Grijeh kao kamen

Dva su muškarca posjetila mudraca želeći ga upitati za savjet. „Pogriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?“, upitaše ga.
„Kažite mi svoje grijehe“, reče im mudrac.
„Učinio sam veliki grijeh“, odgovori prvi muškarac.
„A ti?“, upita mudrac drugog muškarca.
„O“, odgovori ovaj, „ja sam počinio puno malih grijeha “.
Mudrac je dugo razmišljao. „Evo što morate napraviti“, konačno reče. „Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite po jedan kamen koji će odgovarati težini počinjenog grijeha.“
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio, i stavi ga pred mudraca. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred mudraca.
„Sada“, reče mudrac, „uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.“
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
„Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što čovjek počini teži grijeh, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno.
Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje griješnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.“

Zivotna zaokupljenost

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica.
Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šoljice pune kahve i sipao ih u teglu. Kahva je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
Sada!´, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, ´hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vas život.
Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete.
To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.
Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.
Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.
Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne.
Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.´

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala sto je predstavljala kahva.
Profesor se nasmijao. ´Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šoljicu kahve sa prijateljem.´

Huse D.

Godina XXXII maj/svibanj 2007.
Abdulah Talundžić Ugledna muslimanska kuća u Sarajevu i život u njoj


Kuće su uvijek tako građene, da jedna drugoj ne zaklanja vidik. Pa i gdje ne dopuštaju mjesne prilike, zna se naš svijet snaći, ma to bilo i u najtješnjim ulicama. Tu se lice kuće po mogućnosti okrene na ulicu i obično jedna veća soba u prvom katu iznese se malo na sokak, da ženskinje mogu gledati na ulicu.

Nadalje ne voli musliman srkleta (tjeskobe), već hoće da je svuda rahat (udobno) i da mu je prostrano i lijepo, jer on više sprovodi život u kući i familiji nego izvan kuće.

Toga radi, stara se mnogo, kako će što bolje unutrašnji dio svog doma ukrasiti i opremiti.

Oko cijele kuće podignut je visok zid, a gdje je potrebno, udari se po zidu još i kalkan (štit) od dasaka, da se tako spriječi svaki pogled nepozvanom oku. Posebna ”sokačna” vrata vode iz ženske avlije, a ”muška” vrata iz muške avlije na sokak. Kroz srednja vrata prolazi se iz jedne avlije u drugu, a kroz ”konšipke” (vrata na jedno krilo) izlazi se u bašču ili komšijsku avliju.

Kraj uličnih, a i drugih vrata nalazi se u zidu malen izbočen prozorčić (kapidžik) s mušepcima (rešetkama) za gledanje. Kraj tog kapidžika odigravaju se ljubavne idile za ašikovanje. Djevojka razgovara sa momkom kroz taj kapidžik, a on stoji na sokaku.
Model kuće Osman paše Skopljaka

Model kuće Osman paše Skopljaka u Glađinom sokaku na Čurčića
brijegu oko 1862. god. (zgrada straga je haremluk, sprijeda baškaluk)

Po avlijama između kamenja, posijano je razno cvijeće, osobito u avliji pred haremlukom, usred koje je mali rondel zasađen ružicama, karanfilima, minevšama, lalama, šembojima i dakako i rutom itd.

Kuću obavija vinova loza, koja čitavom koloritu dodaje mnogo svježine. Ovo je tipični oblik kuće, koji se gotovo svuda ponavlja, pa se samo tu i tamo prema različitosti klime i mjesta ponešto preudesi.

Muslimanska se kuća po gradovima, a donekle i po selima gotovo uvijek radi na jedan kat. Materijal je ćerpić (na suncu sušene cigle od ilovače, u koju se pomiješa nešto pljeve) i drvo. Zidovi su u prizemnom katu obično vrlo masivni i od samog ćerpića s jakim temeljom od kamena. U gornji se boj obično udara ,,birkatica” tj. samo jedan red ćerpića u čatmi od drvenih greda. Krov je redovito drven i to od prostrugane šimle, a po krovu je ćeremit (oluklija opeka). Svi su duvarevi (zidovi) izvana i iznutra okrečeni.

Raspored u većih i u najvišem dijelu stojnih (haremluka) kuća sledeći: U sredini je u prizemnom i u prvom katu veliki prostran hodnika (”hajat” u prizemlju, ”divanhana” u prvom katu), a desno i lijevo se redaju različite prostorije.

S hajata, koji je obično malo odgnut od zemlje i popođen ulazi se u halvate i halvatiće, koji su opet za jedan dva basamaka na više od hajata. Halvati su, većim dijelom prostrane sobe sa visokim drvenim šišetom (stropom), a prema veličini sobe napravljeni su i prozori. Iz halvata vode redovito manja vratašca u halvatić, sobicu za žensku služinčad (hizmećarice).

U prizemnom spratu se obično zimuje. U gornjem katu, kamo se ulazi uz široke drvene basamake (stube) s trabozanima (ograda) gotovo je isti raspored kao i u prizemlju, samo se tu redaju s desne i s lijeve divanhane čardakovi i čardačići s mnogo prozora (sve jedan do drugoga, pa je tu mnogo svjetla i zraka.

Tu se ljetuje.

U kućama koje su skroz masivno zidane i gdje je kuća po strani, načinjene su magaze mjesto halvata u prizemlju, a halvati su u tom slučaju u prvom boju. Magaze su obično sigurne od vatre, ali nisu na svod građene, već je strop dobro nabijen zemljom ilovačom izmiješanom krečom (vapnom) a nose ga masivne grede poduprte debelim drvenim stubovima. Na takvim magazama su gvozdena vrata i gvozdeni kapci sa malenim prozorima. Kad bukne vatra sve se snese u magazu, dobro zatvori i kuća se preda svojoj sudbini.

Od velike je vrijednosti kamarija u muslimanskoj kući. Prednji dio divanhane (predsoblja na prvom katu) malo se podigne od ostalog dijela i na izvan iznese, a obično svede se ili na polukrug ili na više ćošeta (uglova). Ovaj izbočeni dio kamarije sastoji se sve od samih prozora, zastrtih dakako mušepcima. Ovdje se ljeti najmilije zadržava kućna čeljad; tu se ruča, večera i kahva pije, a tu se i poznatiji gosti primaju. Prozori su tako udešeni, da se mogu lako dići i spustiti, pa je ovo najsvjetliji i najzračniji prostor, jer ostale sobe nisu nimalo prikladne za zračenje.

Ispod pendžera u kamariji je minder, zastrt čohom i jastucima.

Treba još spomenuti jedan prostor u kući, obično otraga, a to je kuhinja kako muslimani kažu mutvak. Uz vanjski zid mutvaka ozidano je i odignuto ognjište od samog ćerpića s nekoliko odžačića (pregradaka) od ćerpića za pojedine tendžere (bakreni i kalajsani lonci s kapcima za kuhanje). Mutvak nije nadkriven, neg se dim diže do pod krov i na badžu i ispod strehe izlazi napolje. U mnogim kućama je mutvak sasvim odijeljen od kuće, gdje god u avliji.

Nužnik (zahod) je u najviše slučajeva odvojen od kuće.

Unutrašnji namještaj sobe vrlo je jednostavan, ali ukusan. Treba znati, da se čitav svagdašnji život odigrava na podu. Nema tu onog pokretnog pokućanstva: kreveta, ormara, stolica i stolova, bez kojeg se ne može ni zamisliti jedna moderna soba. Sve je to nadoknađeno na jedan poseban i vrlo praktičan način, u skladu sa arhitekturom.

Prije svega treba spomenuti minder (minder nadomješta stolice), neku vrstu divana od dasaka, koji se proteže uza zid u vrh halvata ili čardaka, a obično se produljuje još uz obje druge strane zida. Minder je od 10 do 50 cm visok i nešto manje od jednog metra širok. Gdje minder ne zaprema svu duljinu zida, već je prekinut, tamo je namještena uska izrezbarena škrabija poput uskog visokog sandučića, u koju se meću sitnije stvari, koje se svaki čas trebaju. Po minderu se pruži slamnjača, koja se zastre makatom od čohe ili otkanim poput ćilima, a pravi se i od svile i bogato zlatom navezu. Da ne bude tvrdo, prostre se po cijeloj dužini mindera, i to po makatu, široko, vunom napunjeno šilte. U ćošetima su posebno manja i deblja šilteta. Duž cijelog mindera i škrabije prislone se meki, vunom napunjeni ili slamnati tvrdi jastuci. Jastuci su od čohe, a često i od kadife i svile.

Četvrtu stranu zida prema glavnom minderu uvrh sobe zauzima musanderluk. To je od prilike do jedan metar široka drvena pregrada. Taj prostor po čitavoj svojoj dužini podijeljen je u nekoliko zasebnih dijelova: dušekluk, banjica, peć i zapećak.

Dušekluk je oveći, daskama zakovani, obično do pola metra od poda odignuti prostor sa širokim vratima na dva krila. Kako je rečeno, u muslimana (ni u drugih vjera) nije bilo kreveta; njih su nadomještali meki, ispucanom vunom napunjeni dušeci, koje bi sterali jednostavno na pod i tu se ležalo. Kad se ustane, ova posteljina složi se u dušekluk.

Muž i žena leže uvijek obadvoje zajedno u jednoj postelji (dušek na podu), a djeci se namjesti na minderu. Posteljina je inače vrlo raskošna, jer su dušeci i jastuci često od skupocjenih orijentalnih tkanina, čaršaf i jastuk beze (jastučnice) od domaćeg tankog svilenog beza. Naročito se mnogo trošilo na jorgane (pokrivače), koje su jorgandžije pravili od najskupljih tkanina (brokata, srmadala itd.) ili su bogato zlatom vezeni.

Banjica za ritualna pranja je vrlo malen prostor, od prilike 1 m u kvadrat, a velika vrata su većim dijelom na jedan kanat. Korito je plitko, pločom ili ciglom popođeno ili je od drveta iskopano s dugačkim drvenim olukom, kojim voda otječe kroz duvar. Čitava ta uredba ne dostaje doduše, da se čovjek valjano okupa, jer polijevajući iz ibrika po tijelu, može se zapravo saplakati.

Uz banjicu je peć od gline s pozderom pomiješana s mnogo ilovastih lončića (u starinskih peći 80-120 komada) prevučenih zelenom ili smeđom glinom. S banjične strane uzidan je u peć veliki bakreni i kalajsani pešnjak za grijanje vode. Voda se grabi suskom iz pešnjaka i nalijeva u ibrik. U banjici je hamam-tas s lifom od tankih vlakanaca za ribanje (umjesto spužve) i sapunom.

Uz peć su još kojekakvi dolafići ili rafe (pretinci i police), gdje se drže kahvenjaci i fildžani.

Kako se vidi, musanderluk je u kućanstvu od velike potrebe i bez njega ne može biti niti jedna muslimanska kuća, pa se radi toga od vajkada pazilo na njegova opremu. Podnošci ispod dušekluka su prostije ukrašeni, ali su zato sva vrata, halvatna i čardačna i mala vrata, što vode u halvatić, odnosno u čardačić, dušeklučna i banjična vrata i škrabije, slijepi dolafi i dolafići (pretinci), a često i šiše (strop) popunjeni raznolikom mozaik-rezbarijom, naročito izdubenim ružicama sa malim tro-četvero i višekutnim pločicama od orahovine. Pojedine pločice ovog ”mozaika” uokvirene su.

Prema gore svršava musanderluk često bogato ukrašenim frizom sa širokom rafom (polica), koja je ukrašena zubastim ćenarom. Rafa se poput galerije pruža unaokolo sobe, po ostalim, znače praznim zidovima. Po rafi se kiti suđe i druge stvar, koje ne trebaju svaki dan.

Često se viđaju u praznim budžacima malo dolafići. Da i gole strane zida ne zjaju onako dosadno, umetnu se i ovdje često takozvani slijepi dolafi, dakako ukrašeni i ostala okolica.

Ćenar (rub) oko prozora također je ukrašen rezbarijama. Da prozori budu što šareniji, udare se često raznobojna stakla. Iznad ovih prozora smješteni su katkad manji prozorčići sa šiljastim lukovima, a mjesto običnih okana izrežu se katkad u sadrenoj ploči ili drvetu dakako orijentalni ornamenti, u koje se uture šarolika stakla i čine tim načinom efekat transparenta.

Prozori su na ženskim kućama providjeni gustim mušepcima (rešetkama) od tankih, mrežasto sastavljenih šipaka, koji svaki pogled u harem sprečavaju, a iza mušepka sakriveno ženskinje vidi dovoljno kroz rešetke.

Povrh svega je šiše. Ono je uvijek od drveta i u najviše slučajeva, pa i u najsiromašnijoj kući, ma koliko toga iskićeno. U bogatim kućama konstrukcija šišeta svojom krasotom upravo zadivljuje. Naročito je orta. (sredina, rozeta) bogato ukrašena raznolikim rezbarijama i motivima, a i ostala okolica ne zaostaje mnogo iza orte. Na orti se često ponavljaju motivi kao na vratima i dolafima, a vrlo se rado uz to prikazuju motivi poput zvijezda, muhri Sulejman (Salamonovo slovo) itd. izrađeni od tankih prikovanih šipaka, te čine neku vrstu reljefa ili su u dasku ukopani. Na sredini orte je velika jabuka od bakra i pozlaćena, ili je od drveta izrezana. Na stotine raznih figura, četvorina ili trokuta od tankih štapića popunjavaju ostalu okolinu šišeta. Cijelo šiše nije uvijek ravno, već kao da je jedan dio složen u drugi poput kaseta. Da efekat bude veći, bojili bi često udubine po šišetu, vratima i ostaloj okolici raznim bojama.

Arhitektura ove cijele drvenine u muslimanskoj kući vrlo je jednostavna, ali skladna i vanredno dekorativna. Tu je uspjelo prilagoditi oblike tradicionalnom načinu muslimanskog života i stvoriti osobiti dekorativni slog, koji svakome godi. U tome je opet naš majstor pravi umjetnik i arhitekt da mu nema para. On se znao onako individualno uživiti u svaki detalj i stvorio je neku zasebnu sa svojom originalnošću vrlo zanimljivu dekorativnu umjetnost, tako da bi mogli punim pravom govoriti o bosanskoj umjetnosti i bosanskom stilu, mada uzorci potječu sa istoka.

U muškoj avliji nalazi se ”selamluk”, muški odjel, zatim ahar (staja), drvarnica itd. Selamluk je puno manji od haremluka, u njemu je i drugi raspored. Osim jedne ili dvije veće sobe za primanje gosti i jedne manje sobe ”kahvodžaka” za sluge, gdje se ujedno i kahva peče, rijetko gdje ima više prostorija, jer domaćin i ostala muška kućna čeljad spavaju i jedu u ženskim kućama. U muške kuće može uljeći i stranac bez ikakvog prijavljivanja. Ako nema baškaluka tj. posebnih prostorija za muškarce, mora stranac uvijek pokucati prije na vrata i čekati, dok neko izađe i uvede u jednu sobu u ženskim kućama. Kad je samo jedna soba u kući, ženskinje se gdje bilo sklone, a mutvak ili ode kojoj bližoj koni, dok stranac ode. Osim ukućana smiju u haremluk ulaziti samo još bliži rođaci, i to bez ikakvog prijavljivanja; nitko naime ne dolazi u nevrijeme, jer ženskinje, čim ustane, obuče se brzo i odmah sve uredi; digne dušeke i složi jorgane u dušekluk, pomete odaju, te je sve još prije nego što se i svane, u najvećem redu. Ma kako rano došao, zateći ćeš sve pospremljeno, kahvenjake pristavljene uz vatru u peći ili mangali, oko koje zasjedne čeljad i kavelenišu. Muslimani vrlo rano liježu, a još ranije ustaju i čim počne svitati, muškinje se razilazi svaki za svojim poslom, a ženskadija radi i sprema u kući.

U muslimanskoj kući, osobito u ženskim prostorijama, vlada upravo uzorna čistoća i red. U odaje (sobe) ne ulazi se u obući, da se ne bi unijelo prašine i blata. Obuća se izuje na pervazu (trotoar) pred hajatom, pa se po kući ide bosonogo ili u čarapama i mestvama. Podovi i sva drvenina, dapače kaldrma u avliji pred kućom, pere se vrlo često, pa se sve žuti kao dukat i sja. U proljeće i jesen sva se kuća iz temelja opere i očisti: duvarevi ošerbete (okreče), podovi i ostala drvenina sitnim kumom (pijeskom) okumaju, ćilimi istresu i izlupaju, sve odvari u lukšiji i obično kalajiše itd. Suđe (čaše, sahani, džugumi i ibrici), je većim dijelom od bakra i kalajsano i obično lijepo gravirano.

Po Vejsilu Ćurčiću, kustosu Zemaljskog muzeja u Sarajevu

ZNAO SAM DA CES DOCI



Jedan od najkrvavijih dana u ratu.

Vojnik je primjetio da mu je najbolji prijatelj pao na zemlju. Bili su pod vatrom koja im nije dozvoljavala ni sekundu da podignu svoje glave iznad rovova.

Vojnik je dotrcao do komadanta i rekao:

„Druze komadante, mogu li na brzinu otici i pokupiti prijatelja“?

Komadant ga je pogledao i rekao:

„Jesi li poludio? Zar vrijedi otici? Prijatelj ti je tesko ranjen. Vjerovatno je do sada vec umro. Zasto da riskiras svoj zivot?“

Ali posto je vojnik bio uporan, komadant rece:

„Dobro, mozes ici.“

Cudo u koje se tesko moze povjerovati. Vojnik je pod nevjerovatnom vatrom stigao do svog prijatelja. Stavio ga je na ledja i trceci se vratio nazad. Zajedno se srucise u rov. Komadant je pregledao krvavog vojnika. Onda se okrenuo prema vojniku:

„Rekao sam ti da ne vrijedi. Prijatelj ti je vec preminuo“.

„ Vrijedilo je druze komadante“.

„Kako je vrijedilo, pa zar nije umro“?

„Da vrijedilo je, jer kad sam stigao do njega, jos je bio ziv, a njegove posljednje rijeci vrijede citav svijet“.

Zatim je placuci ponovio rijeci svoga mrtvog prijatelja:

„Mirza! Znao sam da ces doci!“

Knjige koje ne sadrze istinu

U pet knjiga nećeš naći potpunu istinu:

-kod autora koji je, pišući knjigu, želio da filozofira, a zna se da nije filozof,

-kod onoga koji je svojim pisanjem želio da dokaže kako je on nezavisni i slobodoumni intelektualac, a ustvari je slijepi sljedbenik tuđih ideja i uopće nema svog vlastitog stava,

-kod onoga koji piše knjigu da bi se čitatelji naslađivali i uživali u njegovoj umješnosti, a ne da bi se okoristili sadržajem knjige,

-kod onoga koji je ciljano sakupio historijske događaje čiji je i on akter bio,

-kod onoga koji piše knjigu u kojoj naglasak stavlja na kritiku određene osobe samo zato što joj zavidi i što je mrzi bez opravdanog razloga.

Starica je bila razlog....

Bilo je 14.30 poslijepodne, kraj radnog vremena. Usao sam u auto i krenuo kuci. U voznji sam se sjetio zenine podugacke liste stvari koje trebam kupiti i to sam morao odraditi kako bi imao mir u kuci. U povratku kuci prolazim pored trznog centra u kojem uvijek obavljam kupovinu... Izasavsi iz auta ugledam staricu ispruzene ruke koja moli da joj se udijeli milostinja. Zastao sam. Nisam bio siguran da li da joj udijelim jedan euro ili ne? Na kraju sam ipak posegnuo za jednim eurom i rado ga dao starici rekavsi joj: “Evo nano, ovo je za tebe!” Odjednom sam poceo osjecati radost u svom tijelu. Izgledalo je kao da mi svaki dio tijela, ucesnik u ovoj dobroj radnji, cestita na ovako velikom poduhvatu. Osjetio sam kao da sam ucinio nesto ogromno. Bio sam ponosan na sebe!
Usao sam u auto i krenuo kuci. U voznji sam razmisljao o djelu koje sam ucinio i na kraju rekao sam sebi: “Subhanallah! Zar jedan jedini euro moze covjeka toliko da izmijeni?” Ovaj dan je prosao, a ja sam se osjecao poput najsretnijeg i najveselijeg covjeka na Zemlji.


Sljedeci dan, u povratku s posla, ponovo sam svratio u trzni centar u nadi da cu sresti onu staricu. Gledao sam lijevo i desno, trazeci staricu na mjestu ispred ulaza na kojem je dan prije sjedila. I zaista, ona je bila tu. Prisao sam joj i upitao je: “Nano, kako si?” Odgovorila je: “Dobro, elhamdulillah.” Zbunjeno sam se povuko korak nazad. Subhanallah! Kako se zahvaljuje Allahu, a prezivljava tako tesko stanje?! Ona je siromasna, stara i bolesna... U tom momentu u mojim mislima je naviralo more pitanja: Jedna stara i siromasna zena ne zaboravlja Allaha s.v.t. i zahvljuje Mu se. Subhanallah! Koliko samo ima ljudi kojima je Allah dao da im se otvori bezbroj puteva opskrbe, medjutim, kada ih upitas o njihovom stanju, oni kazu: “Lose nam je!” Odvratna rijec u kojoj nema velicanja Allaha niti zahvale Njemu s.v.t. za ono sto im je On podario. Nisu svjesni omjera te rijeci. Pa ti sa tim pokazujes da nisi zadovoljan Allahovom opskrbom i Njegovim kaderom. Zaista je takvo ponasanje jako opasno!


Nastavio sam dalje pitati staricu: “A ko ste Vi? Gdje Vam je muz? Gdje su Vasa djeca?“
Odgovorila mi je : „Ja sam nana i imam sedmero unucadi. Otac im je umro prije cetiri godine. Nisu vise mogli zivjeti u ocevom stanu, jer nisu bili u stanju da plate stanarinu. Kcerka je bila primorana da sa djecom doseli u moj mali stan. Medjutim, nakon godinu ipo, moja kcerka, majka sedmero djece se tesko razboljela i takodjer preselila. Djeci nije preostao vise niko osim Allaha, pa mene.

Sedmero djece! Najstariji se zove Muhammed i jos uvijek ide u skolu. Vise puta mi je predlagao da prekine skolovanje i da ide raditi kako bi mogao opskrbiti bracu i sestre. Nisam mu to dozvolila. Obecala sam mu da cu se ja brinuti o njima. Zbog toga ja sjedim ovdje svaki dan i cekam Allahovu milost u nadi da cu toj siromasnoj djeci moci donijeti nesto za veceru. Hvala Allahu na svemu!”


Njena prica me toliko pogodila, te sam odlucio da ne izadjem iz prodavnice prije nego sto kupim sve potrebno za nju i djecu. Uzeo sam kolica i gurao ih kroz prodavnicu stavljajuci u njih sve sto sam smatrao potrebnim, a zatim sam izasao i zaustavio prepuna kolica pred staricom rekavsi joj: “Evo, ovo je sve za Vas i Vasu djecu.” Gledala me zbunjeno, vjerovatno misleci: “Jesi li ti siguran u to? Zar je to sve za mene?” Zovnuo sam joj taxi i utrpao stvari. Zatim sam usao u auto i pratio taxi u zelji da se uvjerim u istinitost njene price. Kada smo stigli ugledao sam prizor koji covjeku moze samo suze na oci natjerati. Vidio sam djecu u tako sazaljivom stanju... Malu djecu u odrpanoj odjeci koja je jedva njihva stidna mjesta prekrivala. Kada su ugledali nanu, radosno su skocili i zagrlili je. Starica je takodjer radosno priglila malisane. Dosao sam sebi tek kada sam osjetio kako mi se suze na hlace spustaju. Osjecao sam neku neopisivu radost...


Krenuo sam kuci dugo razmisljajuci o onome sto sam dozivio. Nekoliko dana nakon toga, sa par prijatelja sam oformio jednu manju humanitarnu organizaciju koja se trebala brinuti o siromasnim.

TEGLA OD KISELIH KRASTAVACA I KAFA

Kada vam se ucini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovovljno, setite se tegle od kiselih krastavaca... i kafe...

Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i drzao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez reči je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio je lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da jeste. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedju loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste. Sledeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna peska. Kada ga je sipao, pesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom da li je tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste. Onda je profesor ispod stola izvadio dve šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pesak. Studenti su se smejali. «Sada!», rekao je profesor, dok je smeh zamirao, «hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, vaša deca, vaše zdravlje, vaša vera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vas život i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite teglu peskom nema mesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vreme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se s decom. Nađite vremena za odlazak lekaru. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18. Uvek će biti vremena da se očisti kuca i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice – stvari koje su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pesak.»
Jedna od studentinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa. Profesor se nasmejao. «Drago mi je da ste to pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem.»

Jedan je musliman u Egiptu ubio svoju ženu zbog toga što je čitala Bibliju. Pokopao ju je sa njihovom tek rođenom bebom i osmogodišnjom kćerkom. Djevojčice su zakopane žive!
Tada je prijavio policiji kako je ujek ubio djecu.

15 dana kasnije umro je jedan član te iste obitelji. Kada su ga išli pokopati, pronašli su dvije djevojčice u pijesku – ŽIVE! Čitava zemlja je izvan sebe zbog svega ovog. Čovjek koji je ubio svoju ženu i zakopao kćeri bit će pogubljen.

Stariju djevojčicu su upitali kako je uspjela preživjeti. Ona je odgovorila: „Svaki dan nam je dolazio muškarac u sjajnoj bijeloj odjeći. Imao je rane na rukama. Rane su krvarile. On nas je hranio. On je također probudio moju mamu kako bi mogla dojiti moju sestru.“

Intervju s njom prikazan je na egipatskoj nacionalnoj televiziji. Intervju je vodila muslimanka obavijena velom.
Ona je rekla na televiziji: „No nije mogao biti nitko drugi doli sam Isus, jer nitko drugi ne čini ovakve stvari!“ Muslimani vjeruju kako bi Isa (Isus) učinio ovako nešto. Ali rane znače da je on zaista bio razapet, a također je jasno i da je živ. Također je jasno da dijete nije moglo izmisliti priču poput ove i da nije bilo drugog načina da ova djeca prežive osim istinskog čuda... Pred muslimanskim vođama je teško vrijeme odluke kako da se postave prema svemu. A popularnost filma Pasija ne ide im na ruku!

Budući da je Egipat obrazovni i medijski centar Srednjeg Istoka, vijest će se ubrzo raširiti. Krist još uvijek okreće svijet naglavce!

Molimo Vas da podijelite ovo s drugima.
Gospodin kaže : „Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.“ (Jer 17, 7)

Molimo Vas da proslijedite ovo drugima i Gospodin će Vas neizmjerno nagraditi. „Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubotvornim i grešnim naraštajem, toga će se i Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svoga Oca sa svetim anđelima.“ (Mk 8, 3

 

citat:

---

Aykira wrote:
Knjige koje ne sadrze istinu

U pet knjiga nećeš naći potpunu istinu:

-kod autora koji je, pišući knjigu, želio da filozofira, a zna se da nije filozof,

-kod onoga koji je svojim pisanjem želio da dokaže kako je on nezavisni i slobodoumni intelektualac, a ustvari je slijepi sljedbenik tuđih ideja i uopće nema svog vlastitog stava,

-kod onoga koji piše knjigu da bi se čitatelji naslađivali i uživali u njegovoj umješnosti, a ne da bi se okoristili sadržajem knjige,

-kod onoga koji je ciljano sakupio historijske događaje čiji je i on akter bio,

-kod onoga koji piše knjigu u kojoj naglasak stavlja na kritiku određene osobe samo zato što joj zavidi i što je mrzi bez opravdanog razloga.

---