27.10.2009

Jama Bišina

Ekshumirani skeletni ostaci 34 tijela

Ekshumacija na lokalitetu jame Bišina općina Šekovići završava se danas, a ekshumirani su skeletni ostaci ukupno 34 tijela, devet kompletnih i 25 nekompletnih tijela.



"Najvjerovatnije se radi o srebreničkim žrtvama iz 1995. godine, ali konačnu potvrdu dat će DNK analiza“, kazala je Feni glasnogovornica Instituta za nestale BiH Lejla Čengić.

Ekshumacija na lokalitetu jame Bišina počela je 5. oktobra, a tijela su prevezena u Komemorativni centar u Tuzli, gdje će biti uzeti uzorci za DNK analizu.

(Fena)

27.10.2009

Reakcije Srebreničana

"Haški sud se pogađa k'o na pijaci"

U ratu je najteži bio gubitak članova porodice i glad. Majkama je najteže što su izgubile djecu. Haški tribunal je spor i blag, presude često političke. Radovan Karadžić za jedne zločinac za druge heroj, objavio je Deutsche Welle.

Meva Salkić je rat na prostoru Bosne i Hercegovine preživjela u Srebrenici.

„Granatama su nas tukli iz Srbije. Glad je bila najteža. Najteže mi je bilo kada na vrata dođe dijete i traži komad hljeba a ti nemaš da mu daš.“

Izgubila najveći dio familije

Meva je kao i hiljade drugih Srebreničanki u ratu izgubila veći dio familije.

"Izgubila sam braću, tetiće, dajdžiće, amidžiće... Od familije skoro nikog da nemam. Teško je, ali najteže je ipak ženama koje su izgubile svoju djecu. Njima je najteže.“

Nakon progona iz Srebrenice, završetka rata i nekoliko godina potucanja u izbjeglištvu vratila se svojoj kući. U Srebrenicu. Mada i danas povremeno ima pojedinačnih provokacija i teško se živi, Meva kaže da budućnost vidi ovdje. Na sud u Hagu i njegove presude gleda ovako: “Osjećam taj sud kao da se nagađa na pijaci.“



Meva Salkić kaže da je Haški tribunal previše popustljiv prema Radovanu Karadžiću i da on mora odgovarati. “On je na početku rata govorio da će Muslimani nestati, znači kriv je i treba odgovarati za svoja djela.“

Nijedna presuda neće zadovoljiti žrtve

Presuda Karadžiću, kakva god bila, neće zadovoljiti porodice poginulih, kaže Meva: "Ko je izgubio svoju djecu, izgubio muža,... njemu niko ništa ne može nadoknaditi. U životu mu nema nadoknade.”

U Srebrenici se nerado, javno govori o suđenjima u Hagu: „ Mene to ne interesuje i sa tim nemam nikakve veze. Šta će oni tamo raditi nije mi briga“...“Ma ne mislim ništa!”, kažu građani.

Mišljenja Bošnjaka i Srba o Sudu u Hagu o dosadašnjim presudama i predstojećem suđenju Radovanu Karažiću se jako razlikuju.

Od ekstremnih:

”Nije trebalo biti nikakve tužbe. Kakav genocid? To je bio građanski rat“ do “Treba ga peći za ono što je radio našoj djeci, majke Srebrenice treba da mu presude, treba ga nama prepustiti“.

Do onih što vjeruju u pravdu, ali različito:

"Ja mu ne bih ni sudio, njemu će presuditi Bog“ - “Ako je tamo znači da je kriv i nek se brani sam“ - “Haški Tribunal je spor, neefikasan, blag. Treba pojačati kapacitete, procesuirati sve ratne zločine i određivati malo veće kazne“ - “Ništa to drugo nije, već samo politika“ – “Nije bitno šta je ko radio, već je bitno ko im smeta u vezi sa interesima srpskog naroda.”

Iako se Bošnjaci i Srbi u Srebrenici ni u čemu ne slažu, osim ponekad djelimično u tome da su haške presude političke, umjerenija mišljenja ipak preovladavaju. Retorika za sada nije zapaljiva i nema incidenata.

01.11.2009

Bratunac

Radikali oblijepili grad Šešeljevim posterima

Posteri s likom haškog optuženika Vojislava Šešelja ponovo su preplavili Bratunac. Čini se da nema kutka ni ulice kojom bi Bošnjaci mogli proći kako bi izbjegli da se susreću s likom ovog zločinca.



Iako je riječ o promociji Šešeljeve knjige koja je nastala u Hagu, a nosi naziv "Ideologija srpskog nacionalizma", pomalo se stječe dojam da se u RS kontinuirano hvali i veliča sve ono što su ideolozi krvavog rata priredili u BiH.

Bošnjaci koji žive u Bratuncu zatečeni su zbog izostanka reakcije policije i neuklanjanja postera. Radikali tvrde da njihova namjera ni u kojem slučaju nije provokacija Bošnjaka već promocija Šešeljevog djela.

Sličnim posterima Bratunac je bio oblijepljen u dane obilježavanja godišnjice srebreničkog genocida u julu ove godine. Policija je tada privela nekoliko članova Općinskog odbora SRS-a - Vojislav Šešelj, ali niko nije kažnjen.

(AVAZ)

Bosna i Hercegovina: Dani u gradu Marka Pavića



Vlasnik Prijedora i kontrolor RS-a



Predratni šef regionalnog DB-a, službe koja je kreirala monstruozno etničko čišćenje, u ratu je djelovao iz sjene. Na scenu se vratio bezbjednosnim pokrivanjem obračuna Biljane Plavšić s paljanskom vrhuškom, postavši njen ministar policije. U prvoj Dodikovoj vladi je preuzeo moćno Ministarstvo saobraćaja. Kontrolira ga preko svojih stranačkih pulena i danas dok kao načelnik pretvara Prijedor u privatnu prćiju i, ponovo iz sjene, finansijski i obavještajno drži u šaci cijelu RS



Osim prijedorskog, jedino još banjalučki Zavod za izgradnju ima ovako ekskluzivnu poziciju
Nije bilo moguće ne zapaziti visokog četrdesetogodišnjeg muškarca s repom i vrckavim pokretima lokalne estradne zvijezde koji je uz čašu vode satima budno osmatrao nas troje ostalih gostiju u elitnom prijedorskom restoranu. Autor ovog teksta nikada se nije trpao među mete zavjereničko-špijunskih akcija, ali ovog puta se očito radilo o tome. Tada sam čvrsto povjerovao i da nestanak struje u sali lokalnog pozorišta prethodne večeri, u pola tribine SDP-a, nije bio slučajan.

U skoro punoj sali jedan građanin odmakle dobi i duge, sijede kose, postavio je neugodno pitanje: "Gospodo, ima li ko da zaustavi onog neandertalca, ima li ko da stavi so na rep Miloradu Dodiku, jer će taj...?" Međutim, prekinula ga je žustra Romkinja uskočivši drugim pitanjem. Kada je par minuta kasnije ponovo zaustio: "Ljudi, ima li ko...", nestalo je svjetla, što je izazvalo opću nelagodu, užurbano napuštanje sale i udaljavanje od mračne lokacije. Inače, cijeli grad se sve vrijeme kupao u svjetlu, a samo desetak minuta kasnije ponovo je zablještala i zgrada pozorišta.

Stvarni Veliki brat Očito su ljudi lidera DNS-a i načelnika Općine Prijedor Marka Pavića, čovjeka veoma sadržajne bezbjednjačke biografije i važne poluge u režimu Milorada Dodika, uvijek budni i na visini zadatka. Elem, o Dodiku se u Prijedoru ne smije zboriti loše! Bar dok je Pavić uz njega, a poslije će već stići upute. I dok se svuda, pred televizijskim kamerama, igraju Velikog brata, u Prijedoru nema igre i šale. Ovaj grad je kuća stvarnog Velikog brata - Marka Pavića. Dokazi za to pljuštali su na svakom koraku. Nekoliko dogovorenih susreta s predstavnicima raznih političkih opcija i nacija naprasno mi je otkazano.

Izuzetak je predsjednik SDS-ovog Kluba odbornika Milorad Rauš. Nije mi bio baš određen oko osjetljivih tema, ali jedini "talasa" na sjednicama. Ostali ne zaslužuju paušale.

U pisanom materijalu, dostavljenom Danima, brižljivo su navedene radnje "sa obilježjem organizovanog kriminala", a prednjači Zavod za izgradnju grada.

Zavod za mućke Prema Zakonu o građevinskom zemljištu, Općina raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini koje se ne može prenositi na druge pravne subjekte. Doduše, Općina može formirati preduzeće - ustanovu za uređenje zemljišta, ali ne i za promet zemljišta u ime Općine. Međutim, navodi se u dosjeu, "državnim zemljištem u Prijedoru nekontrolirano raspolaže Zavod i prodaje ga slobodnom pogodbom, što je nezakonito".

Radi se o veoma vrijednom resursu, pa su "u Prijedoru stvorene pretpostavke za organizirani kriminal. Izvršena je nezakonita prodaja zemljišta za fakultet, tehnički pregled, bazen, stambenu zgradu, itd". Također se konstantno izbjegava Zakon o javnim nabavkama. Tako je stručni nadzor na boračkoj zgradi plaćen 48.000, a realno je 20.000 maraka. Sve općinske nabavke putem Zavoda su značajno skuplje od realnih, uz direktan postupak, dakle nepropisno. Zavod je, navodi se, "glavna poluga u stvaranju nezakonitih fondova".

Fama banjalučkog atentata Osim prijedorskog, jedino još banjalučki Zavod za izgradnju ima ovako ekskluzivnu poziciju. Ta podudarnost i sudbina inženjera Milana Vukelića koji je dugo ukazivao na kriminal banjalučkog Zavoda, ozbiljno je upozorenje Prijedorčanima da zatvore oči i uši za ovu temu. Podsjećamo, Vukelić je ubijen u sofisticiranom mafijaškom atentatu - eksplozijom autobombe. Slučaj je kao i mnogi slični u RS-u proteklih godina, naravno, ostao nerazjašnjen.

Elem, zaključuje se u spomenutom materijalu, "posredstvom Zavoda i 'povlaštenih izvođača', kao što je MB, i još nekoliko njih, odvija se cijeli niz sumnjivih poslova i očito je da poslovanje u Prijedoru ima elemenata kopiranja prakse u radu Vlade RS-a".

Međutim, bolji poznavaoci Pavićevog lika i djela dodaju da može biti i obrnuto, odnosno da Dodikova vlada kopira praksu načelnika Pavića koji je istovremeno i jedan od najmoćnijih kreatora općih tokova u RS-u iz sjene. Otkuda tolika moć?

Svi putevi vode u DB Priča počinje iz predratnog perioda kada je Marko Pavić bio šef DB-a za prijedorsku regiju. Toj službi se pripisuje ključna uloga u planiranju i kreiranju etničkog čišćenja. Ona je formirala paravojne formacije, te regrutirala i isturala u krizne štabove kadrove SDS-a (poput ratnog predsjednika SO Prijedora Milomira Stakića, koji je osuđen za ratne zločine na 40 godina robije, i načelnika prijedorske policije Sime Drljače koji je poginuo prilikom pokušaja hapšenja po nalogu iz Haaga), a sama iza kulisa vukla sve konce. Posebna moć te službe u ovoj regiji plod je činjenice da je šef DB-a BiH u predratnim godinama, kada dolazi do žestokog politiziranja službe i njenog podvođenja "pod kišobran" srbijanskog DB-a, bio Prijedorčanin Duško Zgonjanin, poznat po snažnim zavičajnim sentimentima. Zavičajni rezultati etničkog čišćenja su također dobro poznati. Samo u općini Prijedor je ubijeno oko 4.000 civila.

Prije rata Pavić se povlači sa scene i postaje direktor lokalnog Telekoma, da bi poslije ušao o vojsku kao pomoćnik komandanta za bezbjednost Pete kozaračke brigade čiji je komandant bio pukovnik Pero Čolić. Kasnije katapultiranje ovog opskurnog neprofesionalnog oficira za načelnika Generalštaba vojske RS-a, od strane Biljane Plavšić, a u režiji Marka Pavića, prava je mjera moći prekaljenog bezbjednjaka. On je bezbjednosno pokrivao cijeli obračun Plavšićke s paljanskom vrhuškom, postavši ministar unutrašnjih poslova nepostojeće vlade.

Kupovina zaborava Strani nadzornici su Biljanu Plavšić euforično doživljavali kao jedinstvenu šansu za demokratski preporod RS-a, pa joj je pružana vojna, obavještajna i propagandna pomoć za preuzimanje potpune kontrole nad MUP-om i cijelim entitetom. Kao njen oslonac, Pavić ne propušta priliku da se nametne zapadnjacima i preventivno zaštiti od prizivanja spornog predratno-ratnog djelovanja. Naravno, to ne važi i za Prijedorčane raseljene širom svijeta, koji ga na blogovima i portalima svrstavaju među organizatore zla.

U prvoj Dodikovoj vladi Pavić prepušta MUP, pazite sada, kumu Sredoju Noviću, inače svom podređenom iz ranijeg prijedorskog DB-a. Sam on dolazi na čelo finansijski najmoćnijeg Ministarstva saobraćaja i veza. I u toj vladi, iako je Dodik bio premijer, imao je ključnu ulogu uz tadašnje kadrove Socijalističke partije RS-a koji su bili naslonjeni na bezbjednosni sistem Srbije.

Doživotna gradnja "Zlatno" ministarstvo neće ispuštati iz ruku ni za vrijeme povratničke SDS-PDP-ove vlade, a zatim i nove Dodikove vlade u čijem povratku je također odigrao važnu ulogu, pa ni dan-danas. Sada tamo po drugi put ministruje njegov stranački vojnik Nedeljko Čubrilović i to je, uz četiri Dodiku izuzetno važna DNS-ova poslanika, moćna poluga da Pavić, dok kao načelnik pretvara Prijedor u privatnu prćiju, istovremeno iz lokalne zavjetrine finansijski drži pod kontrolom cijeli RS.

Spomenimo samo dva najveća projekta - prodaju Telekoma i autoput Banja Luka - Gradiška. U prodaji Telekoma Dodik je bio pokrovitelj i potpisnik, dok je sve "unosne" detalje iskreirala Pavićeva mašinerija. Slično je s famoznim autoputom Banja Luka - Gradiška čija trasa, na zgražanje javnosti, sada iz Lijevča Polja odjednom skreće u brda - reljef bogomdan za nabijanje cijena. Priča se da ga Dodik i Pavić namjeravaju graditi doživotno, samo da im vlast potraje. A upravo taj put je jedan od glavnih razloga zbog kojih Dodik ogorčene glasače može zadržati samo referendumima i strahovima.





Odgovor na odgovore



Načelniče, radite nezakonito!



Gospodine Paviću, zakon se ne bavi brojkama na birou, nego traži poštovanje predratne nacionalne strukture. Nisu to moji principi, nego zakonski principi za koje Vi prvo tvrdite da su neprimjenjivi i da ih niko ne primjenjuje, a onda da ni u jednom slučaju nije prekršen zakon. Kako je moguće da ne kršite nikako zakon koji nikako ne primjenjujete? Morate to prvo raščistiti sa sobom, pa onda dijeliti lekcije.

O Vašoj zajedljivoj primjedbi o Zavodu i mom "dojavniku" neću, ali o zakonu hoću: Gradsko građevinsko zemljište je u Prijedoru nepravilno preneseno na Zavod, koji se ne može poistovijetiti s bivšim državnim preduzećima koja su imala pogone i pripadajuće zemljište koje je njihovo vlasništvo kao i objekti (Član 19. Zakona o građevinskom zemljištu). Formalna uknjižba na Zavod izvršena je vjerovatno pošto ukidanjem SIZ-a nije izvršeno potrebno brisanje prava raspolaganja u korist Općine, a po Zakonu je to trebalo učiniti.

Gospodine Paviću, Vi jeste izuzetno moćan čovjek, ali zakoni su takvi kakvi su.






Marko Pavić, načelnik



Zlonamjerni ste i loše informirani



O neprimjenjivanju Zakona o lokalnoj samoupravi u nacionalnoj strukturi zaposlenih: "Znate da je taj zakon donesen amandmanom na sjednici da bi za njega glasali Bošnjaci i nemoguće ga je primijeniti i ne primjenjuje ga niko u BiH, pa otkud vi nađoste baš Prijedor sa pozitivnim rezultatom povratka da to pitate? Na Birou je 14 puta više nezaposlenih nebošnjaka nego Bošnjaka, pa bi se na svakih 14 mogao primiti jedan Bošnjak, po vašim principima, ali mi primjenjujemo principe pravičnosti i sigurno ni u jednom slučaju ova Opština nije prekršila zakon."

O Zavodu za izgradnju: "Morali ste vašeg dojavnika dobro ispitati pa da vidite o čemu se radi. Zavod za izgradnju je pravni nasljednik SIZ-a za izgradnju u Prijedoru koji je imao dio zemljišta u svome vlasništvu. To nije opštinska imovina već imovina SIZ-a posredstvom naslijeđa prenesena na Zavod. I zato se to zemljište i sada vodi na SIZ-u.

O žalbama povratnika da su zapostavljeni u gradnji puteva: "Na području Brda u našoj režiji ima asfalta i sala i pomoći školama, vodovoda, domova, pomoći fudbalskim klubovima, kulturno-umjetničkim društvima i mnogo toga. Ovdje se desio slučaj da smo u ovoj godini obećali jednu ulicu u jednom naselju asfaltirati, međutim, zbog krize to nismo izvršavali i čekali smo priliv sredstava iz Vlade. Građani su bili nestrpljivi i asfaltirali sami. Ako mislite da je u nekom srpskom selu asfaltiran neki put bez učešća, okrenite se samo na drugu stranu prema Zecovima, pa ćete vidjeti da li je išta asfaltirano bez učešća građana. Vaša pitanja nisu dobronamjerna.






Azra Pašalić, predsjednica skupštine



Pitala sam načelnika…



DANI: Koliko je povratnika zaposleno u općinskoj administraciji i javnim preduzećima?

PAŠALIĆ: Zapošljavanje Bošnjaka i Hrvata nije zadovoljavajuće. Nastojim da ih animiram da se javljaju na konkurse u rijetkim slučajevima novih zapošljavanja, a svojom funkcijom i autoritetom pokušavam utjecati da se Bošnjaci i Hrvati primaju u radni odnos.

DANI: Da li je tačan podatak da je Općina odbila da pomogne Kozarčanima u kupovini uglja za školu?

PAŠALIĆ: Materijalni troškovi i finansiranje osnovnog obrazovanja u cijelosti pripadaju resornom ministarstvu Vlade RS-a.

DANI: Ispred zgrade Općine nema državne zastave. Komentar?

PAŠALIĆ: Ja sam od prvog dana povratka, a jedna sam od prvih povratnika, a i nakon početka mandata u SO, željela vidjeti državnu zastavu ispred Općine. Postavljala sam odborničko pitanje načelniku Općine. Odgovor za neisticanje zastave je nereguliranost Zakona o zastavi BiH. U mojoj kancelariji imam veliku državnu zastavu.






Tehnologija mahinacija



Brižljivo planirana prekoračenja



U opširnom materijalu, koji je u posjedu Dana, naveden je niz primjera netransparentnog trošenja općinskog budžeta: poslovna zgrada u ulici Vožda Karađorđevića, koju su gradila javna preduzeća AD Prijedorputevi i AD Jahorina. Lokali su prodavani u ime Prijedorputeva, a jednom je vlasnik Marko Pavić ("Sanos").

U projektu izgradnje kanalizacije u naselju Tukovi, 2007. - 2008., plan je bio 9 miliona, a potrošeno je preko 11 miliona maraka.

Projektom uređenja glavne ulice u Prijedoru, 2006. - 2008., plan je bio 4, a potrošeno je 8 miliona maraka.

Rekonstrukcija stadiona Rudara finansirana je iz sredstava Općine, posredstvom Zavoda za izgradnju, bez javnog poziva.






Briga za kadrove



Svi Pavićevi ljudi



Važan zakulisni utjecaj na ratna dešavanja, te vojne, bezbjednjačke i političke kadrove u ratu, Pavić razotkriva njihovim poratnim pozicioniranjem. Spomenuli smo već da je bivšeg DB-ovskog operativca i kuma Sredoja Novića "progurao" najprije za ministra MUP-a, da bi poslije postao direktor SIPA-e, a danas je državni ministar civilnih poslova. Zahvaljujući njemu, te nizu drugih predratnih i ratnih bezbjednjaka koje je smjestio u entitetske strukture, Pavić ima obavještajni nadzor nad cijelim RS-om. DNS u RS-u inače zovu bezbjednjačkom strankom.

Ratnog potpredsjednika SO Prijedor Dragana Savanoviću, preko kojeg je, kako saznajemo, kontrolirao predsjednika Milomira Stakića, postavio je za svog pomoćnika u Ministartsvu saobraćaja, a sada za direktora prijedorske Toplane.

Pod njegovim patronatom je bio i Milan Kiković, protiv kojeg je u Hrvatskoj podignuta optužnica zbog ratnih zločina njegovog samostalnog odreda Caprag na području Siska i Sunje. Ista uloga Kikoviću i njegovoj jedinici pripisuje se i na području Bosankog Novog (dolina Japre i Blagaja - ubijeno 157 osoba), te na području Prijedora (Rakovčani, Rizvanovići, Biščani…). Tek, nije ga slučajno Pavić, kao ministar, postavio za glavnog inspektora za željeznice, a kasnije i izvršnog direktora, smijenjenog prošle godine zbog niza afera.






Osman Džamastagić, povratnik



Vlast ne izvršava obaveze


- Uradili smo nekoliko putnih dionica i ni u jednom slučaju općinska vlast nije izvršila svoju obavezu učešća od 40 posto u finansiranju. Posebno su nam napravili nevolje u zaseoku Nasići. Ljudi su ovdje sakupili 60 posto sredstava i angažirali smo firmu iz Prijedora koja je i do tada radila za Općinu. Onda su odjednom iz Općine preporučili drugog izvođača koji je napravio predračun za 40 posto skuplji. Tako su izvršeni pripremni radovi za asfalt, a onda je to stajalo tri godine, jer Općina nije htjela platiti. Mi smo onda našli firmu iz Sanskog Mosta koja to završava i čekat će nas za novac. Isto je s dionicom za naselje Ališkovići, te Crljenkovići - Jusići. Istovremeno, putevi za srpska naselja Petrovo i prema Novome urađeni su pred izbore u potpunosti iz budžeta.





Kad entuzijazam utihne



Zaboravljeno čudo povratka



O općini Prijedor se govorilo kao o čudu povratka, jer se vratilo oko 20.000 ljudi. Ali, povratnički entuzijazam je splasnuo, jer ova populacija nema priliku da obezbijedi podnošljivu egzistenciju.

"Ovdje je dobro možda za desetero Bošnjaka koji su pod ruku s Pavićem i Dodikom, ostali su bez budućnosti. Nema snaga koje bi kreirale neku viziju, već samo nešto onih koji pehlivane i lihvare za sebe", kaže Sead Ćirkin, bivši odbornik i poslanik koji sada pokušava nešto napraviti s farmom.

U povratničkim naseljima na Brdima kažu da još uvijek žive od dijaspore, ali pitanje je dokle. Mještani, kojih se vratila jedna trećina, su dodatno ogorčeni na izostanak općinske podrške u izgradnji putne mreže.

Kozarac je, opet, čudo u čudu. Izuzimajući Janju, ni jedno drugo mjesto nije zabilježilo toliki stepen povratka. Ali, i ovdje je socijalna situacija sve teža, a podrška institucija je takva da su mještani sami morali kupiti ugalj za školu.

Politički predstavnici ove populacije nemaju nikakvu platformu povratničkih interesa. SDP s tri i Nezavisna građanska inicijativa Kozarac s dva odbornika su u tobožnjoj poziciji u kojoj, zapravo, svu vlast i resore dijele DNS s osam i SNSD sa sedam odbornika. SBiH i SDA imaju zajednički klub s tri odbornika koji je u opoziciji. Jedini visokopozicionirani povratnički funkcioner je predsjednica Skupštine Azra Pašalić čijim su prelaskom prošle godine iz SBiH u SDP ove dvije stranke zamijenile mjesta na relaciji pozicija - opozicija. U povratničkim životima se ništa ne mijenja, jer se ni pozicija ni opozicija ne miješaju u svoj posao.






Milorad Rauš, šef kluba odbornika SDS-a



Vjerujem u Čekinu reviziju


- Ova skupština, kakva je, ne može ništa promijeniti, već samo propuštati sve što opštinska administracija traži. Ako se nekad nešto i kritikuje, onda je to naprazno, jer pri glasanju sve prolazi. Zbog problema s natalitetom tražio sam da se iz budžeta za svako novorođeno dijete izdvoji po 1.000 maraka, ali nije prošlo. I inače nedostaje socijalnih mjera, jer Rudnik Ljubija i Celpak, koji su bili temelji privrede, ne rade. Centar za socijalni rad raspolaže sa 2 miliona maraka i pola troši na sebe. Moglo bi se uštedjeti na smanjenju administracije i njihovih troškova. Što se tiče eventualnih nezakonitosti, ja vjerujem u korektnost službe za kontrolu javnog sektora ili, kako to ovdje zovemo, Čekine revizije koja prati i opštine. Vidjet ćemo izvještaje.