koji je oslobodio 50 miliona ljudi i pomogao u postizanju mira", navodi Bush u nedavnom intervjuu koji je objavila Bijela kuća.
"Volio bih ostati upamćen kao osoba koja, prvo i prije svega, nije prodala dušu kaklo bi stekla političke poene. Došao sam u Washington sa sistemom vrijednosti i odlazim iz njega s istim tim sistemom", izjavio je Bush.
On je također kazao kako želi ostati upamćen kao predsjednik koji je pomagao pojedincima, "koji je okupljao ljude da pomažu svojim susjedima; da predvodi napore u borbi protiv HIV/AIDS-a i malarije na mjestima poput afričkog kontinenta; da pomaže starcima da dobijaju svoje lijekove na recept a medicinska zaštita bude dio osnovnog paketa".
Bush je izjavio da je svakog dana svoga osmogodišnjeg mandata konsultirao Bibliju i da je nalazio utjehu u vjeri.
"Savjetovao bih ipak političarima da budu pažljivi prema korištenju religije u javnosti", izjavio je američki čelnik u intervjuu sa svojom sestrom Dorom Bush Koch snimljenog u okviru programa usmene historije poznatog pod nazivom Storycorps.
Dok mu se drugi mandat primiče kraju, Bush se šalio da će mu nedostajati neke od pogodnosti koje je imao kao predsjednik kao što je putovanja avionom Air Force One, koji se nikada nije našao u saobraćajnoj gužvi, i predsjednička rezidencija u Camp Davidu.
On je, međutim, izjavio kako mu je drago što odlazi u sjenu.
"Iskreno, neće mi toliko nedotajati eksponiranje u javnosti. Biti predsjednik bilo je sjajno iskustvo, ali je lijepo gledati tu svjetlost negdje drugdje", kazao je.
Intervju koji je Bush snimio s prvom damom Laurom Bushom bit će pohranjen u biblioteci Kongresa i muzeju posvećenom Bushovom mandatu predsjednika SAD-a.
(Svevijesti.ba/Fena)