"Slobodna Bosna", 04.12.2008.godine

"AS", 06.,07. i 08.12.2008.godine

LOVAČKI zrakoplov američkih marinaca tipa F-18 se srušio u stambeno naselje San Diega, nedaleko od mornaričke baze Miramar, javljaju lokalni mediji.

Broj stradalih još uvijek nije poznat, ali se u području opisanom kao "gusto naseljeno" može vidjeti dim iz nekoliko kuća u plamenu. Pilot se, prema prvim izvještajima, uspio spasiti katapultiranjem iz kabine neposredno prije pada.

Ian Gregor, glasnogovornik američke Federalne uprave za avijaciju (FAA), javlja kako je do nesreće došlo oko podneva po lokalnom (21 sat po hrvatskom) vremenu, odnosno kada je F-18 namjeravao sletjeti u bazu.

Intervju: Davor Sučić Sula a.k.a. Sejo Sexon, frontman Zabranjenog pušenja



Ne idu Mladićeve slike i Nedjelja kad je otiš´o Hase

Lider kultnog sarajevskog benda otkriva zašto nije održan najavljeni koncert Zabranjenog pušenja u Beogradu, govori o zloupotrebi njegovih pjesama, odnosima s Neletom Karajlićem...



Davor Sučić Sula: "Zna se uloga zločinca u projektu koji je značio praktični nestanak i Bosne i muslimana"
Beogradski koncert Zabranjenog pušenja, najavljen za 29. novembar, nije održan jer je grupa No Smoking Orchestra, na čijem su čelu Emir Kusturica i Nenad Janković a.k.a. dr. Nele Karajlić, zloupotrijebivši kampanju kultnog sarajevskog benda te autorske radove Davora Sučića, "preotela" i samu ideju održavanja koncerta u Beogradu na Dan bivše republike. Podsjećamo da je 29. novembra prošle godine Zabranjeno pušenje održalo koncert u Beogradu, označivši ga tradicionalnim. Majstori kakvi jesu, Kusturica i Janković su svoju marketinšku pompu bazirali na legendarnoj pjesmi Dan Republike, Sučićevom autorskom radu, što je čak i mnoge srbijanske medije dovelo u zabludu da se Zabranjeno pušenje okuplja u originalnom sastavu. Umjesto legendarnog Zabranjenog pušenja, publiku u Areni je na "Dan Republike" zabavljao bend Emir Kusturica & No Smoking Orchestra, kojem je jedan od udarnih hitova Ko ne voli Radovana, ne viđeo Đurđevdana, a bez ikakve dozvole autora su odsvirani hitovi koje su otpadnici iz originalnog sastava grupe, kao i sve ostalo - jednostavno prisvojili: Guzonjin sin, Pišonja i Žuga, Na straži pored Prizrena, Djevojčice kojima miriše koža, Nedjelja kad je otiš´o Hase, Zenica Blues i, razumije se, Dan Republike. I sve to kako bi se publika namamila na koncert mutantne etno unca-unca muzike, kakvu No Smoking Orchestra izvodi.

DANI: Kako komentiraš nastup No Smoking Orchestre s Emirom Kusturicom u beogradskoj Areni koji je održan 29. novembra?

SUČIĆ: Mene nije toliko razočaralo što nam je ukraden projekat ili termin koji smo već ozvaničili kao svoj i ljudima obećali taj koncert. To u cijeloj priči nije težište. Meni je žao što su ljudi prevareni, što je naše ime iskorišteno da se privuku ljudi za jedan program, a prezentovan im je potpuno drugi. To je kao da puniš Fantu u boce Coca-Cole. Zbog toga smo morali odreagovati, jer se ovo ne dešava prvi put. Više puta je u zagradi stajalo "Zabranjeno pušenje", pa ljudi često očekuju neki reunion, i neki poseban event, a dobiju koncert narodne muzike.

DANI: Dosad si, od 1992, izbjegavao komentirati Neletov odnos prema tebi, kolegama iz Pušenja, Sarajevu. Je li se nešto promijenilo?

SUČIĆ: Što se toga tiče, ja poštujem svačiju odluku i svačije opredjeljenje. Nisam čovjek koji smatra da o tome vrijedi govoriti i da je moje da govorim šta je nečija politička opcija, koga neko smatra za autoritet i to što se ljudi razbacuju nekim Šešeljem ili Karadžićem. To može biti moj privatni stav, ali ja ga nikada ne iznosim, jer smatram da na njega svako ima pravo, bez obzira koliko on meni bio nesimpatičan. Međutim, ovo je jedna poslovna odluka koja se više ne tiče samo mene nego i naše publike, naših fanova. Ja dva dana odgovaram na e-milove ogorčenih ljudi koji misle da mi imamo neke veze s tim. Mnogi su, pošto je na plakatu ispod pisalo "Zabranjeno pušenje", očekivali nešto sasvim drugo, tako da je to ono na što sam ja odreagovao. A ove druge stvari su manje-više već odavno jasne, i to je stvar opredjeljenja, to čovjek sam sa sobom mora riješiti. Pokazivati na nečije privatno mišljenje je meni uvijek bilo prilično, ako ništa, neproduktivno.

DANI: Jesi li više iznenađen ili razočaran njihovom odlukom da tako zloupotrijebe ime Zabranjenog pušenja?

SUČIĆ: Razočaran sam. Evo, baš sad radim jedan istraživački rad o temi Crk´o maršal. Uloga Nenada Jankovića u nekoj demokratizaciji ovog prostora, u nekoj promociji Sarajeva, pa i njegova uloga u promociji ovog benda je velika i bez obzira na njegovu današnju političku opciju, svi mi, Sarajlije, to moramo ispoštovati. Bez obzira šta neko mislio o tome. To je razlog zbog kojeg ja nisam, iako sam autor više od 90 posto toga što se izvodi na koncertima, iz nekog, ne mogu da kažem pijeteta, to je možda prejaka riječ, iz respekta svega toga i tih minulih vremena... nikada nisam pravio problem. Cijeli rat sam svirao te pjesme, nama u Sarajevu nikad niko nije ni 100 maraka poslao da nam pomogne kada smo bili u teškim vremenima. Sve su to neke stvari koje mogu da prihvatim. Međutim, da neko laže publiku koja je ovom bendu jedino što ima... Mi smo se, zahvaljujući publici, najviše i uspjeli promovisati na širem prostoru i to je i dan-danas nama glavni oslonac u ovoj cijeloj priči. Želim ubuduće raščistiti te dileme kod ljudi i stvarno ću ići do kraja, čak i po cijenu da ću, ako se ovo nastavi, stvarno tražiti sudsku zabranu izvođenja mojih pjesama na koncertima gdje se veličaju neke vrlo sumnjive i zločinačke ideologije. Znaš, ne možeš svirati Fikretu ili Nedjelju kad je otiš´o Hase i mahati Mladićevim slikama. Ne ide to, zna se uloga zločinca u projektu koji je značio praktični nestanak i Bosne i muslimana. Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali i ja imam pravo da svoja djela zaštitim od takvih produkcija i konteksta. Da se pjesme Zabranjenog pušenja, koje su pune priča o ljubavi, čovjeku, humanizmu, izvode ispod projekcija najvećih zločinaca ovih prostora, koji su krivi za smrt stotina hiljada ljudi - suluda mi je pomisao kako je to nekome moglo pasti na pamet. Opet kažem, sto ljudi - sto ćudi, a ja ne mogu ulaziti u njihova razmišljanja o tome.

DANI: Kako si doživio snimak s YouTubea Neletovog koncertnog izvođenja pjesme Ko ne voli Radovana, ne viđeo Đurđevdana?

SUČIĆ: Sve to već traje predugo, i ja sam se već navikao na takve eskapade. Znam da je to tamo možda još tržišno kurentno, ali Marx je, otprilike, rekao da društveno biće čovjeka određuje njegovu svijest. Oni su jednostavno tamo predugo i razumijem da nisu imuni na sve politikantske i medijsko-propagandne lavine koje ljude tamo pogađaju, jer oni nisu jedini koji imaju potpuno iskrivljenu sliku o svemu što se desilo. U krajnjoj liniji, reakcije tih ljudi na otcjepljenje Crne Gore i Kosova pokazuju da se u suštini nije puno stvari promijenilo u glavama ljudi. Razumijem kakva je to sredina, tamo sam često. Jednostavno, medijski je to jedan veliki atak na ljude, pa i one koji se smatraju obrazovanim.

DANI: Ali činjenica je da ih je, na njihovom dugo najavljivanom koncertu na Ušću prije dvije godine, publika otjerala s bine i bukvalno gađala flašama.

SUČIĆ: Pogotovo nije jasno čemu repriza neke priče koja se očigledno ljudima ne može servirati. O.K. je da se oni bave etno muzikom, ali nije O.K. da najavljuju koncert Zabranjenog pušenja. To je ono što prvi put nije položilo test, i ne znam zbog čega je sve ovo bilo potrebno. Balkan nije mjesto za utjerivanje pravde, meni je to savršeno jasno. Ja mogu samo da apelujem na ljude da nas poštede, i nas i naše pjesme, tih mjesta, takvih konotacija, takvih konteksta. U krajnjoj liniji, ne vidim kakve to veze ima s muzikom i ne znam kakve bodove to može donijeti jednoj muzičkoj ekipi.

DANI: Kad si se posljednji put vidio s Neletom?

SUČIĆ: Zadnji put smo se sreli kad sam im donio pare za pjesmu Nedjelja kad je otiš´o Hase, koju su Amerikanci otkupili za špijunski sitcom o nekom američkom agentu. U jednoj od epizoda tog sitcoma je korištena pjesma Nedjelja kad je otiš´o Hase, oni su nas dobro platili i ja sam odnio novac. To je bio zadnji put, prije nekih godinu dana.

DANI: Znam da to nisi nikad javno otkrio, ali možeš li nam reći jeste li se poslije rata ti i Nele ikada zapili?

SUČIĆ: Pa, jesmo.

DANI: Nikad nisi htio javno govoriti o vašim poslijeratnim razgovorima. Da li bi sad govorio o tome?

SUČIĆ: Do ovog koncerta su to bili relativno diplomatski odnosi, na nekoj ljudskoj razini. Njega i dan-danas jako interesuje Sarajevo, ja puno pričam o Želji, o Šiberu, o Zenitu, o tebi, o Bori Kontiću i o svima, tako da uz koju čašu prođe vrijeme i čovjek izađe malo teturajući iz kafane. Ja sam ga nekoliko puta brifov´o o situaciji kod nas i vidim da on dosta stvari i ne zna.

DANI: Je li pokopana svaka mogućnost da se ikad više zajedno nađete na stageu?

SUČIĆ: Nije. Ja i dalje mislim da je Neletu mjesto u rock´n´rollu, i dalje smatram da je on jedan veliki potencijal za rock´n´roll. Za mene je šteta što se on time ne bavi - ipak je bio bosanski Mick Jagger i jedan od najvećih frotmana u jugoslovenskom rock´n´rollu uopšte. Meni je žao što se prihvatio uloge nekog voditelja off projekta jednog režisera koji nikada nije značio muzici toliko koliko je on.

DANI: Gorak okus ostaje nakon svega?

SUČIĆ: Ostaje. Nadam se da je ovo posljednji takav incident i spreman sam stvarno ići do kraja, ali se nadam da neću morati.

DANI: Možeš li procijeniti koliko tu ima Kusturicinog "masla", a koliko je Neletovog?

SUČIĆ: Stvarno ne mogu. Ja nisam nikome držao svijeću, ali cijela akcija oko krađe tog projekta... Taj projekat je u krajnjoj liniji bio i zaštićen, čak i u Patentnom zavodu Srbije, a kompletna kampanja s reklamnim sloganima, s džinglovima je manje-više iskorištena za njihovu kampanju. To je, kao što mi u Sarajevu kažemo, kompletan đon cijelog projekta i stvarno tu ne amnestiram nikoga, jer mislim da je svima jasno o čemu se radilo i da je to jedan nečastan čin. Mi smo taj koncert beogradskoj publici i obećali jer smo taj koncert radili u jednom puno manjem prostoru i s puno manje pompe, ali s puno više dostojanstva.

vezano uz neleta...