Izet Sarajlić

DRUGI PUT BIH ZNAO

Premalo sam uzivao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.
Premalo sam se nasladjivao ljepotom starih pjesama
i setnjama na mjesecini.
Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje
u kojoj nisam imao barem dvojicu prijatelja.
Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.

Drugi put bih znao neuporedivo vise da uzivam u zivotu.
Drugi put bih znao.
(1987)

Pjesme su umorne

Pjesme su umorne od riječi, kao more od svojih valova.
Pjesme su umorne od lišća koje na njih pada
svaku jesen. Htjele bi jednom otvoriti oči
i vidjeti nad sobom beskrajno nebo
modro i čisto, puno ljubavi.

Pjesme su umorne od riječi
kao more od svojih valova.

Vesna Parun

Irish Rovers - Beautiful Affair
When ya feel like laying low
And the mountains seem no closer tham before
And you wonder why
You know in your mind that there´s nowhere to hide
And the only way is living to survive
Makes ya feel alive

When all the doors swing open
Your life´s unfolding before your very eyes
Such a strange affair
Walking around, come into the sound
Forget your doubts, feel the air
It´s a beautiful affair

There comes a time when ya looking around
And you see the ocean rise before your eyes
Showing no surprise
Make ya way down to the shore
And you climb aboard and gove yourself a smile
Makes ya feel alive

Whenever the doors swing open,
Your life´s unfolding before your very eyes
Such a strange affair
Walking around, come into the sound,
Forget your doubts, feel the air
It´s a beautiful affair

Whenever the doors swing open,
Your life´s unfolding before your very eyes
Such a strange affair
Walking around, come into the sound,
Forget your doubts, feel the air
Beautiful affair

See how the the doors swing open, your life´s unfolding before your very eyes
Such a strange affair
Walking around, come into the sound, forget your doubts, feel the air
It´s a beautiful affair

Koje li stete,
progutah i dozu
straha, obican da
se rodim, drugaciji
od neobicna svata.

Nemoguce u
sukobu
postati, covjek i
misao biti...

nesretan hodim,
hocu nebu
mjesec skriti.

Da ga uzmem,
umiljata kao rijec
na koljenima prosim,
ja obican
na nogama trosnim
svoju sudbinu
da nosim

Zeljko Dakovic

Dobriša Cesarić

BREZE NA ULICI



Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prođem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Između pjesnika i breza.)

Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne, treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!

[Edited by zara on 12-11-2007 at 01:02 GMT]

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne cita,
onaj koji ne slusa muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji unistava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaca pomoc.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajuci si svaki dan ista ogranicenja,
onaj koji ne mjenja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje odjenuti u novu boju,
i ne prica s onima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bjezi od starosti
i njenog vrela emocija;
onih koji daju sjaj ocima i napustenim srcima.

Lagano umire
onaj koji ne mjenja zivot kad nije zadovoljan
svoiim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne zeli odreci svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si nece dozvoliti,
niti jednom u svojem zivotu,
da pobjegne od smislenih savjeta...

Zivi danas !
Reskiraj danas !
Ucini danas !
Ne dozvoli lagano umiranje !
Ne zaboravi biti sretan !
Pablo Neruda

Uhapsen u svojoj magli

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg duha
medju nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević

Jesenjin

Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije --
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

Ja i ja

O kad bih mogla samo jednom ja
nekuda iza bregova
pobecci od sebe.

Sasvim sama i vedra
projurila bih kroz shume,
razgrnula livadi nedra.

U zhivot bih se zagnjurila,
svakom bih ruku pruzhala.
Sa strashcu bih se pozhurila:

da vidim u zhivotu kako je,
dusha nechija ako je
za radost stvorena.

Jer od rodjenja sa mnom,
ma kud se makla,
idem ja vechno sumorna.

A meni se uvek dopadalo:
kad su tice kroz noc letele,
kad je lishcce tiho opadalo;

kad su senke u sen sletale,
kad me ljudi nisu voleli,
kad su stvari dushi smetale.

Oduvek je jedna ja slutila
kobi, suze i bolove,
i radosti moje sve pomutila.

Oduvek me slatko zlostavljala:
ni u shumi, ni u ljubavi, ni u radu
ni chaska me nije ostavljala.

Znam, umreccu i ostariccu;
a nju uvek mladu,
uvek zhednu bolova
na zemlji ostaviccu.
D. Maksimovic

U zimski dan

Celoga je dana sneg lagano pado
kao s vocki cvet,
o, kako veceras, o kako bih rado
odletela nekud daleko u svet,
nekuda daleko kroz svetove snezne
kao leptir lak,
i nekome htela reci reci nezne,
tople, lepe, nove kakve ne zna svak.

I sutona celog sneg je tiho pado,
umoran i gust.
Veceras bih nekog ugledala rado
ali njega nema. Put je davno pust.
Samo s bledog neba beloj zemlji slecu
pahulje kroz zrak.
O, kako je bolno kad ti doci nece
neko koga cekas a spusta se mrak.
D. Maksimovic