ha ha ha ha extra.....

Jednoga dana Bog se umorio od ljudi.

Neprekidno su mu dosadjivali, trazeci od Njega sve i svasta.
Zato je rjesio da se sakrije na neko vreme.

Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
- Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?

Jedan mu je odgovorio:
- Na vrh najvise planine na svijetu.

Drugi je rekao:
- Na dno okeana, tamo te niko nece pronaci.

Treci je dodao:
- Najbolje je da se sakrijes na tamnu stranu Mjeseca,
to je najbolje mjesto,
ko bi te tu pronasao?


Na kraju , Bog se obratio svom najpametnijem andjelu sa istim pitanjem:
- Gde da se sakrijem?

Andjeo se nasmjesio i odgovorio mu:
- Sakrij se u ljudsko srce.
To je izgleda mjesto u koje nikad ne zalaze.

Čovjek koji je volio samo sebe


Bio jednom jedan nesretan čovjek.
Čovjek za kojeg su svi mislili da voli samo sebe.
Ali on nikad nije upoznao ljubav, stoga nije mogao voljeti druge, a ponajmanje sebe.
Svaki njegov dan bio je kao prethodni.

Nije imao ni prijatelja, ni poznanika, baš nikog s kim bi mogao podijeliti koju riječ ili osmjeh.
Kako nikog nije poznavo, nitko ga nije ni mogao voljeti.
Mislio je taj mali nesretni čovjek da je dovoljan sam sebi.


Nije ni znao koliko je nesretan.
Jer čovjek ne može znati da je nesretan, ako nikad nije bio sretan.
A kako može biti sretan netko tko poznaje samo sebe i svoj usamljeni put?

Čovjek ne mora biti sam da bi bio usamljen.
On je bio i sam i usamljen.

******

Na ulazu u jedno selo putnik naiđe na staricu koja je skupljala lekovito bilje.
On je upita:
- Dobar dan bako!
Možete li mi reći kakvi su ljudi u ovom selu?
- Kakvi su bili tamo odakle dolaziš sine? – uputi ona.
- Bolje ne pitaj.
Sebični, pakosni, samo na sebe misle i gledaju kako da drugome naude.
- Eh, sine moj, takve ćeš i ovdje naći! - odgovori starica i nastavi sakupljati biljke.
Malo kasnije naiđe putem drugi putnik koji postavi isto pitanje:
- Dobar dan, dobra ženo.
Kakvi su ljudi u ovom selu?
- Kakvi su bili tamo odakle dolaziš sine?
-Dobri su bili majčice.
Gostoljubivi, srdačni i dobrodušni, spremni da pomognu, veseli…
Baš mi je bilo žao kada sam ih, zbog posla, morao napustiti.
- Da, da…
Takve ćeš i ovdje naći sinko.... - odgovori starica veselo.
*********************************






POUKA:
KUD GOD POŠLI I GDE GOD DOŠLI NOSIMO SEBE SA SOBOM....
KAKVI SMO U SRCU TAKO ĆE NAM IZGLEDATI I LJUDI SA KOJIMA SE SUSREĆEMO….
ZATO NOSIMO LJUBAV I DOBROTU U SRCU…

** KRALJ SA JEDNIM OKOM I JEDNOM NOGOM **




Davno, živio je jedan kralj koji je imao jedno oko i jednu nogu.
Silno se trudio da sakrije svoje mane i prikazao sebe kao i ostali kraljevi koji su bili veliki ratnici.

Jednog dana zatražio je da ga naslika neki od velikih slikara u kraljevstvu.
Bilo koji.
Međutim niko se nije usudio da napravi sliku, jer bi tako morao naslikati kralja bez jednog oka i bez jedne noge.
Tako da su svi redom odbijali kraljevu želju, odnosno pobjegli bojeći se za svoj život.

Ali konačno, kraljevi dvorani uspjeli su nagovoriti jednog slikara koji je ipak pristao da naslika kralja.

Bila je to izuzetna slika koje je iznenadila sve na dvoru.

Slikar je, naime, naslikao kralja u lovu kako PUŠKOM NIŠANI U JELENA.
Ciljao je sa jednim okom zatvorenim i klečao sa jednom nogom ‘savijenom’!

Zašto i mi ne bismo mogli ‘slikati’ druge,
tako što ćemo skrivati njihove mane,
a isticati njihove pozitivne vrline.

..

Izgleda da je bio neki pametan slikar!!

Sve što govoriš svjedoči o tebi samome

Jedan je seljak predvečer sjeo na prag svoga doma i uživao u svježem povjetarcu. Pored njegove kuće zavojiti je put vodio u grad. Slučajni je prolaznik opazio seljaka i pomislio: “Ovo mora da je neka lijenčina. Ništa ne radi i cijeli dan sjedi na pragu.”

Malo kasnije prolazio je drugi čovjek i pomislio: “Seljak je pravi don Juan. Po cijele dane sjedi, gleda djevojke u prolazu i zadirkuje ih.”

Najzad je prošao šumski radnik te pomislio: “Ovaj je čovjek zacijelo marljiv radnik. Trudio se cijeli dan i sad se s pravom odmara.”

O seljaku koji je sjedio na pragu svoga doma doista nemamo podrobnijih saznanja. Možemo, međutim, mnogo toga zaključiti o trojici ljudi koji su prolazili: prvi je bio lijen, drugi ne baš dobar čovjek, a treći je bio marljiv radnik.

Bruno Ferrero

citat:

---

diwna wrote:
******


POUKA:
KUD GOD POŠLI I GDE GOD DOŠLI NOSIMO SEBE SA SOBOM....
KAKVI SMO U SRCU TAKO ĆE NAM IZGLEDATI I LJUDI SA KOJIMA SE SUSREĆEMO….
ZATO NOSIMO LJUBAV I DOBROTU U SRCU…

---

Vodonoša i napukli lonac

Neki vodonoša u Indiji imao je dva velika lonca. Ssvaki bi objesio na jedan kraj motke koju bi stavio na rame i tako donosio vodu za gospodarevu kuću. Jedan od tih lonaca imao je pukotinu, pa dok bi drugi, čitavi, uvijek bio pun vode na kraju dugog puta od potoka do gospodareve kuće, napukli bi lonac bio samo dopola pun. To se svakodnevno događalo pune dvije godine. Vodonoša bi u gospodarevu kuću donosio samo lonac i pol vode.
Naravno, ovaj čitav lonac bio je ponosan na svoju korisnost.
A jadan napuknuti lonac stidio se svoje nesavršenosti, nezadovoljan time što je ostvarivao samo polovicu onoga za što je načinjen.
Nakon dvije godine gorkih razočaranja, napuknuti lonac je progovorio vodonoši: „Stidim se sebe i molim te za oprost.“
Vodonoša ga je upitao: „Zašto? Čega se stidiš?“
Napuknuti lonac je rekao:“Zbog mojeg nedostatka moraš češće ići po vodu i ne dobivaš punu nagradu za svoj trud.“
Vodonoši je bilo žao napuknutog lonca pa mu je rekao: „Dok se budemo vraćali prema kući, promatraj prekrasno cvijeće duž puta.“

I stvarno, dok su se uspinjali na brežuljak, stari napukli lonac primijetio je kako sunce obasjava prekrasno cvijeće koje je raslo samo s jedne strane puta. To ga je malo obradovalo ali na kraju puta opet se osjećao loše jer je izgubio polovinu vode. Ponovno se ispričavao vodonoši. Vodonoša je na to rekao loncu: „Jesi li zamijetio da je cvijeće raslo samo s tvoje strane puta? To je zato što sam znao za tvoj nedostatak i iskoristio ga.
Posijao sam cvijeće duž puta i ti si ga svaki dan dok smo se vraćali s potoka zalijevao.
Dvije godine berem ovo lijepo cvijeće i njime ukrasim stol gospodara. Bez tebe takvog kakav jesi, njegov dom ne bi ukrašavala ljepota cvijeća.“

Svatko od nas ima svoje nedostatke. Svi smo mi napukli lonci. Ali u svojoj slabosti možemo pronaći snagu ako se predamo Bogu da On upotrijebi naše nedostatke i pretvori ih u blagoslov. U Božjem velikom kućanstvu ništa ne propada.

@Azur i @ Shiva ...hvala i vama kad citate moje postove... ..

Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu...