apsolutno DA!!!!!

kada ja nisam ucio neka moje dijete uci o tome!!!!!!

Ja ponavljam apsolutno NE!

Pokusacu fino da prepricam da se ne nerviram a popizdio sam bio kad sam vidio.

Danas sam boravio u jednoj tuzlanskoj osnovnoj skoli i zatekao uciteljicu i dvoje djaka na hodniku kako sjede. Djeca igraju nekakvu igricu a uciteljica sjedi nesto i pise. I sad krene razgovor i pitam ja nju sta ovo dvoje djece i ona rade na hodniku. Kaze ona meni druga djeca imaju vjeronauku.

A ovo dvoje male djece su pravoslavci.

Znaci za vrijeme vjeronauke to dvoje male djece sjede na hodniku sa uciteljicom i ćame dzaba 45 minuta dok druga djeca imaju vjeronauku.

Sa vjeronauke izadje mala djevojcica i pita uciteljicu a zasto njena drugarica nije na casu? jer inace sjede zajedno u klupi.

Ja sam osto bez texta. Toliko mi je nesto bilo zao to dvoje male djece. Vec sam se ranije izjasnio da mi nije ok da tako mala djeca imaju vjeronauku radi ovog primjera i razvadajanja. Takva je situacija u citavoj BiH s tim da ima jos gorih primjera tipa srednje Bosne i Hercegovine gdje roditelji djece hrvatske nacionalnosti ne dozvoljavaju da djeca bosnjacke nacionalnosti idu skupa sa njihovom djecom u razred. Ili u Sarajevu gdje su djeci islamske vjeroispovijesti uveli vjeronauku u obdaniste. Molgi su nas podijeliti i dok smo u stomaku na ove i one ma fuj!

Ranije sam rekao da je dovoljan predmet "Kultura religije" gdje bi djeca izucavala o svim vjerama.

A ako ces uciti sure, dove il sta vec bujrum pa nek ide u mejtef, crkvu itd.

Ovo danas me bas pogodilo. Najgore sto su to mala djeca. Kaze uciteljica da se svaki put susrece sa pitanjima ostale djece zasto ovo dvoje malisana nisu na casu.

Uglavnom nimalo se ne svidja sto je to tako

[Edited by cupo on 06-02-2009 at 00:13 GMT]

Ako je Isus u svojim tridesetim mogao sam spoznati sto je i sto mu je ciniti onda bih i ja ( da me se pita) pustio djecu da sama spoznaju da osjete i prime religiju.

Sve drugo mi se cini neprirodno udaranje djece u glavu i govorenje ti si ovaj ili onaj.
Dakle pustite ih nek im srce kaze ko su i nek sami izaberu, znam nije to tradicija treba ga odmah krstiti ili osunetiti mozda grijesimo 

S jedne strane imamo segregaciju s druge strane samu vjeru. Što se mene tiče,podjela u školi na osnovu vjere ne dolazi u obzir. Sva djeca trebaju imati ista prava i iste mogućnosti. Vjera od nas pravi bolje ljude. Ne treba sad miješati nacionalne stvari koje se guraju pod vjerske, pa se onda od vjere hoće napraviti nešto loše. Ja sam za to da djeca čiji roditelji žele da oni pohađaju vjeronauku to i rade,a oni koji ne žele, da imaju neki alternativni predmet ili da ga uopšte nemaju.
Cupo taj primjer koji si ti naveo zvuči žalosno. Međutim, ja tu više vidim manjak organizacije nastave nego segregaciju. Za te učenike je trebalo organizovati alternativne aktivnosti u učionici ili eto ako žele pravoslavnu vjeronauku, a ne da čekaju na hodnicima dok se čas ne završi. Opet što se tiče razdvajanja,radi se samo o jednom času. Šta je sad s djece koja ne mogu raditi fizičko,ili izaberu neki izborni predmet koji druga djeca nisu.Da li i oni sad moraju raditi sve što i ostala djeca samo da se nebi razdvajali? Na kraju,koji jezik to dvoje mališana uče u toj školi?
Vjera je dio identita našeg naroda,i tek tako odbaciti sve to radi nekoga ko nije našeg mišljenja bila bi veća diskriminacija nego jedan sat razdvojenosti djece kojima to,čini mi se,i nije toliko strašno koliko onima koji se brinu za njih.
Da se vratim na početak,da li djeca koja ne pohađaju vjeronauku imau manja prava i mogućnosti od djece koja je pohađaju,te da li bi djeca kojima bi bila zabranjena vjeronauka imala ista prava i mogućnosti u odnosu na onu djecu koja ionako ne pohađaju vjeronauku?

citat:

---

van trenda wrote:
S jedne strane imamo segregaciju s druge strane samu vjeru. Što se mene tiče,podjela u školi na osnovu vjere ne dolazi u obzir. Sva djeca trebaju imati ista prava i iste mogućnosti. Vjera od nas pravi bolje ljude. Ne treba sad miješati nacionalne stvari koje se guraju pod vjerske, pa se onda od vjere hoće napraviti nešto loše. Ja sam za to da djeca čiji roditelji žele da oni pohađaju vjeronauku to i rade,a oni koji ne žele, da imaju neki alternativni predmet ili da ga uopšte nemaju.
Cupo taj primjer koji si ti naveo zvuči žalosno. Međutim, ja tu više vidim manjak organizacije nastave nego segregaciju. Za te učenike je trebalo organizovati alternativne aktivnosti u učionici ili eto ako žele pravoslavnu vjeronauku, a ne da čekaju na hodnicima dok se čas ne završi. Opet što se tiče razdvajanja,radi se samo o jednom času. Šta je sad s djece koja ne mogu raditi fizičko,ili izaberu neki izborni predmet koji druga djeca nisu.Da li i oni sad moraju raditi sve što i ostala djeca samo da se nebi razdvajali? Na kraju,koji jezik to dvoje mališana uče u toj školi?
Vjera je dio identita našeg naroda,i tek tako odbaciti sve to radi nekoga ko nije našeg mišljenja bila bi veća diskriminacija nego jedan sat razdvojenosti djece kojima to,čini mi se,i nije toliko strašno koliko onima koji se brinu za njih.
Da se vratim na početak,da li djeca koja ne pohađaju vjeronauku imau manja prava i mogućnosti od djece koja je pohađaju,te da li bi djeca kojima bi bila zabranjena vjeronauka imala ista prava i mogućnosti u odnosu na onu djecu koja ionako ne pohađaju vjeronauku?

---

Sta reci djetetu koje pita uciteljicu "a sto on ili ona ne moze na cas". Mislim da su djeca isuvise mala za takve stvari i objasnjenja. U ovom mom primjeru radi se o djeci koja su 2 razred osnovne.

citat:

---

Bosniak_TZ wrote:


apsolutno DA!!!!!

kada ja nisam ucio neka moje dijete uci o tome!!!!!!

---

Svakako da razumijem cupinu frustraciju i emocije koje su kod njega izazvane i pretočene u post, slikom dvoje male raje koja su bila u situaciji čekati dok njihovi drugari imaju čas vjeronauke.Na prvi pogled to bi se moglo okarakterisati svojevrsnom vrstom segregacije ali nisam baš sklon koristiti tako tešku formulaciju.Obzirom da je vjeronauka već duboko ukorjenjena u naš obrazovni sistem mišljenja sam da je iluzorno očekivati da se ista u potpunosti ukine, čak sam sklon to nazvati nemogućom misijom.Nekoliko je faktora koji govore u prilog tome ali ja ću navesti samo dva.Prvi je enormno veliki uticaj vjerskih zajednica na sva društvena dešavanja pa tako i na obrazovni sistem i niko, ali baš niko ne želi ulaziti u bilo koji vid konfrontacije sa njima.Barem ne niko od onih koji se nešto pitaju i imaju uticaja u donošenju odluka koje tretiraju ovu oblast.Drugi razlog je nedvosmisleno iskazana volja većine roditelja da njihova djeca pohađaju vjeronauku i od te činjenice ne treba bježati.Već je dosta govoreno o tome ali nije zgoreg ponoviti da je naš obrazovni sistem uređen na način da svako od roditelja ima mogućnost izbora između vjeronauke i religijske kulture.
Svakako da se ovom problemu koji je cupo apostrofirao treba i MORA posvetiti posebna pažnja.Jedan od načina je svakako i taj da se istovremeno održavaju časovi vjeronauke i religijske kulture kako neka djeca nebi morala čekati po holovima dok ova druga završe svoj čas.Naravno, time se nebi u potpunosti izbjegao problem svojevrsnog razdvajanja djece ali bi po mom mišljenju makar malo bio ublažen!Drugog modaliteta, barem za sada ja ne vidim  

06.02.2009

Vrtići, vjeronauka, politika

Komunistička matrica drugarice Arzije

U aktuelnu priču o uvođenju vjeronauke u dječije vrtiće u Sarajevu uključili su se mnogi roditelji, a jedan od njih javio se i našoj redakciji ponudivši svoje viđenje situacije. Ovo je jedno od pismenih mišljenja kojima su roditelji reagirali na sve što se dešava u Javnoj ustanovi ‘Djeca Sarajeva’ i na ponašanje njene direktorice Arzije Mahmutović. Ovaj roditelj postavlja pitanje – da li se ovdje radi o religiji ili novoj ideologiji sličnoj komunizmu?

"Prije par dana smo zamoljeni da napišemo par riječi u uvođenju vjero(bauka)nauka u vrtiće. Razmišljajući o manipulaciji i indoktrinaciji nad nevinom djecom shvatili smo da taj vjeronauk i nije toliko bitan koliko isključivost i nemogućnost izbora.

Zašto nemogućnost izbora? Pa kada je sprovedena anketa o pitanju uvođenja vjeronauka u vrtiće, u istraživanje nisu bili uključeni svi porezni obveznici. Naime svi mi koji radimo ujedno plaćamo i porez iz kojeg se finansiraju sve javne ustanove Kantona Sarajevo, pa tako i Javna ustanova Djeca Sarajeva. Zato smatramo da se o ovom pitanju trebalo izjašnjavati stanovništvo Kantona Sarajevo ili barem obaviti javna rasprava o ovom pitanju. No, to se nije desilo! Čak ni rasprava u Skupštini Kantona Sarajevo, nego je ovo, u ozbiljnim zemljama veoma važno pitanje, jednostavno provučeno ispod stola, na jedan krajnje totalitaristički način. Jednostavno je, po oprobanoj partijsko/ideološkoj matrici donesena odluka (jer je tako odlučio "drug Marko“) i javnost dovedena pred svršen čin bez ikakve javne debate po tom pitanju sa ciljem da se jedna ideologija, koje smo se tek "kutarisali“(ili barem mislimo da jesmo) zamijeni drugom.

Pa, ljudi mi plaćamo današnjeg "druga Marka“ tj. gospođu Mahmutović. Ona je naš uposlenik i treba da, kao direktorica jedne "javne kuće“ odgovara javnosti za svoje postupke a ne nekoj političkoj ili vjerskoj organizaciji. Po svemu što se dešava danas u Kantonu Sarajevo možemo jasno vidjeti i povući paralelu, da kao što je svojevremeno "drugu Marku“ bilo bitno samo šta će reći "drug Staljin“ tako je današnjoj "gospođi Arziji“ jedino bitno šta će reći "gospodin Cerić“ (...) jer sistem proizvodi odgovornost jedino prema onima koji su je postavili tamo gdje sjedi, a ne onima koji je plaćaju.

Religija ili ideologija?

Ovdje nije u pitanju religija ili stav za ili protiv religije, nego političke zloupotrebe religije. Ako smo igdje svjedoci političke instrumentalizacije religije onda je to prostor Bosne i Hercegovine. Ovim nacionalističke ideologije, koje haraju Bosnom i Hercegovinom zadnjih 20 godina, ispunjavaju zadati cilj: potpunu segregaciju triju etničih grupa po principu - svak u svoj tor - i tamo ima da čuješ jednu istinu/mantru od trenutka kada prvi put dođeš na svijet. Dobro je poznato da je jedina "kulturna slamka“ koja čini etničke skupine različitima u našoj zemlji religija. Zato i kažemo da se ovdje ne radi o pitanju religije, već nacionalne ideologije. Biti musliman, kršćanin ili hrišćanin znači biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Ali ni to ne bi trebao biti problem, da se svak osjeća kako god želi.

Problem nastaje onda kada se ultimativno traži da prihvatiš mantru ideologije koja ide kao gratis u prilog jednom od ova tri identiteta. Tri istinski religiozna pripadnika ove tri etničke skupine, kada bi se susreli, vjerovatno bi razgovarali o duhovnim temama, shvaćanju Boga, doživljajima božanskoga, a ne bi se klali kao što je slučaj kod naših pseudo-muslimana, pseudo-katolika i pseudo-pravoslavaca.

Prema tome ono što se nudi kao vjeronauk u sarajevskim vrtićima nije religija, niti religioznost, nego mehaničko štancanje jednog kulturnog pseudo-identiteta, štancanje malih Bošnjaka, Srba i Hrvata, poput brojler pilića u industrijskoj, masovnoj proizvodnji, sve do željene težine i sigurnog puta do klaonice.

Radi šta ti država kaže

Za sve nas koji želimo biti religiozni i učiti o religiji uvijek postoji slobodna opcija, svima dostupna, da odvedemo dijete do prve džamije ili crkve gdje ono može primiti religijsku poduku. Zar je potrebno da u jednoj multikulturnoj i "sekularnoj državi“, da država na mikro nivou određuje vjerovanje budućih građana, po principu Banja Luka štanca Srbe, Mostar Hrvate i Sarajevo će onda Bošnjake? Građani Sarajeva treba da se zapitaju ko su zapravo oni? Neka telad, ćafiri, neobrazovani idioti ili šta već ne kada nisu sposobni da sami odgoje svoju djecu u kulturi ili religiji u kojoj žive ili u koju veruju, pa Kanton/Arzija to treba da radi za nas!? Očigledno je da dotična gospođa smatra da građani Sarajeva nisu ono za šta se predstavljaju i da im je potrebna dopunska nastava.

Mi imamo pravo da tražimo da svi budemo jednako tretirani, bili religiozni ili ne. Na primjer, ateista ima pravo da odgaja djecu u svojoj“ religiji“, kao i svaki drugi vjernik. Isto tako i komunista, pa stoga kao građanin ima pravo da traži uvođenje marksizma u vrtiće koji bi morao biti fakultativno ponuđen kada i nastava vjeronauka. Na taj način bi roditelji već imali mogućnost izbora, a njihovo dijete se ne bi moralo "sušiti“. Razlika između demokratskog i totalitarnog društva jeste u tome što demokratsko pruža slobodu izbora šta želimo biti i prostor da postanemo i postignemo ono što želimo uz puno uvažavanje različitosti koja proizilazi iz ovog procesa. Nasuprot tome totalitarno društvo, putem instrumenata državne prisile, nameće samo jedan pogled na svijet.

Naravno, pored ovih gore navedenih, fiktivnih alternativa, ima i jedna sasvim realna i primjerena bilo kojem društvu u svijetu npr. kultura religija, gdje bi djeca učila o svim religijama koje su doprinijele kulturnoj raznovrsnosti naše zemlje. Istorija Bosne i Hercegovine se može gledati i kao istorija suživota i tolerancije, ne samo kao istorija vječnog sukoba. Na nama je da odlučimo koji ćemo pogled izabrati. Ovdje moramo imati u vidu uzročno-posljedične veze. Da ono što danas biramo itekako odlučuje naše sutra, odnosno živote naše djece. Pri tome treba razmišljati trezveno i hladne glave, da se ne nađemo u jednom začaranom krugu, u kojem samo jednu ideologiju mijenjamo drugom, a nastavljamo tapkati u mraku, da naši životi ne budu dio stihova Sulejmana Nesiba:
"Prošlost...to je pozornica, gdje tiranstvo krv je bilo
A, sadašnjost...ista slika, tek ponešto ukrašena –
Budućnost je ko i prošlost, što ju je tamno velo skrilo,
Budućnost je ko i prošlost, tek što nema uspomena!“

Ovo je prije svega pitanje odgovornosti svih nas prema našoj djeci. A odgovornost ne može funkcionirati po sistemu jedno govorim, drugo radim, a treće mislim i za svakoga imam priču za prodati. To je jednostavno nezrelo i tako jedino funkcioniše društvo "šanera“, a ne građana u ozbiljnom društvu. Pitanje koje se neizbježno postavlja je: da li smo išta naučili iz historije? Ako nismo onda će se historija i dalje učiti nad nama. I za kraj da budemo u duhu vremena ....Leilah El Fatiha!"

S.S, roditelj iz Sarajeva (sa-x)

cupo potpuno si upravu......
Ja imam dvije kćerke koje idu u peti i prvi razred.I jedna i druga idu na religiju.
Nikad neće ići na vjeronauku zato što vjeri nije mjesto u školi.
Ko želi neka vodi svoju djecu vikendom u mejktebe i crkve al u školi...smješno..