Komemorativni centar Tuzla Identificirane četiri nestale osobe

U Komemorativnom centru u Tuzli danas je izvršena identifikacija četiri nestale osobe s područja općina Vlasenica i Kalesija, potvrdila je Feni Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.

Identificirani su: Ibran (Ibro) Čamdžić (1965.) iz Vlasenice, nestao u julu 1992. na lokalitetu Cerske, općina Vlasenica, ekshumiran 2008. na lokalitetu Hakalaši, općina Vlasenica.

Besim (Nesib) Musić (1964.) iz Kalesije, nestao u maju 1992. u mjestu Kusonje, općina Kalesija, ekshumiran 2004. iz masovne grobnice Pelemiši, općina Šekovići.

Hajrudin (Bajro) Osmanović (1967.) iz Vlasenice, nestao u junu 1992. - odveden u logor "Sušica", općina Vlasenica, ekshumiran 2003. iz masovne grobnice Klještani, općina Vlasenica.

Hadžo (Suljo) Smajlović (1936.) iz Vlasenice, nestao u junu 1992. u mjestu Drum, općina Vlasenica, ekshumiran 2003. iz masovne grobnice "Ogradice", općina Vlasenica.

Identifikacija spomenutih osoba, nakon ekshumacije posmrtnih ostataka, izvršena je pod rukovodstvom Vede Tuce, vještaka sudske medicine.

Glasnogovornica Čengić kazala je da će se u narednom periodu izvršiti identifikacija većeg broja osoba nestalih na području Vlasenice.

UDRUŽENJE "PORODICE ŽRTAVA RATA VLASENICA 1992-95"

IDENTIFIKACIJA 4.TIJELA ZRTAVA IZ VLASENICE

Na osnovu podudarniosti DNK-a nalaza izolovanih iz uzoraka kosti uzetih sa ekshumiranih posmrtnih ostataka i profila dobivenih iz uzoraka krvi krvnih donatora nestalih osoba, dana 25.03.2010. godine (cetvrtak) sa pocetkom u 08.sati u prostorijama JKP „Komemoratvni centar“ Tuzla, Tim za identifikaciju, odredjen Naredbom Kantonalnog Tuzilastva TK u Tuzli, odrzao je sastanak sa 5 pozvanih porodica nestalih osoba i to:

1. Čamdžić (Ibro) Ibran HAK-02-VLA-001 (Zmax),
Rodjen 10.02.1965 godine ,Nedjeljista – Vlasenica. Zajedno sa suprugom Bahrom i dvoje djece zivio je u porodicnoj kuci u naselju Toplik. Nakon desavanja koja su slijedila nakon vojne okupacije Vlasenice 21.04.1992. godine koja su za rezultat imala odvodjenja, zatvaranja i ubistva Bosnjaka, zajedno sa porodicom pokusao je naci spas odlaskom prema naselju Cerska. Spas je trajao do 03.07. 1992. godine kada je smrtno strado u jednom od napada na ovo naselje. Tjelo je ekshumirano na lokalitetu Hakalaša u rejonu Cerske. Nakon potpisivanja zapisnika o identifikaciji sin Mustafa, se izjasnio da tjelo identifikovanog oca zeli pokopati u Sehidskom mezarju Rakita u Vlasenici dana 24.04.2010. godinine u termin zakazane zajednicke dzenaze /sahrane.

2. Hamidovic (Senahid) Edin - V.SUS-3/22 (LF; Zmax, MAN),
Rodjen 16.10.1977 u Zaklopaci, gdje je i zivio. 16.05.1992. godine nakon izvrsenog upada naoruzanih vojnika , koji su izvrsili ubistvo 59 mještana naselja Zaklopaca, Edin je sa jos dvojicom komsija zarobljen , i bio je zatocenik logora Susica u Vlasenici, da bi zajedno sa grupom od 30-ak zarobljenika izveden iz logora, autobusom odvezen na obliznji lokalitet i strijeljan. Tjelo je pronadjeno u masovnoj grobnici Susica i sahranajeno je pod oznakom NN V.SUS-3/22 , 2001. godine na mezarju Rakita. U toku 2009. godine izvrseno je uzimanje uzoraka kosti sa sahranjenih NN tjela da bi nakon izolacije profila doslo se do podudarnosti sa profilomDNK-a izolovanim iz krvi donatora majke Naze, sestre Semke i braće Salke i Nijaza. Sastanku je prisustvovao brat Salko, koji nije mogao potpisati zapisnik bez prisustva majke koja je danas bila sprijecena prisustovati sastanku. Za konacnu identifikaciju tjela Hamidovic Edina potrebno je zakazati novi termin odrzavanja sastanka.

3. Music (Nesib) Besim - /SEK.PEL-1/072 (L.F) i /ŠEK.PEL-1/072 (LMT-2),
Rodjen 04.11.1964 godine u naselju Kusonje opcina Kalesija, gdje je i zivio. Zarobljen je od strane pripadnika JNA 31. 05.1992 godine u selu sa ostalim muskarcima, nakon cega su odvedeni prema Sekovicima a zatim u Vlasenicu. Bio je zatocenik logora Susica u Vlasenici i poslednji put je vidjen 01.06.1992. godine. Tjelo je pronadjeno u masovnoj grobnici na Pelemisima. Majka Hadzira koja je prisustvovala sastanku, izjasnila se da zeli tjelo identifikovanog sina pokopa u mezarju Memici opcina Kalesija.

4. Osmanović (Bajro) Hajrudin - /V.KLJE-1/21/ i /V.KLJE-1/28/,
Rodjen 27.03.1967. godine u Vlasenici, gdje je i zivio zajedno sa roditeljima 2 sestre i 3 brata. Odveden je od kuće 10.06.1992. godine. Sutradan 11.06.1992. godine prilikom odvodjenja seste Fatime isti je vidjen u logoru Susica, nakon cega je sa grupom od 10-ak zatocenika logora odveden prema Kljestanima, gdje je i pronadjeno njegovo tjelo u jednoj masovnoj grobnici. Pored brata Hajrudina nestali su i brat Hakija kao i sesta Ferida koja je imala 15. godina a ciji djelovi tjela su pronadjeni u masovnoj grobnici na Plemisima. Sestra Ferida koja je prisustvovala idenitifikaciji tjela brata Hajrudina izjasnila se da identifikovano tjelo zeli pokopati u Sehitskom mezrju Rakita u Vlasenici dana 24.04.2010. godine.

5. Smajlović (Suljo) Hadzo - /V.OGR-01/194 BP/ .
Rodjen 15.09.1936. godine u Mrsicima- Vlasenica. Zivio je u porodicnoj kuci u naselju Drum. 02.06.1992. godine naoruzani vojnici dosli su iz pravca Vlasenice i poceli bez ikakvog povoda ulaziti u dvorista i kuce i pucajuci iz vatrenog oruzja ubijati mjestane naselja Drum. Medju ubijenim je i bio i Hadzo.Njegovo tjelo kao i tjela ubijenih komsija iz Druma su bila prvobitno pokopana u masovnu grobnicu na Rakiti, da bi ta grobica bila naknadno prekopana i tjela prevezena na lokalitet Ogradica, gdje je tjelo Hadze i eksumirano nekompletno. Kcerka Sadeta je prihvatila da identifikuje nekompletne djelove tjela te se izjasnila da zeli identifikovano ocevo tjelo pokopati u Sehidskom mezarju Rakita u Vlasenici dana 24.04.2010. godine.

Slijedeci temin za identifikaciju posmrtnih ostataka zrtava sa podrucja opcine Vlasenica, uslovljen je predhodnom reasoscijacijom (spajanjem i kompletiranjem tjela za koje je pristiglo vise DNK-a nalaza).

02.04.2010.godine

Komemorativni centar Tuzla

Obavljena identifikacija osam žrtava agresije iz Vlasenice

U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija 8 posmrtnih ostataka osoba koje su u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu nestale sa područja opštine Vlasenica.



Identifikovani su:
1. Šabić (Salko) Sakib - PEL-01-ŠEK-008T (LF),
2. Šabić (Salko) Muhamed – TZ – TRN-02/7,
3. Šestović (Ramo) Ruždija - ŠEK.PEL-01/018 (LF),
4. Dugalić (Avdo) Adem - /V.OGR-01/216 B/ i /V.OGR-01/200 BP (Z-man)/,
5. Manjić (Ibro) Kadir - /ŠEK.PEL-1/042 (L.T) i /ŠEK.PEL-1/13/(DF),
6. Hasanbegović (Mensur) Eldar - /ŠEK.PEL-1/054/i/ŠEK.PEL-1/065 (DF),
7. Ademović (Huso) Nazif - TOP-01-VLA-001 (LF),
8. Bičakčic (Abid) Nail - TOP-02-VLA-001 (LH).

Muška Šestović danas je prepoznala posmrtne ostatke svoga supruga Ruždije koga je posljednji put vidjela 92. godine. Muška je bila i zatočena u zloglasnom četničkom logoru “Sušica”.


Do sada je identifikovan mali broj ubijenih Vlaseničana. Ovo je prilika da svim institucijama koje se bave ovim pitanjem skrenemo pažnju da ovaj proces ne smije stati . Mi sa područja opštine Vlasenica još uvijek tražimo preko 50 % nestalih. Rezime ratnih dešavanja od 92. do 95. je negdje oko 2 600 ubijenih Bošnjaka u Vlasenici “ – izjavio je Dževad Bektašević, predstavnik Udruženja porodica žrtava rata Vlasenice 92.-95.

Sve žrtve koje su danas identifikovane su muškog spola i bili su zarobljenici logora Sušica. Pronađene su na području masovnih grobnica Pelemiši, Ogradice i Debelo Brdo kod Vlasenice, s tim da je jedna osoba pronađena na području Trnovca u Tuzli. U ovom slučaju se radi o osobi koja je bila zarobljenik logora u Sušici i njegovo tijelo je u razmjenu poslato 94. godine. Svih 8 žrtava su podlegle usljed strijeljanja. Dvije osobe su mlađe, oko 17 ili 18 godina, a ostali su srednje dobi. Svi imaju strijeljne ozljede glave, grudnog koša i vrata što je utvrđeno sudsko – medicinskom ekspertizom „ – naveo je dr. Vedo Tuco, vještak sudske medicine.



Dženaza danas identifikovanih posmrtnih ostataka žrtava agresije iz Vlasenice obaviće se 24. aprila ove godine na Memorijalnom kompleksu Rakita u Vlasenici.

(Tuzlarije.net)

Jos jedna u nizu lazi koja dolazi iz republike šumske poznatije kao GENOCIDNA TVOREVINA...

Đukić zaslužuje najoštriju kaznu

Komisija o civilnim žrtvama rata 1992-1995. Općine Tuzla, roditelji ubijene djece, porodice ubijenih i ranjenici na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995. godine, u toku suđenja optuženom Novaku Đukiću, vjerovali su Sudu BiH da će izreći odgovarajuću presudu u odnosu na težinu ratnog zločina.

Presudom nismo zadovoljni, jer smatramo da je za ovakav zločin, čiji je glavni krivac Novak Đukić, trebalo izreći najtežu kaznu, što smo od suda i očekivali.



"Očekujemo da će Apelaciono vijeće Suda BiH, koje zasjeda 6. aprila, izreći Novaku Đukiću zakonom propisanu maksimalnu kaznu, koja ga i sljeduje zbog ratnog zločina počinjenog pod njegovom komandom", navode predstavnici Komisije o civilnim žrtvama rata od 1992. do 1995. godine na području općine Tuzla.

(FENA)

CETNIKUSA NA KVADRAT

Za silovanje Bošnjakinje Dragica Glušac 1993. izrekla Veselinoviću uvjetnu kaznu

Za olakšavajuće okolnosti uzela i to što je Veselinović bio pripadnik Vojske RS i što je oštećena odselila


Udruženja "Žena-žrtva rata", "Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa" i Savez logoraša BiH koji su od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) zatražili da hitno preispita i poništi izbora avdokata Dragice Glušac za tužiteljicu Tužilaštva BiH zato što je "nečasno obavljala advokatski posao prilikom odbrane osuđenog monstruma Radovana Stankovića", još čekaju na odgovor iz VSTV-a.

Dok se VSTV ne oglasi, na vidjelo izbijaju i novi detalji iz njene pravosudne biografije, pa i slučaj iz 1992. u Sanskom Mostu, gdje je Glušac bila sutkinja do kraja rata.

Sinovi u Manjači

Naime, dokumenti do kojih smo došli pretražujući arhive ukazuju na to da je Glušac još tada iskazala, blago rečeno, neshvatljivu neprofesionalnost, kada je Boška (Luke) Veselinovića (1947) iz sanskog sela Kljevci osudila na uvjetnu kaznu zbog silovanja 64-godišnje Rasime Mujkanović iz Sanskog Mosta.

Veselinović, rezervista u srpskoj policiji, upao je u sumrak s automatskom puškom u Rasiminu kuću dok su njena dva sina bila zatvorena u logoru Manjača, i uz prijetnju oružjem natjerao je na spolni odnos, pritom je teško povrijedivši. Rasima je sa strašnim traumama nakon rata živjela u izbjeglištvu u Francuskoj, gdje je i umrla prije tri godine.

Tužilaštvo u Sanskom Mostu podiglo je optužnicu protiv Veselinovića, a sudsko vijeće u kojem su bili Dragica Glušac (predsjednik) i porotnici Mile Crnomarković i Milutin Marković osudilo je silovatelja 30. aprila 1993. uvjetno na godinu zatvora.

U procesu protiv Veselinovića (predmet K- 97/92) sve je bilo jasno kada je nekoliko svjedoka hrabro prepričalo strašne scene o nesretnici koja je krvava protrčala do prve komšinice Ajše. Čak je i dr. Dušan Nikolić, ginekolog, u svom nalazu bio kategoričan. No, sve je to, prema mišljenju sutkinje Dragice Glušac, bilo dovoljno samo za uvjetnu kaznu.

Ona je kao olakšavajuće okolnosti za silovatelja navela da je porodičan čovjek, da nije osuđivan, da je pripadnik Vojske RS i da je imao nervnih smetnji. Po "profesionalnom" stavu Dragice Glušac, te okolnosti čine silovanje manje društveno opasnim (!?) imajući u vidu i činjenice da "oštećena ne tereti okrivljenog, da je promijenila prebivalište i odselila, kao i većina mještana pripadnika njene nacionalnosti...".

Istine radi, kuća u kojoj se dogodilo silovanje sravnjena je sa zemljom, nesretna žena je pobjegla u strahu za život, kao što su to činili i brojni drugi nesrbi Sanskog Mosta.

Žrtve otkazuju saradnju?

Tako je i prisilno iseljavanje Bošnjaka u presudi Dragice Glušac postalo dio olakšavajućih okolnosti za silovatelja!?

Zbog toga je novopečena tužiteljica BiH, tada (samo) sutkinja, Veselinoviću "odrezala" uvjetnu kaznu zatvora od godinu, s rokom provjere od dvije godine.

Glušac je i u svom advokatskom radu pokazala poseban afinitet prema predmetima gdje se radilo o silovanju žrtava drugih nacionalnosti. Udruženja žrtava već su ukazala na to kako je Glušac radila kao advokat zloglasnog Radovana Stankovića i u predmetima ratnih zločina na područjima Ključa, Srebrenice i Korićanskih stijena.

Zato udruženja navode da će, ako VSTV ne poništi imenovanje Dragice Glušac za državnu tužiteljicu, uskratiti svaku saradnju Tužilaštvu i Sudu BiH u procesuiranju ratnih zločina.

Izbačena iz Okružnog suda u Banjoj Luci

Asim Mujkanović, sin rahmetli Rasime, u telefonskom razgovoru (živi u Francuskoj) kazao je da je 2002. godine uputio prigovor protiv tadašnje sutkinje Okružnog suda u Banjoj Luci Dragice Glušac, u vrijeme "reforme" bh. pravosuđa.

Tada je Nezavisna pravosudna komisija sa sjedištem u Banjoj Luci odgovorila Mujkanoviću da je njegova žalba osnovana. Dragica Glušac je zbog ovog sudskog presedana iz 1993. godine izgubila sudijsko mjesto i otišla u advokate.

Civile nazivala muslimanskim ekstremistima

Glušac je kao istražna sutkinja, tvrde upućeni u dokumente pravosudnih institucija, u svojim zapisnicima s mjesta masakra stotina bošnjačkih civila u selu Vrhpolje kod Sanskog Mosta konstatirala da se radi o muslimanskim ekstremistima koji su napadali srpsku vojsku.

Milorad Dodik želi u BiH zabraniti nošenje feredže

Premijer Republike Srpske i šef najjaće stranke bosanskih Srba u BiH Milorad Dodik predložit će usvajanje deklaraciju o osudi genocida Turske nad Armencima, piše Jutarnji list. Zastupnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) predložit će 'usvajanje zakona o zabrani korištenja sakrivenog lica za sve osobe u BiH'. Dodik je rekao kako je taj zakon usvojen u nekim europskim zemljama, a oni se žele približiti europskim standardima. Zakon će predložiti u četvrtak.

24sata.hr

Nijedna kazna neće je spriječiti da radi svoj posao

U Osnovnom sudu u Srebrenici jučer je održan pretres u prekršajnom postupku protiv dopisnice "Dnevnog avaza" iz Srebrenice Medihe Mustafić-Smajić.

Protiv nje je lokalna policija 12. jula prošle godine podnijela prekršajnu prijavu zato što je snimala divljanje pripadnika Četničkog ravnogorskog pokreta ispred Doma kulture, gdje se održavao skup povodom obilježavanja stradanja Srba.



Zahtjev policiji

Drugookrivljeni u ovom slučaju je njen suprug Nedib, kojem se, također, stavlja na teret da je snimanjem i fotografiranjem ovog događaja ometao rad policajaca. Prijave su podnesene i protiv povratnica Sedine Hasanović, Dženete Nalić i Melise Smajić zbog navodnog ometanja javnog reda i mira. One su, podsjetimo, na četničku provokaciju odgovorile "Ovo je Bosna".

Nakon saslušanja, sudija Vukman Petković ocijenio je da je Mustafić-Smajić samo obavljala svoj posao i da nije ometala rad policije. Rasprava je ipak odgođena za 27. april ove godine, jer je Nedim Dedić, predstavnik lokalne policije, zahtijevao da se kao svjedoci pozovu policajci koji su tog dana bili na dužnosti - Miloje Petrović, Perica Kuzman i Ljubinko Simić.

Kako bi se utvrdila odgovornost Nediba Smajića, sudija Petković je zatražio od Policijske stanice dokaz da je organizator odobrio ili zabranio snimanje skupa.

Međutim, kako nam je kazao potpredsjednik Skupštine općine Srebrenica Zulfo Salihović, oni nisu dobili nikakav dopis od organizatora skupa da je događaj bio zatvoren za javnost.

- Slučaj je politički montiran i čisti je napad na mene kao novinara. Ja sam samo obavljala svoj posao. I ovog 12. jula ću biti u Srebrenici i izvijestiti javnost o onome što preživljavaju žrtve genocida. Nijedna kazna me neće spriječiti da radim svoj posao - kaže Mustafić-Smajić.

Neviđen apsurd

Njen suprug Nedib naglašava kako je neviđen apsurd da pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta dođu u grad genocida, slobodno se šeću u majicama s likovima zlikovaca Karadžića i Mladića, pjevaju četničke pjesme, uzvikuju "ovo je Srbija" i da policija RS umjesto da kazni njih, podijeli krivične prijave Bošnjacima.

- Poručujem svima onima koji će 11. jula doći na kolektivni ukop srebreničkih žrtava, i našim političarima, da ostanu u Srebrenici i 12. jula i vide šta preživljavaju Bošnjaci koji su se vratili u taj grad - kaže Nedib.

Đozić: Ataci na djecu žrtava genocida

Adib Đozić, poslanik u NSRS, kaže da je postupak protiv bračnog para Smajić i povratnica institucionalno usmjeren protiv Bošnjaka.

- Političko vodstvo RS zloupotrebom entitetskih institucija čini sve da se, umjesto reintegracije povratnika, provociraju Bošnjaci. Dokaz su i krivične prijave podijeljene 12. jula prošle godine djeci žrtava genocida umjesto da se spriječi i kazni divljanje Četničkog ravnogorskog pokreta - kaže Đozić.

Zašto sada šute novinarska udruženja

- Novinarska udruženja, kao i mnoge druge nevladine organizacije, u Srebrenici se pojave tek ako treba realizirati kakve projekte koji im donose novac. Kada u Sarajevu neko krivo pogleda novinara, onda se svi dignu i organiziraju okrugle stolove, sesije, prozivaju koga treba i koga ne treba. Nije ih briga što u Srebrenici novinare vrijeđaju po nacionalnoj osnovi, pljuju po ulici, što im prijete politički moćnici, sve je, izgleda, dozvoljeno - kaže Mustafić-Smajić.

Po izlasku iz suda pozvana i na informativni razgovor

Dopisnici "Dnevnog avaza" iz Srebrenice Medihi Mustafić-Smajić jučer je stigao poziv iz Policijske stanice tog grada da se danas u 13 sati javi na "informativni razgovor", ali nije navedeno zbog čega. Poziv joj je stigao samo nekoliko sati nakon što je ispitivana u Općinskom sudu povodom prijave policije od 12. jula 2009. godine.

- Već dvije godine, otkako sam "Avazov" dopisnik, na meti sam policijskih, političkih i zvaničnika iz vlasti u ovom gradu. Ovo je pritisak da se i "Avaz" i ja okanimo izvještavanja iz Srebrenice - kaže Mustafić-Smajić.

(AVAZ)

Komemorativni centar Tuzla

Obavljena identifikacija deset ubijenih Vlaseničana

U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija 10 posmrtnih ostataka žrtava koje su u protekloj agresiji i etničkom čišćenju nesrba nestale sa područja opštine Vlasenica.



Identifikacijom rukovodi vještak sudske medicine dr. Vedo Tuco, koji je izvršio sudskomedicinsku obradu tijela u smislu utvrđivanja uzroka smrti i uzimanja koštanih uzoraka za DNK analizu, na temelju koje je utvrđen identitet žrtava.



- Radi se o posmrtnim ostacima žrtava koje su ekshumirane u proteklom periodu na području opštine Vlasenica na lokalitetima Pelemiš, Ogradice, Sušica, Cikotska Rijeka i jedno tijelo sa područja sela Durakovići. U pitanju je osam osoba muškog spola i dvije žene. Tijela su bila izmiješana i dali smo sve od sebe kako bi sklopili tijela. Ono što je bitno istaći je da su ove osobe ubijene usljed strijeljanja, radi se o povredama glave, grudnog koša i ostalih dijelova tijela. Proces identifikacija ide sporo, moraju svi znati da je ovaj proces izuzetno težak. Do sada smo uspjeli sahraniti sve žrtve čija su tijela bila potpuno kompletna. Sada su ostali oni najteži slučajevi, gdje praktično, već godinama se sklapaju i opet kad ih sklopimo imamo 50% dijelova tijela. Ta tijela su toliko izmiješana da je proces identifikacija nemoguće ubrzati. Ukoliko porodice izraze volju i želju da sahrane ono što mi imamo, mi udovoljavamo njihovim zahtjevima. Ne postoje nikakve druge zapreke da neko nešto koči ili onemogućava tokom identifikacija.

Handžić Ramiza danas je došla da identifikuje svog muža Salku, kojeg su četnici ubili 1993.godine.



Identifikaciji su prisustvovali porodice stradalih i predstavnik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine. U 2009.godini u Komemorativnom centru Tuzla dr. Tuco je identifikovao 236 osoba, a sudskomedicinski je obradio 1.362 osobe stradale u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

(tuzlarije.net)

Autori "hita" Ja sam rođen đe džamije nema ipak bez koncerta u Hrvatskoj VIDEO

Koncerti pročetničkog dueta Žare i Goci iz Republike Srpske (BiH) ipak se neće održati, iako su bili najavljeni za subotu i nedjelju u Plaškom (Hrvatska), prenosi index.

Koncerti su se trebali održati u kafiću koji je u vlasništvu SDSS-ove predsjednice plaščanskog vijeća Mare Šupice. Iz Policijske uprave karlovačke stiglo je priopćenje da koncerta neće biti zato što su od njega odustali organizatori.

"Nadležna policijska postaja do danas nije zaprimila formalnu prijavu javnog okupljanja u kojoj bi bili obaviješteni o održavanju koncerta. Obavljen je razgovor s vlasnicima ugostiteljskog objekta gdje se trebao održati koncert, prilikom čega su vlasnici upoznati sa zakonskim odredbama vezanim za ispunjavanje uvjeta javnih okupljanja. Nakon toga vlasnici su odustali od organizacije i održavanja koncerta", stoji u priopćenju Policijske uprave karlovačke.

Mara Šupica je bivša SDSS-ova načelnica Plaškog, a trenutačno je u koaliciji s vladajućim HDZ-om koji joj je povjerio mjesto predsjednice plaščanskog Općinskog vijeća.

Duet Žare i Goci poznat je po stihovima tipa "Ja sam rođen ‘đe džamije nema, muslimane mrzim odmalena" te hitovima "Oj, Manjačo" i "Krajina je plakala zbog mlađe".