Pa sto ti iz "FRONTA" ne dodju u SRPSKU pa da to kazu ,a ne kao jalijasi dobacuju iz mraka...Bas bi gradjani Srpske voljeli takve da vide ali pod nogama....Cuj "FRONT" o majko moja bolesnika i kompleksasa..Pa gdje god krenes i Federacije u Srpsku pise "DOBRODOSLI U REPUBLIKU SRPSKU" ali dzaba papak je papak i trazi sukobe gdje ih i nema....Kako Vam vise ne dosadi to jalijasko mahalasko dobacivanje,morate nesto konkretno uraditi ako ste toliko zadojeni mrznjom prema Srbima i Hrvatima(posebno prema Hrvatima sto je pokazao poslednji sukob u Mostaru) i pokusati osvojiti glasove na izborima za skupstinu Srpske i parlament BIH i tako uciniti nesto korisno za nastavak Izetbegoviceve politike...
ALI PROBLEM JE STO I KAD BI SVI BOSNJACI SE VRATILI U SRPSKU U SKUPSTINI SRPSKE BOSNJACKE STRANKE NE BI IMALE VISE OD 9 POSLANIKA JER DVIJE TRECINE SRBA IZ HRVATSKE SARAJEVA ,TUZLE ZENICE I OSTATKA FEDERACIJE ZIVI DANAS U SRPSKOJ I DRZAVLJANI SU SRPSKE.

citat:

---

robi tz wrote:
Pa sto ti iz "FRONTA" ne dodju u SRPSKU pa da to kazu ,a ne kao jalijasi dobacuju iz mraka...Bas bi gradjani Srpske voljeli takve da vide ali pod nogama....Cuj "FRONT" o majko moja bolesnika i kompleksasa..Pa gdje god krenes i Federacije u Srpsku pise "DOBRODOSLI U REPUBLIKU SRPSKU" ali dzaba papak je papak i trazi sukobe gdje ih i nema....Kako Vam vise ne dosadi to jalijasko mahalasko dobacivanje,morate nesto konkretno uraditi ako ste toliko zadojeni mrznjom prema Srbima i Hrvatima(posebno prema Hrvatima sto je pokazao poslednji sukob u Mostaru) i pokusati osvojiti glasove na izborima za skupstinu Srpske i parlament BIH i tako uciniti nesto korisno za nastavak Izetbegoviceve politike...
ALI PROBLEM JE STO I KAD BI SVI BOSNJACI SE VRATILI U SRPSKU U SKUPSTINI SRPSKE BOSNJACKE STRANKE NE BI IMALE VISE OD 9 POSLANIKA JER DVIJE TRECINE SRBA IZ HRVATSKE SARAJEVA ,TUZLE ZENICE I OSTATKA FEDERACIJE ZIVI DANAS U SRPSKOJ I DRZAVLJANI SU SRPSKE.

---

Brw predsjednik "Fronta" je Danijel Senkic - Srbin. Toliko o bosnjackim udruzenjima i islamistima

Al sta ces kerovi laju a ne znaju

Joj cetnika, meter i sestru svoju jebo...




 

UG Front

Ponovo o fašističkim ispadima premijera RS

Udruženje građana "Front“ poziva vidno antibosanski orijentiranog visokog predstavnika Miroslava Lajčaka da javnosti u BiH pojasni svoju ulogu u rušenju ove države kao i svoje veze i ulogu u afirmisanju četničke i ratnozločinačke ideologiju u BiH.
Izjave fašiste, dokazanog kriminalca i afirmatora ratnih zločina Milorada Dodika o istinskom i objektivnom izvještavanju BHT-a, a koje izostaju od sankcija visokog predstavnika, samo su još jedan dokaz da je Miroslav Lajčak ovdje prevashodno da doprinese skrnavljenju žrtava ovoga rata, posebno civila, žena i djece pobijenih u Srebrenici 1995. godine, kažu iz ovog udruženja.

Otvoreno pozivanje građana genocidne tvorevine stvorene na krvi i kostima civila, žena i djece da ne plaćaju pretplatu BHT-u je jasno kršenje zakona kojega je nametnuo visoki predstavnik, tako da Lajčak ima čak i obavezu da sankcioniše četnika Dodika.

"Front“ podržava svako objektivno izvještavanje BHT-a i promicanje istine dokazane čak i u presudi Međunarodnog suda, da je u BiH počinjen neviđeni zločin i genocid nad civilima u Srebrenici od strane vojske i policije RS-a, čiji je Milorad Dodik trenutno premijer, stoji u saopštenju.

citat:

---

robi tz wrote:
Pa sto ti iz "FRONTA" ne dodju u SRPSKU pa da to kazu ,a ne kao jalijasi dobacuju iz mraka...Bas bi gradjani Srpske voljeli takve da vide ali pod nogama....Cuj "FRONT" o majko moja bolesnika i kompleksasa..Pa gdje god krenes i Federacije u Srpsku pise "DOBRODOSLI U REPUBLIKU SRPSKU" ali dzaba papak je papak i trazi sukobe gdje ih i nema....Kako Vam vise ne dosadi to jalijasko mahalasko dobacivanje,morate nesto konkretno uraditi ako ste toliko zadojeni mrznjom prema Srbima i Hrvatima(posebno prema Hrvatima sto je pokazao poslednji sukob u Mostaru) i pokusati osvojiti glasove na izborima za skupstinu Srpske i parlament BIH i tako uciniti nesto korisno za nastavak Izetbegoviceve politike...
ALI PROBLEM JE STO I KAD BI SVI BOSNJACI SE VRATILI U SRPSKU U SKUPSTINI SRPSKE BOSNJACKE STRANKE NE BI IMALE VISE OD 9 POSLANIKA JER DVIJE TRECINE SRBA IZ HRVATSKE SARAJEVA ,TUZLE ZENICE I OSTATKA FEDERACIJE ZIVI DANAS U SRPSKOJ I DRZAVLJANI SU SRPSKE.

---

Vala bas,poslase nam Dinu Merlina u otpisane,a ovaj krmak se jos ne skida sa politike?

Kada citam neke tuzlanske pobjegulje (15.maj 92. naramak i ćibe) prosto se zapitam za toliko godina boravka na Tuzlarijama da se nije moglo asimilirati i biti raja sa ostalima na forumu. Dzaba haman je draze četnikovanje nego hljeba se najest i biti insan insanom. Na kraju krajeva zato se i napustila Tuzla ne neko imagirano protjerivanje i ugrozenost a vidim sad i virtuelno pa hocu da upadnem od smijeha.
Bitno je da se cita svaki click pfenig po pfennig pa se pomogne zrtvama genocida sve je to osmisljeno davno i na tome sam zahvalan a trebale bi i ove pobjegulje i slicne spodobe jer perem savjest (koju nemaju) negatorima genocida.
Haman da tornado dobro spici u vugla il je opet rakija kriva il je just nebeski feeling

Intervju

Danijel Senkić: Građani su tri stada ovaca

Predsjednik tuzlanskog Udruženja građana ´Front´ ne odustaje od kritike svega i svačega u BiH. Na vrlo jasan i precizan način on objašnjava zašto se ´Front´ bori protiv političara - kriminalaca, šta misli o premijeru RS, zašto su građani, zapravo, najveći problem te zašto vlast treba oteti iz ruku ´metuzalema´ i dati je mladima. U intervjuu za naš portal obećava da osovina SDA-HDZ-SNSD neće uspjeti rascjepkati Tuzlu.

Razgovarao: Asim Bešlija



Gospodine Senkiću, ´Front´ se u posljednje vrijeme izuzetno okomio na premijera RS Milorada Dodika. U šali bi se moglo reći - najlakše je po Dodiku! Zbog čega ste kao malo ko, principijelni u pogledu Dodika?

Dodik je takav kakav je i niko njega ne može mijenjati, pa čak ni mi konstantnim skretanjem pažnje na njegov fašizam, kriminal i ratno huškaštvo. Mi medijskom kampanjom protiv Dodika, odnosno protiv Dodikovih nenormalnih poteza, ne pokušavamo utjecati na njega ili njemu mijenjati svijet, već pokušavamo promijeniti svijest građana u RS-u, kojih vjerujemo ima još normalnih, kao i svijest predstavnika Međunarodne zajednice sa uspavanim Lajčakom na čelu, koji u stvari jedini mogu učiniti šta konkretno kako bi se zaustavilo Dodikovo divljanje nad narodom, prvenstveno nad narodom u RS-u, jer svojim fašizmom, kriminalom i promocijom četničke i ratne retorike ide na štetu samo i jedino Srbima u RS-u. I ne samo u RS-u. Evo, ja kao Srbin u Federaciji ne želim odmazdu, ne želim neugodnosti, želim da živim sa svojim drugovima Bošnjacima i Hrvatima bez ikakvog opterećenja i u zemlji koju jedinu volim i priznajem. Znači, ne želim teret četništva, ratnog zločina i srpske hegemonije na svojim leđima, jer sam jedan od nerijetkih Srba koji se opredijelio za zajedništvo i život u normalnoj, jedinstvenoj BiH, zemlji po mjeri svih njenih građana.

Nastojite se boriti i protiv oživljenih fašističkih organizacija poput Ravnogorski četnički pokret, ´Izbor je naš´ i drugih koji normalno funkcioniraju na području Republike Srpske. Čini se da imate slabu podršku u tome?

Slaba podrška u našim nastojanjima da se zabrani rad organizacijama koje promoviraju fašističku ideologiju nije bila iznenađujuća. Većina poslanika u entitetskim i državnom parlamentu su članovi, neki čak i počasni članovi organizacija kao što su Ravnogorski četnički pokret, Srpski narodni pokret „Izbor je naš“, Croatia libertas itd. I to nas nimalo nije iznenadilo. Iznenadila nas je podrška koju su im pružili pojedine kolege Bošnjaci, poslanici iz bošnjačkih nacionalističkih stranaka kao što su SDA i Stranka za BiH, koja je ujedno i najkriminogenija stranka u modernoj istoriji BiH. Pa, kako očekivati veliku podršku od predstavnika vlasti, koji su i izdali rješenja za legalan rad takvim organizacijama? Znači, ne samo da nismo imali podršku, nego smo imali i prijetnje fizičkom likvidacijom, zbog čega sam recimo u aprilu ove godine išao u Bijeljinu na gostovanje u emisiju na ovu temu, pod pratnjom policije u oba pravca. Mi od predstavnika naše vlasti u samom početku nismo ni očekivali da će poduzeti nešto po ovom pitanju, tako da smo direktno išli sa javnim pozivom visokom predstavniku Lajčaku da spriječi širenje fašizma u srcu antifašističke Evrope, ali reakcija je naravno izostala. Već sada nas ni to ne čudi, i čak očekujemo da Lajčak odigra glavnu ulogu u rušenju integriteta Bosne i Hercegovine.

Vi ste toliko glasni u osudi vlasti RS i samog premijera Dodika, da bi se vrlo lako moglo desiti da se Dodik i njegovi medijski egzekutori ponovo okome na Tuzlu. Bojite li se toga jer je skoro bilo pokušaja da se i Tuzla čija je multietničnost preživjela, počne nacionalno cjepkati?

Pokušaji cjepkanja Tuzle aktuelni su još, mada su se malo primirili kako bi prevarili birače na predstojećim izborima i dobili što veći broj mandata u OV Tuzla. Ali ovdje vas moram ispraviti. Pokušaji o podjeli Tuzle na nacionalne općine dolaze i od SNSD-a, ali u najmanjoj mjeri. Možda zato što u Tuzli nisu parlamentarni, a neće ni biti. Jedna druga stvar je mnogo važnija i opasnija za Tuzlu. Sastanak na kojem se kovao plan o podjeli Tuzle organiziran je u režiji tuzlanskih SDA i HDZ-a, a na taj sastanak oni su pozvali i predstavnike SNSD-a. Stvar je vrlo jasna – svi su isti. Svi su podjednako veliko zlo za BiH, i ostat će zlo dok građani ove opljačkane zemlje ne shvate da je dosta prevara i da je egzistencijalni interes mnogo veći od nacionalnog. Jer bez egzistencije nema ni nacije.

Vaše Udruženje građana se u javnosti nekako iznenada pojavilo i brzo je postalo poznato po vrlo oštrim stavovima spram situacije u našoj zemlji. Šta je vaš primarni zadatak koji ste si zacrtali, osim naravno borbe protiv vlasti RS?

Borba protiv vlasti u RS-u nije naš primarni zadatak. Naš primarni zadatak je borba protiv kriminalizirane vlasti na svim nivoima u BiH, ne samo u RS-u. Trenutno je kabadahija Dodik najaktivniji fašista i kriminalac u BiH, pa se vjerovatno stvara privid da smo svo djelovanje usmjerili na njega. Ali nismo. Premijer Federacije BiH nije ništa manji kriminalac od njega, samo što sve radi tiho. Isti su i većina kantonalnih premijera, ministri, poslanici.... Prošli mjesec smo se javno zgrozili na postupak bivšeg prvog čovjeka Armije BiH Sefera Halilovića, koji je zajedno sa poslanicima iz SDA i Stranke za BiH izdao BiH na sjednici državnog parlamenta. Samo što njegova izdaja mnogo teže pada. Halilović je pomogao da se odbije inicijativa da se na sjednicu Parlamenta uvrsti tačka dnevnog reda: Informacija o odlikovanjima koje je od 1992. do 1995. uručio najtraženiji ratni zločinac Radovan Karadžić. U tom trenutku, kolege Bošnjaci su se bratski solidarisali sa kolegama Srbima i zaštitili ih jer 80% poslanika iz RS-a nosi ta priznanja.

Generalno govoreći, šta je za vas najveći problem Bosne i Hercegovine 13 godina od kraja rata?

Možda će zvučati malo bezobrazno, ali šta ćemo, takvi smo. Ne volimo problem upakovati da izgleda bezbolnije... problem je ipak problem i treba ga rješavati. Najveći problem 13 godina nakon rata, problem koji stvara sve nevolje u ovoj državi su – građani BiH. Tri stada ovaca, koja su zbog nemara svojih čobana skoro oboljela od bruceloze. Aktuelni političari će sigurno ostati čobani i spasa im nema. Ali društvo, ponajviše nevladin sektor, mora uložiti sve napore kako bi se građanima BiH pokušala promijeniti svijest. To je vrlo težak zadatak, ali ne treba odustati od njega.

Zbog čega insistirate da Visoki predstavnik rješava neka otvorena pitanja kada je sam rekao da se preko njega neće voditi dnevna politika i da će primat u rješavanju problema imati domaće institucije?

Pa, u tom slučaju nam visoki predstavnik i ne treba. Bilo koji građanin za 40 000 KM mjesečno može raditi njegov posao. Dobro je to on smislio... još ćemo pomisliti da je on ustvari najpametniji visoki predstavnik do sada. Jer ipak, sjediti i tako dobro zarađivati, malo ko može. Doduše, on se brine... svaki drugi dan zbog nečije glupe izjave. On ne može da spava. Pa, nismo imali zabrinutijeg a uspavanijeg visokog predstavnika. Mi mu predlažemo da ode kući i funkciju prepusti kakvom radiši, koji će radeći zaboraviti na svoje brige i plaću trošiti na pametnije stvari, a ne na antidepresive.

Gdine Senkiću, vjerujte li vi da postoji istinski konflikt na političkoj sceni, koji se najčešće ogleda u prepucavanju Dodika i Silajdžića, ili je to više neka osmišljena predstava za javnost?

Vjerujemo da među njima ne postoji nikakav konflikt. Ta dva kriminalca i izdajnika vlastitih građana su izvršili probu na proteklim općim izborima. Uspjelo im je, jedan drugoga su doveli na vlast, i onda su se lijepo dogovorili da tako i nastave kako bi sačuvali fotelje. Ali to niko ne uspijeva objasniti građanima... onim ovcama od maloprije.

Slijede lokalni izbori u BiH. Ponovo se izgleda koristi ista matrica – narod se zastrašuje, obećavaju se nerealne stvari poput ukidanja RS ili njenog otcjepljenja, stvara se nacionalna netrpeljivost, i tako još jedan krug. Malog čovjeka i njegovog života nigdje. Kako ovo komentirate, odnosno činjenicu da ljudi uvijek iznova nasjedaju?

Rat je učinio svoje. Niko nikome ne vjeruje. Dovoljna je mala iskrica, zabrinjavajuća izjava nekog od čobana... i stvar je završena. Od silnih nacionalnih interesa narod zaboravlja da je gladan. Zamazanih očiju nacionalističkim bojama ne vide zgradu Vlade RS-a i svoje plate i penzije. Ne vide plate entitetskih i državnih poslanika... koji im se smiju u oči. Bosanski narod je vrlo čudan i svaki komentar na ovo nije validan. Jer ovo što se dešava u BiH je slučaj za istraživanje najvećih svjetskih umova... mada sumnjamo da bi i oni došli do konkretnih rezultata.

Omiljena tuzlanska tema je Vasilije Kačavenda. Iako je dokazani nacionalista, čak i lažov, čovjek koji je u ratu blagosiljao ratne zločine, otimao imovinu nesrbima zarad proširenja svoje eparhije u Bijeljini, ništa se nije promijenilo i on i dalje regularno dolazi u Tuzlu. Niko ga ne bojkotuje.

Pa, ne bih baš rekao da ga niko ne bojkotuje. Tuzla je na svu sreću najzdravija sredina u BiH. U Tuzli je tokom rata ostao veliki broj Srba, mada se to uporno pokušava predstaviti lažnom činjenicom. Nije laž, ja sam jedan od njih. Protiv zločinca i mogućeg pedofila Kačavende je prvenstveno srpska populacija u Tuzli. I bojkotovan je od njih. Na naš poziv na bojkot njegovih liturgija odazvali su se tuzlanski pravoslavci. Ali Kačavenda uvijek spreman na laži i prevare, povede „vjernike“ iz Bijeljine, Doboja, Brčkog... i njima laže i sije mržnju. „Front“ će naravno i dalje, konstantno mrsiti račune zločincu Kačavendi, koji me je čak javno na liturgiji i izopćio iz Srpske pravoslavne crkve. Eto, debil je sebi dao čak i ulogu Boga te određuje ko je vjernik a ko ne.

Tuzla je uprkos brojnim napadima na njeno multietničko biće, uspjela preživjeti kao jedna od rijetkih građanski svjesnih sredina u BiH. Kako to da Tuzlu nije zahvatio primitivni nacionalizam i gotovo cjepkanje krvnih zrnaca na nacionalnoj osnovi?

Ja to volim nazvati „specifičnost sredine i datog momenta“. Tuzla je još jedan dokaz zašto se svim silama treba boriti protiv nacionalizma u BiH. U Tuzli od prvih višestranačkih izbora još nije pobijedila nijedna opcija osim građanske. U Tuzli nacionalisti nemaju šta tražiti. Eto, sada pokušavaju narušiti biće Tuzle, ulažu ogromna sredstva u to, ali građani Tuzle već imaju izgrađenu svijest, vide šta se dešava u ostalim dijelovima BiH, i sigurno neće nasjesti podvalama nacio-fašista iz SDA i HDZ-a koji na sve načine pokušavaju da sruše multietničko biće Tuzle po već ustaljenim šablonima. Protiv tog zla Tuzla će se uvijek boriti.

Za kraj, vidite li osobu, političku stranku ili neku drugu grupaciju koja bi bila nada za ovu zemlju odnosno koja bi mogla ponuditi alternativu napaćenim građanima koji i dalje glasaju za stranke koje su ih odvele u rat?

Ne. Trenutno na vidiku nikog. Čast svaka građanskim strankama koje makar malo uspijevaju sačuvati bosanskog bića i duhovnosti. Ali problem je u nečem drugom. Ovoj zemlji je pod hitno potrebna smjena generacija. Ovoj zemlji trebaju mladi i neopterećeni ljudi. Ovi metuzalemi im sigurno neće lako prepustiti budućnost zemlje. Zbog toga je „Front“ pozvao mlade ljude da se kandiduju na listama građanskih stranaka za predstojeće izbore, kao i građane da glasaju za njih, jer samo mlad čovjek, misleći na svoju budućnost, može misliti i na budućnost ove zemlje. Ovu zemlju vode starci... za te starce glasaju starci. I to je najveći problem. Svaki pametni mladi čovjek u BiH će izaći na predstojeće izbore i glasati za svoju generaciju, za svoju budućnost, a svojim roditeljima, djedovima, nenama i bakama taj dan posakrivati lične karte.
(Sarajevo-x.com)

BHDani:


Politika: Da li lider Republike Srpske Milorad Dodik predstavlja danas u Bosni i Hercegovini ono što je prije dvadesetak godina za Jugoslaviju predstavljao Slobodan Milošević?



Vođa opasnih namjera

Dodik je danas, kao nekad Milošević, nesumnjivi srpski lider u Bosni i Hercegovini; obojica imaju apsolutnu vlast u onom dijelu u kojem ona pripada Srbima; i Dodik, kao nekada Milošević, uživa punu podršku Srpske pravoslavne crkve te ogromne većine intelektualaca i medija u sredinama pod njegovom vlašću



Dodik svakodnevnim, ali bukvalno svakodnevnim incidentima nastoji dodatno potkopati krhke temelje Bosne i Hercegovine
Najvećim žrtvama krvavog raspada SFR Jugoslavije osjećaju se pripadnici različitih generacija u svim dijelovima bivše zemlje, osim Slovenije. Zanimljivo je da se sve one, u rasponu od onih koji ne pamte Tita i olimpijadu pa do onih koji pamte Sutjesku i Neretvu, smatraju najviše zakinutim. No, ono što je svima zajedničko jeste samosažalijevanje nad sumornim poređenjem novonastalih država nastalih iz bivše velike domovine s današnjom Mađarskom, Češkom, Slovačkom, Rumunijom, Bugarskom… U takvim se nostalgično-alkoholnim razgovorima, uz obavezno "gdje bismo mi bili danas da je…", navode primjeri historijskih šansi koje su navodno na pladnju nuđene Jugoslaviji. Pa se tako mnogi sjete pet milijardi dolara koje je nudila Amerika, pa punopravnog članstva u tadašnjoj Evropskoj (ekonomskoj) zajednici, pa podsjećanja da je još prije toga Jugoslaviji nuđeno da beogradski Surčin bude najveći tranzitni aerodrom u Evropi… ili činjenice da ni Siemens ni Toshiba nisu imali šansi pred Energoinvestom na najvećim tenderima širom svijeta.

Zanimljivo je da se u takvim razgovorima kao po pravilu prešućuje kolektivno javno sljepilo pred višegodišnjim opsežnim pripremama Miloševićeve ratne mašinerije koja će svega nekoliko godina nakon 8. sjednice CK SK Srbije u prah i pepeo pretvoriti najveći dio bivše Jugoslavije, a najtemeljitije Bosnu i Hercegovinu. Rijetki su bili oni koji su javno upozoravali gdje vodi politika koju personificira Milošević. Srbija još ni danas ne zna šta da radi s Mirjanom Marković, za razliku od CK SKBiH prije 19 godina: kada ju je dotadašnji dogmatski komunistički ideolog Fuad Muhić u sjajnom, vizionarskom tekstu u zagrebačkom Danasu nazvao Elenom Čaušesku - u Sarajevu mu je priređen partijski linč.

Ovaj dugi uvod čini se potrebnim za razmatranje sljedećeg pitanja: da li lider Republike Srpske Milorad Dodik predstavlja danas u Bosni i Hercegovini ono što je prije dvadesetak godina za Jugoslaviju predstavljao Slobodan Milošević? Odnosno: da li je nedavno potpisivanje Sporazuma o pridruživanju i saradnji BiH s Evropskom unijom činjenica koje će se mnogi prisjećati kroz dvadesetak godina kao što se danas prisjećaju ponuda tadašnjeg Bruxellesa ondašnjoj Jugoslaviji?

Između Miloševića i Dodika puno je sličnosti. Dodik je danas, kao nekad Milošević, nesumnjivi srpski lider u Bosni i Hercegovini; obojica imaju apsolutnu vlast u onom dijelu u kojem ona pripada Srbima; i Dodik, kao nekada Milošević, uživa punu podršku Srpske pravoslavne crkve te ogromne većine intelektualaca i medija u sredinama pod njegovom vlašću.

No, važnije od toga jeste da je Dodik još usavršio metode učvršćivanja vlasti koje je koristio Milošević: raspirivanje srpskog nacionalizma, potpuna kontrola medija, svakodnevno operativno upravljanje svim važnim državnim institucijama i organima, ogromno osobno bogaćenje, netransparentno sklapanje ugovora čija se vrijednost mjeri milijardama dolara (Rafinerija nafte Bosanski Brod, Termoelektrana Gacko, Autoput Banja Luka - Bosanska Gradiška, izgradnja zgrade Vlade Republike Srpske…), višemilionske pljačke budžetskih para kroz dodjelu poslova i privatizaciju od strane svog najbližeg okruženja (Slobodan Stanković, Željko Kopanja…), neefikasne istrage povodom ubistva (Vukelić) i prijetnji (Babić, Vasković, Cenić…) rijetkih pojedinaca koji javno kritiziraju vlast, gašenje svih nevladinih organizacija koje nisu pod kontrolom vlasti, čak i međunarodnih (Transparency International), javne prijetnje upućene novinarima (Hadžiomerović), omalovažavanje opozicionih lidera, neskrivanje raskošnog novostečenog bogatstva (samo vila na beogradskom Dedinju i hacijenda kod Laktaša vrijede nekoliko miliona eura), kupovina novog aviona budžetskim novcem i korištenje u privatne svrhe (putovanja na fudbalske i košarkaške utakmice širom Evrope), javno priznanje kršenja postojećih zakonskih obaveza (poput one o plaćanju RTV pretplate)…

No, među njima postoji i puno razlika. Za razliku od Dodika, srbijanski vođa nikada nije javno s neskrivenom mržnjom i prezirom govorio o muslimanima, islamu, Bošnjacima, Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Milošević se jeste koristio fašistima u propagandi, ali je likove poput Dodikovog Rajka Vasića smještao u vrh Šešeljeve, a ne svoje stranke. Milošević je politički bio neiskreniji: dok je razvaljivao Jugoslaviju tvrdeći da je voli i da se bori za njeno očuvanje, Dodik ne krije da mrzi Bosnu i Hercegovinu i da čeka povoljne međunarodne prilike da je uništi. Uostalom, on o tome često i javno govori.

Za razliku od mnogih bh. političara koji jedno govore a drugo rade, Dodiku treba vjerovati. On svoje riječi potkrepljuje djelima. Praktično nema nijedne državne institucije čiju nadležnost ili funkcioniranje nije doveo u pitanje: Vijeće ministara BiH (posljednji je primjer javno neprihvatanje odluke Vijeća ministara o proglašenju Dana žalosti), Regulatorna agencija BiH (već godinu ne prihvata rezultat zakonski provedene procedure izbora direktora), Uprava za indirektno oporezivanje (mjesecima prijeti da će PDV početi ubirati na entitetskom nivou), Centralna banka BiH, Agencija za bankarstvo BiH, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, Državni sud BiH, Tužilaštvo BiH, Ustavni sud BiH, Institut za nestale osobe BiH, BHT1…

Iako su mnogi očekivali da će proglašenje nezavisnosti Kosova označiti i kulminaciju pokušaja ostvarenja paralelne nezavisnosti Republike Srpske, to se nije dogodilo. Prije svega zahvaljujući procjeni Milorada Dodika da još nisu stvoreni međunarodni uvjeti za takvo nešto. No, nije mali broj istaknutih akademskih pokrovitelja Dodikove secesionističke politike koji misle da je premijer Republike Srpske napravio lošu procjenu. Recimo, Nenad Kecmanović, nekadašnji član Predsjedništva Republike BiH i današnji teorijski guru bosansko-srpskog nacionalizma, ne može da prežali što su "Beograd i Banja Luka na vrhuncu krize s Kosovom propustili možda istorijsku priliku da otvore simetrično pitanje Republike Srpske u BiH". Sve i da se slaže s Kecmanovićem, Dodik ne bi sebi mogao dozvoliti da prizna vlastitu grešku. A kad vidi kako se snishodljivo prema njemu ponašaju međunarodni predstavnici, Dodiku vjerovatno dođe da zaplače zbog greške na kojoj mu zamjera Kecmanović: za očuvanje tekovina genocida i neskriveni rasizam prema muslimanima uslijedila je nagrada - njegov "Savez nezavisnih socijaldemokrata" primljen je u punopravno članstvo Socijalističke internacionale; njegov poslovni partner Slobodan Stanković dobio je i izgradnju objekata za potrebe državnog zatvora; ručkovima s "Dodikovim Žikom Minovićem" (vlasnikom Nezavisnih novina i, odnedavno, Glasa Srpske Željkom Kopanjom) javno se hvale čak i američki diplomati Raffi Gregorian i Clifford Bond.

No, zato Dodik svakodnevnim, ali bukvalno svakodnevnim incidentima nastoji dodatno potkopati krhke temelje Bosne i Hercegovine. Pritom se ne libi i odvratnih uvreda porodica nastradalih Srebreničana, nazivajući prvi genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata "lokalnim" te izražavajući javno ponos što je, navodno, pripadao (valjda u pauzama šverca cigaretama) vojsci koja je taj genocid počinila.

Već je opće mjesto svih analiza zaključak da je Milorad Dodik danas u Bosni i Hercegovini jedini političar koji ima vlastitu politiku i koji tu politiku provodi energično i efikasno. Tu smo ocjenu čuli, gotovo kao izraz zadivljenosti, čak i od visokoga predstavnika Miroslava Lajčaka. Problem je, međutim, u tome što je sva Dodikova politika - politika destrukcije. Njenu destruktivnost u odnosu na Bosnu i Hercegovinu ne krije ni sam Dodik, dapače, on se time na svakom koraku otvoreno diči i hvališe, pokazujući time da njegova politika ima ozbiljnu sistemsku grešku i dubinski kvar, upućujući na mogućnost da Dodik, kao jaka ali problematična ličnost, ima neki težak problem sam sa sobom. Naime: kako je moguće biti dobar i uspješan političar ako ti se politika temelji na negativitetu, na destrukciji!? I to - na destrukciji najbližeg, vlastitog državno-političkog okruženja!? Po logici stvari, koja danas možda nije svima vidljiva ali su njezini loši efekti neizbježni, takva politika destrukcije ne može a da se koliko sutra ne okrene i protiv Dodikove voljene Republike Srpske, odnosno, da kao u nekom apokaliptičnom scenariju cijelu Bosnu i Hercegovinu gurne u novi ciklus rasula i stradanja.





4 razloga



Zašto je Dodik moćan?



Postoje četiri osnovna faktora koji Miloradu Dodiku omogućavaju vođenje politike koja za taoce ima krajnje neizvjesnu sudbinu svih građana Bosne i Hercegovine.

Prvi je objektivna nezainteresiranost Sjedinjenih Država i Evropske unije za otklanjanje nepremostivih blokada koje je državi Bosni i Hercegovini nametnuo Dejtonski ustav.

Drugi je uspješno rašireno uvjerenje da Milorad Dodik predstavlja najbeskompromisnijeg zaštitnika srpskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini.

Treći je potpuni neuspjeh do sada formuliranih konkurentskih politika koje Dodik vještim manipulacijama uspijeva interpretirati "antisrpskim", bilo da se radi o partnerskim nacionalističkim politikama Harisa Silajdžića i Mustafe Cerića, bilo o politici koju personificira kompromitirani i neuspješni lider Socijaldemokratske partije BiH Zlatko Lagumdžija.

Četvrti je uspješna prodaja Telekoma Republike Srpske, čime je Dodik osigurao sredstva za gašenje socijalnih požara i stvaranje privida o "ekonomskom čudu u Republici Srpskoj".






Montgomeryjevo poređenje Dodika s Đukanovićem



Ko ima razloga za zabrinutost?



Bivši američki diplomata William Montgomery, nekadašnji ambasador u Hrvatskoj i Srbiji, svake sedmice piše aktuelne političke analize koje objavljuju mediji u četiri bivše YU republike. U posljednjoj, objavljenoj i u sarajevskom Dnevnom avazu, Montgomery zaključuje da je Dodikov cilj - nezavisnost Republike Srpske. Iako se iskusni američki diplomat u mnogobrojnim prethodnim analizama nije pokazao previše dobrim poznavateljem odnosa u Bosni i Hercegovini, spomenuta analiza nudi mnogo argumenata za doneseni zaključak. Montgomery ukazuje da je Dejtonski ustav "potpuno neprovodiv dokument čija nefunkcionalnost pojačava neuspjeh države BiH"; na to da Dodik ima pasivno ohrabrenje mnogih bh. Hrvata koji su više lojalni Hrvatskoj nego BiH te u odvajanju RS-a vide priliku i za svoj bijeg iz BiH; na to da je vrijeme potrebno za članstvo BiH u Evropskoj uniji predugo da bi bilo motivirajući faktor; na to da bi većina Srba radije prihvatila nezavisnost od članstva u Evropskoj uniji; na situaciju sa statusom Kosova, Dodikove ponovljene prijetnje referendumom, izgledno iskušenje po opstanak BiH koje nosi gašenje OHR-a…

Koliko god Montgomeryjeva analiza izgledala pesimističnom - ona ne nudi ništa što već nije bilo poznato svakom ko je htio ozbiljnije posložiti kockice Dodikove politike i ponašanja. No, ono što je zabrinjavajuće u spomenutoj analizi jeste Montgomeryjevo sljepilo prema ogromnoj razlici između Mila Đukanovića i Milorada Dodika: naime, Đukanović je međunarodni pristanak na crnogorsku nezavisnost dobio tek nakon jasnog i javnog distanciranja od Miloševićeve politike, dok Dodik otcjepljenje Republike Srpske priprema upravo reanimacijom Miloševićeve politike i Miloševićevih metoda vladanja. Ako Montgomery to ne uočava, valjalo bi mu da se zabrine nad svojim analitičkim sposobnostima; a ako, pak, uočava, a iz nekog razloga ovu činjenicu (više) ne drži bitnom, onda bi trebalo da se zabrinu građani Bosne i Hercegovine.






Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke



Ne vjerujem da je Dodik secesionista



DANI: Vjerujem da se možemo složiti s činjenicom da premijer Republike Srpske Milorad Dodik praktično svakodnevno proizvodi skandale kojima javno vrijeđa različite kategorije: Bošnjake, Hrvate, opoziciju, islam, medije, svoje kritičare, nevladine organizacije, "Sarajevo", Ured visokog predstavnika, strane diplomate... Da li je to rezultat njegovog "osebujnog temperamenta", opće i političke kulture, ili, pak, precizno utvrđene političke i strategije javnih istupa?

TOPIĆ: Mislim da Milorad Dodik nikada nije posvećivao previše vremena niti energije izradi ili utvrđivanju strategije javnog nastupa. Njegov nastup je često plod i rezultat njegovog temperamenta i impulsivnosti. Dobri poznavaoci za gospodina Dodika kažu da ima kratak fitilj. Često kaže i uradi ono što niti je planirao niti mislio, jer ga jednostavno ponese trenutak.

Pri tome ne treba zanemariti niti opšti političko-kulturološki ambijent u zemlji, u kojoj su ostaci autoritarne političke kulture jako vidljivi. Građani su odgojeni da budu poslušnici, klanjaju se vođi gotovo do idolopoklonstva, misle njegovom glavom, bolje reći nisu tu da misle. Takvu kulturu karakteriše i zapovjedan način govora.

Nismo poznavali, kao ni ostale zemlje iz socijalističkog lagera, pojam civilnog društva, višestranački sistem, parlamentarizam, građanske slobode i prava, pa i danas vidimo da se organizacije civilnog društva doživljavaju kao neprijatelji tog društva i strani elemenat. Naša politička kultura bila je parohijalna i podanička, autoritarna, a naš građanin bio je uokviren u kolektivne identitete, sklon vođama, slijepo im odan i poslušan. Okova kolektivnog nismo se ni danas oslobodili, ja je u potpunosti potčinjeno od onog mi.

Upravo tog našeg političkog naslijeđa je gospodin Dodik više nego svjestan, zaigrao je na njega, pa se u tom dijelu može govoriti o strategiji i osmišljavanju javnog nastupanja.

DANI: Stvara li Dodik ambijent za pokušaj secesije Republike Srpske?

TOPIĆ: Jednostavno: ne. Prije bih rekla da je iza te priče o secesiji dobro osmišljena strategija. Mislim da njegova realna intencija nije izdvojiti Republiku Srpsku iz Bosne i Hercegovine, mada mnogi potezi mogu reći da u tom pravcu ide, a još manje pripojiti je Srbiji. Priča o referendumu vješto je iskorištena u kontekstu priče o Kosovu, kako bi se ojačala pozicija Republike Srpske. Mislim da je gospodinu Dodiku puno važnije sačuvati Republiku Srpsku. Svjestan je da ni njemu ni građanima ne bi bilo bolje kada bi bili dio Srbije, čak bi Republika Srpska bila marginalizovana, a njeni lideri i prvaci ni upola tako moćni i uticajni, kao što je to sada slučaj. Zašto bi to neko svjesno žrtvovao? Doista ne nalazim logiku.

Ne treba zaboraviti takođe ni drugu stranu medalje - otcijepljenu Republiku Srpsku nikada ne bi priznala međunarodna zajednica. Ta vrsta izolacije bila bi ravna avanturizmu kojeg je premijer Srpske svjestan.

No, tu se vraćam na običnog građanina, koji slijepo sluša takvu vrstu obećanja, shvata ih na svoj način, pojednostavljuje i onda očekuje i da ona budu ispunjena, što može dovesti do određenih problema. U jednom dijelu, u onom dijelu koji je oguglao na silna politička obećanja - svakako ne.

DANI: Ljekari upozoravaju da zadržavanje ekstremno visokog krvnog pritiska nužno vodi fatalnom kraju. Meni se čini da Dodik svojim postupcima uvodi Bosnu i Hercegovinu upravo u zonu takvog političkog pritiska u kojem će morati "pući" ili on ili Bosna i Hercegovina. Kako Vi vidite epilog stanja o kojem govorim?

TOPIĆ: Ne očekujem da Bosna i Hercegovina može pući, ponajmanje na način kako su neki scenariji predviđali, i to ne tako davno. Vidimo da se opet u javnom govoru i diskursu uvodi rat, što mislim da je besmisleno. Iako se nekada ljutimo na međunarodnu zajednicu, očekujemo da nam daju recepte i riješe naše probleme, mislim da upravo ta obezglavljena međunarodna zajednica neće dozvoliti pucanje BiH po šavovima. Žalosno je, naravno, da nam je svakodnevni život opterećen strašnim političkim i nacionalnim napetostima, za koje ja ne bih isključivo okrivila političke lidere i elite. Svaki dio društva kao i svaki pojedinac nosi dio odgovornosti za stanje u kojem se sada nalazimo, a koje ste vi dobro opisali medicinskim rječnikom kao stanje ekstremno visokog krvnog pritiska. Ne zaboravimo da skoro 50% građana-birača svojom ćutnjom šalje određenu poruku, možda je to upravo onaj zdravi, obrazovani dio društva koji politiku i prilike promišlja drugačije. Ali ćuti.

Ne treba imati iluziju jer proces promjene svijesti i sazrijevanja u smislu usvajanja i razvijanja vrijednosti civilnog društva traje i nekoliko decenija. Tako da bi nam se lako moglo desiti da u stanju s ekstremno visokim pritiskom ostanemo dosta dugo. Ali i u stanju nervoze, u kojem su, usuđujem se reći, ili barem ja stičem takav utisak, i Dodik i BiH. Svako iz svojih razloga. Hoću reći da mislim da će ova agonija potrajati. Zar ljuti protivnici s različitim konceptima i pogledima na BiH ne sjede u istoj vladi, svaki put kad je to potrebno riješe kadrovske križaljke, pri čemu zabave za puk ne manjka.

Očito dobro znaju po kojoj mentalnoj matrici ovaj puk u zemlji funkcioniše, jer su ih oni upravo oblikovali po sopstvenoj mjeri. Ali nije li naivno svaki put "nasjesti" na istu političku priču. Tu se više bojim da će onaj osvješteniji dio građana "pući" kad vidi koliko je onom neosviještenom, zapravo, vremena potrebno da počne misliti sopstvenom glavom, dok se sami negdje bore protiv društvenih vjetrenjača.

DANI: Kakva je Vaša procjena o podršci glasača Dodikovom SNSD-u u odnosu na period posljednjih izbora?

TOPIĆ: Mislim da podrška SNSD-u poslije izbora 2006. godine opada. Usuđujem se primijetiti da taj procenat podrške ova stranka teško može ponovo dobiti na nekim narednim izborima. Zadnji predsjednički izbori, naravno, koji nemaju taj značaj opštih parlamentarnih izbora, i koji su bili ponovljeni, jasno su to potvrdili. Zadnja istraživanja nekih relevantnih agencija pokazuju da ta podrška osjetno pada, čak i do 10-12%. Ono od čega strahujem jeste da dio nezadovoljnih glasača SNSD-a pređe u apstinente, tako da će sve manji broj građana odlučivati o političkoj sudbini, što nije dobro za demokratizaciju društva.

Pretpostavljam da će SNSD i dalje biti najjača i najuticajnija politička snaga u Republici Srpskoj (kao što rekoh - ali ne s apsolutnom podrškom glasača), čemu dobrim dijelom doprinosi i desetkovana opozicija u Republici Srpskoj. SNSD se etablirao kao zaštitnik Republike Srpske i svaki "udar" iz ostalih dijelova BiH doprinosit će njegovom učvršćivanju u RS-u.