Kratko i jasno iz Švedske...
Švedska Vlada po treći put odbila molbu ratnog zločinca Biljane Plavšić za pomilovanjem...Ende...

BHDANI

Politika, mafija i mediji: Fahrudin Radončić, između Miroslava Miškovića i Senada Šahinpašića



Marka za Avaz, marka protiv BiH

Po ovdašnju javnost, a posebno po Bošnjake, ne bi bilo fatalnije greške nego da Radončićev pokušaj da sačuva dobro uzdrmanu mafijaško-političku moć tretira kao njegov privatni obračun s obitelji Selimović. Naravno, ovo ne znači da napokon ne treba biti usvojen Zakon o reviziji privatizacije u Federaciji BiH, čime bi se utvrdila zakonitost načina na koji su Selimovići stekli "prvi milion", to jest, vlasništvo nad Sarajevskom pivarom. No, kako god Radončićev rat završi, izvjesno je da će Selimovići preživjeti, ali isto ne važi i za mogućnost zaživljavanja pravne države i uspješno okončanje sudskih procesa protiv optuženih mafijaša. Ko misli suprotno, neka razmisli kako su Senad Šahinpašić i Naser Orić već pušteni iz pritvora



Očito, Radončić ni sam ne vjeruje u teške klevete na račun Selimovića koje javno iznosi
HADŽIFEJZOVIĆ: Da Vam sad Selimovići ponude zajednički posao, da li biste prihvatili?

RADONČIĆ: Sa zadovoljstvom.

HADŽIFEJZOVIĆ: A bi li ga on prihvatio?

RADONČIĆ: Ne znam. Pitajte njega.

Razgovor citiran na početku ovog teksta vođen je tokom gostovanja "uglednog bošnjačkog graditelja i medijskog magnata" Fahrudina Radončića u Centralnom dnevniku sarajevske TV Hayat, koji je emitiran u subotu 29. 11. 2008. godine. Čitalac koji nije pratio ostatak dugog razgovora, na osnovu citiranog dijela, mogao bi izvući zaključak o racionalnoj želji samozvanog ključnog "zaštitnika bošnjačkih nacionalnih interesa" za poslovnom saradnjom s obitelji Selimović, vlasnicima jednog od najvećih i najrazgranatijih poslovnih sistema u regiji.

No, o kakvom se "zaštitniku bošnjačkih nacionalnih interesa" i "bliskom prijatelju rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića" radi, najbolje svjedoče Radončićeve tvrdnje o obitelji Selimović, izrečene u istoj emisiji samo nekoliko trenutaka prije iskazivanja zadovoljstva zbog priželjkivane saradnje sa Selimovićima: "Dok smo mi bili ovdje u ratu, oni su bili u Češkoj, trgovali su s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, Momom Mandićem, šetali iz Sarajeva, iznosili novac..."

Narodnom predajom do tornja Zbunjujuće? Kako bi "zaštitnik bošnjačkih nacionalnih interesa" mogao biti zadovoljan zbog saradnje s onim koji su u ratu, prema njegovim riječima, trgovali s ratnim zločincima i najvećim bosanskim i bošnjačkim krvnicima? Odgovor na ovo logično pitanje nepoznanica je samo za neupućeni dio bh. javnosti, onaj (ako takav još postoji) koji ne zna gdje je mjesto Fahrudina Radončića u piramidi bh. mafije i organiziranog kriminala, na kojoj se ispod njega nalaze i tako moćni kriminalci kao što su Muhamed Ali Gaši, Senad Šahinpašić, Naser Orić ili Naser Keljmendi (u čijem se blindiranom automobilu "zaštitnik" već godinama vozi): ako je Radončićev ključni poslovni partner potpredsjednik Miloševićeve vlade i Šešeljev finansijer Miroslav Mišković, čiji je biznis već uveo i u sarajevsku Ferhadiju, zašto bi on, Radončić, bio bilo šta drugo nego zadovoljan samo kada bi obitelj Selimović pristala na poslovnu saradnju s njim? Očito, Radončić ni sam ne vjeruje u teške klevete na račun Selimovića koje javno iznosi, ali od bošnjačke javnosti, kojoj se kao njen "zaštitnik" prevashodno obraća, očekuje upravo suprotno.

Svakodnevno razotkrivanje novih detalja o bošnjačkoj političko-mafijaško-kriminalnoj hobotnici i iskušenja prvog ozbiljnijeg izazova njenoj moći jasno je pozicioniralo ključnu ulogu upravo Fahrudina Radončića. On je godinama suvereno medijski reketario sve ključne bošnjačke aktere političkog, privrednog, kulturnog i vjerskog života. I ko zna koliko bi svoju poziciju držao nedodirljivom da ga nije upropastila vlastita nezasitnost za novcem i tornjevima u njegovom vlasništvu, megalomanskim statusnim simbolima - sve ono o čemu je maštao kada je s plastičnom kesom došao uoči rata u Sarajevo. Tada je preživljavao pošteno, od siće zarađene prodajom Sandžačkih hićaja, sveščice tradicionalnih narodnih priča iz regije koja se graniči s njegovim rodnim Gusinjem.

Prilog za mafiju Kada je, prije nekoliko godina, Sarajevska pivara odbila dalje plaćati svojevrstan medijski reket u formi iznuđenih reklamnih oglasa u Dnevnom avazu u obimu i po cijeni koje moćni "zaštitnik" odredi, izbio je sukob između Radončića i vlasnika pivare, obitelji Selimović. Značaj tog sukoba po Bosnu i Hercegovinu, a po Bošnjake posebno, daleko prevazilazi sami povod. Tvrdoglava upornost Hilme Selimovića i njegovog sina Muje da, bez obzira na visoku cijenu koju će platiti, ne saviju kičmu i ne popuste pred nezajažljivim Radončićem, ima veći učinak za javni, politički, medijski, privredni i kulturni život nego aktivnosti stotina nevladinih organizacija i međunarodnih konferencija održanih u Sarajevu koje su se bavile demokratizacijom. Ovo posebno dobija na značaju ima li se u vidu činjenica da su Selimovići višekratno odbili prijedloge i pritiske samog vrha Islamske zajednice na pomirenje s Radončićem, koji su učestali brzinom kojom je brižljivi medijski zaštitnik lika i djela Mustafe Cerića počeo da shvata da je potcijenio Selimoviće i da su mu šanse da iz rata koji je inicirao iziđe kao pobjednik - sve manje. Načinom na koji je godinama koristio svoje novine za predstavljanje vlastitih političkih i finansijskih interesa bošnjačkim, a još više otkrivanje njegovih bliskih veza sa Šahinpašićem, Gašijem, Keljmendijem i Orićem, s jedne, te Miškovićem, s druge strane, Radončić je napokon stvorio masovnu svijest da je svaka marka data za Dnevni avaz svojevrstan prilog konzerviranju postojeće mafijaško-kriminalne vlasti.

Savršena autocenzura Skupim odijelom i glumljenom mirnoćom Radončić ni uz pomoć Hadžifejzovića nije uspio sakriti da pripada vučijem svijetu. To je svijet u kojem nema moralnih principa, političke čestitosti i ljudskog saosjećanja, niti ima druge logike do one: pojedi ili budi pojeden. Zato se u njegovom govoru, u njegovim smiješnim "analizama", mogu pojaviti nebulozne konstrukcije poput one da Srpska akademija nauka i umetnosti Bosni i Bošnjacima radi o glavi i radit će zauvijek, ali da je politika srbijanske vlade uredu i da je Mišković uredu, dapače, da će nam on donijeti "jeftiniji hljeb i pecivo"; zato nekadašnji izvršni sekretar titogradskog partijskog komiteta nema nikakvih problema da se predstavlja braniteljem reisa Cerića i Islamske zajednice od takvih "neprijatelja" kakvi su joj Mustafa Spahić, Rešid Hafizović ili Hilmo Neimarlija. Cilj ove "strategije" je da se u isto vrijeme u javnosti otupi negodovanje zbog Miškovićevog ulaska u Sarajevo i u Bosnu i Hercegovinu, a da se u kolektivnoj psihi Bošnjaka podgrijava strah i paranoja od "viševjekovnih projekata Srpske akademije", jer su oni, dok god žive u takvom stanju, najsigurnije mušterije Dnevnog avaza i glasački garanti održavanja demokratije kakvu, vidjeli smo, zastupa Avazov vlasnik. Pa dok Radončić u jednu ruku srčano brani Miškovića i njegov ulazak na bosanskohercegovačko tržište, dok u drugu, opet nelogično i kontradiktorno (ali ko još za to mari), odriče bilo kakvu svoju povezanost s njime, veliki novinarski profesionalac Hadžifejzović ni ne pomišlja da mu jednostavno pokaže dokument o osnivanju zajedničkoga preduzeća Prezident nekretnine, u kojemu Mišković ima 50% kapitala, Avaz 25%, a 25% fantomska firma iz Belizea. Taj dokument objavljen je u posljednje vrijeme u medijima više puta i o njemu pjevaju vrapci pod strehama svih redakcija u Sarajevu, osim Hayatove.

Sprega moćnika Od Hadžifejzovićeve rasprodaje novinarskog kredibiliteta tragičniji je i gori još samo način na koji se Radončiću pušta na (samo)volju da preko Dnevnog avaza podmiruje svoje nezasitne apetite, uprežući za ostvarenje svojih ciljeva sve same svetinje, duhovne i političke: vjeru, naciju, tradiciju, opstanak naroda. Pa, umjesto da ga u toj, po posljedicama dugoročno opakoj, društveno unazađujućoj raboti sprečavaju oni koji bi bili za to najpozvaniji: starješinstvo Islamske zajednice te politička i intelektualna bošnjačka elita, događa se obrnuto - među njima on još uvijek ima najtješnje prijatelje, podržavaoce i, čak, partnere.

Zbog svega navedenog, po ovdašnju javnost, a posebno po Bošnjake, ne bi bilo fatalnije greške nego da Radončićev pokušaj da sačuva dobro uzdrmanu mafijaško-političku moć tretira kao njegov privatni obračun s obitelji Selimović. Naravno, ovo ne znači da napokon ne treba biti usvojen Zakon o reviziji privatizacije u Federaciji BiH, čime bi se utvrdila zakonitost načina na koji su Selimovići stekli "prvi milion", to jest, vlasništvo nad Sarajevskom pivarom. No, kako god Radončićev rat završi, izvjesno je da će Selimovići preživjeti, ali isto ne važi i za mogućnost zaživljavanja pravne države i uspješno okončanje sudskih procesa protiv optuženih mafijaša. Ko misli suprotno, neka razmisli kako su Senad Šahinpašić i Naser Orić već pušteni iz pritvora.





Od Cerića, preko Jurišićke, do HadŽifejzovića



Mreža podrške za spašavanje famiglie



Trust mafijaških mozgova svjestan je da su otkrivanje poslovnih veza s Miškovićem, hapšenje Nasera Orića, hapšenje zločinačke organizacije Muhameda Alija Gašija, hapšenje Senada Šahinpašića Šaje, emitiranje telefonskih razgovora okorjelih kriminalaca kojima je prezentiran nivo njihovog primitivizma, monstruoznosti i lažne bogobojaznosti, načina na koji oni uređuju Dnevni avaz... ukazali na mafijašku poslovnu uvezanost Fahrudina Radončića, Bakira Izetbegovića, Senada Šahinpašića, Muhameda Alija Gašija, Nasera Orića, Nasera Keljmendija... Godinama brižljivo građeni temelji javnog ugleda počeli su se opasno ljuljati, prijeteći da sruše čitavu konstrukciju moći. Zbog toga je osmišljen plan hitnog saniranja razornih posljedica "zemljotresa" u bošnjačkom podzemlju, koji se sastoji od tri segmenta.

Prvi se odnosi na angažman reisa Mustafe Cerića i zloupotrebu funkcije koju obavlja i Rijaseta Islamske zajednice BiH kroz nezapamćen javni napad na Oslobođenje i tvrdnju o antiislamskoj orijentaciji tog lista. Nakon sramnog, idiotskog povezivanja glavne i odgovorne urednice Oslobođenja Vildane Selimbegović s genocidom nad Bošnjacima, slijedio je besramni intervju s Mustafom Cerićem u kojem on hvali glasilo sarajevske mafije u vlasništvu Miškovićevog poslovnog partnera - Dnevni avaz.

Monstrum, ne i zločinac Drugi segment spašavanja famiglie predstavlja najprimitivnije blaćenje i uvrede svih uglednih osoba iz medijskog, privrednog, političkog i vjerskog života koje se nisu libile javno progovoriti o strukturi mafije i njenoj vezi s Mustafom Cerićem. Svi oni na najvulgarniji način su oblaćeni i izvrijeđani u Dnevnom avazu i njegovom abortiranom podlisku As. Do kojeg nivoa su pomjerene granice novinarske bijede najbolje svjedoči činjenica da se Radončić nije libio optužiti jednog od najuglednijih i najmoralnijih bošnjačkih alima, profesora Gazi Husrev-begove medrese Mustafu Spahića - kao udbaša.

Na kraju, najvažniji segment je predstavljala operacija javnog verbalnog distanciranja Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića od njihovog najboljeg prijatelja i višegodišnjeg poslovnog partnera Senada Šahinpašića te pokušaj krečenja njihovog javnog lika potpuno i nepopravljivo uprljanog raskrinkavanjem njihovih odnosa s mafijom.

U tu svrhu je poslužilo gostovanje Senada Šahinpašića na Radončićevoj opskurnoj TV Alfa, u kojem mu je domaćica bila novinarka taman po mjeri svog gosta, koji je priznao da je samo monstrum, ali ne i kriminalac.

Nakon toga je uslijedilo gostovanje Bakira Izetbegovića u Hayatovom Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića. Blagi Hadžifejzovićev pokušaj da iznudi suštinsku Izetbegovićevu osudu Šahinpašića efikasno je prekinuo Izetbegović, prijeteći podsjećajući zanijemjelog Hadžifejzovića na saučesničko, ratno "humano djelo" djelo njih trojice. Ni Hadžifejzovićev osvrt u svojoj narednoj emisiji na Izetbegovićevo gostovanje i vlastitu zabezeknutost prijetećom opomenom nije gledateljstvu otkrio o kakvoj se ratnoj akciji ovih poznatih "humanitaraca" radilo.

Manipuliranje antifašizmom A onda je došlo i do kulminacije medijskog spašavanja najboljeg Šahinpašićevog prijatelja. Za tu svrhu je prvo poslužila urednica Informativnog programa Federalne televizije Duška Jurišić, koja je već godinama Izetbegoviću na usluzi kad god treba medijski sanirati posljedice raskrinkavanja njegove uloge u bošnjačkom podzemlju. Činjenica da bi u svakoj iole civiliziranoj zemlji političar poput Bakira Izetbegovića bio prinuđen istog trenutka podnijeti ostavku na sve političke dužnosti nakon nesumnjivo dokazane bliskosti s jednim od ključnih šefova mafije Jurišićki nije predstavljala ni najmanji problem da Izetbegovića pozove u svoju emisiju posvećenu - godišnjici i tekovinama ZAVNOBiH-a!? Baš kao da se radi o uglednom historičaru ili jednom od rijetkih živih nosilaca Partizanske spomenice, a ne o opskurnom zaštitniku mafije, osobi koja svoju moć već decenijama ne duguje nikakvim moralnim, intelektualnim, obrazovnim ili karijernim referencama, već isključivo činjenici da je sin Alije Izetbegovića. E, takvom liku, koji je do guše zapao u mafijaško blato, ruku za vađenje je pružila Jurišićka i njeno Pošteno, i to, ni manje ni više, u emisiji koja se ne bavi mafijom, nego ZAVNOBiH-om. Jadno.

Spasa ima, propast ćemo No, Senadu Hadžifejzoviću ipak pripada počasno mjesto u bošnjačkoj varijanti Spašavanja vojnika Šayana. Prvo je u četvrtak Radončićev Dnevni avaz, i to "iz izvora bliskih Senadu Hadžifejzoviću", objavio ekskluzivnu vijest da će gost subotnje Hadžifejzovićeve emisije biti - zamislite ko - Fahrudin Radončić! U skladu s ekskluzivnošću najave proteklo je i Hadžifejzovićevo domaćinstvo Radončiću. Koliko je tradicionalno neobrazovan, Hadžifejzović je pokazao u istom izdanju svog dnevnika kroz prethodni razgovor s mladim ekonomskim ekspertom, koji je svoj zaključak o posljedicama globalne recesije na našu zemlju ilustrirao služeći se općepoznatim, efektnim riječima "spasa nam nema, propasti nećemo". Svu raskoš svog neznanja popularni voditelj je demonstrirao diveći se citiranoj formulaciji svog gosta, iako i prosječno načitani srednjoškolci znaju da se radi o najpoznatijim riječima srpskog radikalskog vođe iz dvadesetih godina prošlog stoljeća Nikole Pašića. Jednaka Hadžifejzovićevoj neobrazovanosti bila je i njegova "neinformiranost" zbog koje je propustio Radončiću postaviti ijedno pitanje od mnoštva koja su mu bila na raspolaganju, a kojima je mogao raskrinkati sve neistine i kontradiktornosti u odgovorima svog kolege Radončića. Hadžifejzovićev gost je izvrnuo formulu o četiri stuba demokratije (parlament kao zakonodavac, izvršni organi vlasti, nezavisno sudstvo, slobodni mediji) u nakaznu sliku bošnjačke i "probosanske" demokratije koju, po njemu, čine tri faktora: Dnevni avaz, reisul-ulema i čelnici SDA ili SBiH, ovi zadnji već prema trenutnom raspoloženju i interesu prvih dvaju. Više je nego tragično što u građenju i afirmaciji ovakve slike demokratije zdušno učestvuje istaknuti pripadnik novinarske profesije, Radončićev domaćin, urednik Hadžifejzović. Opisujući njihov odnos, moglo bi se čak reći da prvi, štiteći svoj profit svim sredstvima koja su mu na raspolaganju, na kraju krajeva, samo radi svoj posao, ma koliko prljav, dok drugi svoju profesiju baca u blato, kompromitirajući i sebe i nju.






Nihad Imamović



Ugledni ktitor zadužbine bošnjačkih kriminalaca



Vijest da su Fahrudin Radončić i Senad Šahinpašić Šaja odlučili inicirati izgradnju raskošne rezidencije reisul-uleme na sarajevskim Kovačima mogla je iznenaditi samo rijetke, one koji nisu upućeni u bliskost čelnika Islamske zajednice sa spomenutim dvojcem. No, pravo iznenađenje je predstavljala činjenica da se među "uglednim bošnjačkim privrednicima", koji će, navodno, donirati preko deset miliona maraka za buduću "muslimansku patrijaršiju", nalazi i Nihad Imamović. Atribuciju "uglednika" nekadašnji inženjer TAS-ovog pogona u Vogošći stekao je članstvom u Stranci demokratske akcije, zahvaljujući kojoj u ratu postaje jedan od čelnika Općine Stari Grad. Servilnošću prema vrhu stranke i prijateljstvom s tada moćnim Mustafom Mujezinovićem, Imamović stiče jake političke veze koje su bile najbolja preporuka jednom od najuspješnijih bosanskih biznismena u inostranstvu Nijazu Hastoru da ga postavi na čelo svog poslovnog sistema ASA-Prevent u Bosni i Hercegovini. Koliko je Hastorov izbor bio pun pogodak najbolje svjedoči očaj svih zastupnika prodaje najpoznatijih automobilskih marki u Bosni i Hercegovini: zahvaljujući Imamovićevim političkim vezama, od više stotina raspisanih tendera svih državnih, federalnih i kantonalnih institucija i organa na prste se mogu izbrojati oni na kojima, bez obzira na konkurentnost ponude, nije pobijedila ASA auto, osiguravajući kompaniji na desetine miliona maraka lake zarade. Više puta otvarane istrage i dokazi nadležnih organa i Finansijske policije o neplaćanju poreza i carina povodom lažnog prikazivanja obima sklapanja uvezenih automobila u Preventovoj fabrici u Vogošći - uz tvrdnje da se radi o stotinama miliona maraka za koje je oštećen budžet - nikada nisu pretočene u optužnice i sudski procesuirane.

Hronologija jednog tala Okolnost da je postao jednom od perjanica uspješnih bh. biznismena Imamović duguje nevjerovatnom talentu da pravi prisne odnose sa svakim ko može služiti njegovim interesima. Kada bi neki njegov kolega u Srbiji pokušao biti istovremeno blizak i s Dobricom Ćosićem i s Latinkom Perović, i s Miloradom Ulemekom i sa Srđom Popovićem - bio bi proglašen glupanom. No, Imamović to nije i pošlo mu je za rukom nezamislivo: da bude blizak istovremeno i Ćeli Bajramoviću, i svakom ministru policije, i Mustafi Ceriću, i Mustafi Spahiću, i Miloradu Dodiku, i Harisu Silajdžiću, i Miji Brajkoviću, i Safetu Oručeviću, i Bakiru Izetbegoviću, i Sulejmanu Tihiću, i Fahrudinu Radončiću, i potpisniku ovog teksta... Uporedo s rastom broja njegovih prijatelja rastao je njegov ugled i broj društveno važnih funkcija - od višegodišnjeg gazde Košarkaškog kluba Bosna i predsjednika Košarkaškog saveza BiH do lidera Udruženja poslodavaca. Brižno stvoreni imidž toliko rijetkog tajkuna koji ne pripada kriminalnom miljeu godinama su hranili svi mediji, s izuzetkom pronicljive Slobodne Bosne: jedino je ovaj magazin usamljenički ukazivao o kakvoj se prevari radi kada je "ugledni privrednik" u pitanju. No, zahvaljujući neočekivanom hapšenju zločinačke Gašijeve organizacije, klupko kriminala se počelo munjevito odmotavati i Nihad Imamović je konačno morao prekinuti svoje višegodišnje moralno pehlivanjenje.

Rasplet je počeo sastankom u kabinetu Avazovog "predsjednika", na kojem su domaćini bili Radončić i Šahinpašić, a kojem su se ponizno odazvale sve same perjanice bošnjačkog biznisa: pored Imamovića, tu su bili i Faruk Širbegović, direktor Bosnalijeka Edin Arslanagić (o njemu više u narednom broju Dana)... Radončić i Šahinpašić su sugovornicima objasnili "historijski značaj" realizacije njihove ideje o izgradnji veleljepne rezidencije za reisul-ulemu, ukazujući da treba da se osjećaju počašćenim što su upušteni u krug onih koji će se slikati s Mustafom Cerićem i maketom njegove buduće rezidencije (projekt je, prema Dnevnom avazu, napravio "ugledni arhitekt Zlatko Ugljenin"). Komentari upućenih u način na koji se uslikani uglednici bave biznisom bio je vrlo precizan: suma ukupno prikupljenih sredstava koje ktitori Cerićeve rezidencije izfinansiraju sredstvima zarađenim na zakoniti ili moralni način ne može biti dovoljna ni za malter!

S TV Alfa u BH Telecom Zahvaljujući snimljenim telefonskim razgovorima između Muhameda Alija Gašija i Senada Šahinpašića, javnosti su prezentirani obilni dokazi o Radončićevoj vezi s mafijom. Potvrda nije bila samo Šahinpašićevo uvjeravanje Gašija u Radončićev odnos prema njemu ("On tebe voli, Allaha mi!") već i snimljeni razgovor u kojem uredniku Crne hronike Dnevnog avaza Gaši urednički izdaje naloge ("Lansiraj to!") o vijestima koje će biti objavljene. Svakom pristojnom građaninu pruženo je više nego dovoljno dokaza o pravoj funkciji Dnevnog avaza i Fahrudina Radončića, toliko da to više nije mogao podnijeti ni obraz nominalnog glavnog i odgovornog urednika novina Sejada Lučkina, koji je dao otkaz svom višegodišnjem poslodavcu, o čemu ni čitaoci Dnevnog avaza ni javnost još uvijek nisu obaviješteni. No, problema s obrazom nije imao Nihad Imamović: pojavio se kao gost na Radončićevoj TV Alfa u istoj emisiji u kojoj je prethodno bio Senad Šahinpašić. Takve usluge famiglia isplaćuje bolje nego novcem u kešu: svega nekoliko dana nakon gostovanja kod Radončića, ugledni Imamović je izabran za člana Nadzornog odbora BH Telecoma, najprofitnije bosanskohercegovačke kompanije koja je godinama pod stvarnom kontrolom Bakira Izetbegovića, njegovog zeta Jasminka Akšamije, koji je godinama direktor u kompaniji, te federalnog premijera Nedžada Brankovića. Imamović je izabran nezakonito, unatoč tome što nije dobio podršku malih dioničara BH Telecoma koje, kao, predstavlja. No, famiglia se pobrinula da se u novom Nadzornom odboru Imamović osjeća kao među svojima: za člana je izabran i Brankovićev pulen Josip Tomić, kriminalac koji je, pljačkajući Terminale Federacije BiH u Pločama, ojadio budžet za desetine miliona maraka i protiv kojeg su nadležni organi u Hrvatskoj podigli optužnicu za kriminal, te nezaobilazni Samir Čaušević, zet vječitog dekana Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu Šefkije Čekića, na kojem je Branković ekspresno doktorirao (uz rad) te je imenovan profesorom. Nema sumnje da je Imamovićev izbor u Nadzorni odbor pun pogodak gospodara BH Telecoma: u predstojećoj prodaji federalne "zlatne koke" njima je upravo trebala osoba poput Imamovića - s potrebnim javnim ugledom, ali i obrazom koji mu ne smeta da se uključi u kolo mafijaša i kriminalaca pred kojima je biznis stoljeća: prvo kupovina OKI-jeve poslovne zgrade za potrebe kompanije, a onda i prodaja BH Telecoma.

Kako se ono kaze : "nasla rupa zakrpu".



"Dnevni avaz", 05.12.2008.godine

Nedosljednost SDP-ovih vijećnika u Gradskom vijeću


Naša stranka je već ranije iskazala svoj kategorički negativan stav o povećanju plaća zastupnicima i poslanicima u Federalnom parlamentu i službenicima u Gradu Sarajevu, ali još jednom naglašava nakaznu nemoralnost federalnih zastupnika i gradskih vijećnika u trenutku kada većina građana i građanki živi na rubu egzistencije, saopćeno je iz Naše stranke.

Naša stranka ovim putem osuđuje nemoralnost stranaka čiji su poslanici u Domu naroda podržali odluku o povećanju plaća i vlastitih privilegija, a posebice osuđuje nedosljednost SDP-ovih vijećnika u sadašnjem sastavu Gradskog vijeća, koji su krajnje neodgovorno podržali povećanje plaća službenicima u Gradskoj upravi, gdje su čak uključili i mogućnost retroaktivnog isplaćivanja povećanih plaća za 2008. godinu.

Marin Ivanišević, predsjedavajući Gradskog vijeća u ime SDP-a, predložio je jednu od najnemoralnijih odluka u novijoj povijesti bosanskohercegovačkih vlasti, smatra Naša stranka.

Naša stranka još jednom podsjeća političke stranke koje se zalažu za ovu besramnu i po građane ponižavajuću odluku, ali i sve građane i građanke, da će se svim demokratskim sredstvima boriti protiv ovakve odluke. Također, izabrani vijećnici i vijećnice Naše stranke u novom sazivu Gradskog vijeća učinit će sve i iskoristiti sva demokratski dozvoljena sredstva kako bi građane i građanke Sarajeva i Bosne i Hercegovine zaštitili od pohlepnih i nemoralnih vlastodržaca.

Također, Naša stranka javno poziva SDP da pokaže političku dosljednost, moralnost i odgovornost prema građanima i građankama i odustane od ove nemoralne odluke. Naša stranka razvit će mjere javne štednje i debirokratizacije vlasti koja troši više od polovine GDP-a na svoje nemoralno visoke plaće, kako bi naša zemlja efikasno prevladala sadašnju, ali i nadolazeću ekonomsku krizu. Na osnovu ušteđenog novca moguće je pokrenuti velike razvojne projekte u BiH i zaposliti ogroman broj nezaposlenog stanovništva koje danas živi u neljudskim uvjetima krajnje bijede i siromaštva, smatra Naša stranka.

FENA