citat:

---

Abulafija wrote:


Naravno da treba postovati svaciji identitet i to uopste nije sporno. Na kraju krajeva mislim da je Lovrenovic zadnji koji bi osporavao Bosnjacima bilo sta a pogotovo pravo na identitet. Da pratis njegova pisanja znao bi. Sam tekst, na kraju krajeva itekako napada i hrvatsku vojsku. A istina o kojoj ti govoris, i koja, kako ti kazes meni smeta, je obican pokusaj tvoje provokacije mene, i iz samo tebi znanih razloga, u koje zaista ne zelim ulaziti. Imas svoje misljenje i dobro i jest.

[Edited by Abulafija on 23-08-2009 at 08:05 GMT]

---

citat:

---

Abulafija wrote:
Tipicno avazovski je to sto je covjek napisao clanak koji se odnosi na zlocine i generalno, na situaciju u Mrkonjicu u ratu, i tom prilikom napisao muslimani velikim slovom, sto je potpuno beznacajno u odnosu na ostatak teksta, a za sta si se ti uhvatio, i napravio "slucaj" i tesku uvredu za sve Bosnjake, a svi koji to smatraju beznacajnim u odnosu na poentu citavog clanka su naravno islamofobi.

---

Banjalučki vandali nastavljaju svoje pohode - mjesta i natpisi bude jezu u svakom normalnom prolazniku

Stanovnici Banje Luke nesrpske nacionalnosti skoro svaki dan doživljavaju razne provokacije - u obliku uvredljivih natpisa, pjevanjem pod prozorom ili uništavanjem nadgrobnih spomenika i vjerskih objekata. Policiji nepoznati vandali nastavljaju svoje pohode.



Mlad balija trči poljem, ja ga stižem da ga koljem, Šta će nam titula, mi nismo Bosna, Vrbasom leševi plove, da li se bar jedan od njih zove Franjo - samo su neki od natpisa snimljenih u banjalučkom naselju Borik.



Ekspanzija nacional-šovinizma dosegla je vrhunac u sljedećem - Hrvatsku djecu na kolac, koji je nepoznati vandal ili više njih, kako ih nazivaju u policiji, ostavio između osnovne škole i vrtića u Boriku.



Obećanje ili poruka - u ovom slučaju je svejedno. Mjesto gdje je vandal ostavio potpis dovoljno je da probudi jezu u svakom normalnom prolazniku.

dobri stari komunisti.
"SMRT FASIZMU"

citat:

---

Vejsil wrote:


To si ti tako dozivio kao "obican pokusaj moje provokacije tebe iz samo meni znanih razloga" ?Ipak,ja se nigdje u mome pisanju nisam ni osvrnuo na tebe niti na tvoj lik,niti na tematiku teksta o "zlocinu hrvatske vojske" vec na ustaljenu praksu poricanja Bosnjacke nacije na jedan ovakav naizgled bezazlen nacin.I ne odnosi se to samo na ovaj tekst i ovaj medij...

---

30.08.2009.

Podignuti šehidski nišani ef. Mujkanoviću

Radnici firme "Mermex" iz Sarajeva u haremu Gradske džemije u Bratuncu postavili su šehidske nišane glavnom predratnom imamu Mustafi ef. Mujkanović. Postavljanje nišana finansirala je porodica ubijenog bratunačkog imama, supruga Nizama, kćerka Sumeja i sin Adem, koji su nastanjeni u Švicarskoj.



Efendija Mujkanović mučki je ubijen 11. maja 1992. godine u logoru koji je bio organiziran u fiskulturnoj sali Osnovne škole "Vuk Karadžić" u Bratuncu.

Kako kaže glavni bratunački imam Elvir ef. Hodžić, Islamska zajednica u saradnji sa Fondacijom "Mezarje Bratunac 92" ima nakanu izgraditi turbe imamu Mujkanoviću.

- Na realizaciju ćemo morati malo čekati jer trenutno nedostaju sredstva za izgradnju turbeta, ali nećemo odustati od te namjere - kazao je Hodžić.

(AVAZ)

Međunarodni dan nestalih

Poslano više hiljada SMS poruka bh. građanima

U toku proteklog vikenda na nekoliko hiljada brojeva mobitela bh. građanima poslana je SMS poruka sadržaja "Grobnice - ako znaš smogni snage i javi" u čijem je potpisu Institut za nestale osobe BiH (INOBiH).



"Poruke su poslane kao dio kampanje 'Imam pravo da znam' u okviru 30. augusta Međunarodnog dana nestalih osoba", izjavila je Feni glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.

Cilj je bio ohrabriti sve one koji nešto znaju o masovnim grobnicama da slobodno jave Institutu za nestale osobe BiH.

SMS poruke stigle su na sve brojeve telefona korisnicima mobilnih operatera BH Telecom i HT Eronet.

"M:Tel korisnicima nisu poslane poruke jer je ovaj mobilni operater imao posebne uvjete slanja, gdje se traži saglasnost vlasnika broja telefona za slanje poruke. Tako da s njima nismo mogli ostvariti ovaj vid saradnje", dodala je glasnogovornica INOBiH.

Kako je naglasila u M:Telu su imali uvjete koji Institutu nisu odgovarali.

Prema podacima koje ima Institut traga se za oko 10.000 osoba, iako ova brojka nije konačna jer se još primaju zahtjevi za pronalazak osoba.

(FENA)

14.09.2009.

Svjedočenje o logoru Sušica

Silovao je tražeći da mu "uzvraća ljubav i vrišti"

Zaštićena svjedokinja A6 je Tužilaštvu BiH danas rekla da ju je Goran Višković više puta silovao dok je bila zatočena u logoru Sušica na području Vlasenice.
“Ja sam sigurna da sam u dva mjeseca, koliko sam bila zarobljena, izvedena 50 puta na silovanje, dok nisam 2. augusta odvedena na razmjenu”, stoji u iskazu svjedokinje A6.

Njena, kao i izjava Muške Šestović pročitane su u sudnici uprkos protivljenju odbranâ. Vijeće je odobrilo čitanje nakon što su sudije saslušale nalaz i mišljenje Alme Bravo-Mehmedbašić, vještakinje neuropsihijatrice, koja je na osnovu medicinske dokumentacije svjedokinja utvrdila da nisu u stanju svjedočiti pred sudom zbog “teških psihičkih oboljenja i opasnosti od retraumatizacije”.

Odbrane su tvrdile da obje imaju “teška psihička oboljenja”, te da su “sugestibilne i nepouzdane”, ali je Vijeće dozvolilo da se njihovi izkazi dati tokom istrage u Tužilaštvu uvrste u sudski spis. Prema navodima optužnice, Predrag Bastah Car, bivši pripadnik rezervne policije u Vlasenici, i Goran Višković Vjetar, nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od aprila do kraja septembra 1992. sudjelovali su u napadu na nesrbe s područja općine Vlasenica te njihovom zatvaranju u logor Sušica i druge logore na području tog grada.

Višković se tereti da je između juna i jula 1992. godine u više navrata silovao osobu pod pseudonimom A6, koju je izvodio iz logora i dovodio u kuću u neposrednoj blizini logora, gdje ju je silovao i zlostavljao, tražeći da mu “uzvraća ljubav i vrišti”.

Svjedokinja A6 je tokom istrage rekla da je uhapšena u Vlasnici u junu 1992. i odvedena u logor Sušica.

“Mogu se sjetiti bola. Izvođena sam iz hale i prostora u kojem sam držana. Izvodila me osoba pod nadimkom Vjetar. Ne znam kako se zove, ali taj nadimak odjekuje u meni”, kazala je svjedokinja.

Silovanja su, rekla je svjedokinja, posmatrali drugi pripadnici vojske i policije i vikali: “To, Vjetre, to, Vjetre!” “Dok me silovao, tjerao me da mu uzvraćam ljubav i da vrištim. Morala sam da vrištim jer me grizao i tukao”, dodala je svjedokinja A6.

Ova svjedokinja je rekla i da ju je silovala osoba koju poznaje po nadimku “Basta”, te da je i to silovanje trajalo “po nekoliko dana”.

U iskazu Muške Šestović stoji da ju je Goran Višković uhapsio u njenom domu u Vlasenici u julu 1992. godine te odveo u policijsku stanicu na ispitivanje.

“Došli su u predvečernjim satima Goran Vjetar i milicionar Sokanović iz Sarajeva. Meni su naredili da sjednem u auto i odveli me u policijsku stanicu. Rečeno mi je da sam ulazila u srpske kuće i da sam pljačkala, što sam negirala, pa su me pustili”, kazala je svjedokinja Šestović tokom istrage.

Šestović je ispričala i da je Viškovića vidjela nekoliko dana kasnije kako na ulici tuče njenu komšinicu Ramizu Handžić “kundakom od puške po leđima”.

Handžić je prethodno svjedočila na ovom suđenju.

“Nakon toga sam pobjegla i vidjela kako neki vojnici tjeraju Muslimane da pužu po asfaltu. Kada su me vidjeli, i mene su natjerali da radim isto. Tada sam čula da dolazi Goran Višković... On me nabio nogom, a potom mi stavio cijev od puške na leđa. Ja sam mu rekla da su mi djeca na sigurnom i da će me osvetiti. On nije ništa odgovorio, samo su nas strpali u kombi i odveli u Sušicu”, stoji u iskazu svjedokinje Šestović. Nastavak suđenja je 5. oktobra, javio je BIRN BiH - Justice Report.

(FENA)