12.05.2009.

Dostojanstven ispraćaj za 33 žrtve zločina u Bratuncu

Danas je na Šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu obavljen zajednički ukop i klanjana dženaza za 33 civilne žrtve genocida počinjenog u ovoj opštini od 1992. do 1995. godine. Pred oko 4.500 članova porodica klanjanje dženaze namaza je predvodio naibu – reis Ismet ef. Spahić.



Dženazu namazu u Bratuncu su prisustvovali članovi Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić i Željko Komšić, članovi diplomatskog kora – ambasadori više zemalja, predstavnici bh. i entitetskih organizacija i institucija, predstavnici brojnih općina, nevladinih organizacija iz zemlje i inostranstva.
Zajednička dženaza je klanjana za 33 žrtve genocida ekshumirane iz masovnih grobnica Suha, Podčauš i Redžići na području Općine Bratunac.
Najmlađa žrtva kojoj je danas klanjana dženaza u Bratuncu je šestomjesečna Narcisa Salihović. Ubijena je sa flašicom za mlijeko u ruci i ekshumirana iz grobnice Suha. Najstarija Zahida Suljagić imala je 110 godina i žrtva je svojih prvih komšija.



Zajedničku poruku u ime predstavnika porodica koje su se okupile na posljednjem ispraćaju žrtvama genocida u Bratuncu uputila je Indira Ramić. Njena poruka je da nevine žrtve čekaju pravdu, a zločinci, koji su bili spremni ubiti nevinu bebu, staricu, ženu, muškarca, koji ništa nisu skrivili – i dalje su slobodni. Zajednička je poruka da se istina mora saznati, a svi odgovorni moraju biti izvedeni pred lice pravde.
Na Šehidskom mezarju Veljaci do sada je ukopano ukupno 170 civilnih žrtava genocida. Na spisku bratunačkih žrtava nalazi se 603 imena civila ubijenih tokom 1992. godine.

Kolektivna dženaza za 40 i više osoba - 01.06.2009

U organizaciji Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik i Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, dana 01.06.2009. god. na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji biće obavljena kolektivna dženaza za 40 i više identifikovanih tijela bošnjaka ekshumiranih iz grobnica na području općine Zvornika.



Spisak tijela za dženazu sadrži 41 identifikovanu osobu i nije kompletan (biće još identifikacija)

Nijaz Salihović

Svjedok genocida

Ne postoje riječi kojima bi se opisala tragedija Bošnjaka u agresiji na BiH. Dok porodice po jamama i šumama sakupljaju kosti svojih najmilijih, njihovi dželati slobodno se šetaju istim onim ulicama koje su prije 17 godina zalili krvlju.

Da zlikovci nisu birali mjesto, dob ni godine svojih nedužnih žrtava, pokazalo se, nažalost, na Narcisi Salihović, šestomjesečnoj bebi, čije kosti osim amidže Nijaza Salihovića nije imao ko da spusti u zemlju.

Salihović: U zemlju spustio kosti šestomjesečne Narcise


Tijelo njene majke Šefkete ekshumirano je u grobnici u Suhoj. Šefketa je u svom zagrljaju držala s jedne strane malu Narcisu s flašicom u ruci, a s druge godinu stariju kćerkicu Dženitu. Kosti njihovog oca Džanana još nisu pronađene.

Čitave bošnjačke porodice nestajale su na najsvirepiji mogući način. Stravičan prizor kakav ljudski um ne može ni zamisliti. Sedamnaest godina prošlo je od ovog zločina za koji niko nije odgovarao.

A kada će zlikovci odgovarati za smrt porodice Ibrahimović? Pored osamnaestomjesečne Nedžade i njene majke Bide, koje su prošle godine ukopane, na šehidskom mezarju Veljaci čeka mjesto devetomjesečnu Mirzetu i njenog oca Muniba. Pored Mevle Alić u Veljacima čeka mjesto za njeno troje maloljetne djece.

Kome ovi dokazi nisu dovoljni da se procesuiraju nalogodavci i izvršioci ovih zločina? U BiH je na hiljade ljudi poput Nijaza Salihovića koji čekaju na pravdu dok u zemlju spuštaju nekažnjena djela monstruma.

(AVAZ)

Prilog FTV-a, TV Hayat i BHT-a 0 11. i 12.maju 2009 u Bratuncu

17.05.2009

Zločini u BiH

Pedantnost etničkih čistača

I danas kada je došlo vrijeme da se pitanje ratnih zločina počinjenih u posljednjem ratu počne rješavati, 14 godina nakon njegovog završetka, još uvijek postoji neki neshvatljiv otpor da se o tome i razgovora na području koje se sada zove Republika Srpska. Zašto Republika Srpska? Pa, zbog jednostavne činjenice da je tamo počinjeno najviše zločina, da je tamo najveći broj masovnih grobnica i da za svojim vratom od sada, pa nadalje i ubuduće RS ima jedan genocid. Svidjelo se to nekome ili ne.

Piše: Asim Bešlija

Na jednom novinarskom zadataku, u gradiću na samoj granici BiH i Hrvatske, koji se danas zove Novi Grad, a inače Bosanski Novi, ekipa u kojoj sam bio pravila je reportažu o povratku u ovo mjesto i generalno o tome kako se situacija razvija u poslijeratnom periodu. Bilo je to prije nekoliko godina.

Bosanski Novi je tipična priča iz ratnog perioda ove zemlje. Većina Bošnjaka i Hrvata je protjerana, i to za svega jedan dan, i to preko mosta u Hrvatsku, nakon što su svi bili skupljeni na gradski stadion, u sabirni centar, kako predstavnici ratnih srpskih vlasti vole tepati ovom efikasnom instrumentu etničkog čišćenja.

Viđeniji ljudi, političari, profesori i drugi, su ili mučeni pa pušteni, ili poubijani. Nakon obavljenog posla, čisto srpska skupština opštine je odlučila i usvojila da se Bosanski Novi tako više ne zove nego da vrati neki stari naziv koji bi manje iritirao lokalne srpske mještane (odjednom!) ali i srpske izbjeglice koje su se tu našle igrom neprilika. I tako je umjesto bosanskog vaskrsnuo Novi Grad, ime koje je trebalo simbolizirati novi početak, harmoniju, bolji život, sreću, jednom kada su se otarasili nepoželjnih sugrađana koji su bili drugačije vjere i nacionalnosti. Inače, njihovih dojučerašnjih komšija.

Kada sam u zgradi SO Bosanski Novi/Novi Grad godinama nakon zločina, mladog i smetenog političara, koji je obavljao neku važnu funkciju, možda predsjednika SO ili tome slično, upitao koliko je novo ime grada , zapravo, prepreka povratku, on je odgovorio da nije jer je doneseno konsenzusom svih! Onda sam ga upitao kako je bio moguć ´konsenzus svih´ kada su dva naroda i fizički nedostajala u gradu, izvrdao je odgovor, mutno odgovorivši da su se složili oni koji su ostali, zajedno sa srpskim predstavnicima, a u skladu sa željama većine mještana. I tako je demokratski na početku rata, Bosanski Novi očišćen kako od njegovih stanovnika tako i od imena koje je podsjećalo na vremena kada se sretno živjelo.

Ovaj gradić danas ima dvojni naziv, zaglavljen je između prošlosti i budućnosti, i sa potpunim izostankom bilo kakve odgovornosti, moralne i materijalne, prema onome što je urađeno njegovim nesrpskim stanovnicima. Oni su danas svakako rasuti diljem planete.

Što čišće, to bolje

Priča poput ove u gradovima današnje Republike Srpske, ima koliko želite. Sve su odigrane po istom scenariju i sve za sobom povlače ogromnu šutnju lokalnog stanovništva i vlasti o tome šta se zaista dešavalo Bošnjacima i Hrvatima, zašto se to dešavalo i kako je moguće da niko ništa ne zna, pogotovo u malim sredinama poput Bratunca u kojem je, na primjer, gradski stadion u centru grada bio sabirno mjesto kao i lokalna škola, a to navodno niko nije niti vidio niti o tome šta čuo.

I ta kolektivna amnezija, zahvaljujući naporima srpskih političara u Bosni i Hercegovini da se od RS-a napravi neka država, održava se sve do današnjih dana. U posljednjih mjesec traju napori da se identitet bosanskog izbaci iz imena Bosanskog Broda i Bosanske Kostajnice, i da se ovi pogranični gradovi obezglave i zovu jednostavno Brod i Kostajnica. Narodna Skupština RS i Vlada RS na tome dosljedno rade.

Dakle, nakon što su teritorije etnički očišćene, i takvo stanje održano dovoljno dugo da postane održivo, sada je vrijeme da se dokusurivanje bosanskog identiteta završi i doslovnim brisanjem imena gradova u kojima je srpska većina nasilno nametnuta.

Ako ova tvrdnja nije tačna, onda bi bilo dobro, čisto radi principa transparentnosti, da vlasti Republike Srpske najprije objasne zbog čega se to radi i na koji način misle riješiti probleme počinjenih ratnih zločina koji su se dešavali u vrijeme izgradnje RS, a čemu su bolan podsjetnik brojne masovne grobnice koje se još uvijek pronalaze, i nestali kojima se gubi svaki trag. Kako bismo,dakle, izbjegli optužbe da tamo neko želi nestanak RS kao garanta opstanka srpskog naroda u BiH, možda bi najbolje bilo da grlati Milorad Dodik, osim iznošenja vlastitih fantazija tipa ´RS će ovo, ili RS će ono´, bez ikakvog utemeljenja, da i odgovore na neka ključna pitanja, poput toga zašto se ne proganjaju osumnjičeni za ratne zločine, zbog čega je moguće da dželati danas slobodno hodaju i susreću svoje žrtve koje su prije nekih 17 godina trpali u kamione ili mučilišta, te zbog čega Bošnjaci i Hrvati jednostavno nemaju jednak tretman u odnosu na srpski naroda na teritoriji Republike Srpske. Ako bi se odgovorila ova nekolicina pitanja, na jedan ozbiljan i argumentiran način, mimo svakodnevne političke sapunice, onda bi možda bilo i uvjerljivije i pomisliti da današnje vlasti RS ne žele završiti ono što je započeo ratni zločinac Radovan Karadžić kada je osnivao ovu tvorevinu.

Ako ništa drugo, onda bi ponajprije ljudski bilo reći, priznati, i otkriti istinu ljudima koji već skoro dvije decenije pate za članovima svojih porodica čije kosti leže razbacane po ko zna kojim brdima manjeg bh. entiteta. Bilo bi fer i radi bolje budućnosti i boljih odnosa među narodima, zbog skidanja kolektivne odgovornosti i toga da RS ne bude samo genocidni projekat u kojem jedino Srbi i srpstvo u 21. stoljeću mogu opstati zahvaljujući aktuelnoj politici.

Šutnja zlata vrijedi

Dakle, sve se vrti oko pitanje šutnje. Pa, se zato i svako legitimno pitanje prema vlastima RS, smatra nekom vrsta napada i pokušaja njenog uništavanja, omalovažavanja srpskog naroda, ili pokušaja dominacije jednog naroda. Jer ako se ne riješe pitanje počinjenih zločina i ne zaustave pokušaji njihovog stalnog prikrivanja, kakva je uopšte budućnost cijele ove zemlje i iskrenog suočavanja svih naroda sa istinom o onome što su pretrpjeli u BiH, a posebno u dijelu koji se zove Republika Srpska. Na čemu se to onda zasniva budućnost? Na stalnoj političkoj napetosti? Štićenju RS-a time što će se stalno negirati, otuđivati od zemlje u kojoj se živi, stvarati državu u državi koja nema budućnosti i dalje zatrpavati ono što se neminovno otkriva svakim novim danom?

Ilustracija za šutnju i negiranje nalazimo na dosta mjesta. Bosanski Novi je dobar primjer a jedan od očitijih je i Višegrad u kojem je tamošnje bošnjačko stanovništvo bilo izloženo najmonstruoznijim zločinima, kakvi su spaljivanje živih ljudi na dvije lokacije u gradu, i to sa potpisom dvojice rođaka, Milana i Sredoja Lukića za koje haško tužilaštvo upravo traži doživotni zatvor.

Za trenutnog načelnika opštine Višegrad, to ne znači ništa. U odličnom serijalu emisija pod nazivom ´Otisci´ koje je napravila XY Films produkcija iz Sarajeva, ovaj čovjek je otvoreno doveo u pitanje bilo kakva stradanja, založivši se za osnivanje komisije koja bi to istražila. Dakle, Miladin Milićević negira sve dosadašnje presude tribunala u Hagu, i poziva se na neku novu komisiju koja bi utvrdila šta se to dešavalo, kako bi žrtve imale pravo obilježiti mjesta stradanja.

Slično rezonuje i prijedorski načelnik Marko Pavić koji negira i šuti o poznatim prijedorskim logorima, i koji je upravo vašem novinaru jedne prilike izjavio kako je Prijedor završio sa pitanjem ratnih zločina, i okrenuo se boljoj budućnosti za sve narode. Da li je to tako, pitajte prognane Prijedorčane koji danas naseljavaju kako evropski tako i druge kontinente, ali i ljude iz drugih gradova koji već odavno ne žive u svojim kućama.

I da ne bude zabune, ovu obavezu koju najprije treba završiti Republika Srpska, pred sobom imaju i druge sredine. Tamo gdje su bez ikakvog osnova stradali Hrvati i Srbi.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/090517077

....

Spomenik ubijenoj djeci Sarajeva

20.05.2009

Ekshumacije iz masovne grobnice u Vlasenici

Na zahtjev Tužiteljstva BiH, Sud BiH naložio je tuzlanskom Kantonalnom tužilaštvu da vrši ekshumacije iz masovne grobnice u vlaseničkoj općini, a koje će početi u ponedjeljak, 25. maja, saopćila je glasnogovornica Tužiteljstva TK Jasna Subotić. "Radi se o tjelesnim ostacima Srebreničana stradalih u maju 1995. godine, a pretpostavlja se da se u grobnici nalazi između 15 i 20 skeletnih ostatka", kazala je Subotić. Ekshumacije će vršiti eksperti Instituta za nestale osobe BiH, Odjel u Tuzli, predstavnici Komemorativnog centra Tuzla, vještak sudske medicine te predstavnici MUP-a TK, kazala je glasnogovornica Subotić. Po naredbi Suda BiH, Tužilaštvo TK će rukovoditi poslovima na ekshumaciji.

U organizaciji Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik i Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, dana 01.06.2009. god. na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji biće obavljena kolektivna dženaza i ukop za 42 identifikovana tijela zvorničkih žrtava zločina počinjenih 1992 . god., ekshumiranih iz grobnica na području općine Zvornika.

Konačan spisak lica za dženazu, 01.06.2009. godine:

1. Bilalić (Šerif) Sabit, rođen 1943. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
2. Bilalić (Sabit) Senad, rođen 1970. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
3. Bilalić (Sabit) Samir, rođen 1968. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
4. Hudović (Tajib) Asim, rođen 1958. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
5. Hudović (Tahir) Tajib, rođen 1929. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
6. Džonlić (Salih) Salem, rođen 1960. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
7. Halilbašić (Hamza) Midhat, rođen 1959. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
8. Uzunić (Mustafa) Faruk, rođen 1952. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
9. Hadžiefendić (Abdulah) Faruk, rođen 1945. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
10. Hadžiefendić (Hašim) Mensura, rođena 1950. godine, ekshumirana iz masovne grobnice Ulice,
11. Duškunović (Mustafa) Hasan, rođen 1928. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
12. Ahmetović (Ahmet) Nusret, rođen 1966. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
13. Ahmetović (Ahmet) Mevludin, rođen 1962. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
14. Kujundžić (Fahrija) Fehim, rođen 1948. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
15. Avdić (Nurija) Šemsudin, rođen 1954. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
16. Krtičić (Mehmed) Dedo, rođen 1930. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Ulice,
17. Mešanović (Aljo) Nijaz, rođen 1963. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
18. Mandžić (Asim) Aziz, rođen 1961. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
19. Zlatić (Muradif) Izet, rođen 1966. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kazanbašča,
20. Smajlović (Ohran) Arifa, rođena 1928. godine, ekshumirana iz masovne grobnice Seferovići,
21. Kahrić (Hasan) Jahija, rođen 1971. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Snagovo,
22. Alić (Mustafa) Hamdija, rođen 1957. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kamenica,
23. Lupić (Ramo) Ibrahim, rođen 1946. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Mrakodol,
24. Osmanović (Ševko) Fikret, rođen 1962. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
25. Beganović (Zeir) Džemil, rođen 1955. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
26. Mustafić (Rasim) Asim, rođen 1970. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
27. Lupić (Mehmed) Avdo, rođen 1956. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
28. Lolić (Safet) Abdulah, rođen 1954. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
29. Mustajbašić (Hasan) Ramo, rođen 1965. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
30. Brkić (Agan) Ahmet, rođen 1953. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
31. Tahić (Alija) Smajl, rođen 1935. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
32. Ahemtović (Smajl) Suljo, rođen 1933. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Glođansko Brdo,
33. Hrnjić (Ibro) Zaim, rođen 1963. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Glođansko Brdo,
34. Subašić (Muhamed) Aiša, ekshumiran iz masovne grobnice Pandurica,
35. Nožinović (Fehim) Nihad, rođen 1959. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
36. Mustafić (Mehmedalija) Rasim, rođen 1951. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
37. Delić (Rasim) Sead, rođen 1975. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
38. Delić (Rasim) Zijad, rođen 1972. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
39. Bečić (Alija) Nijaz, rođen 1962. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Kamenica,
40. Manjić (Sabrija) Muriz, rođen 1975. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Pelemiš,
41. Jašarević (Džafo) Džafer, rođen 1931. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh,
42. Vejzović (Mujo) Vejz, rođen 1922. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh.

20.05.2009.

U Gornjoj Kalesiji će biti ukopana 42 tijela ubijenih Zvorničana

U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija šest tijela civila sa područja općine Zvornik ubijenih tokom posljednjega rata. Dr Vedo Tuco, specijalista sudske medicine, kazao je kako se radi o žrtvama koje su u najvećem broju slučajeva stradali od metka ispaljenog u predjelu glave, što potvrđuje da se radi o strijeljanju.

–Dijelovi šest, danas identificiranih tijela, pronađeni su u pet masovnih grobnica, kazao je dr Tuco.
Hakija Smajlović iz Udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica opštine Zvornik kazao je da će samo jedno od šest danas identificiranih tijela biti ukopano na kolektivnoj dženazi 1. juna u Gornjoj Kalesiji, a preostali će biti ukopani na lokalnim mezarjima u mjestima gdje su žrtve živjele do rata. Tako je konačan broj pripremljenih tijela za kolektivnu dženazu 42 tijela.



-Do ovoga trenutka je na Šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji ukopano oko 570 tijela, a preostao nam je još veliki posao, jer prema našoj evidenciji, na području opštine Zvornik je ubijeno ili je nestalo više od 1.500 civila, kazao je Smajlović.



Među identificiranim žrtvama su i posmrtni ostaci nekadašnjeg profesora matematike u Srednjoškolskom centru u Zvorniku Fehima Kujundžića, omiljenog među Zvorničanima.

Za počinjene zločine u Zvorniku trenutno se vodi sudski proces pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu, gdje su optuženi Brano Grujić, nekadašnji predsjednik SO Zvornik i Marko Pavlović, komandant vojnih formacija u ovom gradu u prvim mjesecima 1992. godine.

22.05.2009

Obilježavanje 17 godina od zločina u Grbavcima kod Zvornika

Otkrivanjem spomen-obilježja žrtvama 23. maja u Grbavcima bit će obilježeno 17 godina od zločina koji su srpske paravojne snage počinile nad Bošnjacima zvorničke Mjesne zajednice Grbavci, saopćio je Organizacioni odbor za obilježavanje 17 godina genocida u Grbavcima.

Na spomen-ploči uklesana su imena 90 ubijenih osoba, što je oko petine prijeratnog stanovništva mjesta, po čemu su Grbavci jedno od naselja s najvećim stepenom stradanja u BiH.

Ceremonija otkrivanja spomen-obilježja započet će u 12 sati ispred džamije u Grbavcima. Planirano je obraćanje visokih zvaničnika, predstavnika porodica stradalih te prigodan program koji će izvesti hor Medžlisa Islamske zajednice Zvornik. Bit će otvorena i izložba fotografija pod nazivom "Grobnica Glumina - tragovi zla".

"Ovih dana se navršava punih 17 godina od velikog zločina počinjenog od srpskih paravojnih snaga nad Bošnjacima zvorničke mjesne zajednice Grbavci, 21. maja 1992 . godine. U samo jednom danu, ubijeno je i zarobljeno više od 70 mještana tog sela. Ukupan broj stradalih Grbavčana tokom agresije je 90 osoba, među kojima su i starci i maloljetnici", navodi se. U saopćenju se ističe da je većina žrtava pronađena u masovnoj grobnici Glumina, kasnije identifikovana i pokopana u šehidskom mezarju u Memićima kod Kalesije.