Audio: Snimak bludnog razgovora zbog kojeg je razriješen Kačavenda

Četiri audio-snimka razgovora između jednog mladića i sveštenika, koji je za vladiku Vasilija Kačavendu podvodio dječake, svjedoče o bludnim radnjama dojučerašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog. U nekoliko telefonskih razgovora, sveštenik ubjeđuje mladića da se vidi s vladikom i ugovara susret u jednom hotelu.

Na posljednjem snimku čuje se i Kačavenda, koji kaže da mu je drago što je mladiću bilo “ekstra”. „Blic” je došao u posed ovog audio-snimka zahvaljujući građanima Bijeljine koji su ogorčeni ponašanjem Vasilija Kačavende kojeg je u ponedjeljak Sinod SPC razriješio dužnosti vladike zvorničko-tuzlanskog. Prenosimo transkript razgovora (u njemu nećemo prenijeti ime mladića, kao ni naziv hotela u kojem se odigrao susret).

SNIMAK 1: Sveštenik i mladić ujutro ugovaraju susret s vladikom. Jasno je da se poznaju odranije.

Sveštenik: Koliko možeš da ostaneš?
Mladić: Ne dugo.
Sveštenik: Možeš li do 12? Ti posle reci da ujutro moraš rano na fakultet ili tako nešto.
Mladić: Naravno. OK.
Sveštenik: Čujemo se oko osam, pola devet.

***

SNIMAK 2: Mladić se premišlja i u posljednjem trenutku javlja da odustaje, što je razbjesnelo sveštenika.

Mladić: Smem li da pričam preko telefona?
Sveštenik: Reci, ali onako normalno.
Mladić: Neću moći (da dođem). Znači, video sam neke stvari po internetu. To je uticajna osoba (misli na Kačavendu, prim. nov.). Šta ja znam šta tu može da se desi?
Sveštenik: Budalo, biću ja tu! Neću ja tebe uvući u gluposti.

Mladić: Znam da nećeš…

Sveštenik: Znaš li koliko mi to remeti koncept! Obećao sam. Nemam sad drugo rešenje.
Mladić: Znam. Razumem…
Sveštenik: Aj, ljubim te.

Mladić: Ne mogu. Razmislio sam. I taj hotel, može neko da me vidi.
Sveštenik: Nećemo tako. Ja ću izaći pred tebe. Idemo direktno kod njega u apartman, popijemo piće i završimo priču. Videćeš kakav je lik. U hotel ulazi svako.

Mladić: Strah me je.
Sveštenik: Dođi da popiješ piće. On je lik. Učini mi to, sad nemam drugoga. Treba da te nagovaram kao neku babu? Znaš li šta si mi uradio? Sve si mi poremetio. Reći će mi da lažem (misli na Kačavendu, prim. nov).
Sveštenik je nastavio da ubjeđuje mladića, koji je do kraja razgovora ostao neodlučan.

***

SNIMAK 3: Mladić se u međuvremenu predomislio…
Sveštenik: Čuješ? Mi smo u hotelu (naziv poznat redakciji).
Mladić: Imam samo 15 minuta. Imao sam probleme.
Sveštenik: Ostani kratko. Uđi u hotel i liftom se popni na drugi sprat. Mi smo sada u restoranu.
Mladić: Dobro. Krenuo sam ka hotelu.

***

SNIMAK 4: Slijedeći razgovor odvija se poslije susreta sa vladikom u hotelu.

Mladić (zadihan): Stavi me na diktafon (spikerfon) da kažem nešto da me čuje.
Sveštenik: Hoće da ga stavim na diktafon (obraća se Kačavendi). Reci.
Mladić: Čujete me? Bilo mi je zadovoljstvo i izvinjavam se što je ispalo ovako na brzinu. Organizovaćemo i sledeći put. Lik je ekstra.
Kačavenda: Je l’ ekstra? Drago mi je.
Mladić: Ekstra. Uopšte nisam mislio da je tako opušten i zanimljiv. Prevario sam se, priznajem.
Sveštenik: Neću te ja nasukati.
Mladić: Znam, ti si moj brat. Vidimo se. Ćao!

Poslušajte razgovor mladića sa sveštenikom i Kačavendom OVDJE https://soundcloud.com/blic-3/snimak-ka-avenda

(BLIC RS)

Kačavenda - neželjena gej ikona!

Sinod Srpske pravoslavne crkve na sjednici je prihvatio zahtjev za razrješenje vladike zvorničko - tuzlanskog Vasilija. Razlog, nedavni „nemili“ snimci koji su se pojavili na internetu.

Kada jedan čovjek za života postane neka vrsta pop ikone, pa još ako je pri tome vaistinu pop, dakle, ako mu je u opisu radnog mjesta ikonostremljenje, onda se za tu personu može reći da je uspjela u životu. A, u životu je uspio bivši episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije. Naime, ovih dana su u javnost procurili snimci raščinjenog episkopa Kačavende u ljubavnom klinču sa jednim mladićem.

I tako se episkop Vasilije, svjetovni Kačavenda i zvanično preselio u carstvo žutih medija. Međutim, ima ovdje jedna druga, mnogo važnija stvar od puke homoseksualne sklonosti junaka naše priče. Naime, sigurno vam nije promaklo kako novinski i internet stupci kipe od naslova ŠOKANTNO!? Stoji ŠOKANTNO, pa Kačavenda.

E, sad, šta je tu, zapravo, šokantno? Snimci za koje svi znamo da postoje? To što se Kačavenda ljubaka sa mladićem? To što je on zaređeni sveštenik, kome nije dozvoljeno da seksulano opšti sa bilo kim?

Naprvo, sad već bivši episkop je živo biće. Koje ima potrebe, te i te. A, među njima visoko kotira i potreba za seksualnim kontaktom. I čovjek se ljubio sa drugim, poodosta mlađim čovjekom. Dakle, Kačavenda je gej i tu nije ništa sporno. On jeste prekršio pravilo svoje nevladine organizacije, u ovom slučaju Srpske Pravoslavne Crkve, te pogazio njihovu kanoniku zbog čega će, nema sumnje, biti ekskomuniciran iz iste. Ali, taj isti Kačavenda nije počinio svjetovni grijeh. Bar ne u ovom slučaju, a to je jako važno. Ako, zanemarimo homoseksualni trafiking, što mu se stavlja na dušu i što će tek trebati da se dokaže.

Elem, čudna je ta reakcija plebsa, kako je Kačavenda tek od vikenda ovog - zlo crno koje čini ŠOKANTNE opačine.

A, to istom narodu, što je još zanimljivije, nije bilo šokantno, kad je Vasilije blagosiljao paravojne formacije i slavio rat, a ne mir, kako mu religija nalaže.

Nije čudno puku što je sjedište episkopije iz Tuzle preselio u Bijeljinu i svima pokazao koliko mu je stalo do izbjeglih i raseljenih Srba. Nije narodu čudno niti šokantno što je napravio vladičanski dvor u stilu Blejka Karingtona iz legendarne „Dinastije“ , nakrcao ga kičastim stilskim namještajem marke što bolje - to skuplje „Bošnjački“. Nije sa narod ni pitao otkuda tom ubogom isposniku novci za ove arhitektonske perverzije. Nešto se narod nije potresao ni kad je narečena gej ikona napravila poluprivatni gastarbajterski pansion za penzionere, koji bi uz debelu nadoknadu proveli posljednje godine života bliže Bogu i epsikopovom buđelaru.

Opet, isti, narod „osjetljivi“ se nije pretjerano počešao po stražnjici ni kad je smiješno udruženje znano kao Međureligijsko vijeće BiH na svojoj Skupštini održanoj 6. decembra prošle godine uručilo Zahvalnicu Njegovom preosveštenstvu, Vasiliju Kačavendi, za, kako se kaže u saopštenju „njegov dugogodišnji doprinos razvoju međureligijskog dijaloga u BiH“. Kačavenda se dugo godina bavio sad je to svima jasno jednom posve drugom vrstom „dijaloga“ koji nema blage veze sa narečenim.

Gotovo niko od medija (čast izuzecima) nije u naslovu stavio ŠOKANTNO, kad je bivši đakon Bojan Jovanović, iznio u svom svjedočenju, kako je u Kačavendinom dvoru vidio užas. Kako su igumani podvodili mladiće. Kako je vidio prebijanje onih koji su pričali da je vladika pedofil i homoseksualac. Niko se nije šokirao nad tvrdnjama Jovanovića kako su u vladičanski dvor dolazili i razni biznismeni, kako su pravljene terevenke i pijanke.... „Dovođeni su dječaci bez roditelja, iz siromašnih porodica, i nijedan nije smio biti stariji od 11 godina”., govorio je Jovanović prije više od godinu dana.

Nije se regija potresla niti oko ubistva mladog bogoslova Milića Blažanovića koji je ubijen samo zato što nije htio da spava da vladikom Kačavendom, kako reče u svom svjedočenju Jovanović.

„Taj mladić je zbog toga poslan u kažnjenički manastir Papraća kod Šekovića. Bolje uslove za život imali su logoraši nego oni koji su tamo. Po zvaničnoj verziji, Milić se raznio bombom, ali to nije istina. On je bio dijete, bombu nije imao. Pitao sam Kačavendu za taj slučaj, a on mi je odgovorio da o tome neće da priča, da je Milić bio bolestan i da sa tim nema ništa” - ispričao je Jovanović i otkrio da je sa jednim starijim sveštenikom našao dio tijela nesretnog Blažanovića i da su ga stavili u mali sanduk i tajno sahranili u manastirskoj porti, tokom noći.

I ništa od svega ovoga ne bazdi našem licemjernom društvu! Ništa od ovoga ne zvoni na uzbunu da se pravdi privede jedan sumanuti desperados, koji ogrnut u mantiju već decenijama orgija nad djecom, nad ekonomskim dobrima, nad narodom, nad ljudskom inteligencijom, nad zdravim razumom. Tišina i tajac su trajali više od dvadeset godina.

A, onda se kamarila novinara, narodnih tribuna i pravovjeraca preko vikenda digla na noge zbog poljupca, koji je onako usput star više od dvije godine. Pa se čovjek treba zapitati, nije li veći grijeh poljubiti mladića od svih gore pobrojanih „trica i kučina“.

E, pa vidite jeste. Za zemlju, za prostor gdje mi živimo seksualnost i ispoljavanje seksualnosti koja nije poželjna u lokalnom balkanskom običajnom pravu jeste veći grijeh od ubijanja, zlostavljanja, pedofilije, pronevjera... Nacionalista narodni, nacionalista politički, nekako može oprostiti „sitan“ genocid i sporadično ubistvo. To se u krajnjoj konsekvenci i očekuje u lokalnoj mitomaniji i eroici. Muško bez krvavih ruku i nije neko muško?!

Ali, da muško koje ima okrvavljene ruke, ljubi drugo muško - to ne biva. Kuršlus nacionalne pameti. Trenutak kad se kosovska mitomanska etička vertikala pretvara u horizontalu ludila.

Kako voljeti nacionalističkog heroja koji voli dječake? Pa, zamislite da je Sveti Sava bio zapravo gej, koga roditelj Stefan nije durao, pa ga poslao na južnjačku grčku ekskurziju? Pao bi kompletan hrišćanski koncept u Srba!

Jer, ponavljam-lokalna kanonika dozvoljava sve osim slobode, pogotovo one seksualne. I tako, paradoksalno, Kačavenda, onog trenutka kad je pokazao ljubav (makar trefiking naplativu), kad je skinuo odeždu i poljubio čovjeka, doživio je svoj konačni pad.

A, držao se svih LGBT uputa. Radio je to u svoja četiri zida. Dobro, u njegovom slučaju u 4000 zidova. Snimao je kamerom, pa šta - jaka stvar. Kad Suzane, Severine i mi smrtnici nešto snimimo, što ne bi jedan episkop. Nije javno pričao niti se hvalio, kako mi slabi često to radimo lažući da smo bili sa četiri ribe ili četiri tipa istovremeno. A, ne, on je ćutao.

I što je najvažnije propagirao je hrišćansku maksimu - ljubav. Nebitno da li je vjerovao u istu. A, od ljubavi je pao.

I zato je najlogičnije Kačavendu staviti na pijedestal gej ikona. Jer njegova žrtva je najveća. Njegov unutrašnji sukob je najveći. On je bio ideološki pobornik kohorti zla koji su kamenicama gađali LGBT aktiviste, a sad kao preobraćeni Savle stoji ni kriv ni dužan na ikonostasu istih tih aktivista. Nije on iz konformizma i pseudoaktivizma jedne Jelene Karleuše branio pedere i lezbijke. On je imao mnogo dublju krizu, štono reče Dostojevski Fjodor, konstruisanu unutrašnjim monologom. Dakako, da je ovdje, u ovom slučaju Kačavenda školski primjer frojdijanskog pobijanja do histerije onoga što mu je srcu drago i od čega ne može pobjeći. Dakako da je njegov latentni nacionalizam, bio istuširan u privatnom homoseksualizmu. Gotovo, filmski, denbraunovski, njega je morio sopstveni bič, sopstvena mržnja prema svom poroku, svojoj kušnji.

Šteta što mu niko nije mogao, htio, smio objasniti da je „njegov porok“ zapravo najobičnija i najiskrenija ljubav, a da je nezadovoljenje iste stvorilo od Kačavende monstruoznog megalomana, koji je mnogom narodu život zagorčao, bukvalno.

I zato reče onaj jednom da istina oslobađa. A, taj koji je to rekao, nije razlikovao hetero od gej ljubavi. Podjednako je grlio i apostole svoje i Mariju Magdalenu. Neka Kačavenda za početak živi u istini, kazne koje će uslijediti biće manje bolne.

A, ne bi bilo loše i da se narod naš svagdašnji privoli istini i životu.

Ljubite se ljudi, nije sramota!

Autor: Dragan Bursać

Kačavenda “osuđen” na Frušku Goru

Sinod Srpske pravoslavne crkve jučer je razriješio dužnosti Vladiku zvorničko- tuzlanskog Vasilija Kačavendu, dan nakon što se u javnosti pojavio video snimak na kome se on ljubi sa nepoznatim mladićem.

Prilikom razriješenja dužnosti, srpski patrijarh Irinej dao je nalog da se Kačavendi sudi pred crkvenim sudom, piše Informer.

Međutim, u saopštenju izdatom povodom razriješenja, Sinod nije pomenuo skandal u vezi sa objavljivanjem snimka, niti izrazio bilo kakav stav prema Kačavendinom ponašanju, nedostojnom jedne od najviših funkcija u SPC.

U pisanom saopštenju navedeno je samo da je Sinod donio odluku da se usvoji Kačavendina ostavka od 6. novembra 2012. godine “podnijeta iz zdravstvenih razloga” i da se on “razriješi daljeg upravljanja Eparhijom zvorničko- tuzlanskom”.

- Ovim se utoliko mijenja odluka Svetog Arhijerejskog Sinoda od 6. novembra 2012. godine kojom je ostavka episkopa Vasilija bila načelno prihvaćena, a on umoljen da ostane na službi eparhijskog arhijereja do redovnog zasjedanja Svetog Arhijerejskog Sabora u maju 2013. godine, radi završetka započetih projekata – navedeno je u saopštenju koje je potpisao episkop bački Irinej.

Sinod je jučer donio i odluku da se za administratora Eparhije zvorničko- tuzlanske postavi episkop banjalučki Jefrem.

Kako nezvanično saznaje Informer, sjednici Sinoda prisustvovao je i razriješeni Vasilije Kačavenda, ai je on jučer odbio da komentariše ovaj slučaj, najavljujući da će se oglasiti saopštenjem.

Izvori ovog lista otkrivaju da je srpski patrijarh na sjednici Sinoda zatražio i da se protiv Kačavende pokrene postupak pred crkvenim sudom. Ukoliko se to desi, postoji mogućnost da SPC raščini Vasilija, odnosno da mu oduzme titulu vladike.

Inače, sporni snimak, na kome se Kačavenda ljubi sa mladićem, predočen je Sinodu još u novembru prošle godine, kada je i Vasilije zatražio da se povuče zbog bolesti, ali se kasnije predomislio.
Vrh SPC i njeni članovi odbijali su da se javno izjasne povodom tvrdnji da je Kačavenda umješan u seks skandal. Takve optužbe negirao je i Kačavenda, prijeteći tužbama protiv svih koji su ga blatili i klevetali.

Prema pisanju Naših novina, Kačavenda će po nalogu crkve morati da se povuče u neku vrstu izolacije u manastir Šišatovac na Fruškoj gori, iako je on tražio da se poslije aktivne službe povuče u manastir Svetog Vasilija Ostroškog, nadomak Bijeljine, gdje je sebi sagradio i grobnicu.

- On je bio potpuno šokiran kada su sve vladike na prijedlog patrijarha, odlučile da ga izopšte iz crkvenog života i pošalju baš u Šišatovac na Fruškoj gori. Jer on će tamo biti maltene u svojevrsnom crkvenom pritvoru. Ali odluka o izolaciji je donijeta prije svega zbog njegovog velikog uticaja na sveštenstvo i vjernike u BiH – rekao je sagovornik Naših novina.



Izvor: Trojka.rs



[Edited by cupo on 23-04-2013 at 14:25 GMT]

Kusturica brani Kačavendu: 'Pa šta ako je peder?'

Režiser Emir Kusturica stao je u odbranu vladike Vasilija Kačavende, koji je, poslije objavljivanja video-snimka na kojem je uhvaćen na djelu s mlađim muškarcem, razriješen.

"Uče nas da budemo skloni paradi ponosa i sad odjednom jedino ne valja što je taj vladika biseksualac. I za njega treba razumevanje, nije mu lako", rekao je Emir Kusturica, piše Kurir-info.rs.

"Pedera ima poštara, atletičara, pa zašto ih ne bi bilo i u crkvi? Pogledajte koliko ih je u katoličkoj crkvi u Americi, koji je broj tih koji su zapravo s one strane heteroseksualnog života. Vidim da to više pogađa ove organizatore gej parade", rekao je Kusturica.

(Bportal.ba)

Vrijedi se i ovoga podsjetiti


Pornografija smrti

Kako je Kačavenda slavio pad Srebrenice

Kada je Ratko Mladić sa hordama smrti ušao u Srebrenicu jula 1995. godine, kao duhovna podrška našao mu se pri ruci vladika Vasilije Kačavenda. Tom prilikom, Kačavenda je pozdravio “oslobodioce”, čestitao Mladiću i održao prigodnu besedu u kojoj je, između ostalog, rekao: “Krv vapije za osvetom. Sveteći se, srpski narod rušio je najmoćnije imperije i, evo, dočekujemo radosne dane polako približavajući se onome trenutku kada će se ponovo posle Kosovske bitke ujediniti i vaspostaviti srpska država”. Dajući crkvenu podršku genocidu, dok je streljanje trajalo, Kačavenda je služio liturgiju i ovako besedio: “Našem narodu bog se približio, a nebo je postalo nikada bliže nego sada. Mi osjećamo da je bog sa nama, mi osjećamo da božja ruka vodi nas, jer zar nije čudo božije, braćo I sestre, da posle tolikih žrtava samo oko Srebrenice, stare srpske prestonice Uroša Nejakoga, zar nije čudo I milost božija da evo za tri dana oslobode hrabri srpski borci srpsku zemlju okupiranu od Osmanlija, da tamo gde je časni krst sijao postavili su ruglo polumjeseca.” Tako je govorio Vasilije Kačavenda. A njegove reči su se u puškama Mladićevih vojnika pretvarale u metke koji su pobili preko 8.000 zarobljenih Bošnjaka



(e-novine)

Ukoliko ne bude sudski gonjen Razriješeni vladika ide u manastir ili u starački dom

B. A. 25/04/2013 08:30:00


Razriješeni episkop Vasilije mogao bi po odlasku u penziju da ostane kao monah u nekom manastiru SPC ili da sam plaća starački dom, hotel ili neki drugi smještaj, ako ne bude sudski gonjen i osuđen za neko od krivičnih djela za koja bi mogao bude optužen.

- Poslije penzionisanja, vladika može da traži da ode u manastir koji odabere, ali za to mora da dobije saglasnost novog vladike. Može, takođe, da ode i u starački dom ili u hotel, ali bi to morao sam da plaća od svoje penzije - kaže za “Blic” penzionisani profesor Bogoslovskog fakulteta Dimitrije Kalezić, ne želeći da komentariše spekulacije da će vladika Vasilije svoje monaške dane provesti u manastiru Šišatovac.

Povratak životu običnog monaha za Kačavendu bi značio i odlazak iz „malog Versaja“, kako zbog luksuza nazivaju vladičanski dvor koji je tokom ratnih 90-ih godina izgradio u Bijeljini.

- Postoji mogućnost da razriješeni vladika i ostane u vladičanskom dvoru, ali samo ako se tako dogovori sa novopostavljenim episkopom - dodaje Kalezić.

Minimalne penzije za svećenike

Država će, po uredbi koja je u aprilu stupila na snagu, svećenicima uplaćivati doprinose za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje, na najnižu osnovicu koja je 19.498 dinara, kolika je prosječna svećenička penzija. Država će obezbijediti penzije za oko 2.000 svećenika, od kojih je 1.700 iz SPC. Pravo na tu penziju imaju samo svećenici koji obavljaju dužnost u eparhijama u Srbiji.

Baš taj luksuz kojim je Kačavenda bio okružen, ali i njegov seksualni život, u suprotnosti su sa monaškim zavjetom čednosti i siromaštva koji se odnosi i na vladike. To znači vođenje usamljeničkog i neporočnog života, poslušnost i siromaštvo. Kada je riječ o mogućim krivičnim djelima, Milan Antonijević iz Jukoma, ističe da Kačavendina homoseksualnost ne predstavlja razlog za sudsko gonjenje, ali zato narušava crkvene kanone.

- Krivično djelo bi moglo da bude obljuba zloupotrebom položaja, za šta je zaprijećeno od tri mjeseca do 12 godina zatvora, ako je obljubljen maloljetnik - kaže Antonijević.

Istovremeno bi za podvođenje mogao da odgovara svećenik koji je Kačavendi dovodio mladiće.

(Blic) 

Pozajmljeni intervju: Mirko Đorđević
SPC je znala za sva Kačavendina nepočinstva
Razgovarala: Tamara Nikčević

Zalažući se za pobedu “krsta nad križem i polumjesecom”, Kačavenda je tokom rata u Bosni stao na stranu Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Što, nažalost, kod vladika SPC-a nije bio redak slučaj. Setite se Filareta koji se slikao na slavonskom ratištu, na vojnom pinzgaueru i sa mitraljezom u ruci. Od te “bolesti” nije bio pošteđen ni pokojni patrijarh Pavle: dopuštao je da ga Slobodan Milošević koristi za svoje gnusne političke ciljeve, da ga vode po rovovima Karadžićeve vojske; potpisao je pismo lordu Carringtonu, blagosiljao spaljenu Foču, Karadžića, Mladića… Ako već govorimo o tome, nije nepoznato da je, tokom rata u Bosni, Ratko Mladić uživao podršku onog dela SPC-a koji nazivam – artiljerijskim Sinodom SPC-a

Višednevna medijska ujdurma nastala objavljivanjem informacije o postojanju video-snimka na kome su zabilježene seksualne orgije vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende sa nekoliko nepoznatih mladića završena je farsično: raskalašni vladika je, “iz zdravstvenih razloga”, podnio ostavku koju je Srpska pravoslavna crkva “načelno prihvatila”. Ne navodeći o kakvim je zdravstvenim tegobama riječ, SPC u svom saopštenju kaže kako je vladika Vasilije, “radi završetka započetih projekata, zamoljen da ostane u službi do maja ove godine, odnosno do redovne sednice Sabora koja je zakazana za 21. maj”. Sociolog religije i poznavaoc unutarcrkvenih prilika, Mirko Đorđević nije mnogo iznenađen saopštenjem SPC-a.

“Saopštenje Sinoda Srpske pravoslavne crkve, odnosno crkvene vlade o vladiki zvorničko-tuzlanskom Vasiliju Kačavendi, po mom mišljenju, pokazuje da se crkva još uvek koleba; čeka, neće da saopšti ni svoj stav, ali ni detalje slučaja koji su joj veoma dobro poznati” – kaže Mirko Đorđević. “Doduše, ipak je napravljen kakav-takav pomak – vladika je podneo ostavku, iako se iz saopštenja SPC-a vidi da to nije učinjeno na inicijativu crkve, nego na molbu samoga vladike Vasilija. U celoj priči, dobra vest je da je, bez obzira na ’molbu da ostane u službi’, SPC odmah imenovala novog administratora zvorničko-tuzlanske eparhije, vladiku banjalučkog Jefrema.”

DANI: Šta je to crkvi, kako kažete, veoma dobro poznato u slučaju vladike Kačavende? Šta ona zna?

ĐORĐEVIĆ: Sve ono što se danima vrti po medijima. SPC je upoznata sa postojanjem porno-snimka sa orgijama vladike Kačavende; “materijali” su stigli do Sinoda koji ih je video. SPC mora biti svesna činjenice da je ovim skandalom i crkvena i laička javnost veoma uznemirena i, po mom mišljenju, u interesu crkve je da što pre sprovede poštenu istragu, da pokrene postupak kako bi se konačno ispitali svi navodi o kojima godinama pišu mediji na prostoru bivše Jugoslavije. U ovom trenutku, crkva bi, pre svega, morala da se oglasi ozbiljnim saopštenjem. Tim pre što je već stigla da iznese stav po pitanju potpisanog sporazuma Beograda i Prištine, sugerirajući Vladi Srbije da ga odbije.



Photo: bgcentar.placebo.co.yu
DANI: Budući da se, kako se spekuliše, na spornom snimku pojavljuje i maloljetno lice, ko bi sada trebalo da pokrene istragu – SPC ili policija?

ĐORĐEVIĆ: I SPC i policija. Videli ste da se, po tom pitanju, policija i dalje ne oglašava.... Kada je reč o crkvi, SPC ima svoje organe: eparhijske sudove, crkveni i duhovni sud. Dakle, crkva sama može da pokrene istragu, da se upozna sa svim relevantnim spisima i materijalima, da pozove svedoke... Nakon provođenja takvih radnji, utvrdi li da su, recimo, sumnje u vladiku Kačavendu neosnovane, crkva bi o tome morala da obavesti javnost i da na taj način skine ljagu i sa vladike Vasilija i sa sebe; u slučaju da se dođe do dokaza koji potvrđuju osnovane sumnje, dužnost crkve je da preuzme odgovarajuće mere shodno kanonskom pravu. Postoji i treće, po mom mišljenju najgora mogućnost: ćutanje. Radeći u korist svoje štete, naša crkva veoma često ćutanje bira kao opciju. To je, očito, izabrala i ovog puta.

DANI: Kada kažete da bi crkva morala da preuzme odgovarajuće mjere shodno kanonskom zakonu, na šta konkretno mislite?

ĐORĐEVIĆ: Ako se utvrdi da je vladika odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, crkva bi, u zavisnosti od težine prestupa, trebalo da izrekne sankcije: epitimiju – dakle, post, kaznu boravka na određenom mestu, obično nekom manastiru ili ekskomunikaciju – isključenje iz crkve i iz vere. Nikakva ostavka “iz zdravstvenih razloga”! Nažalost, ne verujem da će se naša crkva odlučiti za takav korak. Zašto? Pa, zato što se moramo setiti slučaja vladike Pahomija koji je više puta optuživan za pedofiliju, protiv koga je vođen sudski postupak pred državnim sudom i koji je, setite se, u vreme vlade Vojislava Koštunice prekinut zbog zastarelosti.

Budući da su roditelji dečaka koje je, kako tvrde, seksualno zlostavljao vladika Pahomije bili nezadovoljni zbog načina na koji je proces zatvoren, državni tužilac je najavio da će uložiti žalbu. Naravno, tako nešto se nije dogodilo. Javnost je očekivala da će barem crkva reagovati, da će osuditi ponašanje vladike Pahomija; nažalost, ni to se nije dogodilo... Ali, vratimo se slučaju vladike Kačavende: SPC-u su godinama bili poznati svi njegovi “prestupi”.

DANI: Koji?

ĐORĐEVIĆ: Srpska pravoslavna crkva je znala za, recimo, ratnohuškačku politiku vladike Kačavende, njegov raskalašan život, navodnu saradnju sa UDB-om; u nekim novinama su se pojavile fotografije vladikinog dvorca u Bijeljini koga su nazvali “srpski Versaj”. Sve to je u dubokom neskladu sa jevanđeoskim učenjem i normama na koje se SPC poziva. Porno-snimak je bila kap koja je prelila čašu. Mislim da bi za našu crkvu bilo najbolje da se ugleda na katoličku koju takođe potresaju slični skandali i koja se, za razliku od SPC-a, sa tim problemima hrabro hvata u koštac, suočava...

Procese protiv pojedinih sveštenika i biskupa, Katolička crkva je prepustila državnim sudovima, prihvativši da plaća ogromne sudske troškove i odštete. Pored toga, zbog sličnih prestupa Katolička crkva neretko pribegava raščinjenju sveštenika i biskupa za koje se dokaže da su umešani u radnje nespojive sa elementarnim moralom. Posebno sa učenjem hrišćanske crkve.



Photo: Senad S.
DANI: Vladika Vasilije Kačavenda pripada veoma jakom bosanskom lobiju unutar SPC-a?

ĐORĐEVIĆ: Tako je. Zalažući se za pobedu “krsta nad križem i polumjesecom”, Kačavenda je tokom rata u Bosni stao na stranu Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Što, nažalost, kod vladika SPC-a nije bio redak slučaj. Setite se Filareta koji se slikao na slavonskom ratištu, na vojnom pinzgaueru i sa mitraljezom u ruci. Od te “bolesti” nije bio pošteđen ni pokojni patrijarh Pavle: dopuštao je da ga Slobodan Milošević koristi za svoje gnusne političke ciljeve, da ga vode po rovovima Karadžićeve vojske; potpisao je pismo lordu Carringtonu, blagosiljao spaljenu Foču, Karadžića, Mladića… Ako već govorimo o tome, nije nepoznato da je, tokom rata u Bosni, Ratko Mladić uživao podršku onog dela SPC-a koji nazivam – artiljerijskim Sinodom SPC-a.

DANI: Ko je činio – artiljerijski Sinod?

ĐORĐEVIĆ: Ako pogledate snimke iz tog perioda, videćete da Ratka Mladića u stopu prati Atanasije Rakita, vikar sadašnjeg patrijarha Irineja. Zna se sa kojim je sve vladikama Mladić okretao slavski kolač, sa kim razmenjivao zdravice. Ne zaboravite da je Škorpionima, pred odlazak da pobiju onu muslimansku decu, otac Gavrilo, starešina manastira u Privinoj glavi, sa trebnikom u ruci čitao molitvu. Taj otac Gavrilo do danas nije pozvan na odgovornost – ni u crkvi, niti od građanskih vlasti...

DANI: Zašto nije pozvan?

ĐORĐEVIĆ: Zato što je reč o nekoj vrsti saučesništva. Sećate li se govora mitropolita Amfilohije nad odrom majke Radovana Karadžića? “Rodila si novog Jugovića”, rekao je tada mitropolit crnogorsko-primorski! Kao što je rekao i da “u srcu nosi i čuva” Ratka Mladića... Znate, jednom sam već predložio da patrijarh srpski, sa sveštenstvom i vernicima, uz zvonjavu zvona, ode u Srebrenicu, da klekne i javno se, u ime svih, izvini narodu koga tamo poklasmo.

Pa mi Srbi smo, tokom poslednjih šezdesetak godina, hiljadu puta čuli kako smo “zaklani narod”. Jasenovac je zaista bio stravičan zločin, tu nema dileme. U međuvremenu, mi smo, nažalost, zaklali jedan drugi narod i u tome je crkva imala veoma značajnu ulogu... Zbog saradnje sa nacistima, predsednik Francuske, Charles de Gaull je 1945. smenio francuskog kardinala; kralj Milan je uhapsio srpskog mitropolita Mihajla… A ovde?! Sveštenici i vladike koje su praktično bile saučesnici u bestijalnostima koje su srpske snage pravile širom bivše Jugoslavije, umesto osude, danas nastavljaju da prave blistave karijere. Crkva bi morala da se od takvih distancira, da se temeljno reformiše.

DANI: Ko bi mogao da sprovede tu reformu?

ĐORĐEVIĆ: Voleo bih kada bi to uradio neko mlad i nekompromitovan. Doduše, u zatvorenim sistemima kakva je crkva, stvari su često nepredvidive, tako da se ne bih začudio da radikalnu reformu crkve sprovede neko radikalan, neko ko pripada tvrdoj struji crkvenih “jastrebova”. U SPC-u imate mnogo mladih i pametnih sveštenika koji su u drugom planu; njima se ne daje prostor; retko ćete ih čuti da govore u medijima... Imao sam priliku da slušam rimskog papu Jovana Pavla II koji je često ponavljao da ne postoji samo greh pojedinca, nego i greh struktura. E, u tim strukturama je greh; u njima je problem.

DANI: Govorili smo o takozvanom bosanskom lobiju unutar SPC-a; nakon skandala vladike Kačavende, objektivno, koliko bi on mogao biti oslabljen?

ĐORĐEVIĆ: Skandal vladike Vasilija je oslabio bosanski lobi, u to nema sumnje. Ipak, nisam siguran da će njihova demontaža i marginalizovanje ići tako lako. Tim pre što, po svemu sudeći, ceo slučaj oko vladike Kačavende ima i političku pozadinu.



Photo: Goran Necin
DANI: Kakvu?

ĐORĐEVIĆ: Unutar crkve, bosanski lobi je godinama u rukama imao jaku političku kartu: Kosovo je izgubljeno, poručivali su. Ali, nas dvadeset i dvojica vam garantujemo da će Republika Srpska biti integralni deo Srbije. To je prolazilo, bez obzira na to što je, osim ultranacionalističkim krugovima, u Srbiji svima bilo jasno da od priče o pripajanju RS-a nema ništa. Evropa to neće i ne sme dozvoliti.

U tom smislu, Kačavendine i “akcije” bosanskog lobija unutar SPC-a su u padu. Međutim, u ovom momentu i dalje ne bih isključio mogućnost da država Srbija i neki njeni politički faktori – baš kao što je to bio slučaj sa Pahomijem – ako ceo slučaj dođe do državnog suda, stanu u odbranu vladike Vasilija Kačavende. Zašto? Zato što vladika Kačavenda i ljudi okupljeni oko njega iz svog “špila” vade novu kartu: u momentu kada Srbija proživljava jedan od najkritičnijih momenta u svojoj istoriji, dok joj otimaju Kosovo, neko hoće da udari u nas i da napravi podele unutar jednog od glavnih stubova države; udar na SPC je udar na srpstvo!

DANI: “Teški momenat za srpstvo” ovih je dana iskoristio i patrijarh Irinej koji je “državnom vrhu” Srbije poručio da prekine razgovore sa Prištinom i okane se EU; to je ponovio i na dan Kačavendine ostavke. Kako ste razumjeli taj njegov apel?

ĐORĐEVIĆ: Preko patrijarha Irineja, SPC je “državnom vrhu” direktno poručila da ne žuri sa evropskim integracijama jer, kako to kaže patrijarh Irinej, za Srbiju je EU ništa, a Kosovo – sve. Po tom pitanju, stav SPC-a je jasan i nije se menjao. Nešto slično ćete naći i u Memorandumu SPC-a o Kosovu iz 2003. U Episkopatu, većina vladika se zalaže za tu politiku, što se, uostalom, vidi i iz spomenutog saopštenja Sinoda oko sporazuma Beograda i Prištine. Setite se i kako se uticajni Atanasije Jevtić okomio na premijera Dačića i na sve one koji se zalažu za dogovor ili za saradnju sa EU.

DANI: Premijer Dačić je na te kritike odgovorio veoma oštro...

ĐORĐEVIĆ: Jeste, iako je brzo reterirao. U odgovoru na patrijarhovo pismo, premijer Dačić je poglavara SPC-a podsetio na to da njegovo pismo nije došlo iz Peći, nego iz Beograda “što govori o tome da je srpski patrijarh Kosovo napustio još 1690. godine”. Premijer hoće da kaže da crkva popuje ne sa Kosova gde bi joj, s obzirom na ulogu koji želi da preuzme, bilo mesto, nego iz jedne mnogo lagodnije pozicije. I tu je u pravu.

Naime, kao što je duhovno sedište hrišćanstva ne u Rimu ili Carigradu, nego u Jerusalemu, tako je i duhovno sedište SPC-a u Peći; tu se krunišu patrijarsi. Sa druge strane, administrativno sedište SPC-a je u Beogradu, u patrijaršiji. Ali, zašto sam rekao da je premijer ubrzo reterirao? Zato što ćete, ako bolje pogledate, shvatiti da su medijske spekulacije o tome da je crkva izvršila snažan, mogao bih čak reći i presudan uticaj na premijera Dačića i potpredsednika Vučića da odlože odluku o sklapanju sporazuma sa Prištinom tačne. Naime, samo dan pre takve odluke, celi državni vrh – Nikolić, Dačić i Vučić – otišao je u Patrijaršiju na razgovor, nakon čega ni crkva niti bilo ko od državnih zvaničnika nisu izdali saopštenje. Javnost nije upoznata o čemu je na tom sastanku bilo reči.

DANI: Ako su patrijarh i SPC imali problema sa premijerom i njegovim prvim potpredsjednikom, izgleda da to nije slučaj sa predsjednikom Nikolićem?

ĐORĐEVIĆ: Predsednik Nikolić je politički faktor na koga danas računa ne samo Srpska pravoslavna crkve, nego i nacionalistički krugovi u Srbiji: Akademija, krug oko Dobrice Ćosića, deo profesora Beogradskog univerziteta... Crkva je moćan faktor – ne samo za vernike, nego i društveno-politički koji se i dalje o svemu pita – i u unutrašnjoj i u spoljnoj politici. To nije tajna. Uz to, naša crkva se dobrim delom oslanja na smernice Ruske pravoslavne crkve, Moskovske patrijaršije.

Patrijarh je nedavno rekao kako SPC ne može da zanemari stav Ruske pravoslavne crkve o mogućnosti da papa dođe u Srbiju. Kakav je stav RPC o eventualnom dolasku pape u Beograd? Jednostavan: Ruska crkva nema ništa protiv ali, u tom slučaju, neće doći ruski patrijarh. Hoću da kažem da se ta “mreža” uticaja ne ograničava samo na SPC i predsednika Nikolića; ona u Srbiji pokriva mnogo širi i ozbiljniji antievropski, proruski, konzervativni i nacionalistički front... Videli ste da je, preuzevši na sebe ulogu promotera nacionalizma, predsednik Nikolić krenuo da vređa redom: ne priznaje genocid u Srebrenici, Vukovar proglašava srpskim gradom, meša se u makedonsko-grčki spor, Haški sud opisuje kao Inkviziciju, procese pred međunarodnim sudovima upoređuje sa “pariskim i moskovskim”, vređa bosanske žrtve, vojvođansku vladu naziva takozvanom, Republiku Srpsku državom, ne priznaje Crnogorsku pravoslavnu crkvu, što je logično.



Photo: Beta
DANI: Zašto je logično?

ĐORĐEVIĆ: Zato što je autokefalnost CPC-a, koja je nesporna i koja je trn u oku, pre svega, vladiki Amfilohiju a onda i celoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sada kao tema data predsedniku Nikoliću. On samo igra ulogu koju mu je dodelila SPC.

DANI: Kao što i SPC nastavlja sa ulogom koju je ovdje igrala svih ovih godina.

ĐORĐEVIĆ: Naravno. Bojim se da bi, ne dogodi li se neki veliki preokret, svi skandali vezani za SPC i njene vladike, uskoro mogli ozbiljno da naruše ugled naše crkve u koju, uprkos ulozi koju je odigrala u ratovima devedesetih, po svim istraživanjima, građani i dalje imaju najviše poverenja. Čini mi se da patrijarh Irinej nema onu vrstu ugleda koji je uživao pokojni patrijarh Pavle koji je, svojim ličnim poštenjem i skromnošću, ipak uspevao da na neki način neutrališe skandale koji su potresali SPC.

Nisam siguran da bi, u tom smislu, eventualna reč patrijarha Irineja mogla imati velikog uticaja. Uostalom, pre samo mesec dana, patrijarh Irinej je u Peći održao besedu u kojoj je rekako kako se moli i nada da će uskoro “doći vreme kada će Srbi i Albanci živeti na ovim blagoslovenim prostorima kao što su živeli vekovima”. I, šta se nakon toga dogodilo? Apelovao je na Vladu Srbije da odbije postignuti sporazum sa Prištinom! Da bi opstao, patrijarh je očito morao radikalno da promeni stav.

DANI: Hoćete da kažete da je patrijarh to učinio pod uticajem “jastrebova” unutar SPC-a?

ĐORĐEVIĆ: Naravno. Patrijarh je shvatio kolika mu je moć i prešao na pobedničku stranu, na stranu “jastrebova”.

DANI: Kao što je to učinio i vladika Grigorije koji je, kada se pojavio, važio za “goluba”, veliku nadu SPC-a. U pratnji Milorada Dodika, ovih dana novinarima poručuje kako će ih “nokautirati”.

ĐORĐEVIĆ: U trebinjskom manastiru Tvrdoš je nekada stolovao vladika Atanasije Jeftić koji je, zajedno sa mitropolitom Amfilohijem, vladikom Vasilijem Kačavendom i sada raščinjenim vladikom Artemijem, u crkvenim krugovima poznat kao jedan od žestokih “jastrebova” unutar SPC-a. Na mesto Atanasija Jeftića došao je vladika Grigorije, “golub” koji je, nakon smrti patrijarha Pavla, doživljavan i kao favorit Borisa Tadića za mesto patrijarha SPC-a.

Vladika Grigorije je svojevremeno objavio Pro memoria u deset tačaka gde je otvorio probleme pedofilije, homoseksualizma, veronauke u školama... Pošto je to imalo širok odjek u javnosti, vladiku Grigorija je – to je službeno saopštenje – posetio mitropolit Amfilohije; ubrzo je promena bila očigledna. Verujem da je uvaženi mitropolit Amfilohije imao argumente pomoću kojih je vladiku Grigorija uspeo da “pacifikuje”. Kako i na koji način, nabolje se vidi iz primera koji ste naveli. Što, naravno, nije ni hrišćanski ni ljudski.

*Tekst prenosimo iz prijateljskih BH Dana