Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
Sevdalija Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 07-01-2004 Lokacija: Zabokrecina Odgovori: 2457 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
BIVSI DRUGARI
Sanjam kako mi u kuci sjede dva bivsa dobra drugara
Brojimo mrtve, neznane i znane. Grdimo srpski fasizam
Vezemo, ne znam kakvu jos pricu,
Kad rece jedan od njih, prijatelj mog zivota
Trebalo bi o cetnicima, ipak, malo opreznije suditi.
Istjeram iz kuce obojicu, samo sa dvije rijeci
Mars napolje. Mars napolje. Mars napolje.
Probudim se znojan, uzdrhtala srca
Tako mi bijase tudja vlastita grubost.
Toaletu jutarnju obavim sporo.
Hocu bistra mozga svemu da pohvatam konce.
Kahvu ispijam natenane uz prozor s pogledom na groblje
I sprzene zidove gradskog porodilista.
Nadjem kod treceg fildzana da sam, nesumnjivo, ispravno postupio
I da mi moja jutarnja kahva, odavno nije tako prijala.
Abdulah Sidran
|
27-02-2008 at 00:44 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
MALE ŽENE
Hoæu da skratim govor i da zborim bez zloæe,
jer moja rijeè je vazda pravi uzor kratkoæe, a o
malenoj ženi malo se rijeèi hoæe. Kratak se
govor pamti, ako je pun jasnoæe.
Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena.
Ako je žena mala, u njoj je ljubav golema.
Mnoge velike žene nisu maloj ni sjena
i od velikih èesto bolja je mala žena.
Ljubav me na to tjera da slavim žene male i
evo, odmah æu za njih velike reæi hvale,
za one male žene s kojima zbijate šale:
hladne su poput snijega, a kao vatra se pale.
Izvana su ledene, u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Pogledajte ih dobro, uvjerite se sami!
Biseru malom nitko ne može sjaj da sprijeèi,
mali šeæer je sladak, od sveg draži i preèi, a
mala žena ljubavlju najbolje zna da lijeèi.
Tko dobro shvaæa tome ne treba mnogo rijeèi.
I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
važnije je neg orah i mnogo bolje grije, tako
i mala žena, kad iz nje ljubav vrije, nijedna
slast na svijetu milija od nje nije.
Kao što mala ruža po boji sjajna biva, ko
što u malo zlata poèiva vrijednost živa, ko
što u malo balzama veliki miris pliva, tako u
maloj ženi velika ljubav sniva.
Kao što mali rubin mnogo ljepote ima, i
sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima,
tako i mala žena mnoge pohvale prima
zbog ljepote i cara, ljubavi i milina.
Mala je ptica vrapèiæ, malen slavuj što lijeta, ali
pjevaju bolje od veæeg ptièjeg svijeta. I
žena, kad je mala, to baš ništa ne smeta,
jer je èovjeku slaða od šeæera i cvijeta.
Mala se žena ni s èim usporediti ne da, ona
je raj zemaljski, ona je utjeha vedra, ona je
sjaj i radost, ljubav slaða od meda; bolja je
kada se kuša nego kada se gleda.
Manja neka vam uvijek bude draža neg veæa, jer
nije mudro uzet veliko zlo na pleæa. Od dva zla
biraj manje — na to nas mudrac sjeæa zato u
maloj ženi poèiva prava sreæa.
JUAN RUIZ (Arcipreste de Hita) (1283(?)—1351)
|
27-02-2008 at 12:16 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
zara Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 06-01-2007 Lokacija: U mislima Odgovori: 11515 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Magia naturalis solstitium
Tiho u zlatnome miru sužavahu se prstenovi dana,
U purpurna tonjahu mora veèernja:
Opalni blagi žar jesenjih zalazaka,
Drhtaji bleda purpura u lišæu i u poznom grožðu,
Najnežniji plam razliven po nebesnoj puèini mleènoj:
Talasi i vetri i buktinje buja,
Polako je leglo sve u najdalji najtiši sunèani zaton
- da najzad iz tame
Blesne u dnu nebesa obrtnika tajanstveni luk.
Tišina neba se penje kao strmen zid.
No negde daleko kroz krajeve strane
I ravni beskrajske razleže se srebrna jeka oružja,
A štitovi zvuèe u plesu maðijsku:
To svetlosni dusi što èuvaju život meðuzvezdani
Odgone èini, i štite sunèev san.
i sve je veæ zasjalo snova: u nebesnom krugu se proleæe
raða -
Obnažena loza se vije uz sunèani zid tišine,
Ko slutnje mora preko surih stena
Padaju ogromni modri odsevi, i ljubièast se penje dim,
Toplota nežna zraèi sa osunèana snega;
Visoko nad strujama hladnim
Proletnje senke cvetaju azurom,
A dole na zemlji
Drveta u inju, ko šume belog korala, bujne,
Dignute iz podmorska duga sumraka
I snova sumornih med vedrije struje gde neba sjaju
U modrom miru halkionskih dana.
Anica Saviæ Rebac
|
03-05-2008 at 00:19 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
zara Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 06-01-2007 Lokacija: U mislima Odgovori: 11515 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Kad bi meni dali
Kad bi meni dali jedan dan,
ja ga ne bih potrošio sam.
Pola dana ja bih dao nekom
ko je dobar, a sluèajno sam.
Igrali bi, prièali bi nešto,
trèali bi, skakali bi vešto
ja i dobar, a sluèajno sam.
Kad bi meni dali kišobran,
ja ga ne bih potrošio sam.
Pola mesta ja bih dao nekom
ko je dobar a sluèajno sam.
Kišilo bi, dok mi koraèamo,
pola tamo a pola ovamo.
Stavili bi dan pod kišobran
ja i dobar, a sluèajno sam.
Kad bi meni dali jedan dan,
ja ga ne bih potrošio sam.
Branislav Crnèeviæ
|
03-05-2008 at 00:21 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|