Dvadeset prvog maja 1992. godine srpske paravojne snage su zarobile i ubile više od 70 Bošnjaka iz naselja Grbavci kod Zvornika. Bez ikakvog povoda ljudi su ubijani na kuænom pragu. Jedna grupa muškaraca meðu njima i maloljetni, zarobljena su i odvedeni prema Karakaju gdje su likvidirani. Na spomen ploèi u Grbavcima, koja je u znak sjeæanja na žrtve zloèina otkrivena danas, upisano je 90 imena stradalih Bošnjaka.
Meðu njima su imena supruge i brata Mehdina Berbiæa.
Mehdin Berbiæ:
´´Imamo nekoliko porodica koje su izgubile oboje i muž i žena su ubijeni, po dvoje djece im je ostalo, danas su oni odrasli ljudi´´.
Damir Musiæ u vrijeme zloèina, kada su mu ubili oca imao je tek èetiri godine. Iako mu slike prošlosti polako blijede, još uvijek se kako kaže, sjeæa oca.
Damir Musiæ:
´´Rano sam osto bez oca, nisam ga dovoljno upamtio, ali imam slike njegove i tako vraæam sjeæanje, uzmem slike i gledam da bi mi ostao u sjeæanju´´.
Posmrtni ostaci veæine ubijenih mještana Grbavaca pronaðeni su na lokalitetu Ramin grob u Glumini 1998. godine, u tada najveæoj masovnoj grobnici na Balkanu. Meðu njima si bila i tijela muža i dva sina Hadžire Avdiæ.
Hadžira Avdiæ:
´´Umjesto da moja djeca oblaze moj grob, ja oblazim njihove´´.
U maju 1992. godine kompletno Bošnjaèko stanovništvo je protjerano iz Grbavaca, a jedna petina stanovništva ubijena je u zloèinaèkom pohodu. Grbavci su tako jedno od naselja sa najveæim stepenom stradanja u Bosni i Hercegovini.
Na Mostu Mehmed-paše Sokoloviæa u Višegradu u nedjelju je održan komemorativni skup u znak sjeæanja na 3.000 stradalih civila u ovom gradu, uglavnom Bošnjaka te jednog Hrvata, meðu kojima je bilo i 121 dijete.
Sedamnaesta godišnjica od ovoga zloèina simbolièno je obilježena bacanjem 3.000 ruža u rijeku Drinu te vijenca koji su donijele predstavnice „Žena u crnom“ iz Srbije, a žrtvama je odata poèast minutom šutnje te uèenjem Fatihe.
Komemoraciji je prisustvovalo nekoliko stotina Višegraðana i graðana iz drugih gradova naše zemlje, dok su s višegradske æuprije i ovaj put upuæene brojne poruke da pravda i istina moraju biti zadovoljene a zloèinci odgovarati pred sudom.
"Tužilaštvo BiH ništa ne radi jer zloèinci su slobodni èak i na dobrim funkcijama, a posebno u Višegradu gdje ih svakodnevno sureæemo. Bilo koja kazna mimo doživotne je nagrada i zato oèekujemo kao što je Haški tribunal i tražio za Milana i Sredoja Lukiæa doživotnu kaznu, jer to bi bila bar mala satisfakcija žrtvama", reèeno je na skupu, uz podsjeæanje da je od 3.000 ubijenih civila u Višegradu do sada identificirano tek 10 posto žrtava.
"I onda kada se dešavao zloèin i sada smatramo to èinom fašistièke agresije. Hvala vam što imate povjerenja i ukazujete nam èast da uèestvujemo u vašem bolu, da vam iskažemo sauèešæe, suosjeæanje i solidarnost i hvala vam zbog topline i razumijevanja kojom primate ovaj skromni gest elementarne èovjeènosti i moralne dužnosti. Mi možemo osuðivati zloèine svoje ili bilo koje zemlje, ali mi se možemo stidjeti i osjeæati krivim samo zbog zloèina naše zemlje i onog što su uèinili u naše ime. Hvala vam što nam pomažete da ublažimo to užasno osjeæanje bola, stida, sramote i ogorèenosti a mi nikada neæemo zaboraviti odakle dolazimo", kazala je predsjednica Udruženja “Žene u crnom“ iz Beograda Staša Zajeviæ.
"Nažalost, ni sadašnje vlasti u Srbiji ne pokazuju moralnu odgovornost ni politièku volju da priznaju zloèine poèinjenje u naše ime. Moralna odgovornost podrazumijeva da se to javno i glasno kaže. Oni ne pokazuju volju da ispune meðunarodne obaveze i izruèe sve odgovorne za zloèine u BiH i da se promijeni sistem vrijednosti u Srbiji te da umjesto slavljenja zloèinaca grade odnose koijima se poštuje dostojanstvo žrtava i uvažava njihova patnja", kazala je Zajeviæ dodajuæi da „Žene u crnom“ nikada neæe prestati tražiti odgovornost za zloèine.
Skupu u Višegradu prisustvovali su i premijer Vlade FBiH Nedžad Brankoviæ, ministar u Vladi RS-a Omer Brankoviæ, predsjednik Skupštine opštine Višegrad Bilal Memiševiæ, goraždanski muftija Hamed ef. Efendiæ.
Minutom šutnje na mostu u Višegradu prisutni su odali poèast i žrtvama tragiène saobraæajne nesreæe u kojoj je poginuo Dražen Kneževiæ, direktor HE Višegrad.
Tradicionalnom mirnom šetnjom od centra Kozarca do Šehidskog mezarja u Kamièanima, u nedjelju su mještani prijedorskog naselja Kozarca ponovo ukazali na zloèine koji su nad njima poèinjeni na današnji dan prije 17 godina te još jednom pozvali da svi zloèinci budu kažnjeni.
Na Šehidskom mezarju Kamièani prouèen je Jasin i Fatiha za sve žrtve, od kojih je njih 600 sahranjeno na ovom mezarju, a za 1.200 još se traga.
Kozarèani veæ desetu godinu ukazuju na ove zloèine i traže da odgovorni budu privedeni pred lice pravde.
"Moramo biti svjesni da se oni koji zaborave svoju prošlost izlažu opasnosti da im se ona ponovi", rekao je Amir efendija Ahmiæ, glavni imam medžlisa u Kozarcu te mještanima poruèio da budu jaki i hrabri, kao i da o svemu što im de dogodilo te 1992. godine moraju govoriti.
Predstavnici Udruženje logoraša iz Kozarca uputili su Regionalnom savezu logoraša Banja Luka više od 300 tužbi u ime onih koji su prošli kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje.
Od bh. entiteta RS-a traže nadoknadu za vrijeme provedeno u tim logorima.
Dokumentarni film "Istina", autora Senada Omerike i Šerifa Bojèiæa, koji tematizira stradanje Bošnjaka u Nevesinju, prezentiran je preksinoæ u dvorani Narodnog pozorišta u Mostaru, koja je bila popunjena do zadnjeg mjesta.
Promotori ovog filma o stradanju 301 nesrpskog civila, od kojih 131 još nije pronaðen, bili su Smail Èekiæ, direktor Instituta za istraživanje zloèina protiv èovjeènosti i meðunarodnog prava, i Amor Mašoviæ, predsjedavajuæi Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH.
Mašoviæ je konstatirao da je Nevesinje zapravo bilo desetkovano.
- Svaki deseti nesrpski civil je ubijen u Nevesinju, a od ubijenih je svako deseto bilo dijete. Najmlaðe ubijeno dijete još nije imalo ni ime. Meni i dan-danas nije jasno zašto je Nevesinje uvijek izostavljano iz optužnica protiv èelnih ljudi koji su odgovarali za ratne zloèine i genocid - upitao je Mašoviæ.
Èekiæ je kazao da je genocid u Nevesinju bio organiziran i sistematski izveden te da su iza njega stajale politièke i vojne strukture Srbije i RS. Istakao je da su zloèine poèinile i komšije nevesinjskih Bošnjaka.
25.05.1995 godine dogodio se nezapamæeni zloèin u Tuzli. Srpsko - crnogorski fašistièki agresor, Karadžicevi fašisti, Mladiæevi èetnici nazovimo ih kako god sem ljudi, su na Tuzlu u 20:55 minuta sa lokaliteta Ozrena ispalili granatu na tuzlansko korzo taènije na sastajalište mladih poznatije pod imenom Kapija. Èetnicka granata ubila je 71 dijete Tuzle a preko 200 ranila. Prosjek godina poginulih je bio 3-30 godina. Ni tako mrtvima, srpski fašisti nisu dali mira da se sahrane dostojanstveno. Dženaze i sahrane ubijene mladosti obavljene su u ranu zoru jer zvijeri sa brda konstatnim granatiranjem Tuzle nisu dopustile da se sahrana odvija u miru.
Dan 25.5 1995 dan koji smo decenijama slavili i pamtili kao Dan mladosti biæe pamæen kao dan žalosti. Danas u Tuzli i suza postaje rijeè, jer jedino se njome moze iskazati bol za mladim nasilno oduzetim životima nasi bližnjih, sinova i kceri, braæe i sestara. Jedino ta iskrena suza danas može govoriti o smrti u našim srcima, o teškoj spoznaji da cemo sutrašnji, prekosutrašnji i svaki drugi dan buditi se i biti -usamljeni za komad duše, dio srca, za jednu mladost i ljepše sutra. Djeci podarimo život, sate, dane, mjesece i godine roditeljske pažnje i ljubavi. Bdijemo nad njima, èuvamo ih kao zjenicu oka, kao svjetlost bez koje život nema smisla..Zar uopšte može da se pojavi neko i da uz dopuštenje tzv. Èovjeèansta unisti tu svjetlost jednog mladog života.? Zar je ikome dopušteno, zar iko smije i moze da uzima pravo na život? Može, i to je ono sto ovaj narod nikada nece zaboraviti i oprostiti. A ova bol ce stiæi svakog ko to pred Bogom zaslužuje.
25.05.2009 navršava se èetrnaest godina od zloèina na Kapiji. U Tuzli je svake godine to poseban dan. Grad je nekako svježe umiven, atmosfera je drugaèija, ljudi s pažnjom rade stvari jer znaju da je to najbolniji dan njihove historije. U Tuzli se 25.maj obilježava nizom dogaðanja. Najvažnije je obilazak Memorijalnog kompleksa Slanja banja. Tu, u sjeni drveæa, leže ostaci masakriranih Tuzlaka. Groblje je èisto i uredno. Ljudi dolaze u kolonama. Nadgrobni spomenici okiæeni cvijeæem, ulašteni, upaljene svijeæe i uèe se fatihe. Ljudi plaèu, ali tiho. Ne možete èuti ružne rijeèi, proklinjanja, jauka. Samo suzne oèi, kleèanje pored grobova. Rodbina žrtava se pozdravlja, nekako tiho i dostojanstveno, jer oni se najbolje razumiju.
Važan je ovo datum za Tuzlu. Zbog toga i školska djeca svake godine dolaze da odaju poèast. Možete vidjeti èitava odjeljenja kako idu prema groblju. Pa, onda jedinice policije, pa onda svi ostali koji žele odati poèast onima koji ništa nisu bili krivi. Doðu u Tuzlu i ljudi iz regiona i dalje iz Evrope. Jedino pitanje na koje svi zajedno nisu dobili odgovor jeste – kome su djeca bila kriva? Odgovora nema jer niko za ovaj zloèin još uvijek nije odgovarao ni nakon èetrnaest godina.
Pred Sudom BiH u toku je suðenje Novaku Ðukiæu bivšem pripadniku genocidne Vojske RS-a.
Ranjeno krilo nastavlja let
Muhamed Mujkanoviæ, Hame, Saša Prodanoviæ, Banda, Svetlana, grupa Terusi, Selma Bajrami, Davor, grupa IF, Željko Lešiæ, Igor Tasovac i ostali tuzlanski umjetnici prije nekoliko godina otpjevali su pjesmu za ubijenu mladost Tuzle.
Obilježavanje 25.maja masakra nad mladošæu Tuzle
Povodom 25. maja, èetrnaeste godišnjice masakra na tuzlanskoj Kapiji, oko 25 aktivista Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije, Kosova, te Bosne i Hercegovine, u ponedjeljak, 25.5.2009. godine, posjetit æe Tuzlu, prema slijedeæem rasporedu:
11.00 - 13.00 posjeta Kuæi plamena mira (gledanje filma o Kapiji i nastanku kuæe, te obilazak mezarja / groblja, mjesta gdje su sahranjeni nastradali na Kapiji)
13.00 - 14.30 susret sa predstavnicima udruge "Front"
14.30 - 15.30 obilazak PIP - a (Podrinje Identification Project), mjesta gdje se radi post mortem - identifikacija ekshumiranih žrtava Podrinja i Srebrenice
15.30 - 16.30 obilazak Mejdana, odnosno DNK - laboratorije, gdje se utvrðuje identitet ekshumiranih žrtava
16.30 - 18.00 obilazak Tuzle, sastanak sa predstavnicima NVO "Ipak"
18.00 - 19.00 polaganje cvijeæa na Kapiji, u sklopu komemorativnog programa za žrtve Kapije.
Opštinski protokol za 25.05.2009
18h - Polaganje cvijeæa i vijenaca na mezarju / groblju Slana Banja
20.30-20.55h Komemoracija na Kapiji
Još jedna informacija u sklopu emisije "60 minuta" koja se emitira u ponedeljak 25.05.2009 biæe prilog o Kapiji gdje æe govoriti roditelji ubijene djece i preživjele žrtve sa Kapije.
Povodom 25. maja, èetrnaeste godišnjice od masakra na tuzlanskoj Kapiji, kada je jedna granata ispaljena sa srpskih položaja na planini Ozren ubila 71 mladu osobu, a više od 200 ih ranila, danas su u Tuzli održani susreti civilnih žrtava rata sa prostora Federacije BiH.
Delegacije udruženja civilnih žrtava su, uz porodice, prijatelje i preživjele masakra, položile cvijeæe i vijence na mezarju/groblju stradalih na ´Kapiji´.
- Tradicionalno obilježavamo ovu tužnu godišnjicu. Pozvali smo sada i predstavnike drugih udruženja civilnih žrtava rata da nam se u tome pridruže, jer kada se bilo gdje spomene 25. maj odmah se svi sjete mladosti stradale u Tuzli i velike nesreæe koja nas je zadesila´ - kazala je Božana Kubinek, koordinatorica Udruženja graðana civilnih žrtava rata Opæine Tuzla, naglasivši da je to dogaðaj od koga se Tuzla i njeni stanovnici nikada neæe oporaviti, niti ga zaboraviti.
U okviru obilježavanja 25. maja, u Tuzli danas boravi i 25 aktivista Inicijative mladih za ljudska prava iz BiH, Srbije i sa Kosova. Oni su najprije posjetili Kuæu plamena mira i pogledali film o ´´Kapiji´´, te obišli mjesto gdje su ukopane žrtve masakra.
Prema rijeèima Tanje Mrkalj, aktivistice Inicijative mladih za ljudska prava iz Beograda, mladi, kao i javnost u Srbiji znaju za dogaðaj koji se desio u Tuzli 25. maj 1995.godine.
- ´Naša je obaveza i odgovornost da ne dozvolimo da mlade generacije i buduæi naraštaji zaborave na zloèine koji su se desili, kako se oni ne bi ponovili. Pravi dokaz za to da mladi ljudi razmišljaju o ovome i da su spremni za dijalog je upravo to što smo došli ovdje upravo na ovaj dan´ - istakla je Mrkalj.
Pravoslavni sveæenici odsutni s komemoracije u Tuzli
Nakon što se predstavnici Srpske pravoslavne crkve juèer u Tuzli nisu pojavili komemoraciji za žrtve tuzlanske Kapije, udruženja graðana Front reagovalo je na njihov postupak.
´Udruženje „Front“ smatra da je juèerašnji bojkot komemoracije ubijenoj tuzlanskoj mladosti od strane predstavnika Srpske pravoslavne crkve, krajnji vid primitivizma u kojem su predstavnici Eparhije zvornièko – tuzlanske na èelu sa ratnim huškaèem Kaèavendom, istrajni do kraja.
Nepojavljivanje predstavnika SPC-a na komemoraciji samo je još jedan u nizu dokaza o ulozi ove Crkve u ratu i poslije rata, te o ulozi ove vjerske zajednice u Tuzli – doprinijeti stvaranju što gore atmosfere kako bi uspjeli u namjerama da iz Tuzle nestanu graðani srpske nacionalnosti.
„Front“ poziva Tuzlake Srbe da se odupru namjerama SPC-a i nemoralnog vladike Kaèavende, te da ne nasjedaju lažima i podlostima koje izgovaraju na liturgijama i objavljuju na svojoj web stranici´, stoji u saopæenju ovog udruženja.
Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine locirao je danas još jednu masovnu grobnicu na podruèju opæine Vlasenica.
"U naselju Mršiæi, u blizini kuæe povratnice, otkrivena je masovna grobnica s negdje dvadesetak kompletnih tijela. Trenutno su uoèena èetiri do pet tijela, a prema navodima forenzièara radi se o muškarcima do 25 godina", kazao je za Fenu Amor Mašoviæ, direktor Instituta za nestale osobe BiH.
Po njegovim rijeèima, najvjerovatnije se radi o Bošnjacima koji su ubijeni u julu 1995. godine. Za sada su ekshumirana tri tijela.
"Pronaðene èahure ukazuju da su najvjerovatnije na ovom mjestu likvidirani i ukopani. Radi se o primarnoj grobnici, što znaèi da su posmrtni ostaci kompletni i nisu izmještani dalje, te porodice neæe morati èekati na kompletiranje tijela, kao što je to èesto bio sluèaj", rekao je on.
Nakon što se urade prve DNK analize tijela æe moæi biti ukopana. U Institutu se nadaju da æe šest do osam sedmica nakon završene ekshumacije biti poznati identiteti žrtava.
Re: Genocid /agresija(dokumenta, svjedocenja,,slike) 
