Vitez, juni ´93: Napad HVO-a i Hrvatskih civila na Tuzlanski humanitarni konvoj

Zločin bez kazne

Travnik / Vitez

Napad HVO-a i hrvatskih civila na Tuzlanski konvoj spasa

1993.godine u junu mjesecu na području opština Vitez i Travnik pripadnici HVO-a i hrvatski civili napali su Tuzlanski konvoj spasa, koji je gladne 1993. godine značio jako puno zbog pomoći koju je nosio, napadnut je, opljačkan, mnogi su ranjeni i ubijeni.

Supruge ubijenih vozača


Prema izvještaju kojeg je tada sačinio Centar službi bezbjednosti Tuzla „U selu Rankovići, na ulasku u Travnik, žene i djeca su blokirali put tako da je konvoj morao stati, a žene su motkama počele razbijati stakla na vozilima. Tom prilikom došlo je do masovne pljačke, maltretiranja pa i silovanja od strane pripadnika lokalnog HVO-a.

Na ovom dijelu puta, prema izjavama učesnika konvoja, od strane pripadnika ekstremnog HVO mučki su ubijeni Fikret Hadžibeganović, suvozač u autobusu vlasništvo Rešada Bundevice iz Tuzle, Fikret Ademović, vozač DP „Mljekara“ u Tuzli, Mustafa Karić, vozač DD „Transport i mehanizacija“ iz Gračanice, Hamdo Mutišević i Hasan Gušić, vozači autobusa iz Tuzle kojeg su granatirani. Silovane su dvije još neidentifikovane žene, a veći broj učesnika konvoja je ranjen, pretučen i ponižavan na razne načine. Prema izjavama učesnika konvoja u Novom Travniku je u transporteru UNPROFOR-a primjećen i general-bojnik Milivoj Petković koji je, navodno, rekao da se to dešava zbog pogibije nekoliko pripadnika HVO prethodnog dana u sukobu sa Armijom BiH.



Prilikom ulaska u Vitez ponovo je došlo do otvaranja vatre od strane pripadnika lokalnog HVO, tako da je konvoj razbijen u više dijelova, a zatim je došlo ponovo do oružane pljačke, pri čemu je dio vozila usmjeren u kasarnu Vitez, dio na Kamenolom, a dio na Pješčaru. Učesnici konvoja morali su da istovaraju robu sa kamiona uz stalno maltretiranje i prijetnje bojovnika HVO. Prema izjavama vozača, u Tvornici eksploziva „Vitezit“ u Vitezu ubijena su dva nepoznata vozača“.

U trenutku kada je pravio ovaj izvještaj Centar službi bezbjednosti nije imao potpune podatke o broju poginulih. Naknadno je utvrđeno da je tom prilikom ubijen i Adil Akeljić, po radnoj obavezi vozač Logističkog centra Tuzla. Njegova, kao i porodice drugih žrtava imale su velike probleme sa državnom birokratijom prilikom dokazivanja nasilne smrti njihovih najdražih i ostvarivanju prava po tom osnovu.

U izjavi koju je neposredno nakon ovog zločina dala tuzlanskom „Frontu slobode“ Jasna Arcberger, organizatorka prikupljanja humanitarne pomoći u Austriji, i sama ranjena prilikom napada HVO, je naglasila:

„Najveća poniženja doživjeli smo neposredno nakon granatiranja. Jedan od bojovnika nam je uzviknuo: - Eto vam vaših Balija, hoće da vas pobiju. Potom su sve zdrave i prestrašene putnike poveli u jednu obližnju kuću i izdvojili Hrvate od Muslimana. Svim Muslimanima su pokupili novac i dragocijenosti. Računam da su ljudima oduzeli najmanje 300.000 DM. To veče poveli su nas u Vitez. Nikome nisu dali ni jaknu iz autobusa da uzme. Spavali smo na livadi pred bazom UNPROFOR-a. Polugola djeca su plakala i drhtala od zime. Tražili smo od UNPROFOR-a da nam pomognu. Hladno, engleski, su rekli da nemaju mandat za tako nešto“.



Iako izgubljeni životi predstavljaju najveći gubitak, napadom na tuzlanski „Konvoj spasa“ u kojeg su bile uprte uči cijelog tuzlansklog regiona, pričinjena je i ogromna materijalna šteta. U sastavu ovog konvoja bila je i pomoć koju su u Austriji prikupili Karitas iz Graca, tadašnji predsjednik Štajerske pokrajine dr Jozef Krajner i Tuzlacima poznata humanitarka Jasna Arcberger. Vrijednost samo ove donacije koja je bila smještena u tri autobusa iznosila je oko 2 miliona njemačkih maraka.

Napadom na konvoj i pljačkom humanitarne pomoći upućene opštinama tuzlanskog regiona pričinjena je slijedeća materijalna šteta:

TUZLA: oteta 22 kamiona sa robom, dva sanitetska kombija sa opremom i lijekovima, oko milion DM gotovine, velika količina robe široke potrošnje koja je zajedno sa vozilima procjenjena na oko 7 miliona maraka.

LUKAVAC: ukradeno 31 teretno vozilo, dva kombija, oko 100.000 DM gotovog novca i značajna količina roba široke potrošnje u vrijednosti od 800.000 DM.

ŽIVINICE: ukradeno 30 teretnih vozila, 2 putnička automobila, 25.000 DM gotovog novca, robe široke potrošnje u vrijednosti od 200.000 DM i oko 200 tona druge robe čija vrijednost nije utvrđena.

KLADANJ: ukradena 3 putnička vozila

KALESIJA: ukradeno 11 teretnih vozila, 4 putnička, 2 kombija, 70.000 DM gotovine, robe za široku potrošnju u vrijednosti od 15.000 DM i 80 tona druge robe čija vrijednost nije utvrđena.

GRADAČAC: ukradeno 1 teretno, 1 putničko vozilo, 1.500 DM gotovine i robe za široku potrošnju u vrijednosti od 30.000 DM.

GRAČANICA: ukradeno 15 kamiona, 4 automobila. Ukupna vrijednost otete robe i prevoznih sredstava oko 2 miliona DM.

SREBRENIK: ukradeno 12 kamiona, 2 automobila, 2 kombija, oko 100.000 DM gotovine i oko 150 tona raznih vrsta robe čija vrijednost nije procjenjena.

BANOVIĆI: ukradena 2 kamiona i oko 20 tona razne robe.

ZVORNIK: ukradena 2 kamiona, 2 autombila. Ukupna vrijednost opljačkanih prevoznih sredstava i robe oko 5 miliona DM.

BRČKO: ukradena 4 kamiona, 1 kombi, roba široke potrošnje u vrijednosti od 200.000 DM i oko 40 tona druge vrste robe čija vrijednost nije procjenjena.

ČELIĆ: ukradeno 6 kamiona sa robom, 2 automobila, 1 kombi. Vrijednost ukradenog oko 1, 5 milion KM.

Rezime: Napadom HVO na tuzlanski „Konvoj spasa“ oteto je 142 teretna vozila, 20 putničkih, dvet kombija, otuđeno oko 1, 3 miliona DM gotovine, robe široke potrošnje u vrijednosti oko 17 miliona KM i oko 500 tona drugih vrsta roba čije vrijednost nije iskazana.

Šesnaest godina nakon ovakvog zločinačkog čina, čije su posljedice registrovale i kamere HTV-a i CNN-a, nije utvrđena ničija odgovornost.

[Edited by cupo on 30-06-2009 at 20:25 GMT]

by @cupo

02.07.2009

Sud BiH

Izrečena presuda za ratne zločine počinjene na području opštine Prijedor

Damiru Ivankoviću 14 godina zatvora

Damir Ivanković, bivši pripadnik interventnog voda policije iz Prijedora, osuđen je na 14 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubistvima oko 200 civila na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine, javio je BIRN - Justice Report.
Ivanković je, odlukom Suda, pušten na slobodu uz niz mjera zabrane.

"Ova kazna ne doprinosi samo utvrđivanju istine nego i pomirenju na ovim prostorima, u šta Sudsko vijeće vjeruje. Nekima se može činiti ova kazna blagom ili strogom, ali Vijeće vjeruje da je adekvatna i da će se njome postići svrha kažnjavanja“, obrazložila je Minka Kreho, predsjedavajuća Sudskim vijećem.

Ivanković je 22. juna 2009. godine postigao sporazum o priznanju krivnje sa Tužilaštvom BiH o učešću u ubistvu oko 200 civila na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine.

Vijeće ga je oglasilo krivim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu civilnih i vojnih vlasti općine Prijedor i struktura Srpske Republike BiH, a sve u cilju progona bošnjačkog i hrvatskog stanovništva sa tog područja. Ivanković je osuđen za zločin protiv čovječnosti prema individualnoj krivičnoj odgovornosti.

Pri izricanju presude, sutkinja Minka Kreho je čitala imena nekih od ubijenih na Korićanskim stijenama, istaknuvši da su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri osobe i dijelovi tijela nekoliko ubijenih muškaraca.

"Vijeće je utvrdilo da je Tužilaštvo BiH predočilo dovoljno dokaza za krivnju Ivankovića. Na području Prijedora izvršen je širok i sistematičan napad i meta tog napada bilo je civilno stanovništvo. Sve osobe koje su ubijene na Korićanskim stijenama bili su civili, što su potvrdili mnogi svjedoci i sam optuženi tokom svjedočenja“, kazala je Kreho.

Istom optužnicom Tužilaštva BiH uz Ivankovića terete se Zoran Babić, Gordan Đurić, Milorad Radaković, Milorad Škrbić, Ljubiša Četić, Dušan Janković i Željko Stojnić, bivši pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije.

Nakon što je Ivanković postigao sporazum sa Tužilaštvom svjedočio je protiv ostalih optuženih i tom prilikom detajno govorio o učešću pripadnika interventnog voda i SJB Prijedor u zločinu na Korićanskim stijenama, kao i svom sudjelovanju u ubistvima.

Poslije Ivankovićevog svjedočenja i trećeoptuženi Đurić je također priznao krivicu za učešće u ubistvu civila na Korićanskim stijenama. Sprazumom o priznanju krivnje sa Tužilaštvom, Đurić se obavezao da će 7. jula svjedočiti protiv ostalih optuženih nakon čega će Vijeće donijeti presudu.

Vijeće je konstatovalo da "iskreno priznanje krivnje i značajna suradnja“ Ivankovića sa Tužilaštvom BiH i Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) predstavlja, između ostalih, olakšavajuće okolnost za optuženog. Otežavajuće okolnosti pri određivanju kazne Vijeće nije našlo.

Odlukom Vijeća, a na prijedlog Ivankovića i suglasnot Tužilaštva, optuženi je pušten na slobodu ali mu je izrečeno niz mjera zabrane i obaveza.

Ivankoviću je zabranjeno napuštanje boravišta i mijenjanja adrese prebivališta bez odobrenja Suda BiH, obaveza svakodnenog javljanja u SJB Prijedor, zabrana kontaktiranja sa mogućim saučesnicima i saoptuženim u zločinu, kao i svjedocima i žrtvama.

Također mu se zabranjuje da kontaktira sa bilo kim osim svojim branjenikom, te da prisustvuje javnim i privatnim okupljanjima. Ivankoviću su, odlukom Suda, privremeno oduzeti pasošu i druge putne isprave, te mu je zabranjeno korištenje drugih dokumenata za prelaz državnih granica.

Ivanković se nalazi u pritvoru 14. januara 2009. godine.

Snaga zene - Fata Orlovic

Reportaza NTV Hayat

1.dio


2.dio


3.dio

03.07.2009

Sud BiH

Izrečena presuda za ratne zločine počinjene na području opštine Višegrad

Saviću 18 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti

Sud Bosne i Hercegovine izrekao je danas prvostepenu presudu u predmetu Momir Savić, kojom je optužni Momir Savić proglašen krivim za krivično djelo zločini protiv čovječnosti. S tim u vezi Sud ga osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina.
U izreci presude se, između ostalog, navodi da je optuženi Savić kao pripadnik neutvrđene paravojne formacije u vrijeme djelovanja Užičkog korpusa bivše JNA, a zatim kao komandir 3. čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u periodu od aprila do septembra 1992. godine, vršio progon, ubistva, zatvaranje, silovanja i druga nečovječna djela usmjerena protiv bošnjačkog civilnog stanovništva na području općine Višegrad i Rudo.

Optuženom se u izrečenu kaznu uračunava i vrijeme koje je proveo u pritvoru po rješenju Suda, počevši od 14. decembra 2007. godine do 17. decembra 2008. godine

(Sarajevo-x.com)

07.07.2009

Masovna grobnica na Korićanskim stijenama

Posmrtni ostaci najmanje šest žrtava locirani su u ponedjeljak na lokalitetu Korićanske stijene, općina Skender-Vakuf, saopćeno je iz Instututa za nestale osobe BiH.

Grobnicu su locirali istražitelji Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine u suradnji s predstavnicima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Obavještajne sigurnosne agencije (OSA), postupajući po naredbi tužiteljice Slavice Terzić.

Pretpostavka je da se na strmini dužine oko 250 metara, prekrivenoj velikom količinom kamenja, nalazi veći broj žrtava iz Prijedora ubijenih 21. augusta 1992. na Korićanskim stijenama.

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine u srijedu će na lokalitetu sela Kamenica, općina Zvornik, započeti ekshumaciju žrtava genocida iz jula 1995. u Srebrenici. To je trinaesta sekundarna masovna grobnica na putu prema selu Kamenica koja je izmještena s primarnih lokacija.

Za sada se ne može govoriti o broju žrtava u ovoj masovnoj grobnici.

(FENA)

Visoko - posljednje pripreme tabuta za dženazu 11.jula u Srebrenici