Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjecamo, ono što daje vrijednost i i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.

Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi...

Herman Hese

"Znas, stalo mi je...Ali se uporno ponasam kao da nije.
Gradim oko sebe zid do kojeg niko ne moze doci, ali ima jedna caka.
Pridji! Reci mi rec i taj ce se zid pokazati kao jedna
... ... obicna kula od karata koja izgleda mocno dok ne dodje nesto pred cim pada..."
Mika Antic

Vala bas!

"Sve čemer, sirotinja, glad, nesreće... A zašto je tako? Ne znam. Možda zato što smo po prirodi zli, što nas je bog obilježio. Ili što nas nesreće neprestano prate, pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se da ćemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas. Zar je onda čudo što se uvijamo, krijemo, lažemo, mislimo samo na današnji dan i samo na sebe, svoju sreću vidimo u tuđoj nesreći. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni."

"Da ostanemo ovo što smo. Sutra. I uvijek. Djeca. Ne veliki, ne odrasli. Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku, da jedno drugom ne dopustimo da budemo ono što nismo, da ne gledamo vučijim očima i da se uvijek prepoznamo kada se sretnemo.'' Meša Selimović

"Ono u Tebi sto izgradjuje Tvoj zivot ono vec zna zasto.Tako je dobro da znamo da u nama unutra ima nekog koji sve zna,sve hoce, sve cini bolje nego mi sami."
(Herman Hesse - Demijan)

Feynman o ljepoti


Imam prijatelja koji je umjetnik, koji ponekad ima stav s kojim se baš i ne slažem. Uzet će cvijet i reći: "Vidi kako je lijep!", i ja ću se složiti. Onda on kaže: "Vidiš, ja kao umjetnik mogu vidjeti kako je lijep, ali ti kao znanstvenik to sve rastaviš i to postane dosadna stvar." Mislim da je on pomalo blesav.

Prvo, ljepota koju on vidi je dostupna i drugim ljudima, pa tako i meni. Iako možda nisam estetski sofisticiran kao on, i ja mogu cijeniti ljepotu cvijeta. U isto vrijeme, vidim puno više od cvijeta nego što on vidi. Mogu zamisliti stanice u njemu, složene interakcije unutar cvijeta, koje su isto tako lijepe. Hoću reći, nije samo lijep na skali od centimetra, postoji ljepota i na nižim razinama. Unutrašnja struktura i procesi, činjenica da su boje i cvijeće evoluirali kako bi privukli kukce da ih opraše je zanimljiva. To znači da kukci mogu vidjeti boje. To postavlja pitanje: Postoji li ovaj estetski osjećaj i u nižim oblicima? Što čini nešto lijepim? Svakakva zanimljiva pitanja s kojima znanost, znanje, samo dodaje na to uzbuđenje, na tu misteriju, oduševljenje cvijetom. Samo dodaje. Ne mogu shvatiti kako oduzima.

Ako ste očekivali da znanost daje sve odgovore na čudesna pitanja o tome što smo, gdje idemo, koji je smisao svemira, i tako dalje, onda mislim da ćete se uskoro razočarati i onda potražiti neke mistične odgovore. Kako znanstvenik može prihvatiti mističan odgovor nije mi jasno... U svakom slučaju, kako ja gledam na to je da mi istražujemo, pokušavamo otkriti koliko god možemo o svijetu.

Ljudi me pitaju: "Da li tražite konačne zakone fizike?" Ne, ne tražim, samo pokušavam bolje shvatiti svijet, pa ako se ispostavi da postoji neki jednostavan konačan zakon koji objašnjava sve, onda dobro. To bi bilo lijepo otkriti. A ako se ispostavi da je stvarnost poput luka, s milijunima slojeva i dosadi nam istraživati sve te slojeve, onda je tako. Ali štogod na kraju ispadne, priroda je tu i ona će nam pokazati kakva je u stvarnosti. Stoga, kad je istražujemo, ne bi trebali unaprijed odlučiti što je ono što pokušavamo postići osim toga da samo želimo saznati.

Vidite, stvar je u tome što ja mogu živjeti sa sumnjom, s nesigurnošću, s tim što ne znam. Mislim da je puno zanimljivije živjeti neznajući, nego imati odgovore koji su možda krivi. Ja imam približne odgovore i moguća uvjerenja i različite razine sigurnosti o različitim stvarima, u ništa nisam potpuno siguran, a o mnogo stvari nemam pojma. Ali ne moram znati odgovor. Ne osjećam strah zbog toga što ne znam stvari, što sam izgubljen u tajnovitom svemiru bez da imam ikakvu svrhu, što je izgleda slučaj, koliko ja vidim. To me ne plaši.

I tako, ne mogu vjerovati posebnim pričama koje su se izmislile o našem odnosu prema svemiru, jer mi se čine prejednostavne, predobro povezane... prelokalne, previše malograđanske. On se spustio na Zemlju! Jedan od aspekata Boga se spustio na Zemlju, znate. A kad vidimo čega sve ima, to jednostavno nije razmjerno. Ma, ne želim se raspravljati, ne mogu raspravljati. Samo pokušavam reći: znanstveno stanovište, stanovište mog oca, je da moramo tražiti što je istina i što nije istina; i jednom kad počnete sumnjati, što je temeljni dio moje duše—sumnjati—i pitati se; kad sumnjate i pitate se, postaje malo teže vjerovati.

Richard Feynman

"Skorojevici, ne trljajte stare lampe.
Moze da se pojavi duh vaseg dede
i da vam utrapi motiku u ruke." (Bulatovic)

"Ne mogu birati ljude kakve želim, niti u njima samo ono što je dobro. Moram da primim ili odbijem ljude koje mi život šalje, i ono što je u njima, nerazdvojeno. I možda bih grdno pogriješio kada bih prihvatao samo svece, kad bi ih i bilo, jer su sigurno nepodnošljivo dosadni..." - Meša Selimović

citat:

---

hurija wrote:
"Ne mogu birati ljude kakve želim, niti u njima samo ono što je dobro. Moram da primim ili odbijem ljude koje mi život šalje, i ono što je u njima, nerazdvojeno. I možda bih grdno pogriješio kada bih prihvatao samo svece, kad bi ih i bilo, jer su sigurno nepodnošljivo dosadni..." - Meša Selimović

---

Ima žena koje ne nose svoj čar u linijama lica, nego u izrazu lica; ni u boji očiju, nego u pogledu; ni u crti usta, nego u osmehu; ni u govoru, nego u melodiji glasa; ni u formama tela, nego u pokretima tela.
~Jovan Dučić